Prepričavanje namjesto prevođenja

Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva i partnera, samovlasno podnaslovljena „Hrvatski standardni prijevod“, na više je mjesta odustala od prevođenja svetopisamskoga teksta, a njezini prevoditelji ili redaktori namjesto toga pribjegli su prepričavanju. To obrazlažu potrebom da svetopisamski tekst bude razumljiv. Ali time on prestaje biti prijevod. A dopisivanje novih riječi, kojih nema u izvorniku, krije opasnost da se takav „prijevod“ odvoji od izvornika u neko drukčije značenje i tumačenje.

Tako su učinili s Evanđeljem po Luki, 15. poglavljem, 13. retkom. U izdanju Evanđelja po Luki (Sarajevo, 2017., preveo Mario Cifrak) taj redak glasi: „Poslije nekoliko dana mlađi sin proda svoj dio i napusti kuću. Otputuje u daleku zemlju i ondje spiska imetak živeći pokvareno.“ (str. 189–190). U izdanju Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva (Zagreb, 2025.) taj redak glasi: „Poslije nekoliko dana mlađi sin je prodao svoj dio i napustio kuću. Otputovao je u daleku zemlju i ondje spiskao imetak živeći pokvareno.“ (str. 1280).

Razlika u te dvije inačice, tiskane u rasponu od osam godina, jest što su aorist (proda, napusti, spiska) i povijesni prezent (otputuje) iz 2017. godine 2025. preinačeni u perfekt. Nakon toga preinačenja nije provedena lektura, pa je zanaglasnica je ostala na jedinom mjestu na kojem ne smije biti (mlađi sin je prodao; može biti: mlađi je sin prodao ili: mlađi sin prodao je).

Odakle riječi: „prodao svoj dio i napustio kuću“?

Za tvrdnju iz uvodnoga odlomka ključno je što se u objema inačicama u predikatnoj službi pojavljuju glagoliprodati i napustiti te objekti svoj dio, odnosno kuću. A ni jednoga od tih dvaju glagola i tih dviju imenica nema u grčkom izvorniku.

Ako je Evanđelje po Luki za tu Bibliju prevedeno još godine 2010., očito je da nije moglo biti prevedeno prema 28. izdanju Novoga Zavjeta na grčkom „iz 2013.“, kako stoji na str. II te Biblije, jer je 28. izdanje Nestle-Alanda prvi put objavljeno 2012. A nije moglo biti prevedeno ni prema nekom ranijem kritičkom izdanju s grčkoga kada u njemu nema riječi koje bi se mogle prevesti riječima: „proda svoj dio i napusti kuću“.

Podloga za prevođenje Svetoga Pisma

Po čemu je onda nastao taj prijevod? Ne znam, ali najbližima mi se čine dvije mogućnosti.

Njemački prijevod Svetoga Pisma zvan Hoffnung für alle prevodi tu rečenicu ovako: Nur wenige Tage später machte der jüngere Sohn seinen Anteil zu Geld, verließ seinen Vater und reiste ins Ausland. – „Samo nekoliko dana kasnije, mlađi sin prodao je svoj dio, napustio otca i otputovao u inozemstvo.“

Taj prijevod priredila je druga, također protestantska grupacija biblijskih društava zvana Biblica, sa sjedištem u Palmer Lakeu u Koloradu, SAD, a koja nije povezana sa Sjedinjenim biblijskim društvima sa sjedištem u Londonu, koji stoji iza ove hrvatske Biblije. Taj se prijevod predstavlja kao „takozvani komunikativni prijevod Biblije“, a glavna mu je odlika da „više ističe razumljivost sadržaja nego doslovnu točnost“ (Wikipedia).

