Svjetski prvak na preči iz Montreala prije osam godine te dvostruki svjetski doprvak te olimpijski doprvak iz Tokija, 29-godišnji Srbić je za svoju izvedbu u kvalifikacijama dobio ocjenu 13.833, odnosno 0.3 manje od Kineza Shija Conga koji je plasirao u finale kao posljednji osmi. Najbolju ocjenu u kvalifikacijama dobio je Japanac Tomoharu Tsunogai sa 14.800.

Ostala četvorica hrvatskih predstavnika ostala su daleko od mogućeg plasmana u finale. Na konju s hvataljkama Mateo Žugec je zauzeo 53. mjesto sa 12.533, Filip Ude 106. sa 10.566, a Marko Sambolec 110. sa 10.433, dok je na parteru Marko Jovičić završio kao 86. s ocjenom 11.766.

U utorak će svoje nastupe u kvalifikacijama imati hrvatske predstavnice u ženskoj konkurenciji, Tijana Korent na preskoku, Tina Zelčić na gredi, a Antea Šikić Kaučič na parteru.

Loše vijesti za hrvatsku reprezentaciju: Tin Srbić zbog ozljede otkazao nastup u Osijeku

Tin Srbić osvojio zlato na Svjetskom kupu u Antalyji

Tin Srbić: ‘U Osijeku će biti spektakl, morat ću se dobro pofajtati’

The post Tin Srbić ostao bez finala u kvalifikacijama za SP first appeared on Dijalog.hr.

Christina Zwicker je imala vježbu s početnom ocjenom 4,8, za izvedbu je dobila ocjenu 7,700 te je s 12,500 bodova zauzela peto mjesto u kvalifikacijama.

Tina Zelčić je imala nešto niži start (4,6), ali je za izvedbu dobila 7,866 pa je s ukupnih 12,466 bodova osvojila šesto mjesto.

Najviše bodova u kvalifikacijama (13,133) osvojile su Mađarica Greta Mayer i Rumunjka Sabrina Maneca-Voinea, a mađarska gimnastičarka je osvojila prvo mjesto zbog više ocjene za izvedbu.

Finale grede na rasporedu je u subotu.

U petak će u Dohi nastupiti Tijana Korent, koja je ušla u finale preskoka s petim rezultatom u kvalifikacijama.

Aurel Benović osvojio zlato u preskoku u Osijeku

Aurel Benović izborio i finale preskoka na Svjetskom kupu u Osijeku

Tin Srbić: ‘U Osijeku će biti spektakl, morat ću se dobro pofajtati’

The post Hrvatske gimnastičarke Zelčić i Zwicker u finalu grede u Dohi first appeared on Dijalog.hr.

U reprizi olimpijskog finala ispunio je ono što je i obećao navijačima – revanširao se za peto mjesto u Parizu i bacio u delirij prepunu arenu Gradski vrt. Još dugo nakon nastupa sjedio je u suzama i oduševljeno promatrao navijače koji nisu prestajali skandirati njegovo ime.
“Preponosan sam kako sam izdržao pritisak s obzirom na to da sam nastupao kao osmi, posljednji među najboljima. Eto, taj revanš o kojem smo cijelo vrijeme pričali razvio se na najbolji mogući način, na moju stranu, pred domaćom publikom“, bile su prve Aurelove riječi nakon osvajanja zlata.
„Prekrasan je osjećaj, neprocjenjive emocije i stvarno netko tko to ne prođe i ne doživi, ne zna kako je to lijepo. Srce mi je puno, presretan sam, znao sam da mogu konkurirati za medalju. Naravno, opet se prisjećam finala Olimpijskih igara, ali mislim da ću sada više pamtiti ovo zlato iz Osijeka nego Pariz. Ovo je samo dodatan vjetar u leđa i motiv za dalje.“
Aurel je slavio s ocjenom 14.400 (14.300; 14.500) ispred bronce i srebra iz Pariza, Britanca Harryja Hepwortha i Armenca Artura Davtyana koji su se u Osijeku zamijenili za mjesta na postolju.
“Radio sam dva ista skoka kao u Parizu, premet naprijed, dupli salto sa 180 stupnjeva, tzv. Dragulescu, te premet naprijed za dva i pol okreta oko svoje osi. Oba su skoka odrađena fantastično, iako je bilo nekih greškica koje smo trener i ja uočili i koje ćemo se potruditi ispraviti za Europsko prvenstvo koje je pred nama. Ova ocjena od 14.400 konkurentna je svuda pa i na EP. Istina, Davtyan je u kvalifikacijama dobio 14.600, ali poznata je već priča s njim, trener i ja vidimo da mu se na neki način poklanjaju ocjene. Na to ne mogu utjecati, a ono na što mogu je pokušati što bolje odraditi svoja dva skoka i boriti se s najboljima. Mislim da sam i sada pokazao da to mogu.“
Ovo je četvrta Benovićeva medalja u Osijeku i treće zlato.
“Tribine su bile dodatan vjetar u leđa iako sam se morao smiriti jer sam bio pun adrenalina i želje da napravim odlično oba skoka. Kako sam i razgovarao s psihologinjom Renatom Barić o tremi, pokušao sam ne gledati u pod, ne biti previše fokusiran na to što radim, nego proživljavati cijelu atmosferu. Uspio sam u tome i mislim da mi je to puno pomoglo u osvajanju zlata.“
Ni ovoga puta Aurel nije mogao bez drame.
„Izgubio sam se u zraku na zagrijavanju i umjesto jedan i pol okret napravio sam dva i pol. Doskok je bio kratak, jako me zabolio gležanj i mislio sam da uopće neću moći nastupiti, da ću morati reći treneru da otkaže. Ali, stisnuo sam zube i ispalo je super.“
Trener Vladimir Mađarević opisao je tih nekoliko dramatičnih minuta.
“Na zagrijavanju se zbunio i umjesto lakši skok, skočio je onaj koji treba skakati u finalu. Zeznuto je doskočio, zaboljela ga je noga i mislio sam da je to to, da moramo otkazati nastup. Skamenio sam se. Gledam oko sebe, puna dvorana, kako sad da odem do sudaca i kažem da odustajemo, a svi čekaju njega. Kad je pretposljednji natjecatelj krivo doskočio, Aurel me pogledao, vidio je tu dodatnu priliku i samo mi je rekao „idem“. Stisnuo je zube i odlučio skakati. Nevjerojatno koliko je tanka granica između odustajanja i zlata“, otkrio je Mađarević, ujedno direktor Kupa.
„Ovo nam je trebalo. Ovo zlato je zahvala toj nevjerojatnoj publici. Ponosan sam što sam iz ovog grada i što smo još jednom poslali u svijet savršenu sliku iz Osijeka.“
Osijek je posljednjeg dana natjecanja vidio još četiri sjajna finala. Izraelac Ron Pyatov bio je najbolji na ručama (14.300), srebrni je Talijan Lorenzo Minh Casali (14.133), a brončani bivši treći s OI u Tokiju, Ferhat Arican iz Turske    (13.966).
Priželjkivali smo danas u finalu preče u Osijeku još jednom uživati u nastupu Tina Srbića, no on je svoje konkurente zbog ozljede gledao s tribina Gradskog vrta. A slavio je Kazahstanac Milad Karimi (14.666), srebrni je Izraelac Alexander Myakinin (14.433), a brončani Kinez Chenyi Xie (14.300).
Zlato na gredi osvojila je Nizozemka Eythora Thorsdottir (13.900), srebrna je Amerikanka Jayla Hang (13.766), a brončana Šveđanka Jennifer Williams (13.300). Najbolja na parteru bila je Jayla Hang (13.466) ispred Izraelke Yali Shoshani (13.300) i brončane Austrijanke Seline Kickinger (12.700).

