Događaj koji bez sumnje privlači najveću pozornost hrvatske javnosti ovih dana, a tako će biti i u mjesecima pred nama, je zagrebački koncert Marka Perkovića Thompsona koji će se održati u srpnju na Hipodromu. Ovaj je koncert oborio svjetski rekord kao najprodavaniji u povijesti s 500 tisuća prodanih karata. Ni jedan koncert na svijetu nikada nije prodao ni približan broj ulaznica. Brojni komentatori trude se objasniti u čemu se krije tajna Thompsonovog uspjeha. Što to tako snažno privlači Hrvate na njegove koncerte?
Brojke
Ne bi li umanjili ovaj nevjerojatan događaj koji slijedi, domaći lijevoliberalni mediji, tradicionalno neskloni Thompsonovu liku i dijelu, gotovo bez iznimke ovih dana objavljuju tekstove o najvećim svjetskim glazbenim događanjima. Tako možemo saznati da su besplatni koncerti Roda Stewarta na Copacabani u Rio de Janeiru i Jean Michel Jarea u Moskvi okupili oko 3,5 milijuna ljudi i vrijede kao najmasovniji glazbeni spektakli ikad održani.
Ipak, radilo se o koncertima za koje se nije plaćala ulaznica i koji su bili dio programa proslave Nove godine u Rio de Janeiru odnosno 850- obljetnice osnutka Moskve. Ova događanja po svojoj prirodi već su privlačili značajan broj posjetitelja. Osim ovih postoji još cijeli niz glazbenih manifestacija koje su okupljale milijunski auditorij.
Ali to je ipak druga kategorija. Kad pogledamo broj prodanih ulaznica za neki pojedinačni koncert situacija je bitno drugačija. Dosadašnji svjetski rekorder bio je talijanski kantautor Vasco Rossi s prodanih 225 tisuća ulaznica za koncert povodom 40 obljetnice njegove karijere u Modeni 2017. godine. Zanimljivo, da je Rossi oborio rekord kojeg je do tada držalo Bijelo Dugme s 220 tisuća prodanih ulaznica za svoj koncert 2005. na Hipodromu u Beogradu.
Kad gledamo najposjećenije skupove u hrvatskoj povijesti u svim kategorijama onda će Thompsonov koncert na Hipodromu zauzeti visoko treće mjesto. Tu poziciju dijeli s misom svetog pape Ivana Pavla II u Splitu 1994.
Ispred su samo doček Vatrenih nakon svjetskog prvenstva u Rusiji s 550 tisuća prisutnih i misa već spomenutog svetog pape, također u Zagrebu na Hipodromu 1994. godine kad se skupilo rekordnih milijun ljudi.
Fascinantan je podatak da će svaki osmi Hrvat biti prisutan na dosad neviđenom glazbenom spektaklu u našoj zemlji.
Razlozi zbog kojih Hrvati vole Thompsona
Pa što je to toliko privlačno u nastupu Marka Perkovića Thompsona? Što je motiviralo Hrvate da gotovo plebiscitarno daju podršku pjevaču kojem je tako pošlo za rukom ono što u svojimkarijerama nisu uspjeli napraviti ni Beatlesi, ni Roling Stonesi ni Pink Floydi?
Razlozi ove neskrivene ljubavi su višeslojni, ali jedan od njih je ključan. Pa krenimo redom;
Karizma koju Thompson nesumnjivo ima, kvaliteta izvedbe njegove glazbe i produkcija na svjetskoj razini svakako su doprinijele neviđenom interesu za ovaj koncert. Ali, to je još uvijek samo dio priče.
Tajna Thompsonova uspjeha krije se prije svega u svemu što on predstavlja. A ovaj glazbenik, hrvatski branitelj iz Čavoglava, personifikacija je hrvatske povijesti, nacionalnog sjećanja i duhovnog naslijeđa.
Privrženost obitelji koju zagovara Marko Perković i ljubav prema Bogu i Domovini koje iskazuje u svojim pjesmama, vrijednosti su koje ovaj kantautor dijeli s onom velikom, najvećom, ujedno i tihom većinom svog naroda.
Thompson pjeva o temama o kojima drugi šute. Ta ogromna disproporcija između vrijednosti koje zastupa politička, medijska i kulturna elita u našoj Domovini u odnosu na one koje su u narodu najzastupljenije, a koje jedino Thompson artikulira bez zadrške, rezultirala je ovim svojevrsnim tihim mega protestom.
Protestom koji za razliku od uobičajenog prosvjednog nihilizma nudi zajedništvo, ljubav prema ukorijenjenim vrednotama i ostavlja prostor za promjenu, najprije srdaca.