Engleski prijevod Svetoga Pisma zvan Good News Translation prevodi tu rečenicu ovako: After a few days the younger son sold his part of the property and left home with the money. – „Poslije nekoliko dana mlađi sin proda svoj dio imanja i napusti kuću s novcem.“ Taj je prijevod priredilo Američko biblijsko društvo, sa sjedištem u Philadelphiji u Pennsylvaniji, SAD, koje jest član Sjedinjenih biblijskih društava. Težište toga prijevoda jest „na lakoći razumijevanja“ (Wikipedia).

Čuva li se time vjerodostojnost izvornika?

Kako u svjetlu činjenice takva kompromitiranja svetoga teksta i mogućega odgovora o predlošku vjerodostojnom smatrati rečenicu iz Predgovora nove Biblije, da je to prijevod „koji čuva dostojanstvo izvornika“ (str. II)? Zar se to može činiti dodavanjem novih, u izvorniku nepostojećih riječi?!

Kako u svjetlu tih činjenica vjerodostojnom smatrati rečenicu iz Predgovora nove Biblije: „ovo je prvi prijevod na hrvatski načinjen cjelovito s izvornih jezika i to iz pouzdanih izvornika, bez ikakvih posrednih prijevoda“ (str. I)? Upravo izabrani primjer pokazuje da prijevod nije načinjen ni s izvornoga jezika, ni iz pouzdana izvornika, ni bez posrednih prijevoda.

Prevoditelj, nakladnici, urednik, redaktori i lektori te Biblije kao i stručna tijela hrvatskih bibličara koje okuplja Biblijski institut Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko katoličko biblijsko djelo i drugi mjerodavni o ovom i svim drugim uočenim nedostatcima u cijelom pothvatu već mjesecima samo – šute.

Oni pak kojima je do zarade cijelo vrijeme reklamiraju taj proizvod kao „katolički prijevod“. A on to nije, kako je objasnio nadbiskup Martin Vidović.

Razumljivost kroz stoljeća

U Predgovoru novom prijevodu Hrvatskog biblijskog društva anonimni je autor istaknuo: „Iako je Biblija uvijek ista, jezici se mijenjaju s vremenom, pa ono što je razumljivo jednom naraštaju, postaje teže ili nikako razumljivo budućim generacijama.“ (str. I). Razgledanje hrvatskih prijevodā Luke 15, 13 od XI. stoljeća (Assemanijev evanđelistar, čiji staroslavenski prijevod pohrvaćuju hrvatski glagoljski misali) do XXI. stoljeća (Vrtarićev prijevod iz 2016.), u vremenskom razdoblju od tisuću godina, pokazuje upravo suprotno; da je suvremenomu hrvatskomu čitatelju razumljivije i ono što je davno točno prevedeno, nego li ono što se u ime razumljivosti izmišlja posljednjih godina.

Raščlanimo rečenicu na dijelove i pogledajmo kako glasi na grčkom, latinskom, u 26 objavljenih hrvatskih prijevoda kao i u dodatnim mogućim inačicama.

I.

kaì met’ ū pollàs hēméras (grčki, godine 54.)
Et non post multos dies (Vulgata, 384.)
I ne po mnozih^ь d^ьneh^ь (Hrvojev misal, 1403.)
I ne izide vele dan (Bernardin Drvodilić Splićanin, 1495.)
I ne po mnozih^ь dneh^ь (Šimun Kožičić Benja, 1531.)
I ne do mnogo dnevi (Ivan Drkoličić Ričić, oko 1570.)
I ne pomnogo dana (Ivan Bandulavić, 1613.)
I ne nakon vele dana (Bartul Kasić, Pisma Sveta, 1636.)
I ne nakon mnogo dana (Bartul Kasić, Vanghielia, 1641.; Antun Kaznačić, Evangeglja, 1841.)
I ne posli mnogo danā (Petar Katančić, oko 1815.)
I za ne vnogo dnevih (Ivan Rupert Gusić, oko 1820.)

