Slobodan Praljak bio je intelektualac koji je diplomirao na četiri discipline: inženjerstvu, kazališnoj režiji, filozofiji i sociologiji. S početkom Domovinskog rata, Praljak se dragovoljno pridružio Hrvatskoj vojsci u kojoj se brzo popeo na ljestvici te etablirao kao jedan od njezinih najviših dužnosnika. Razlog brzog uspjeha pripisuje se njegovim intelektualnim sposobnostima kao i hrabrosti koju je pokazao ubrzo nakon početka sudjelovanja u oružanim sukobima. Njegovu hrabrost među ostalim iščitavamo iz načina na koji se prijavio u vojsku.

Naime, nešto prije devedesetih Praljak je prepoznao neizbježnost rata, zbog čega je počeo prikupljati razno oružje koje bi potom zakopavao u dvorištu. Kada je rat započeo, iskopao je oružje, obukao skijaško odijelo te se prvim autobusom uputio na ratište. To možda i ne bi bilo toliko neobično da on u tom trenutku nije bio etablirani javni intelektualac – bivši profesor na FER-u i aktivni kazališni redatelj. Kao takav, lako je mogao izbjeći vojnu dužnost s obzirom na njegovu “nezamjenjivost na radnom mjestu”, kako je hrvatska vlada definirala osobe na takvim specifičnim pozicijama.

Bilo kako bilo, Praljak je otišao u vojsku i sudjelovao u mnogim sada već legendarnim ratnim pričama; jedna od njih opisuje kako je njegov vod bio na gubitničkoj strani u jednoj bitci, zbog čega su se vojnici počeli povlačiti. Vidjevši to, Praljak je navodno zgrabio pušku, popeo se na tenk i krenuo izravno u bitku motivirajući svoje vojnike da nastave gurati naprijed. Kako kaže priča, dok je stajao na vrhu tenka u pokretu, povikao je prema svojim ljudima; “Vojnici, za mnom!”

Nakon rata, osamostaljenjem Hrvatske, Praljak postaje istaknuta osoba u hrvatskom javnom prostoru, prepoznatljiva po svojoj elokvenciji i žestokim retoričkim sposobnostima. Nažalost, nema puno njegovih nastupa na internetu, no i ovi koji jesu jasno ilustriraju njegovu osobnost, karizmu i intelektualnu moć. Iako se o ratu početkom ovoga stoljeća još pričalo na svakom koraku, teme koje je obrađivao nisu bile samo one ratne, već su varirale od filozofije preko opće politike do etike i književnosti. Praljak je bio erudit u punom značenju te riječi.

Nedugo zatim, formiran je Haaški sud, a među onima protiv kojih su podignute optužnice bio je i Praljak. Svoju je optužnicu opisao kao “apsurdnu, stoga nepobjedivu” ukazujući na to da je “zapovjedna odgovornost”, na kojoj je njegova optužba bila temeljena, besmislena. Kako je ustvrdio, optužnica nije uspjela razlikovati ratne zločine (poput genocida, etničkog čišćenja i sl.) – za koje postoji jasna zapovjedna odgovornost – od zločina u ratu, koje svojevoljno čine pojedinci neovisno o dobivenim zapovijedima. Haaški sud nije iznio niti jedan dokaz koji bi upućivao na to da je sam Praljak osobno naredio ili direktno sudjelovao u bilo kakvom zločinu.

No danas nije dan za raspravu o samom, u mnogočemu tragikomičnom, haaškom suđenju. Uostalom, ozbiljnu i argumentiranu raspravu o tome trebala je odavno otvoriti hrvatska država, jer presuda Praljku nije bila presuda samo njemu, nego i čitavoj našoj državi za njezinu ulogu u ratu na području BiH. Takvu presudu, dakako, nismo mogli, ne možemo i nećemo prihvatiti.

Slobodana Praljka ne prisjećamo se samo zato što smo došli do još jedne godišnjice njegove smrti, već i zato što ovo vrijeme, koje izrazito miriši na civilizacijski zalazak, vapi za ljudima poput njega; ljudima koji su spremni žrtvovati svoju trenutnu dobrobit u ime onoga što smatraju ispravnim i većim od sebe samih. Jasno je da se na Zapadu sustavno smanjuje broj ljudi spremnih na takvu žrtvu. Jasno je i da je to jedan od suštinskih uzroka naših civilizacijskih nedaća.

