Ne moram, nije važno i bojim se – tri stava protiv privatnih objava
Privatne objave sve više postaju temama razgovora u vjerničkom diskursu: knjige se čitaju,videa gledaju, iskustva doživljavaju itd. Ne namjeravam definirati što osjećaj vjernika (sensus fidelium) govori, no ustanovljujem da govori. Neke vjernike možda potiče Duh Sveti, neki možda moraju neprestano konzumirati uvijek nove sadržaje – dijapazon razloga za interes oko privatnih objava nedvojbeno je širok. Stoga one prirodno postaju predmetom razgovora i rasprava u vjerničkom miljeu. Pritom strana koja je protiv privatnih objava vrlo često koristi argumente slične stavovima koje ćemo obraditi u nastavku teksta.
1. Stav: Crkva je rekla da ne moramo…
„Ali Crkva je rekla da ne moramo vjerovati u njih.“ Prije svega, bez da uopće ulazimo u sam sadržaj privatnih objava, u verificiranje vjerodostojnosti osobe proroka i sl., treba istaknuti kako je taj „ali Crkva je rekla da ne moramo vjerovati u njih“ stav fundamentalno nekršćanski.
U njegovim nutarnjim postavkama očituje se stav govornika koji Crkvene zapovijedi (a isto vrijedi i za Božje) doživljava kao obavezu. „Već radim ovo, ne moram još i to.“ Pomalo farizejski, rekli bismo.
Kada osoba kreće ozbiljnije duhovno hodati, granice od moram preko trebam i bilo bi dobro da sve do želim, vrlo se brzo brišu i postaju hoću. A to je tek početak duhovnog hoda. Otac Chad Ripperger, poznati američki egzorcist i tomist, više je puta citirao svece koji kažu da je stadij u kojem smo se izborili da više ne činimo teške grijehe tek početak puta prema svetosti. Nerijetko ga, nažalost, doživljavamo kao neku naprednu ili završnu fazu. Dovoljno je kratko promotriti Crkvene zapovjedi (za primjer ističemo drugu i treću) da bismo uvidjeli kako Crkva zbilja malo zahtijeva od vjernika.
- Posti zapovjedne postove i u određene dane ne mrsi
- Svake se godine najmanje jedanput ispovjedi i o Uskrsu pričesti.
Dva zapovijedana dana posta godišnje (na Pepelnicu i Veliki petak), čak i najvećim gunđalima protiv askeze ne bi trebala predstavljati nepremostiv problem. Taj očiti minimum koji Crkva općenito postavlja, u raspravi ne može biti niti mjerilo, niti argument.
Đačkim rječnikom, bit kršćanstva nije provući se, dobiti dvojku i ne ići na popravni. Primijetimo li kod sebe takav način funkcioniranja, to bi nam, poput neodgodivog jutarnjeg alarma, trebao biti poziv koji nam sugerira da potpuno promašujemo poantu.
U popularnoj seriji o Isusu i njegovim učenicima The Chosen, u prvoj epizodi druge sezone, Isus prilikom razgovora s Ramahinim ocem kaže sljedeće: „Tražim mnogo od onih koji me slijede, ali vrlo malo od onih koji ne.“ Čini mi se da svatko tko nastoji ozbiljnije hoditi s Bogom može potvrditi istinitost ove rečenice iz koje je jasno i to u koju se skupinu automatski svrstavamo kada odabiremo vršiti malo.
Također treba imati na umu da su starozavjetne proročke objave (većinom) u svom prvobitnom statusu bile privatne objave. Pod ovim, dakako, ne tvrdimo da će ikoja privatna objava ući u Objavu 2 , jer KKC 66 jasno navodi: Premda je objava dovršena, ipak nije sva potpuno izložena; na
kršćanskoj je vjeri da postupno, kroz vjekove, shvati svu njezinu širinu.
Upravo to, između ostalog, i jest uloga privatnih objava. Pravovjerne privatne objave ne smjeraju da zamijene Objavu ili se na bilo koji način postave iznad nje. To potvrđuje i KKC 67: One (privatne objave) ipak ne spadaju u polog vjere. Uloga im nije da »poboljšaju« ili »upotpune« konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se ona u određenom povijesnom razdoblju potpunije oživotvori. Pod vodstvom crkvenog učiteljstva osjećaj vjernika znade razlučiti i prihvatiti ono što je u takvim objavama Crkvi pravi poticaj Krista ili njegovih svetaca.
Spomenuti osjećaj vjernika (sensus fidelium) ne može biti od mnogo koristi ako vjernici zakopaju glavu u pijesak i začepe uši ignorirajući privatne objave, jer onda materija koja bi se osjećaju vjernika trebala podložiti na razlučivanje ni ne dopire do njih.
