Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Ovdje je vedro, malo hladnije nego jučer, temperatura je mjestimice ispod deset stupnjeva. Zahvalimo Gospodinu za minulu noć, miran san i milost novoga jutra. Zahvalimo za dar da možemo ustati i Gospodina sa svim stvorenjima slaviti.

Svako stvorenje na svoj način veliča Gospodina. „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu prebivaju.“ Uključimo se u hvalopoj stvorenja, u duhu enciklika pape Franje Laudato si’ i Fratelli tutti.

Srijeda je dan posvećen svetom Josipu. Znamo što je on značio za Mariju kojoj je bio po Zakonu muž, a Isusov poočim. On je zaštitnik Svete Obitelji, Crkve, našega naroda, naše biskupije, obitelji i sretne smrti. Mnogi mole devetnice svetom Josipu da dobiju željeni plod u braku.

Koji paradoks! Na jednoj se obali nasukao grbavi kit i svi se podižu da spase jednoga kita. Istodobno se nekažnjeno ubijaju djeca u majčinoj utrobi. Milijuni nerođenih bivaju ubijeni, kao da nemaju pravo na život. Civilizacija smrti i nekultura ubijanja prisutne su i kod nas. Ima li dijete pravo na život?

Sva znanost kaže da od početka ima svoj neizbrisivi trag u stvorenju. Pa ipak mu prekidamo život.

Plodovi Međugorja i glas vjernika

Jučer smo se spomenuli pape Franje i njegove smrti te molili za njegovu dušu. Bilo je dosta prijepora u njegovu pontifikatu. Za nas u Međugorju bitno je da je poslao najprije mons. Hosera, a potom i isluženoga nuncija mons. Aldu Cavallija kao svoje apostolske delegate.

Papa Benedikt XVI. 2010. ustanovio je Međunarodnu teološku komisiju na čelu s kardinalom Camillom Ruinijem. Komisija je tri godine intenzivno radila i svoje zaključke predala papi Franji. Petnaest članova glasovalo je o Međugorju. Trinaest ih je bilo pozitivno, u korist autentičnosti ukazanja, dvojica su bila protiv.

To je suprotno od zaključaka komisije pokojnog biskupa Žanića iz 1986. Tada je trinaest članova bilo protiv Međugorja, a dvojica za. Kako bi nadvladao taj vakuum, papa Benedikt ustanovio je novu Komisiju. Vidio je silne plodove i milijune hodočasnika koji dolaze u Međugorje. Uočio je pozitivne plodove njihovih hodočašća i obraćenja.

Poznate su i primjedbe pape Franje u zrakoplovu, kada je rekao da Gospa nije „listonoša“. Ipak, nije mogao zanemariti dobre plodove Međugorja. Poslao je mons. Hosera, koji je preminuo u doba pandemije koronavirusa. Zatim je imenovao mons. Aldu Cavallija, koji je danas sveprisutan među hodočasnicima.

On slavi mise, posjećuje obitelji, razgovara s ljudima i blagoslivlja. Mogli bismo reći da se ovdje osjeća istinski sretnim u osamdesetoj godini. Dani su mu ispunjeni zbog pozitivnoga učinka koji Međugorje ostavlja na hodočasnike.

Nihil obstat, sensus fidei i zahvalnost

K tomu imamo i sud Dikasterija za nauk vjere, s velikim nihil obstat za Međugorje. Prema tom sudu nema nikakve zapreke dolaziti u Međugorje. Zato ovamo dolaze i najviši crkveni dostojanstvenici: kardinali, biskupi, prelati. Taj nihil obstat znači da nema zapreke i najviši je stupanj priznanja jednoga mjesta. Odnosi se na mjesta za koja se tvrdi da se ondje ukazala Marija. Sve je to plod milijunskih dolazaka vjernika u Međugorje.

Ovdje vidimo na djelu ono što Crkva i Sabor naučavaju o sensus fidei i consensus fidelium. To jest „osjetilo vjere“ i „suglasje vjernika“ o nekoj stvari. Crkva često progovara na usta svojih vjernika. Tu se ostvaruje načelo lex orandi – lex credendi: ono što puk moli, to i vjeruje.

Crkveni se nauk rađao iz bogoštovlja i liturgije, tako je bilo i u Novom zavjetu. U novozavjetnim spisima nalazimo „prosute“ formule vjere. One su zapravo mali isječci iz liturgije rane Crkve. U takvom se ozračju rađala dogma. Nitko nije samo sjeo za stol i izmišljao dogme vjere. Sve se oblikovalo u bogoslužnom iskustvu.

U tom je svjetlu dobro pročitati i današnje drugo čitanje iz Službe čitanja. Riječ je o tekstu svetoga Justina mučenika i filozofa o obredu krštenja. Nedavno smo iz njegove Apologije slušali opis slavlja euharistije u ranoj Crkvi. Danas čitamo o krštenju, koje naziva „prosvjetljenje“ (grčki: photismos).

Zahvalni papi i Nebu

Krštenje je prosvjetljenje cijeloga čovjeka. Zato smo zahvalni papi Franji što je poslušao glas Komisije i „progledao“. Na taj je način priznao Međugorje kao mjesto molitve i obraćenja. Komisija je zaključila da je prvih osam dana ukazanja autentično. Tih se dana, prema njihovu sudu, Marija doista ukazala vidiocima.

Zahvalni smo joj na tom nebeskom zahvatu u teško vrijeme našega naroda. Tada je narod stenjao pod komunističkom čizmom, a Europa je bila ranjena ratom. Komunizam je pao 1989. ne toliko zaslugom političara koliko molitvama. Vjerujemo da je to plod nebeskoga intervencije preko Marije i pape Ivana Pavla II. Budimo stoga zahvalni Nebu koje je pogledalo na nevolje ove Zemlje.

Euharistija: lijek besmrtnosti

Kršćanska doktrina je organizam, nije zgrada

Marija i Hod za život: poruke nade

The post Nihil obstat za Međugorje: sensus fidei na djelu first appeared on Dijalog.hr.