Aurel Benović izborio i finale preskoka na Svjetskom kupu u Osijeku

Osijek: Aurel Benović u finalu partera Svjetskoga kupa

Loše vijesti za hrvatsku reprezentaciju: Tin Srbić zbog ozljede otkazao nastup u Osijeku

The post Aurel Benović osvojio zlato u preskoku u Osijeku first appeared on Dijalog.hr.

Prva rezerva za finale grede bit će debitantica u Osijeku, Mila Prpić, dok je prošlogodišnja brončana Tina Zelčić zauzela 16. mjesto.
Aurelu, finalistu Olimpijskih igara u Parizu, preskok će biti drugo finale u Osijeku nakon što je jučer osigurao i borbu za medalju na parteru. Osječanin je drugog kvalifikacijskog dana u Gradskom vrtu bio četvrti s ocjenom 14.216 (14.100; 14.333). Najbolji u kvalifikacijama danas bio je aktualni olimpijski doprvak, Armenac Artur Davtyan (14.683).
“Za mene je sad već postalo manje-više normalno da ne mogu bez neke drame u Osijeku. Prošle godine sam završio u bolnici, sada me muči peta pa sam se jučer spašavao s akupunkturom da bih mogao nastupiti“, raspoložen je bio Benović.
„Svi me znaju po tome da moram biti ozlijeđen prije natjecanja, ali uvijek izvučem 250 posto od sebe. Imamo jednu gospođu koja radi akupunkturu, pa sam u četvrtak otišao kod nje da vidim koliko će mi to pomoći i mogu potvrditi da je top stvar, za puno stvari mi je pomoglo, pa i za ovo. Kineska medicina je vrhunska stvar. Stisnuti sam zube, jer preskok je ipak puno lakši od partera. Prvi put sam skakao na tvrdo nakon Olimpijskih igara i mogu reći da sam zadovoljan. Ušao sam u finale, odradio ono što sam želio.“
Želio je kao i prošle godine sva četiri dana nastupiti u Osijeku i još jednom je uspio.
„U finalu u nedjelju idemo probati ukopati oba skoka. Silno sam želio finale preskoka da imam priliku revanširati se finalistima iz Pariza. Iako sam preskok tek u zadnjih godinu dana počeo profesionalno raditi, već sam došao na razinu da se mogu boriti s osvajačima olimpijskih medalja. Pokazao sam to u Parizu, a vjerujem da ću i u nedjelju. Presretan sam što sam u dva finala, nadam se da neću razočarati. Pokušat ću još malo ublažiti bolove, sanirati ozljedu koliko stignem i spremiti se za sutra.“
Za finale partera.
„Dat ću sve od sebe sutra, ali na preskoku je definitivno veća šansa za postolje i sad sa sigurnošću mogu reći da mi je to postala glavna, ali i draža disciplina. Mislim da tu mogu iskoristiti svoj puni potencijal, s obzirom na svoju eksplozivnost i koordinaciju. Počeo sam trenirati i neke teže skokove, tako da mislim da u sljedećih nekoliko godina mogu držati konstantu i konkurirati na svim natjecanjima. Vjerujem da će me u nedjelju atmosfera dodatno podići, da će biti zanimljivije nego u Parizu. Odlučivat će sitnice i doskoci. Idemo se boriti za medalju.“
Borba za medalju na gredi za dlaku je izmakla debitantici u Osijeku, 17-godišnjoj Riječanki Mili Prpić. Završila je kao 9. s ocjenom 12.800, samo 0.066 bodova prekratka za svoje 4. finale u karijeri.
„Zadovoljna sam svojom vježbom, bilo je savršeno do jednog trenutka kad mi se u skoku dogodila pogreška. Zadovoljna sam, ali uvijek može bolje i nadam se da ću dogodine to popraviti. Bilo je nervoze i napetosti do samog kraja, ali znala sam da ima još puno dobrih cura iza mene koje su i odradile svoje. Ništa, mene čekaju pripreme za EP, to je najvažnije natjecanje, za to se spremam, pa onda za SK u Taškentu. Plan je raditi višeboj na EP-u, ali vidjet ćemo, ovisit će o stanju ozljede. Gredu najviše radim, ali pokušavam sve sprave poboljšati kako bih se mogla preko višeboja plasirati na OI u Los Angelesu“, rekla je Mila.
Nakon dvije bronce na posljednja dva turnira u Osijeku, Tina Zelčić danas je bila 16. (12.333) u konkurenciji 36 djevojaka na gredi. Nizozemka Eythora Thorsdottir imala je najbolju ocjenu – 13.900.