Često zaboravljamo da hrvatska borba devedesetih nije bila samo borba za državotvornu samostalnost, već i borba protiv komunističkog mraka – protiv možda najpogubnijeg režima u dosadašnjoj ljudskoj povijesti. Mnoge od značajki toga režima prelile su se i u današnji takozvani liberalnodemokratski sustav: i danas svjedočimo pretvaranju pojedinaca u jednoličnu masu združenu pod labilnim kišobranom političke korektnosti, stalnom širenju ideološkoga prostora, kao i prepakiranoj “demokratskoj” cenzuri, gušenju kritičkog mišljenja i progonima zbog verbalnog delikta.

S apstraktnije razine prelilo se i ono što je Heidegger nazivao iskorijenjenošću, jer kako se u bivšem sustavu težilo stvoriti jedno novo ljudsko biće, tako se i u današnjem nastoji razvodniti temeljna čovjekova vrijednosna sidra – ponajprije vjeru, obitelj i naciju – kako bi se stvorio bezlični vojnik takozvane liberalne demokracije. Tko danas stoga ostaje pasivan i panično vezan za svoju trenutačnu prividnu ugodu, on de facto pristaje na tihu nulifikaciju našeg suvereniteta – upravo onog suvereniteta za koji su se ljudi poput Praljka borili, a mnogi i dali svoje živote na tom bojištu.

Upravo će nam predstojeća šutnja o zabranjenoj temi Praljak u narednim danima zorno pokazati koliko je lako mnogima sudjelovati u raščovječenim društveno-političkim sustavima modernoga društva, bilo aktivnim odabirom, bilo pasivnom nepromišljenošću. Ne preostaje nam mnogo nego žaliti nad takvima, a diviti se onima koji su progonjeni zbog svoje uporne pravednosti – jer njihovo je, kaže Sveto pismo, kraljevstvo nebesko.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu”, čuli smo 29. studenoga 2017. Praljka su tijekom života mnogi uspoređivali s velikim književnikom, i također ratnim dobrovoljcem, Ernestom Hemingwayem. Hemingway je jednom ustvrdio da čovjek za života ima dužnost napisati barem jednu istinitu rečenicu i da se mora potruditi napisati najistinitiju koju može. Generalova posljednja rečenica bila je upravo takva.

Priroda njegova posljednjeg čina poziva nas na molitvu za njega. Njegova životna hrabrost zaslužuje naše zagovore kako bi se, u punini Božjeg milosrđa, mogao suočiti s vječnošću koja nas sve čeka. Učinimo ovih dana svoje molitve glasnijima od gromoglasne šutnje lažnih domoljuba i onih koji se s činjenicom hrvatske samostalnosti nikada nisu pomirili.

Kolektivna hipnoza progresivizma: Zašto se političko neslaganje prelijeva u fizičko nasilje

Euroslavija: Zašto je Tuđman bio u pravu

Operacija Sea-Spray: pouke iz prešućivanih eksperimenata na ljudima

The post Slobodan Praljak: S prijezirom odbacujemo vašu šutnju first appeared on Dijalog.hr.

“Pokušaji lijevog političkog spektra da proglase sve aktivnosti koje su vezane za dva Thompsonova koncerta povijesnim revizionizmom i rastom ustaštva su, po mojem dubokom uvjerenju, potpuno promašeni”, rekao je premijer u izjavi novinarima nakon sjednice Vlade.

Plenković je napomenuo da policija prijavljuje sve koji zlorabe pozdrave i oznake iz Domovinskog rata, no pjesme do sada nije nitko cenzurirao niti će to činiti u 2025. godini. Pritom je mislio na Thompsonovu pjesmu “Bojna Čavoglave”.

“Čavoglave je pjesma napravljena u ratu, služila je kao budnica hrvatskim braniteljima. Izvodi se 35 godina, izvodit će se ne znam koliko dugo. Mijenjati ju nitko neće i sankcionirati ju nitko neće. Komemoracije HOS-a i njihovih postrojbi iz Domovinskog rata, s vojnom oznakom ZDS, isto su nešto što je normalno jer poštujemo sve branitelje koji su kasnije bili integrirani u postrojbe Hrvatske vojske. Sve ostalo je zlorabljenje, pa i pozdravljanje u Hrvatskom saboru”, rekao je premijer.