I nakon malo danā (Ivan Matij Skarić, 1860.)
I po tom do nekoliko danā (Bogoslav Šulek, 1877.; Milan Rešetar 1895.)
I poslie nekoliko dana (Josip Stadler, 1899.)
A poslije nekoliko dana (Petar Vlašić, 1921.)
I iza nekoliko dana (Franjo Zagoda, 1925.)
Poslě nekoliko dana (Lujo Bakotić, 1933.)
Nekoliko dana kasnije (Ivan Evanđelist Šarić, 1942.)
Nakon nekoliko dana (Bonaventura Duda i Jerko Fućak, 1973.–1985.)
A nakon nemnogo dana (Tomislav Ladan, 1985.)
Poslije nekoliko dana (Gracijan Raspudić, 1987.; Ljudevit Rupčić, 2003.; Mario Cifrak, 2017. i 2025.)
I nekoliko dana kasnije (Branko Djaković, 1989.)
Ne mnogo dana kasnije (Ivan Vrtarić, 2016.)
nedugo zatim

II.

synagagṑn pánta
congregatis omnibus
sabrav^ь vsa (Hrvojev misal, Kožičić Benja)
skupifši fse (Drvodilić Splićanin)
skupivši sve (Drkoličić Ričić)
skupivši sva (Bandulavić)
skupivši svaka (Kasić, 1636.)
pokupivši sva (Kasić, 1641.; Kaznačić)
sakupivši svaka (Katančić)

skup spravivši vsa (Gusić)
skupi sve (Skarić)
pokupi svoje (Šulek)
pokupi sve svoje (Rešetar, Bakotić)
pokupivši sve (Stadler, Zagoda, Djaković)
pokupivši sve svoje (Vlašić)
pokupi sve (Šarić, Duda-Fućak)
unovči sve svoje (Raspudić)
skupi sve svoje (Rupčić)
skupivši sve svoje (Ladan)
skupi sve (Vrtarić)
proda svoj dio i napusti kuću (Cifrak, iako u izvorniku nema ni spomena o prodaji, nema napuštanja kuće!)

III.

ho neṓteros hyiòs
adolescentior filius
mlaji sin^ь (Hrvojev misal)
mladi sin (Drvodilić Splićanin)
mlaiši sin^ь (Kožičić Benja)
mlađi sin (Drkoličić Ričić, Kasić, Katančić, Kaznačić, Skarić, Šulek, Rešetar, Stadler, Vlašić, Zagoda, Bakotić, Šarić, Duda-Fućak, Raspudić, Rupčić, Ladan, Djaković, Vrtarić, Cifrak)
mladji sin (Bandulavić)
mlajši sin (Gusić)

IV.

apedḗmēsen
peregre profectus est
ide (Hrvojev misal)
i odpravi se, pojde (Drvodilić Splićanin)
otide (Kožičić Benja, Zagoda)
pođe iz doma (Drkoličić Ričić)
odtide (Bandulavić)
putnički otide (Kasić; Kaznačić)
daleko se odili (Katančić)
odišel je (Gusić)
i otide (Skarić)
i otiđe (Šulek)
i ode (Rešetar, Bakotić, Šarić)
otputuje (Stadler, Ladan, Cifrak)
otputova (Vlašić, Duda-Fućak, Vrtarić)
te krenu (Raspudić)
te pođe (Rupčić)
otišao je (Djaković)

V.

eis khṓran makrán
in regionem longinquam
na stranu dalečnuju (Hrvojev misal, Kožičić Benja)
u niko vladanje daleko (Drvodilić Splićanin)
u daleko vladanje (Drkoličić Ričić)
u stranu daleku (Bandulavić)
u rusag daleki (Kasić, 1636.)
u daržavu daleku (Kasić, 1641.; Kaznačić)
u državu dugokrajnu (Katančić)
zvan domovine vu dalečnu krajinu (Gusić)
na daleke strane (Skarić)
u daljnu zemlju (Šulek, Rešetar, Stadler, Zagoda)
u tuđinu u daleku zemlju (Stadler, Vlašić)
u daleku zemlju (Bakotić, Šarić, Raspudić, Rupčić, Duda-Fućak, Djaković, Vrtarić, Cifrak)
u zemlju daleku (Ladan)