Tin Srbić koji je zbog ozljede otkazao nastup u Osijeku, ipak je došao u Gradski vrt s tribina bodriti kolege iz reprezentacije. A pratio je i rasplet na preči gdje je uvjerljivo najbolju ocjenu imao prošlogodišnji pobjednik i olimpijska bronca, Tajvanac Chia-Hung Tang (14.933). Kinez Chenyi Xie najbolje je odradio ruče (14.433), a Izraelka Yali Shoshani parter (13.400).
Sutrašnji, prvi finalni dan starta od 14:30, a u lovu na postolja bit će Aurel Benović na tlu, Marko Sambolec na konju s hvataljkama, Tijana Korent na preskoku i Sara Šulekić na dvovisinskim ručama.

Osijek: Aurel Benović u finalu partera Svjetskoga kupa

Loše vijesti za hrvatsku reprezentaciju: Tin Srbić zbog ozljede otkazao nastup u Osijeku

Aurel Benović najavio nastup u Osijeku i otkrio koliko ga boli pariško finale

The post Aurel Benović izborio i finale preskoka na Svjetskom kupu u Osijeku first appeared on Dijalog.hr.

Srebrni olimpijac Filip Ude, prva je rezerva za finale konja s hvataljkama, a budući da je u Osijek došlo rekordnih više od 160 gimnastičara iz 36 zemalja svijeta, ovo je veliki uspjeh hrvatske gimnastike. 

Aurel Benović finale tla osigurao je kao osmi s ocjenom 13.433, a već sutra ga čekaju i kvalifikacije preskoka. Najbolji na parteru danas sa 14.166 bio je bivši olimpijski pobjednik (2021.) i aktualno srebro iz Pariza, Izraelac Artem Dolgopyat.
“Drago mi je da smo mi hrvatski reprezentativci opet uspjeli doći do finala. Svaka čast svima, ali mislim da se bez nas iz Hrvatske nekako gubi ta draž ovog Svjetskog kupa. Presretan sam kako sam odradio svoju vježbu, nakon osam mjeseci bez natjecanja i iščupao finale.  Imao sam nekih poteškoća u vježbi, pravilnik se promijenio, uveli su nam jedan neakrobatski element na kojem sam izgubio pola boda. Morao sam vagu držati tri sekunde, a ja na žalost nisam ni jednu. Ali, zato sam dobio bonus na posljednjoj dijagonali, jedini na parteru koji je dobio bonus i na kraju me on spasio i ugurao u finale“, rekao je Osječanin Benović koji je vidno šepao nakon kvalifikacija.
“U srijedu na podij treningu, ozlijedio sam petu prilikom doskoka na preskoku. Dosta me boli, šepam, ali nekako sam odradio. Nisam želio odustati, ovo je moj grad, stisnuo sam zube.“
Doslovno do posljednja dva vježbača na konju s hvataljkama, dva Armenca, čekali su naši specijalisti za ovu spravu, Filip Ude i Marko Sambolec, srebro i bronca prošle godine u Osijeku. Na kraju je Marko „preživio“, kao osmi je sa 14.000 ušao u finale, dok je Filip prva rezerva sa 13.966. U nevjerojatno jakim kvalifikacijama konja najbolji je bio aktualni srebrni iz Pariza, Kazahstanac Nariman Kurbanov (14.566).
“Za dlaku sam se provukao. Do kraja sam se tresao hoću li ući ili ne. Žao mi je samo što i Filip nije sa mnom u finalu, ali Armenci su napravili odlične vježbe, zasluženo su ispred nas. Bio bih zadovoljan i da nisam u finalu, jer napravio sam vježbu super, svoju najbolju u životu, želio sam konačno dobiti tu 14-icu, po nju sam išao ovdje i evo uspio sam prvi put. Jako sam zahvalan na ovome. Prošle godine sam bio na postolju, ali ove je konkurencija puno jača. Samo želim odraditi svoju vježbu, mrvicu bolje nego danas, imam prilike za 0,2 – 0,3 poboljšati ocjenu.“

Filip Ude (39) nije bio nesretan zbog 9. mjesta. Dapače, bio je presretan zbog mlađeg kolege iz svog GK MZ Macan.

“Baš sam sretan što je Marko ušao u finale, zaslužio je. Ja sam napravio maksimum koji mogu u ovom trenutku. Nemam nikakvog razloga biti tužan. Zeznuo sam na saskoku, izgubio 2 desetinke i to je to. Idemo se spremati za EP koje nas čeka krajem svibnja. Godinu dana nisam nastupao, imao sam zdravstvenih problema, ali uspio sam se oporaviti i doći u Osijek. Ova dva Armenca koja su me pretekla na kraju zajedno nemaju godina koliko imam ja, tri godine im fali“, nasmijao se Ude. “Baš sam rekao da trebaju uvesti bonuse za godine. 35-40 desetinka, 40-45 tri desetinke…“, raspoložen je bio Ude.