Ljevica si nastoji naći razlog postojanja

Ljevica je teško poražena na lokalnim izborima, ustvrdio je predsjednik Vlade, stoga sada nastoji mobilizirati svoje redove i naći si razlog postojanja. Kao primjer naveo je raniju konferenciju za novinare na kojoj je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić pozvao Vladu da povuče podršku Chat Controlu.

Riječ je o prijedlogu Europske komisije koji, po ocjeni šefa SDP-a, zadire u privatnost korisnika tehnologija. Premijer odgovora da Chat Control želi zaustaviti seksualno zlostavljanje djece, a podržali su ga već i SDP-ovi europarlamentarci.

“Ta šireća histerizacija o nekakvom Big Brotheru, o želji vlade da kontrolira privatne poruke, ja ne znam dokle ide taj apsurd”, naglasio je Plenković.

Također je odbacio etikete “ekstremnog desničara” koje mu, po njegovim riječima, nastoje zalijepiti lijevi politički akteri.

“U vremenu izbora za Sabor prošle godine, tko je govorio biračima da glasaju za bilo koga, samo ne za HDZ? Takozvani neustavni kandidat za premijera kojeg sam ponovno porazio, Milanović. Tko je govorio da ne glasaju za desnije stranke od HDZ-a jer nam uzimaju biračko tijelo? Ja. I stojim iza toga. Tko je nakon izbora razgovarao s IDS-om, listom Matije Posavca i Fokusom? Joj, nemojte, mi se bojimo reakcije naših birača, govorili su. Pitajte Pausa, Posavca i Zurovca”, rekao Plenković.

Sudsku presudu koja je odbacila prijavu protiv 26-godišnjeg državljanina zbog skandiranja “Za dom spremni” u televizijskom javljanju, nije htio komentirati. “Važno je da policija radi prijave, na sudovima je do budu konzistentni, ne na Vladi. Sve alate oni imaju”, poručio je.

Što se tiče budućnosti Markova trga, koji je protekla dva dana bio otvoren za građene budući da su u tijeku radovi na trgu, Plenković je rekao da se razmišlja o tome da ključne državne institucije budu osigurane od terorističkih napada. “Možemo sada sjesti u avion za Berlin i probajte doći do vrata ureda kancelara Merza. Ako uspijete, dat ću vam sve što imam”, rekao je premijer.

The post Plenković: Teze o rastu ustaštva potpuno promašene first appeared on Dijalog.hr.

“Kako je kupovina i prodaja naoružanja i vojne opreme u nadležnosti Vlade RH, predsjednik Republike poziva vladu RH da postupi jednako i prekine trgovinu naoružanjem i vojnom opremom s aktualnom vlašću Države Izrael”, rekao je glasnogovornik Nikola Jelić.

Slovenija je ovaj tjedan, kao prva europska zemlja koja se odlučila na takvu mjeru, donijela odluku o zabrani izvoza i tranzita vojnog oružja i opreme iz ili kroz Sloveniju u Izrael, odnosno uvoza iz Izraela u Sloveniju.

Jelić je dodao da je Milanović kao predsjednik i vrhovni zapovjednik hrvatske vojske “u sklopu svojih ustavnih nadležnosti zapovjedio OSRH prekid svakog oblika vojne suradnje s izraelskom vojskom još u svibnju ove godine.”

“S tom odlukom upoznati su i članovi Vijeća za obranu na sjednici održanoj 23. svibnja”, dodao je.

The post Milanović pozvao Vladu na prekid trgovine oružjem s Izraelom first appeared on Dijalog.hr.

KORIJENI THOMPSONOFOBIJE

U novijoj hrvatskoj povijesti ne pamti se ideološka antikampanja, kakva se sručila na glazbenika Marka Perkovića Thompsona. Odmah nakon njegova spektakularnog splitskog koncerta, kojim je započeo turneju promoviranja novog albuma “E, moj narode”, “spustila se gusta magla” medijska dosad neviđenom brzinom, snagom i opsegom, priskrbivši si time pridjev fenomenalnog bavljenja fenomenom.