VI.

kaì ekeĩ dieskórpisen
et ibi dissipavit
i tu rastoči (Hrvojev misal, Kožičić Benja)
i onde razstrati (Drvodilić Splićanin)
tere ondje rasu (Drkoličić Ričić)
i ondi rasu (Kasić, Bandulavić, Kaznačić, Katančić)
ter ondi rastepel je (Gusić)
i ondi razasu (Skarić)
i ondje prosu (Šulek, Zagoda)
i onamo prosu (Rešetar, Bakotić)
i ondje razasu (Stadler)
i ondje rasu (Vlašić, Rupčić)
ondje prosu (Šarić)
i ondje potrati (Duda-Fućak)
gdje rasu (Raspudić)
i ondje raspe (Ladan)
i tamo prosuo (Djaković)
i protrati ondje (Vrtarić)
i ondje spiska (Kuzmič, Cifrak)
i ondje baci

i ondje potrati
i ondje poharči
i ondje proćerda
i ondje profućka
i ondje proharči
i ondje prolumpa
i ondje prorajta
i ondje protepe
i ondje protrati
i ondje raskrčmi
i ondje rasprčka
i ondje rastepe
i ondje ulupa
i ondje utuče
i ondje slisti
i ondje spraši
i ondje straći
i ondje zarajta

VII.

tḕn ūsían autū͂
substantiam suam
iměnie svoe (Hrvoje misal)
blago svoje (Drvodilić Splićanin)
imen^ьe svoe (Kožičić Benja)
imanje svoje (Drkoličić Ričić, Katančić, Kaznačić, Šulek, Rešetar, Stadler, Vlašić, Zagoda, Ladan)
blago svoje (Bandulavić)
stoku svoju (Kasić)
odvečtvo svoje (Gusić)
svoje imanje (Skarić, Bakotić, Šarić, Raspudić, Rupčić, Djaković)
svoja dobra (Duda-Fućak)
svoj imetak (Vrtarić)
imetak (Cifrak)
svoj imutak
svoju imovinu

VIII.

zō̃n
vivendo
žive (Hrvoje misal)
živeći (Drvodilić Splićanin, Kasić 1636., Rešetar, Stadler, Zagoda, Bakotić, Šarić, Duda-Fućak, Raspudić, Ladan, Djaković, Vrtarić, Cifrak)
živući (Kožičić Benja, Drkoličić Ričić, Bandulavić, Kasić 1641., Katančić, Kaznačić)
živuč (Gusić)
živuć (Skarić)
živeć (Šulek)
provodeći život (Rupčić)

IX.

asṓtōs
luxuriose
bludno (Hrvoje misal, Kožičić Benja, Bandulavić, Kasić 1636.)
nečisto u bludu (Drvodilić Splićanin)
bludoputno (Drkoličić Ričić)
razbludno (Kasić 1641., Katančić, Kaznačić, Stadler)
nasladno (Gusić)
razputno (Skarić)
bezputno (Šulek)
besputno (Rešetar)
raskošno (Vlašić, Ladan)
raspušteno (Zagoda, Šarić)
raskalašno (Bakotić)
razvratno (Raspudić, Rupčić, Duda-Fućak)
u razvratu (Djaković)
razvratnim životom (Vrtarić)
pokvareno (Cifrak)
bezobzirno
pustopašno
rasipnički
rasipno
raskalašeno
raspojasano
razulareno
razuzdano

Sveto pismo oblikuje hrvatski jezik

Hrvatski se jezik tijekom stoljećā mijenjao, ali nipošto toliko da bi se izgubilo razumijevanje jedne rečenice, važne za poimanje kulture, vjere u Milosrdnoga Otca i književnosti koja se ponosi spjevom Suze sina razmetnoga Ivana Gundulića (1622.).