Tijana Korent čak 12. put u 16 godina održavanja Svjetskog kupa u Osijeku, borit će se u finalu. Subotnje je osigurala sa šestom kvalifikacijskom ocjenom (13.133), a najbolju je dobila Kineskinja Linmin Yu (14.016).
“Malo nestvarno zvuči kad čujem da mi je ovo 12. finale u Osijeku, ali to pokazuje mogu konstantu i rad i trud koji ulažem svih ovih godina. Zadovoljna sam i ponosna na svoje odrađene skokove i na ulazak u finale, pogotovo zbog činjenice što je ovaj Svjetski kup zaista među najjačima ove godine. Prije nekoliko dana vratila sam se s priprema u Americi, ali nisam osjetila nikakve probleme zbog vremenske razlike. Osjećala sam se jako dobro danas, a to je pokazalo i izboreno finale. U njemu neću pojačavati skokove. Idem ovo isto, samo nadam se s još mirnijim doskocima. Veselim se ponovno nastupati pred domaćom publikom u Osijeku, a dolaze mi i obitelj iz Čakovca, kolege iz kluba, prijatelji… Nadam se da ću ih razveseliti dobrim nastupom.“
Sara Šulekić koja je prošle godine bila srebrna u Osijeku, ponovo će imati priliku boriti se za postolje. Kao sedma je ušla u finale dvovisinskih ruča (13.200) na kojima je prvoplasirana bila Amerikanka Jayla Hang (13.766).
„Nadam se da se treneru Marku Brezu sviđa rođendanski poklon“, veselo će Sara.„Danas mu je rođendan, a ja sam i ušla u finale i odradila svoju težu vježbu. Morala sam je ove godine raditi već u kvalifikacijama jer ovdje je došla strašna konkurencija. Uspjela sam se na kraju provući kao sedma, ali u subotu idemo ispočetka. Teško će s ovom vježbom biti napasti postolje, djevojke su baš jake, ali vidjet ću u dogovoru s trenerom hoću li riskirati i pokušati napraviti novi saskok.“
Uz konja s hvataljkama, Hrvatska je danas imala i dvojicu predstavnika na tlu. Uz Benovića je ponovno nastupio Riječanin Marko Jovičić koji je zauzeo 19. mjesto (12.266) u konkurenciji 29 parteraša.
Sutra, drugog kvalifikacijskog dana, u lovu na nedjeljna finala bit će ponovno Aurel Benović, ali ovaj put na preskoku te Tina Zelčić i debitantica u Osijeku Mila Prpić na gredi.
„Nadam se da će barem malo popustiti ova bol. Kod preskoka mi je dobro što su samo dva skoka, šprint, skočim i to je to. Ne trčim na petama nego na prstima, pa će možda biti lakše nego danas. Volio bih biti i u finalu preskoka, u svom gradu i da se mogu revanširati finalistima i medaljašima iz Pariza“, poručio je Benović.

Loše vijesti za hrvatsku reprezentaciju: Tin Srbić zbog ozljede otkazao nastup u Osijeku

Aurel Benović najavio nastup u Osijeku i otkrio koliko ga boli pariško finale

The post Osijek: Aurel Benović u finalu partera Svjetskoga kupa first appeared on Dijalog.hr.

“Na žalost ove godine neću moći nastupiti u Osijeku. Dogodila se ozljeda na jednom od pripremnih treninga. Opet ključna kost i sad se moram posvetiti tome da se što bolje i što prije oporavim. Imali smo u prošlosti takvih situacija pa smo išli riskirati i nije baš dobro završilo za mene pa smo sada zaključili da je ovaj put bolje preskočiti Osijek”, rekao je vidno razočarani Tin Srbić.

“Ovih dana nas čekaju dodatni liječnički pregledi, moramo proći sve testove i vidjeti koliko je sve to ozbiljno. Ne želimo riskirati da mu se stanje ne pogorša jer ovakvih situacija s ključnom kosti je bilo u prošlosti. Recimo da smo nešto naučili iz te lekcije i sad idemo lakše jer čekaju nas i Europsko prvenstvo krajem svibnja i drugi dio sezone gdje je Svjetsko prvenstvo, a sve to bi htjeli odraditi što je bolje moguće”, komentirao je Tinov trener Lucijan Krce.

Hrvatska reprezentacija u Osijeku će umjesto devet sada imati osam predstavnika. U lovu na finala bit će Aurel Benović, Filip Ude, Marko Jovičić, Marko Sambolec, Tijana Korent, Sara Šulekić, Tina Zelčić i Mila Prpić.

“Žao mi je jer sam dobro ušao u sezonu, dobro sam se osjećao, i fizički i psihički sam bio spreman za Osijek, da nastupim još jednom doma. Ključna kost me počela zezati još prije 2-3 godine. Tada smo forsirali dok me boljelo pa se dogodilo da mi je ispala ključna kost i izgubio sam puno više mjeseci nego što bih izgubio da sam možda preskočio jedno natjecanje. Zato smo zaključili da je sada najpametnije ne riskirati, nego da se probam što bolje i brže zaliječiti. Svjetski kup u Kairu je dva tjedna iza Osijeka, vidjet ćemo hoću li do tada uspjeti dovesti se u stanje da više ne boli. Ni to nećemo forsirati, ako ne budem dobro, otkazujemo i to natjecanje. Srećom, trenutno pola stvari mogu raditi, pola ne mogu uopće. Ali, barem ću moći nešto odrađivati na treningu dok se ovo ne zaliječi. Nemam što puno filozofirati, samo se nadam da će se što prije to riješiti i da ću se brzo vratiti”, rekao je Tin Srbić koji s četiri zlata, jednim srebrom i dvije bronce najuspješniji hrvatski osvajač medalja u Osijeku gdje je osaam puta bio finalist.

“Bit ću uz naš tim. Nadam se da ću biti i fizički za vikend na finalima, ako ne, svakako ću biti duhom, navijat ću iz sveg glasa da ostatak repke proba ostvariti što bolje rezultate. Nadam se da će odraditi posao, a mi se sljedeće godine vidimo u Osijeku”, poručio je Srbić.