Umjesto blokade prometnica, razbijanja izloga i paljenja automobilskih guma, hrvatski će narod radije pjesmom i molitvom signalizirati da je bilo dosta. Da je vrijeme za novu stranicu. Da stalno nametanje krivnje koja se instruira neznanstvenim tvrdnjama nasljednika političke, kvaziznanstvene, medijske i kulturološke elite prošlog sustava neumitno ide prema svom razotkrivanju.
Laž jednostavno ima svoj vijek trajanja. I to je duhovna kategorija.
Hrvati znaju da nisu genocidan narod
Svako iskazivanje hrvatskog nacionalnog ponosa u medijima i od strane svjetonazorskih neistomišljenika od 1945. na ovamo dočekivano je na nož. (Razdoblje od 1990. do 2000. bilo je, zbog ratnih i poratnih uvjeta pošteđeno ove antinacionalne kulturološke prakse.)
Etiketiranje je bilo ekspresno, domoljublje prozivano ustaštvom.
Zato što je pjevao o Domovini, o nepravedno osuđenim i kasnije oslobođenim generalima, o bojnom pokliču iz Domovinskog rata koji je kasnije sudskim putem potvrđen kao legitiman, Marku Perkoviću zabranjivalo se pjevati. Pula i Rijeka bili su primjeri koje su onda slijedili i neki drugi gradovi u Europi. Marku i posjetiteljima njegovih koncerata pripisivana je etiketa ustaštva.
Ali, iako ne možemo zanijekati da ima i takvih, kod najveće većine Hrvatskog naroda pa tako i onih koji će doći na Thompsonov koncert na Hipodromu nema ni želje ni namjere da se veliča ustaštvo. Ali, više nema ni strpljenja da se prešutno prihvaća nametnuta krivnja zbog fabricirane uloge potomaka zločinaca. Hrvati znaju da nisu genocidan narod.
Nametanje krivnje zbog Domovinskog rata
Upravo znanstvene metode potvrđuju ovu činjenicu. Tako primjerice broj civilnih žrtava iz Domovinskog rata koje su imale sukobljene strane pokazuju da je srpska strana ubila dvostruko više civila po poginulom vojniku od hrvatske strane. Omjer vojnih i civilnih žrtava kod Hrvata bio je takav da je na jednog poginulog hrvatskog vojnika poginulo 0,8 civila dok je kod srpske strane na jednog poginulog srpskog vojnika poginulo 0,4 srpska civila. A, ovdje moramo naglasiti i kako srpska strana nije imala vojne operacije poput VRO Oluja koja je pokrenula desetine tisuća vojnika koji su osvajali naseljeni teritorij. Takve vojne kampanje redovito poluče i veće civilne žrtve.
Bez obzira na to hrvatski su generali prolazili poniženja i godine zatvora radi navodne prekomjerne upotrebe topništva prije nego su pravomoćnom sudskom presudom oslobođeni krivnje.
Sve te rane ostavljale su traga na hrvatskom nacionalnom biću, mnogi branitelji oduzeli su si život razočarani svime što se događalo nakon dugo iščekivane slobode i nacionalne nezavisnosti koja se pokazala samo prividnom.
U mnogim svojim pjesmama Thompson pjeva o Hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu. Marko Perković je postao svojevrsni neformalni glasnogovornik te marginalizirane skupine koja u jednom trenutku kao da je postala teret modernom hrvatskom društvu.
Nametanje krivnje zbog II Svjetskog rata
Onaj ratni sukob koji je zadesio Hrvate prije njega, II svjetski rat, za posljedicu je imao savezništvo sa silama Osovine, uvođenje rasnih zakona pod njihovim pritiskom kao i pogrom hrvatskog naroda od komunističkih vlasti koji je uslijedio nakon rata.
Znanstveni podaci sadržani u popisima stanovništva 1931. i 1948. govore nam da je od konstitutivnih naroda u Kraljevini Jugoslaviji u novoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji nedostajalo jedino Hrvata.
Od 80 tisuća, prema službenim podacima, i navodnih milijun žrtava Jasenovca, prema srpskim izvorima, iskopano je njih tek 2251. Ne treba biti lumen da se shvati kako tu nešto ne štima. Podrobnije o ovoj temi već smo pisali, članak se može pročitati na poveznici ovdje.
Fascinantna je energija kojom se novim znanstvenim istraživanjima zločina tog doba suprotstavljaju “žrtve po profesiji” poput povjesničara Ive Goldsteina. Ovaj hrvatski Židov, sin partizana iz II svjetskog rata žestoko se protivi ekshumiranju žrtava Jasenovca jer su navodno njihovi ostaci pod utjecajem uzastopnih poplava Save i Une pretvoreni u “žućkasto-narančastu masu” kojoj se ne može dokazati nacionalnost.