Sveto Pismo već više od tisuću godinu oblikuje hrvatski jezik i izražava se njime. Podsjećajući kako Hrvati pokršćanjenju duguju prvi reprezentativni jezični dokument – glagoljski Rimski misal s lekcionarom (biblijskim čitanjima), hrvatski književni povjesničari i kulturolozi nedvosmisleno zaključuju: „Hrvatski jezik svoje korake čini pod okriljem Crkve i u oštrom rivalitetu s latinskim. Taj jezik kao da je iznikao ispod misnog ornata.“ (Ivan Pederin, Pretvorba hrvatskoga iz crkvenog u književni jezik, Crkva u svijetu, 5/1970., br. 1, str. 65).

Naime, svetopisamske misne perikope (poslanice i evanđelja) naviještale su se na narodnom jeziku svemu puku svake nedjelje i blagdana u svakoj crkvi. Svako se štenje (čitanje) ponavljalo svake godine. Time se stvarao jezični osjećaj i utemeljivala hrvatska književnojezična zajednica (usp. Radoslav Katičić, Hrvatski jezik, Zagreb: Školska knjiga, 2013., str. 57–58).

Namjesto zaključka

Tvrdnja da su dosadašnji prijevodi Svetoga Pisma na hrvatski zastarjeli ili nerazumljivi nema uporište među izvornim govornicima hrvatskoga jezika. Ona nije potkrijepljena ni jednim istraživanjem, pa stoga nije ni društveno, ni jezično, ni crkveno, ni znanstveno utemeljena. To jednostavno nije objektivan ni istinit razlog za pothvat kojega se prihvatila skupina katolika, protestanata više denominacija i židova, pod okriljem Hrvatskoga biblijskoga društva, a na poticaj političkih emisara iz inozemstva.

Dakako, isticanje te izlike nije razlog da se zaista ne napravi novi prijevod Svetoga Pisma, ali da on bude vjeran, ispravan, pouzdan, čitak i odobren. Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva i partnera nije međutim ništa od toga.

Idejni začetnik toga pothvata Nijemac Thomas Kaut imao je jasnu agendu u kojoj je uspio: spriječiti da novi prijevod Svetoga Pisma na hrvatski bude u skladu sa zahtjevima konstitucije Dei Verbum, broj 22 (prikladan i točan prijevod) i broj 25 (opremljen potrebnim i dovoljnim tumačenjima, s prikladnim bilješkama).

Dometi i granice Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva

Protiv svetostoličkih smjernica za prevođenje Biblije

Širi li novi prijevod Biblije zablude?

Kroatocentričnost kao pokriće

Pri prvom čitanju Predgovora novom prijevodu Biblije učinilo mi se čudnim zašto nepotpisani netko ističe kroatocentričnost toga proizvoda: „Iako dio svjetske misije, ovaj je prijevod posve hrvatski. Svi su urednici, prevodioci i jezični stručnjaci angažirani na ovom prijevodu Hrvati“ (str. I). Kao da etničko podrijetlo suradnika jamči uspješnost kakva (umna) pothvata. Poslije sam shvatio da je to samo pokriće za bjelosvjetsku narudžbu da i Hrvati dobiju prijevod Biblije koja ne će podupirati dogme katoličke vjere, nego će ih razvodnjavati.

A dobili su i više od toga: prijevod koji se odrekao biblijskoga stila i koji Sveto Pismo želi žurnalizirati (učiniti novinskim tekstom), a njegov hrvatski jezik „uskladiti“ s prevladavajućim stranim jezicima koji nemaju ni stilske ni oblične istančanosti poput hrvatskoga. Tako su Hrvati, uz gubitak bogate leksičke tronarječne riznice, koja hrvatskomu standardu daje osobit jezgreni biljeg, izgubili i obličnu u liku aorista i imperfekta.