Kvalifikacije su na rasporedu u četvrtak i petak od 15 sati, a velika finala u subotu od 14:30 te nedjelju od 13:30 sati. 

Tin Srbić osvojio zlato na Svjetskom kupu u Antalyji

Tin Srbić: ‘U Osijeku će biti spektakl, morat ću se dobro pofajtati’

Tin Srbić i Filip Ude predvode hrvatske gimnastičare na Svjetskom kupu u Kopru

The post Loše vijesti za hrvatsku reprezentaciju: Tin Srbić zbog ozljede otkazao nastup u Osijeku first appeared on Dijalog.hr.

U četvrtak će se Benović boriti u kvalifikacijama partera, a u petak loviti finale na preskoku.
„S obzirom na to da se promijenio gimnastički pravilnik, vježba na parteru će biti nešto lakša, neće start biti preko 6, nego 5.8“, u uvodu će 24-godišnji Aurel Benović.„Mislim da će to svejedno biti jedna od najkonkurentnijih početnih ocjena.“
Upravo to mu i treba, jer u Osijek mu dolazi gotovo kompletno finale i partera i preskoka s Olimpijskih igara u Parizu.
“Posebno mi je drago što ću imati priliku za revanš s finalistima i medaljašima na preskoku. Veselim se ponovnom susretu. Jedva čekam.“
Na parteru ćemo gledati srebro i broncu iz Pariza – Izraelca Artema Dolgopyata (olimpijski prvak u Tokiju) koji je i prvak svijeta i dvostruki prvak Europe te Britanca Jakea Jarmana. Ništa manje jako neće biti ni na preskoku. I tu nam dolaze srebro i bronca iz Pariza – Armenac Artur Davtyan i Britanac Harry Hepworth.
“Njima dvojici se posebno veselim. S obzirom na to da mi je Hepworth na Olimpijskim igrama pobjegao za 0.049 i uzeo broncu, nadam se da ću to uspjeti popraviti, a volio bih dobiti i Davtyana. U mojoj karijeri očito stalno moraju biti neke prepreke. Na žalost tako je bilo i sada. U 10. mjesecu na treningu se dogodila ozljeda. Slična kao i prije cije godine. Sada je samo bila na lijevoj nozi, metatarzalna kost je opet napukla, opet sam mjesec dana nosio gips, bio na štakama… Sve mi je to usporilo ulazak u formu i pripreme. Na sve to su me ukliještila leđa, pa je to dodatno otežalo situaciju i evo tek sam pet tjedana prije Osijeka mogao konačno normalno trenirati.“
Sve mu je to dodatno poljuljalo i onako poljuljanu motivaciju nakon Pariza.
“Nakon OI dosta čudno sam se počeo osjećati u smislu natjecanja. Nekako kao da mi je splasnula ta žar i želja za natjecanjima. Ali, kako se Osijek približavao i želja se po malo počela vraćati.Kad s odmakom pogledam na Pariz, nemam si što za predbaciti. Stvarno mogu biti zadovoljan s nastupom, s obzirom na cijelu situaciju i da je uopće bilo pitanje hoću li otići na Igre ili ne. Izvukao sam tamo 250 posto iz sebe i mislim da sam ja svoj posao tamo odradio.“

Puno se nakon njegovog nastupa u olimpijskom finalu pričalo o sucima. 

“Još uvijek dosta često gledam videa iz Pariza. Vidim neke stvari, neke nepravde koje možda nisu trebale biti tako kako su bile i možda sam stvarno trebao biti u borbi za medalju, ali ja znam da sam dao sve od sebe, napravio svoj maksimum i sam sebi nemam što za predbaciti. Jednostavno, gimnastika i općenito sport su surovi i moraš nastaviti gurati dalje. Ako upadneš u kolotečinu negativnih misli, da se stalno vraćam na Pariz i razmišljam o tome, to će me spriječiti u daljnjem razvoju i napretku u karijeri. Pozitivno je to što vjerujem da će mi na natjecanjima koja dolaze mentalno biti lakše odraditi, jer prošao sam najveću pozornicu, to iskustvo je teže od bilo čega. Jasno, ostaje žal što nisam uspio dohvatiti medalju. Najteže je to što mi se medalja nudila. Onih 0.049 do medalje pamtit ću sigurno do kraja života. Ili neću, ako to ispravim u Los Angelesu.“
Nije ga nakon Pariza dočekalo „samo“ suočavanje s propuštenom prilikom za medaljom.
“Bit ću iskren. Ne mogu baš reći da sam uživao nakon Pariza. Dosta mi je teško pričati o tome. Nakon što mi je majka preminula, nakon što sam ostao sam, bez i jednog roditelja, nisam imao vremena proći kroz to sve kako sam možda trebao. Morao sam se okrenuti pripremama za OI i nakon Pariza me to sve skupa dočekalo. Otišao sam na more, mislio sam da ću uživati, da sam opušten, a na kraju su me sve te emocije sustigle. A uz to nikako nisam mogao izbiti iz glave da sam imao medalju na dlanu. Ma, nekad imam osjećaj kao da ja uopće ni nisam bio u Parizu, kao da je to neki san. U sekundi mi je to sve proletjelo. Kao da mi je najvažnije natjecanje koje postoji u sportu prošlo kroz ruke, a ja nisam dovoljno uživao u tome i osjetio sve to. Ako uspijem doći do sljedećih OI, definitivno želim više uživati nego u Parizu.“

Kakav plan je Aurel postavio za prvu sezonu novog olimpijskog ciklusa?

“Nakon Osijeka idem na Svjetske kupove u Koper i Varnu, a onda na EP u Njemačku. Moram imati barem 2-3 natjecanja prije EP-a. Osijek će mi puno pomoći na tom putu jer u Gradskom vrtu je prvi put napravljen podij sa spravama kao na EP-u, pa još ta atmosfera… Bit će mi to savršena provjera za Leipzig. Na jesen nas čeka SP u Indoneziji, a kako ja još nisam osigurao gimnastičku mirovinu, moram zasukati rukave“, kazao je bivši viceprvak Europe na parteru.