Vrijeme je da se “žućkasto-narančasta masa” pokopa uz sve počasti koje nevina žrtva zaslužuje.
Kako to jedan intelektualac može uskratiti svojim pogubljenim sunarodnjacima dostojan pogreb? Nema logičkog objašnjenja za ovakav stav osim ako nije upućen u istinu koju će ekshumacije iznijeti na vidjelo. Po svemu sudeći, Goldstein zna da se tamo nalaze tijela onih kojih najviše nedostaje u popisima stanovništva između 1931. i 1948., a radi se o pola milijuna Hrvata.
“Ako ne znaš što je bilo” osim istine o Domovinskom ratu na neki način simbolizira i svu tu skrivenu povijest koja se daleko od uhodničkih ušiju prenosila s koljena na koljeno. Povijest koju su pisali pobjednici, a koja je temeljena na laži da bi prikrili vlastite zločine ne može se više braniti. Moderna tehnologija pruža priliku da povijesne teze budu konkretno potkrijepljene znanstvenim dokazima.
I koliko god krvnici i njihovi potomci mislili da su partizanski zločini zauvijek pometeni pod tepih, kosti od Hude Jame preko Kočevskog roga do Tezna, Macelja, Jazovke, a vrlo izvjesno i Jasenovca, svako toliko iznova izviruju iz zemlje. Težina zločina neviđene industrije smrti koja je poubijala stotine tisuća ljudi u svega nekoliko tjedana dolazi na naplatu.
Sustavno ubijanje cijele jedne vojske i naroda koji je u strahu krenuo s njom u bijeg nije isto što i suđenje nalogodavcima zločina i njihovo smaknuće koje se primjerice odigralo u Nürnbergu. Na križnom putu ubijani su i žene i djeca i starci. Jame su pune dokaza.
Onog časa kad na vlasti u Hrvatskoj više ne budu nasljednice Komunističke partije Hrvatske što HDZ i SDP svakako jesu, doći će trenutak da se II svjetski rat i poraće u Hrvatskoj počnu znanstveno istraživati bez komunističkih barijera postavljenih da bi se sakrila istina.
Već se naslućuje ogromna razlika u broju nevinih žrtava koje su prouzročili totalitarni režimi koji su Hrvatskom vladali od 1941. do 1990.
Iako ni u jednoj svojoj pjesmi Thompson nikada nije pjevao o Ustašama često se od njega tražilo da se odredi po ovom pitanju. Navodno je jednom u nekom društvu pjevao ustašku pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara”. Odbijanjem odgovora na pitanja o pjesmi Thompson je odbio i nametnutu hipoteku krivnje.
Predziđe kršćanstva
A katastrofa II svjetskog rata bila je samo nastavak svega što je ovaj narod proživio i prije njega. Stoljeća borbi s Osmanlijama prolazila su dok je kršćanska Europa često nekršćanski pustila Hrvate da krvare na prvoj liniji bez prave potpore onih za koje su ginuli. Tema više Thompsonovih pjesama su Zrinski i Frankopani, hrvatski velikaši koji su se suprotstavljali nepravdi onog vremena.
Pjeva Thompson i o Divi Grabovčevoj, prelijepoj pastirici za kojom je Tahir beg Kopčić, pripadnik osmanlijske zlatne mladeži onog vremena, izgubio glavu i po svaku cijenu je želio poturčiti i uzeti za ženu. S molitvom na usnama skončala je Diva od turskog bodeža dok je čuvala svoje dostojanstvo i vjeru.
Godinama kasnije njen izgubljeni grob je bio pronađen, a njeno mučeništvo urodilo vidljivim plodovima ozdravljenja. Naime, jedna mlada djevojka koja je “slučajno” baš na tom mjestu teško bolesna zaspala probudila se zdrava. Od tada, svake godine, na Divin grob dolaze vjernici iz svih krajeva Hrvatske, slave svetu misu i odaju počast ovoj katoličkoj mučenici. Cijelu priču o Divi Grabovčevoj možete pročitati ovdje.
Ključni razlog Thompsonovog uspjeha
Svi ovi razlozi dijelom su kolopleta koji dovodi do svojevrsnog novog buđenje hrvatskog naroda. U promjenama koje se velikom brzinom odvijaju na svim područjima života modernog svijeta, hrvatsko nacionalno biće teži Istini. Kako onoj povijesnoj, tako i ovoj aktualnoj.