Kao krunu podmetanjā nepotpisani pisac Predgovora ističe kako taj novi prijevod „poštuje i nasljeduje sva dobra iskustva dosadašnjih prijevoda“ (str. I). U kontekstu svega rečenoga ta je rečenica tek prigodna ispraznica.

Koga zanima više:

e-knjiga Susret s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva, Varaždinske Toplice, 2026.

Bibliografija napisa o prijevodu Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva

Novi prijevod Biblije nema službeno odobrenje

Biskup Ivan Šaško razotkrio podvale s novim prijevodom Biblije

The post Prijevod Luke 15, 13 u novoj Bibliji opovrgava njezinu promidžbu first appeared on Dijalog.hr.

Još tijekom Trumpovog govora bilo je jasno da od globalizacije više nema ništa. Nije baš dugo preživjela. Uveo ju je bivši američki predsjednik William Jefferson Clinton, poznatiji kao Bill Clinton. Premisa je bila vrlo jasna – ukinuti trgovinske barijere kako bi američke tvrtke što lakše uvozile što jeftinije sirovine te izvozile preskupe proizvode u što više država.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Kina je bila siromašna, tehnički zaostala država. Upravo ju je Clinton nagovorio da pokrene pregovore sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (postat će članica 1. siječnja 2001.). Amerikancima se svijet bez trgovinskih prepreka i ograničenja činio kao ostvarenje svih želja. I bio je.

Neko vrijeme. Za manje od dva desetljeća američki kapitalisti otkrit će da je puno jeftinije, a time i profitabilnije, preseliti proizvodnju iz Sjedinjenih Država u Kinu. A onda tu istu robu, po načelima globalizacije, uvoziti u SAD-e.

Amerikanci su, uostalom kao i Europljani, bili oduševljeni ogromnom količinom jeftine robe. U početku uglavnom tekstila i obuče, no kako se Kina tehnološki dizala počela je stizati i elektronika. Pa automobili, naročito električni. Jedina grana gdje Kina još uvijek nije dostigla i prestigla Zapad je zrakoplovstvo.

Uskoro su se mnoge druge države pridružile Kini. A američki trgovinski i proračunski deficit počeo nezadrživo rasti. Vrhunac je bila 2024. godina kad je trgovinski deficit dosegnuo 918,4 milijarde dolara.

Od toga na Kinu je otpalo 295,4 milijarde dolara. Potom slijede Europska unija (235,6 milijardi dolara), Meksiko i Vijetnam. Američki proračunski manjak prekoračio je u fiskalnoj 2024. godini 1,8 bilijuna dolara. Deficit u fiskalnoj 2024. dosegnuo je tako 6,4 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) i bio je za 0,2 postotna boda veći nego u fiskalnoj 2023.

Još tijekom predizborne kampanje Donald Trump je tijekom svakog javnog istupa najavljivao da će uvesti carine koje neće biti simbolične. Amerikancima se to sviđalo iako ih je jako malo moglo dokučiti kako će to zapravo izgledati i koje će posljedice imati. Isto tako vrlo rijetki izvan SAD-e mogli su dokučiti što Trump zapravo smjera. A njegova je agenda vrlo jednostavna – Make America Great Again. Da bi to postigao treba temeljito presložiti svjetski poredak.

Predsjedniku Trumpu je bolno jasno da Sjedinjene Države, ma kako bile velike, bogate i moćne, ipak neće moći bez saveznika i partnera. Problem je u tome što predsjednik Trump dosadašnjim partnerima ne vjeruje. Naročito ne Europskoj uniji koju optužuje da je osnovana samo kako bi naštetila Sjedinjenim Državama. Već je „razbucao” NATO savez, a sad udara na Europsku uniju.

Još prije „zaratio” je s Kanadom i Meksikom. Doduše, Kanađanima je predložio da postanu 51 savezna država. Što su oni s gađenjem odbili. Barem za sada. Zamislite da je predsjednik Trump to isto predložio Meksikancima. Od navale sreće ne bi prestali slaviti godinu dana. Pola Latinske Amerike doselilo bi se u Meksiko da s Meksikancima podijele sretan događaj.