Sara Šulekić, Tin Srbić i Aurel Benović među hrvatskim adutima za Svjetski kup u Osijeku

Zlatne medalje za Srbića i Benovića na prvenstvu Hrvatske u Osijeku

Hrvatski gimnastički reprezentativac Aurel Benović plasirao se na Olimpijske igre u Parizu!

The post Aurel Benović najavio nastup u Osijeku i otkrio koliko ga boli pariško finale first appeared on Dijalog.hr.

Srbić kaže da je upravo je zbog Osijeka odabrao Tursku.

“Nisam želio da mi Osijek bude prvo natjecanje nakon tako velike pauze. Mislim da će mi lakše biti doći u Osijek ako imam bar jedan nastup prije. A iz Antalyje imam stvarno lijepa sjećanja, tamo sam 2023. bio europski prvak. Lijep je grad, ugodno sam se osjećao tamo, a osjećaj i proizlazi iz toga jer je tamo bio dobar rezultat, odmah ti je i mjesto ljepše. Zato smo odlučili krenuti u novi olimpijski ciklus s jednim meni lijepim mjestom i s ugodnim sjećanjima na njega”, rekao je srebrni olimpijac iz Tokija Tin Srbić.

“Doduše, neće me maziti ovo natjecanje, baš kao ni Osijek. Dolaze vrhunski gimnastičari, Kinezi, Amerikanci, Japanci… Ali, ja nemam nikakav rezultatski pritisak. Krenuo sam opet od nule i idemo polako”, dodao je.

Sve je novo ove sezone. Novi olimpijski ciklus, novi pravilnik, nova vježba…

“Opet sve ispočetka. Kao i nakon Tokija. Samo možda sada još teže što se tiče promjena. Teško bude nakon tolike pauze vratiti se nastupima, samo ovisi na koji način i što se dogodilo na tom zadnjem nastupu. Jesi li pao na glavu ili si super napravio. Meni je sada malo teže čisto iz razloga što je taj nastup u Parizu bio jako stresan, težak. I ne želiš si opet to u životu. Definitivno je bilo lakše otvoriti olimpijski ciklus nakon Tokija. Puno lakše. Sada kao da ne želiš taj osjećaj, ‘daj pusti me samo da treniram, da malo još uživam bez nastupa’, ali nemamo što više čekati, rekli smo da je vrijeme da krenem”, nastavio je Srbić koji je na Olimpijskim igrama u Parizu pao i zauzeo osmo mjesto.

“Bilo je nekoliko teških mjeseci. Nakon otprilike dva mjeseca, krenuli su ti teški. Kad sam postao svjestan što se i kako dogodilo u Parizu”, rekao je Srbić koji je tražio odgovor na to što se dogodilo tog 5. kolovoza na OI u Parizu.

“Ali ne što znam zašto se to dogodilo, nego sam si odbijao priznati da me to pogodilo, pa se to onda skuplja, pa se odrazi na sve ostalo u životu, ne samo na gimnastiku. A to je skroz normalno, ne treba se skrivati iza toga. Kad sam sebi to dopustio i prihvatio, krenulo je lakše. Treninzi su krenuli bolje, i život izvan dvorane… Ne treba se skrivati iza osjećaja, iza toga što misliš i kako se osjećaš zbog nečega što se dogodilo ranije. Priznajem, pokušao sam se sakriti, ali shvatio sam, doduše nakon nekoliko mjeseci, razgovora i situacija koje su mi se dogodile u životu, da ne treba bježati. Treba sve prihvatiti. Nije sramota osjećati se kako god da se osjećaš”.

Srbić je sada okrenut planovima za novi olimpijski ciklus.

“Kad sam bio u Parizu razmišljao sam ‘ajmo još jedan ciklus’, želim u LA. Ali onda sam se odmarao dva mjeseca, dugo nisam uopće išao u dvoranu i pomislio sam ‘kako je ovo lijepo, mogao bih ovako nastaviti’. Hm, ali onda bih trebao raditi nešto drugo u životu. A na taj korak nisam još bio spreman i zaključio sam da ipak želim još jedan ciklus. Barem još jedan. Ne mogu lagati, lijepo mi je bilo bez gimnastike. Točnije, lijepo je bilo kad te ne boli svaki dan, svaki dio tijela. Ali i kod bolova je opet – kakav imaš stav prema tome. Ako stvarno želiš to što radiš, onda puno lakše prihvaćaš i bolove. Sa smijehom možeš odraditi trening. Ako ti je to tlaka, ako unutar sebe to ne želiš, onda je teže. Nisam si za novi olimpijski ciklus postavio rezultatske ciljeve, više da i u ovom ciklusu moja vježba dođe na razinu da se mogu natjecati s najboljima.”

Procjenjuje da će mu za olimpijsku razinu trebati cijela godina.

“Da vidimo uopće je li to što smo mi složili u novu vježbu dobro ili nije i treba li nešto mijenjati. Malo veći problem stvara to što ako bih trebao nešto drastično mijenjati, ako bih morao učiti neki novi element, to mi znači još dvije godine do stabilnosti u vježbi. Nadam se ipak da će ovo što smo složili biti dovoljno dobro za velike stvari”, kazao je.

Kvalifikacije u Antalyji otvorit će sa startom od 5.1.
 