K tome nam Sveto Pismo sugerira kako postoji određena buduća materija koja nije izložena u javnoj Objavi, u koju nas Duh Sveti upućuje:
Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. 3
Bjelodano je da dok ima vremena, ima i „onoga što dolazi“ u što će nas Duh upućivati. Privatne objave bi bile jedan od načina tog upućivanja.
Iz navedenog možemo uočiti kako od argumenta da Crkva nije rekla da se nešto mora baš i nema previše koristi. Izneseno nije stav ljubitelja istine u kome Duh Sveti proniče sve pa i dubine Božje 4 , već otkriva srce duhovnog i intelektualnog ljenjivca.
2. stav: Nije nužno za spasenje
„Privatne objave nisu bitne za spasenje.“ Paradoksalno, taj sam stav čuo uglavnom kad na raspravu dođu teme od kojih teško mogu zamisliti bitnije. Božja objava, koliko god privatna bila, jedna je od njih. Neizostavno ga se također čuje kad se povede razgovor o stvaranju, evolucionizmu i kreacionizmu. Ne bi bilo nekog većeg problema s tim argumentom, da ga je kojim slučajem izrekla Majka Terezija, dok je pritom zbrinjavala gubave i gladne. Nedosljednost toga argumenta očituje se kada ga se čuje iz usta vjernika zavaljenog na kauču koji pritom besciljno luta bespućima interneta, ne čineći nešto odviše bitno za spasenje, ni vlastito ni tuđe.
2 Usp. KKC 73
3 Ivan 16, 12-13
4 Usp. 1. Korinćanima 2,10
3. stav: To me straši, a strah nije od Boga
Oni koji se povode za ovim argumentom, naizgled imaju biblijski temelj za svoj stav, Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 5 Istina je, dakle, da strah nije od Boga.
No sv. Ivan piše: Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi. 6 Stoga nitko nema luksuz prosuđivati kako nešto nije Božje isključivo na temelju straha.
Fatimske tajne ili Gospine poruke iz japanske Akite, možda i mogu u nekima proizvoditi strah ili nemir, no one su potvrđene od strane Crkve. Stoga kad vjernik naiđe na privatnu objavu o kojoj Crkva još nije donijela sud, možda i nije najpametnija stvar na svijetu povoditi se za svojim osjećajima. Radije, ako već dođe do toga straha, bilo bi mudro uočiti kako taj strah ukazuje na područje života u kojemu osobi manjka povjerenja u Boga te tako iskoristiti taj strah za duhovni rast. Umjesto toga, ljudi često polaze od vlastitog nutarnjeg stanja i projiciraju ga na van, konformirajući vanjski svijet prema svojoj nutrini.
Nadalje, postoji nekolicina parametara, mnogo pouzdanijih od naših osjećaja, kojih se možemo latiti pri prosuđivanju istinitosti neke privatne objave. Na primjer: ima li tiskana verzija privatnih objava štambilj crkve poput Nihil obstata ili Imprimatura; uživa li navodni vidjelac službeni ili barem privatnu podršku nadležnog biskupa; živi li vidjelac moralnim i sakramentalnim životom;
je li poslušan Crkvenoj hijerarhiji; kosi li se sadržaj objave ili prianja uz nauk Crkve, ili s drugim, potvrđenim privatnim objavama; na kraju krajeva: jesu li se eventualna proroštva dana po nprivatnoj objavi ostvarila? I, ponajbitnije, mjerilo koje nam je Gospodin ostavio: Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati. 7 Sve su to kredibilniji elementi rasuđivanja od: „bojim se“. Kao što znamo, strah je loš savjetnik.
Osobno mi ima i ugodnijih stvari za pročitati od onoga kada Isus kaže: Zatim će reći i onima slijeva: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!“ 8 ili „Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!“ 9 To što ti navedeni reci nisu iz neke privatne objave, nego iz Svetoga pisma, ne pomaže previše u strahovanju. No premda se tih redaka pomalo bojim, dosad mi nije palo na pamet da proglasim kako nisu od Boga. Nadam se da ni neće.
Zapravo, nije da se ja kategorički ne slažem s onima koji uz strah odbacuju privatnu objavu, ja se ne slažem s redoslijedom radnje. Ako kojim slučajem zaprimim privatnu objavu da su mi ispred kuće razbojnici koji me žele opljačkati, ja je neću prvo odbaciti zbog toga što ona u meni proizvodi nemir ili strah. Prvo ću pogledati kroz prozor.
5 2. Timoteju 1,7
6 1. Ivanova 4,18
7 Matej 7, 20
8 Matej 25,41
9 Matej 7,23