Međutim, Kanađanima je svaka ideja zajedništva s Amerikancima „bljak”. Ponavljamo, barem za sada. Kad ih nekoliko milijuna ostane bez posla zasigurno će se predomisliti. Uostalom, onima kojima će ujedinjenje sa Sjedinjenim Državama biti neprihvatljivo mogu se odseliti u Francusku.

Pa na koga onda predsjednik Trump računa kao buduće partnere. I tu postaje izuzetno zanimljivo. Na dvije države na koje nikad ne bi pomislili – Rusiju i Indiju.

Zapravo, kad malo bolje razmislite Rusija je vrlo logičan odabir. Putin baš i nije u poziciji da postavlja ikakve uvjete jer je Rusija čvrsto okovana sankcijama. Istovremeno samo Rusija američkoj industriji može osigurati dovoljno sirovima svih vrsta, od čelika i aluminija do najrjeđih minerala. Onih koje je prije neki dan Peking zabranio da se izvoze u SAD-e.

Kao dodatni bonus predsjednik Trump od Putina očekuje da će za iznos koji će Rusija dobiti za sirovine uvesti gotove proizvode iste vrijednosti. Nije to Putinu mrsko. Sa 140 milijuna stanovnika Rusija je veliko tržište željno svega. Tri duge godine Rusi kupuju proizvode koje su ili prošvercani (pa time i nekoliko puta skuplji) ili preskupu kinesku bofl robu. Dok je Ladom upravljao Renault njezini auti vozili su desetljećima. Sad kad upravljaju Kinezi mnogi ne uspiju preživjeti rusku zimu.

Kinezi tri godine „cijede” Ruse. Kupuju naftu i plin i do 40 % jeftinije u odnosu na tržišnu cijenu, a Rusima uvaljuju škart. Jer znaju da mnogi Rusi ne mogu doći do boljeg. Putinu će trgovinski savez s Trumpom omogućiti ne samo da ponovno pokrene industriju i izvoz sirovina, već i da napuni dućane kvalitetnom američkom robom. Bolje rečeno kvalitetnijom od kineske.

S druge strane Atlantika i Tihog oceana mnogi će biti jednako oduševljeni. Američka auto industrija dobit će veliko tržište. Povrh toga predsjednik Trump će im dozvoliti da barem prvih godina u Rusiju izvoze automobile proizvedene u Meksiku i Kanadi. Dok se američka autoindustrija u SAD-u ne oporavi i vrati kapacitete koje je preselila u Meksiko i Kanadu.

Ako mislite da ovo nije moguće evo nekih činjenica. Fox News je 1. travnja objavio da Washington pregovara s Moskvom oko ugovora o rijetkim mineralima. Da sve ne bi ostala prvoaprilska šala 3. travnja u Washington je došao posebni izaslanik Putina za investicijsku suradnju Kiril Dmitriev. Trumpova administracija nije ni pokušala prikriti njegov dolazak.

Gdje je tu Ukrajina? Obnašatelj dužnosti predsjednika u pidžami Volodimir Zelenski imao je priliku potpisati sporazum o rijetkim mineralima. Umjesto toga odlučio se svađati. Pa ga je Trump izbacio iz Bijele kuće. Kijev sada najavljuje da će ukrajinska delegacija 11. i 12. travnja u Washingtonu pokušati spasiti što se spasiti da. U trenucima kad su Trumpove recipročne carine izgurale Ukrajinu sa svjetskih naslovnica i uvodnih minuta. Kad doslovno svi u svijetu imaju puno većih briga od spašavanja Zelenskog i Ukrajine.

S druge strane Putinu je jasno da će u nekom trenutku morati stat. Ovom brzinom napredovanja okupirao bi cijelu Ukrajinu za koje desetljeće. Iako mu se Ukrajina, bez američke vojne i financijske pomoći, čini osvojiva na kraju će morati prevagnuti na racionalnu ekonomsku stranu. Uostalom, neće Ukrajina nikud. A trgovinski sporazum sa Sjedinjenim Državama treba mu odmah.