Istina koja se piše s velikim “I” onaj je vezivni element koji povezuje sve teme o kojima Thompson pjeva.
Nadahnuća za umjetnička djela dolaze iz duhovne sfere. Estetika i lijepo izvor imaju u Bogu, izrugivanje, nesklad i destrukcija u Njegovom neprijatelju.
Istina, Put i Život, Isus Krist kao središnja osoba ljudske povijesti glavni je razlog zbog kojeg je Thompson toliko napadan, ali i zbog kojeg je toliko ljubljen. Stavljajući vjeru u kontekst vremena i prostora u kojima živi i djeluje Thompson na sebe navlači mržnju duhovnih entiteta koje se protive Bogu kao i svih onih koji im služe, svjesno ili nesvjesno. Mnogi mrze Thompsona, a ne mogu si objasniti zbog čega je to tako. Ispisuju kilometre kritika, omalovažavanja i lažnih optužbi i ne mogu si pomoći, taj je osjećaj snažniji od njih.
Kad bi Thompson pjevao samo o Bogu, Kad bi Ga slavio i zazivao, kad bi njegove pjesme mogli svrstati samo pod kategoriju duhovne glazbe zasigurno bi i dalje bio uspješan. Ali ni približno koliko je sada. On vjeri u značajnom dijelu svojih pjesama daje konkretan okoliš. Daje joj supstancu u kojoj je ona djelatna, a upravo to iziskuje kršćanska duhovnost 21. stoljeća. Upravo zbog toga Thompson od pučkog tribuna postaje svojevrsni prorok svog doba.
Riječi njegovih pjesama, a osobito to vrijedi za album Ora et labora nagovješćuju duhovni preporod Hrvatskog naroda koji je upravo započeo poprimati vidljive obrise. Thompson osjeća baš kao i narod kojemu pjeva da se vrijeme približilo. On zna da žrtva koliko god ponekad bila teška i bolna na kraju rađa velikim milostima. Uloga koju je Bog namijenio Hrvatskom narodu nazire se u Markovim tekstovima. I zato ako ne znaš što je bilo teško ćeš razumjeti ono što će biti. Pola milijuna Hrvata već zna da Dan dolazi…
Pjesme
Ora et Labora
Do mudrosti svake čovjek doprije
Dano mu da tajne svijeta otkrije
Otkud stiže, kuda ide, kamo teži
Taj misterij svijeta u srcu mu leži
Ruka koja daje, koja oprašta
Srce što ne mrzi nikoga
Svaki krik, suza, ime i domovina
To što nebo piše tajna je i istina
Živi u ljubavi
Jer baš svaki novi dan
U božji dlan je ucrtan
Živi u ljubavi
Jer baš svaki novi dan
U božji dlan je ucrtan
Uzmi križ i nosi ga
To je put čovjeka do neba
Uzmi križ i nosi ga
Put u raj nije posut ružama
Ne laži, ne kradi
Moli se i radi
Priđi i pomogni
Nikom’ ne odmogni
Pjevaj o slobodi
I neka Bog te vodi
Blagoslovljen ‘ko tud’ hodi
Put je samo jedan
Biti Njega vrijedan
Rajska riječ od zlata
Otvara nam vrata
Bog i Hrvati
Udijelio Svevisnji narodu mom
Najljepsu zemlju pod nebom
Prosulo sunce cudesni sjaj
Na zemlju sto bjese ko raj
Ooo, zemlja ko raj
Ooo, cudesni sjaj
Prvog nam kralja pomaza Bog
I dao mu blagoslov svoj
Da vodi svoj narod kroz trnje i led
Zakon da vlada i red
Ooo, trnje i led
Ooo, zakon i red
A narod ko narod lako ga prevari zlo
I komad po komad on gubi to sveto tlo
Svevisnjeg bijes, puce ko grom
I zakloni Sunce sto sjalo je narodu mom
Svevisnjeg bijes, puce ko grom
I nikada, nikada mira u narodu mom
Narodu mom
Kroz bespuca proslosti trpise bol
I putem ih odvede zlo
On ceka da cuje molitve glas
Da udijeli nadu i spas
Nema predaje
Mili Boze cudnih li vremena
Da buducnost nema sjaja
Moj je narod savio ramena
A bio je hrabriji od zmaja
Mili Boze apsurdnih vremena
Kako li se nositi sa time
Sad partija opet pravdu dijeli
A Hrvatsku nisu htjeli
Cesto Jude pravednima sude
Svaku obijest kaznila je povijest
Nema predaje