“Ako bude finale, možda ćemo pojačati na 5.3 s novim saskokom. Kasnije kad na to dodamo puštanje Kolman dobivamo 5.6, pa imam još kombinaciju Tkacheva za koju ćemo vidjeti je li uopće realna, jer jako je teška – pruženi Piatti i pruženi Tkachev, to je 5.8. I još cijelo vrijeme radimo Casinu. Kad se i to ubaci, to su vježbe od 6.0, 6.2 i više. Imam još opcija. Volio bih doći do 6.2, a da to stvarno radim dobro. Tamo do kvalifikacija za Los Angeles. Mislim da će se već ove sezone svašta izvoditi, ali ja imam dokaze u svojoj karijeri da će opet biti bitno biti konstantan i siguran u to što radiš. Uvijek su postojali „divljaci“ koji negdje zabljesnu i osvoje nešto, ali puno više puta padnu i ozlijede se. Volio bih da se u tome što radim, bez obzira hoće li biti 6.2 ili 5.6, osjećam dobro i sigurno i da nemam stresove od toga mogu li ja to uopće ili ne mogu. To je moj plan. I vjerujem da već u svibnju na EP-u u Leipzigu mogu biti skroz konkurentan za neke rezultate”, dodaje Srbić.

Plan za prvi dio sezone kojemu je vrhunac Europsko prvenstvo je – Antalya, Osijek i za njega prvi put Svjetski kup u Kairu. 

“Trener Lucijan Krce obožava Egipat i egipatsku kulturu i povijest, a ja sam fasciniran s načinom gradnje piramida i općenito arhitekturom, i ako već imamo priliku otići sada tamo, jer nismo do sada, zašto ne. Uvijek smo Egipat nekako preskakali jer nam nije pasao u rasporedu sezone i uvijek smo podređivali rezultatu nešto što volimo, što nam je gušt. Ove godine Kairo nam paše u raspored, idemo nastupiti i usput vidjeti nešto nakon čega ćemo se dobro osjećati. Shvatio sam da ne treba te stvari micati i slijepo se podređivati jednoj stvari”. 

Ipak, u ovom olimpijskom ciklusu nečemu će se poprilično podrediti.

“Zagreb je sljedeće godine domaćin Europskog prvenstva i to je u ovom ciklusu jedan bitan detalj. Neću reći da tu moram osvojiti zlatnu medalju, ali sigurno će to biti najljepši trenutak ovog ciklusa. Nastupao sam puno puta u Osijeku, doma, u našoj zemlji, ali Zagreb je meni baš doma – doma. Zanima me taj osjećaj. Jer ako je onako dobar osjećaj u Osijeku, onda samo mogu zamisliti što me čeka ovdje gdje će biti puno mojih ljudi. Zezali smo se Marijo Možnik i ja, rekao mi je ‘obećavam ti, osigurat ćemo Europsko, a ti osiguraj atmosferu’. Rekao sam da nema problema”.

“Samo ćemo morati malo objasniti ljudima na koji način se navija u gimnastičkoj dvorani, čisto da ne bi ometali druge”, nasmijao se Srbić.

“Mislim da će biti puno ljudi koji će željeti vidjeti taj spektakl. Baš kao što svake godine napunimo tribine u Osijeku. A kad vidim tko dolazi ovaj put u Osijek. Nevjerojatna imena! Uvijek volim pogledati liste s prijavama sportaša, zanima me to. Gledam Cottbus i Baku, mogao sam se tamo pofajtati, a ja sad idem u Antalyju i Osijek i gledam startne liste – ‘pa jel’ mogao netko ne doći, zar morate baš svi sada nastupati”, dodao je.

“Iako, nije im za zamjeriti, puno igra ulogu mjesto na koje ideš. Cottbus i Baku, uz sve dužno poštovanje tim mjestima, nisu  atraktivni. A Osijek je top organizator, ima punu dvoranu, uvijek nam je ugodno biti u tom gradu. Svaka čast za organizatore u Osijeku što im dolaze takva imena, ali ja ću se morati pofajtati jače nego ikada”, zaključio je hrvatski srebrni olimpijac.

Osijek želi postati jedan od kvalifikacijskih turnira za OI u gimnastici

Tin Srbić i Filip Ude predvode hrvatske gimnastičare na Svjetskom kupu u Kopru

Zlatne medalje za Srbića i Benovića na prvenstvu Hrvatske u Osijeku

The post Tin Srbić: ‘U Osijeku će biti spektakl, morat ću se dobro pofajtati’ first appeared on Dijalog.hr.

“Završili su posljednji kontrolni treninzi i natjecanja prije izbora gimnastičarki i gimnastičara hrvatske reprezentacije za predstojeći DOBRO World Cup u Osijeku. Hrvatska će nastupiti sa svojim najjačim adutima u muškoj i ženskoj konkurenciji, s njih ukupno devetero. U ženskoj reprezentaciji bit će Sara Šulekić, Tina Zelčić, Tijana Korent i Mila Prpić, a u muškoj Tin Srbić, Aurel Benović, Filip Ude, Marko Sambolec i Marko Jovičić. To je trenutno najjača reprezentacija koja sada ima točno 40 dana da se pripremi za Osijek”, izjavio je Mađarević u priopćenju za medije Hrvatskog gimnastičkog saveza.

Tin Srbić (ZTD Hrvatski Sokol) nastupit će na preči, Aurel Benović (GK Osijek-Žito) na tlu i preskoku, Filip Ude i Marko Sambolec (obojica GK MZ Macan) na konju s hvataljkama, Marko Jovičić (GK Rijeka) na tlu, Sara Šulekić (ZTD) na dvovisinskim ručama, Tina Zelčić (ZTD) na gredi, Tijana Korent (GK Nedelišće) na preskoku i Mila Prpić (GK Vita) na gredi i parteru.

“Sezonu je naša reprezentacija otvorila prije tjedan dana na Svjetskom kupu u Cottbusu, pred nama je ovoga vikenda novi turnir u Bakuu, pa slijedi Antalya i onda Osijek u ovom, najjačem sastavu naše reprezentacije.”