Trgovinskim sporazumom s Rusijom predsjednik Trump bi riješio mnoge probleme, ali ne sve. Kako bi okončao trgovinski rat i uspješno priveo kraju formiranje novog svjetskog poretka sa Sjedinjenim Državama kao ponovno najvećom svjetskom silom, mora „osvojiti” barem jedno veliko tržište. A nema većeg od indijskog.

S milijardu i 438 milijuna stanovnika Indija je najmnogoljudnija država na svijetu te shodno tome i najveće jedinstveno tržište na svijetu. Na kojem se može prodati doslovno sve – od igle do svemirskog broda.

Koji je indijski interes? Prije svega naštetiti Kini. Povrh toga indija ima puno toga ponuditi američkom tržištu. I ono najvažnije, sve veći broj američkih tvrtki napušta Kinu. A taj će se proces sada samo ubrzati. Mnoge odabiru Vijetnam, Indoneziju, Maleziju… S američkim trgovinskim sporazumom i tržištem većim od milijardu ljudi Indija će postati daleko najbolja opcija za američke tvrtke. Ne samo za one koje napuštaju Kinu.

Međutim, Indija je jedno od najzatvorenijih tržišta.

S obzirom na to da indijska ekonomija nije izvozno orijentirana država je štiti ogromnim carinama. Kojima se želi strane tvrtke natjerati da otvaraju pogone u Indiji. Tako je carina za uvoz osobnih vozila 70 %. Jednako visokim carinama zaštićena je i poljoprivreda – za rižu u ljuski 80%. Jabuke se u Indiju kupuju po komadu jer je jedini dio gdje mogu rasti Kašmir. I zato što je carina na jabuke 50 %.

Usprkos tome što je na Trump 2. travnja tvrdio da su indijski carinski nameti čak 52 % odredio im je carinu od samo 26 %. Nimalo recipročno. Zašto?

Zato što je indijski premijer Narendra Modi posjetio predsjednika Trumpa već 13. veljače. Istog dana započeli su pregovori o trgovinskom sporazumu. Koji su sada pri samom kraju. Doduše, Trumpove recipročne carine stupaju na snagu 9. travnja pa bi se moglo reći da su pregovori donekle zakasnili. Iako zakašnjenje od nekoliko tjedana ili koji mjesec neće biti ništa strašno. Tim prije jer Indija ima priliku biti prva država koja će s Trumpovom Amerikom dobiti novi, lijepi trgovinski sporazum.

S obzirom na pregovore u finalnoj fazi nije čudno da je premijer Modi objavio kako Indija Sjedinjenim Državama neće uvoditi protucarine. Indijski provladini mediji oduševljeno najavljuju skori dovršetak pregovora.

Uspije li predsjednik Trump sklopiti trgovinski sporazum s Indijom potpuno će promijeniti svjetski odnos snaga u ekonomiji, politici, pa čak i sigurnosni. Pritom se u kalkulaciju mora uračunati i Rusija s njenim sirovinama. Onog trenutka kad bi se vijest o američko-indijskom trgovinskom sporazumu objavila vrijednosti dionica američkih tvrtki poletjele bi u nebo. Kinesko tržište potonulo bi još dublje te za sobom povuklo i europsko. U Washingtonu, New Delhiju i Moskvi slavilo bi se danima.

Signal skandal: Američki dužnosnici otkrili planove napada – novinar sve pročitao

EU-ova Bijela knjiga o obrani: Veliki planovi ili samo mrtvo slovo na papiru?

Trumpova agenda bez milosti: Tko će se prilagoditi, a tko propasti?

The post Nova ekonomska stvarnost: Trump okreće leđa EU i Kini, gradi savez s Rusijom i Indijom first appeared on Dijalog.hr.