Pjevajmo sinovi pobjede
Mogu nas lomiti
Al’ nece slomiti
Kad nam srca budu zajedno
Nema predaje
Pjevajmo sinovi pobjede
Oni ce mrziti
Mi cemo ljubiti
Svaku stopu svog
Doma jedinog
Mili Boze je li to mogucе
Prkosili i bombi i metku
Izborili Hrvatsko svanuce
Sad smo opet na pocеtku
Dobivamo politicke pljuske
Iskrivljuju povijest u tisini
Vodaju nas kao male guske
A pobjednici na margini
Cesto Jude pravednima sude
Svaku obijest kaznila je povijest
Zapucat ce gromovi
Ugasit ce svijece
Sve zivote i ljepote
Al’ ideju nece
Dignut ce se grobovi
Za pobjede nove
Gdje ste sada sokolovi
Obranimo snove
Bori se za narod
I za boje doma svog
Pobjedu donesi
Danas sa nama je Bog
Nek’ zazvone zvona
Nek’ na moru zapjeni se val
Kada čujes himnu
Bori se za Vukovar
Pa kaži ooo (ooo)
Jos jače ooo (ooo)
Pa kaži, Bože moj (Bože moj)
Ovo je narod tvoj (narod tvoj)
Uvijek vjerni tebi
Naša zvijezdo jutarnja
Uvijek vjerni tebi
Naša željo vatrena
Uvijek vjerni tebi
Naša suzo ponosna
Nek’ se tresu brda
Nek’ zadrhti zemlja sva
Neka sokol leti
Gore iznad oblaka
Nek’ zazvone zvona
Nek’ na moru zapjeni se val
S’ Olujom u srcu
To je naša sveta stvar
Sjeti se slavnih dana
Zrinskih, Frankopana
Onih što su pali
I živote dali
Mladosti pokošene
Krvi prolivene
Kako trnje bode
Na putu do slobode
Zvijezdo zadnja
Suzo ponosna
Maranatha
Maranatha, pastiru dobri, rabi, učitelju
Dođi na polja, more, gore
Na zipke i grobove raspelom Tvojim
Označene, krvlju i znojem ispaćene, is
Plakane suzama naroda moga
Budi početak i svršetak, prvi i posljednji uskrsla pobjeda, Alfa i Omega naroda moga
Maranatha, dođi gospodine u zemlju Hrvata
Maranatha, dođi naroda moga
Maranatha, dođi nam brzo i zauvijek ostani… ostani…
Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka
I svih kukavica, izdajica, krivokletnika
I svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica
I svih sluga zloga iz naroda moga
Skini lažne maske s lica moje zemlje Hrvatske
Nek’ zablista svom ljepotom
I vjerom u Tebe Boga, naroda moga
Maranatha, dođi gospodine u zemlju Hrvata
Maranatha, dođi na radost svega naroda moga
Maranatha, dođi nam brzo i zauvijek ostani… ostani…
Gospe, ženo, suncem ovjenčana
Satri zmiju, zmaja paklenoga
Pokaži pute do nebeskog raja
O kraljice, cijele nam nacije
I dok je srca bit će i Croatije
Maranatha, dođi gospodine u zemlju Hrvata
Maranatha, dođi na radost svega Naroda moga
Maranatha, dođi nam brzo i zauvijek ostani… ostani zauvijek
Samo je ljubav tajna dvaju svjetova
Hoce li tko pjevati o tebi
Kad mene ne bude
Kad mi zivot oci zaklopi
Ljubavi
Hoce li jos zvijezde nebo kititi
Kao ptice tu se gnijezditi
Hoce li se itko voljeti
Kao mi
Taj dan kada odem ti ja
Kada zaspem korak dublje od sna
Ja cu naci svoj mir
Kao cvijet u polju
Medju bijelim brezama
A kako ces mi ti
Lane na tom svijetu
Punom vukova
Nova jutra kad te snenu probude
A s desne strane mene vise ne bude
Ako me volis draga
Ne postoji granica
Koja dijeli ovaj svijet od onoga
Ako me volis draga
Nije zadnja stanica
Samo je ljubav tajna dvaju svjetova
Sokolov krik
Mi smo ljudi krscani
I ne bojmo se vrijet
Bog je pozva nas
Da mijenjamo svijet
Mi smo ljudi krscani
I ne bojmo se mrijet
Samo ljubav moze
Spasit ovaj svijet
Ora et labora znaj
To je put u vjecni raj
I zivot nije kraj
I moliti, raditi
Ora et labora znaj
To je put u vjecni raj
I zivot nije kraj
I moliti, raditi
Ora et labora znaj
To je put u vjecni raj
I zivot nije kraj