Olimpijac i domaćin Svjetskog kupa, Osječanin Aurel Benović sezonu natjecanja otvorit će upravo u Osijeku, dok će Tin Srbić test za Osijek imati u Antalyji. Debitantica u Osijeku ove godine bit će 16-godišnja Riječanka Mila Prpić.

“Nadamo se da će svi naši predstavnici biti maksimalno spremni, pokazati svoje najbolje vježbe i da će uspjeti konkurirati za finala i postolja, unatoč tome što je ove godine prijavljen rekordan broj zemalja i imamo jako dobra imena i s muške i sa ženske svjetske gimnastičke scene. Našima neće biti jednostavno. Ovim putem pozivamo sve ljubitelje gimnastičkog sporta da nam se pridruže, pogotovo 12. i 13. travnja, u finalne dane Svjetskog kupa, te podrže naše najbolje sportaše“, poručio je Mađarević.

Perišić: ‘Ne podnosim poraz, čak ni kad igram utakmicu sa sinom ili kćeri’

Timur Dibirov igra posljednju utakmicu u rukometnoj Ligi prvaka

Zlatko Dalić objavio popis igrača za utakmicu protiv Francuske

The post Sara Šulekić, Tin Srbić i Aurel Benović među hrvatskim adutima za Svjetski kup u Osijeku first appeared on Dijalog.hr.

Ovo nije još jedna biografija o slavnoj rumunjskoj gimnastičarki.

Autor knjige je Stejarel Olaru, rumunjski povjesničar, istraživač i bivši predavač na Rumunjskoj nacionalnoj obavještajnoj akademiji, te glavni ravnatelj Instituta za istraživanje komunističkih zločina u Rumunjskoj.

U skladu sa svojim znanjem, ali i dostupnim dokumentima objašnjava uspjehe i karijeru Nadie Comaneci, koja je prema izvorima koje on navodi bila strogo nadzirana, ali i usmjeravana od strane Securitatea – tajne službe Ceausescuovog režima.

Nadia Elena Comaneci rođena je 12. studenog 1961. godine. Sa šest godina je počela trenirati gimnastiku sa šest godina u svom rodnom gradu Onesti, a već s četrnaest je osvojila tri zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu.

Vježba na dvovisinskom razboju prva je u povijesti OI ocijenjena maksimalnom ocjenom 10, a takav standard ponovila je u još 6 vježbi, što je bilo i više nego dovoljno da bude proglašena gimnastičarskim čudom iz Rumunjske. Uspjeh je ponovila I četiri godine kasnije na OI u Moskvi.

Danas Nadia živi i radi u SAD-u.

Knjiga započinje njezinim bijegom iz Rumunjske. Iako je ona kao gimnastičarka putovala na brojna europska i svjetska natjecanja i sa svakim putovanjem joj se pružila prilika da ostane u stranoj zemlji i zatraži azil, Nadia od komunističkog režima bježi tek kad se prestala aktivno natjecati. U to vrijeme živjela je i radila kao trenerica u Bukureštu, te uživala izuzetno povoljniji i materijalni i društveni status od većine rumunjskih državljana.

Svejedno, Nadia, s još šest ljudi u noći s 27. na 28. studenog 1989. godine u Mađarsku, a odatle u SAD-e.

U knjizi ćete otkriti njezine razloge bijega, ali i saznati da nikada nije eksplicitno govorila protiv režima Nicolaea Ceaușescua.

U knjizi je detaljno opisan i dokumentima potkrijepljen period od kada je Nadia počela trenirati, pa do prestanka njezine aktivne sportske karijere. Vrlo se detaljno analizira kontroverzan odnos trenera Bele Karolya i njegove supruge Marte, također trenerice, prema Nadiji, ali i prema ostalim gimnastičarkama iz tima.

Naravno da vrhunski rezultati traže odricanja, no ovdje se vrlo eksplicitno opisuje grub način (fizički udarci po glavi, šamaranje, krvarenje nosa…) kojim se trener odnosio prema sportašicama.

Nadalje, kontroverzan je i vrlo strog režim prehrane, odnosno bolje reći izgladnjivanja kojim su one podvrgavane a s ciljem što manje tjelesne težine, zbog čega je nekoliko njih u vrlo ranoj dobi razvilo bulimiju.

Američki biografski film Nadia spominje epizodu njezinog pokušaja samoubojstva.

U knjizi se analizira i taj moment, ali se niti ne taji da je imala psihičkih kriza uzrokovanih potpunim nedostatkom normalnog, svakodnevnog života jedne adolescentice.

Sve to; treninzi, pripreme, prehrana, zatvoreni život unutar sportskog kompleksa, bilo je uokvireno sustavom nadzora u koju je bio uključen velik broj doušnika i časnika koji su kontrolirali skupinu mladih gimnastičarki i njihov trenerski duo – Belu i Martu.

Nije se štedjelo na fizičkom, verbalnom i emocionalnom zlostavljanju, a sve sa svrhom da se osigura međunarodni uspjeh i ugled rumunjske gimnastike te konkurira tada superiornoj, ruskoj. Također, jedan neupitnih ciljeva je bio i pokazati i dokazati se kapitalističkom zapadu. Volja i sloboda pojedinca u takvim okolnostima morale su biti potpuno eliminirane i žrtvovane za viši cilj.

Knjiga je nastala na temelju 25 000 arhivskih dokumenata s kojima je autor u trenutku njezina pisanja raspolagao. Ne radi se o romansiranoj biografiji, te stoga nije laka za čitanje, no knjiga ujedno pruža i dobar uvid u unutarnji, emocionalni život (mene je posebno fascinirala moć samokontrole i čelična želja za uspjehom pod svaku cijenu) slavne gimnastičarke.

„Uspjeh ovisi o tome koliko si spreman žrtvovati.“

Bela Karoly, glavni trener Nadije Comaneci

The post Nadia Comaneci i Securitate – ovo nije još jedna biografija o slavnoj gimnastičarki first appeared on Dijalog.hr.