Nemoguće je u kratku novinskom osvrtu dodirnuti sve elemente koje je ta analitička “poplava” izbacila, kao ni sve autore koji su izronili na površinu. No u toj medijskoj bujici, koja i dalje teče, (iz)miješali su se osvrti, komentari, intervjui, raščlambe, ankete, etikete, uvrede, ponižavanja, prijetnje, politikantski zaključci i ocjene, predizborni strahovi…

Ukratko, sasvim neuobičajeno, izostale su glazbene kritike – s iznimkom Darka Glavana, koji je kao kompetantan profesionalac to učinio odvažno i mimo cjelokupnog glazbeno-političkog kritičarskog lijevog “meanstreama”. Umjesto toga izrodio se konsenzus da je riječ o novom političkom pokretu te su za nj lansirani razni bombastični nazivi, koji se mogu svesti na zajednički nazivnik: “bauk crne (kontra)revolucije opet kruži Hrvatskom”! Kratica tog fenomena mogla bi biti NSDP (ne kao Novi SDP, ni kao Hitlerova stranka – Nacional Sozialistische Deutsche Partei, nego npr. kao Novi Stari Desničarski Pokret)!

NOVA LICA, SCENA ISTA

U tom povelikom mnoštvu, od doista uglednih, preko onih “dosebedržećih pera” hrvatske medijske javnosti, pa do dežurnih efemernih skribomana, koji ne propuštaju očešati se o svaku “temu dana”, (a čiji su osvrti na “thompsonomaniju” ubitačno jednolični), posebnu pozornost zavrijedio je Ivan Zvonimir Čičak sa svojim “dnevnikom s margine” u Jutarnjem listu (19.10.2002.).

On je prvi poslije Thompsonova splitskog megaspektakla uskliknuo sa zgražanjem da se “Crkva mora očitovati” o tome fenomenu. U međuvremenu je svojom “evolucijom koja teče” došao do zaključka da je “karizmatski i karizmatični svećenik Zlatko Sudac” (koji je “u priču” ušao kasnije, kao i nogometaš Boban), protivnik Thompsonu odnosno da su oni dva “suprotstavljena idejna svijeta”.

No, čitava Čičkova analiza – koja također obrađuje svu popratnu “crnokošuljašku” i “ustašku” ikonografiju i scenografiju koncerta kao i ponašanje uglavnom mlade publike, čime se uglavnom bavi(la) sva kritikomanija fenomena Thompson – čisti je vrhunac podlosti i podvaljivanja! Ukratko, Čičak svoj zaključak o “političkoj poruci koja proizlazi iz Thompsonovih pjesama” (“neonacistička ideologija kao ideologija zla”) izvodi na temelju četiriju elemenata. To su: 1. “ustaški poklik ‘za dom’, kojim počinju koncerti”; 2. “osvetoljubiva pjesma ‘Čavoglave’ koja priziva osvetu i borbu; 3. “rasističko klicanje ‘Mesiću, cigane'”; 4. “krvožedna ustaška koračnica ‘Evo zore, evo dana'”.

Prvo, pola tih “argumenata” odmah treba “baciti u more”. Jer, ni pjevanje o Juri i Bobanu, ni klicanje o Mesiću kao ciganu nemaju veze s pjevačem i te “pjesme” uopće nisu na nosačima zvuka. Drugo, po čemu veću težinu može imati pjesma “Čavoglave” od ostale 24 (koliko sam ih ja čuo) npr. na Thompsonovu drugom zagrebačkom koncertu (u Domu sportova – sadašnja opaska)? A staro je pravilo i princip korektnosti da se cjelovit opus nekog autora nikad ne prosuđuje po samo jednom njegovu djelu (pod pretpostavkom da je kod Thompsona doista riječ o nekom nedjelu; osim toga prešućuje se kakvu je ulogu odigrala ta pjesma u vrijeme agresije na Hrvatsku)!

MIŠEVI, IZ RUPA IZIŠLI

Dakle, dva su temeljna pitanja koja traže odgovore koji bi mogli riješiti enigmu: 1. gdje su korijeni otpora Thompsonovim idejama; i 2. zašto je (najednom i Čičku) Thompson opasniji ekstremist od vlč. Sudca?

Prvo, bit i težina fenomena Thompson jest što glazbenik Marko Perković na svim koncertima i u većini svojih pjesama kao temeljne vrijednosti ističe Boga, Obitelj i Domovinu. Na taj su “tamjan” i sve njegove nijanse pobješnjeli svi medijski “vragovi”, te svojim “režanjem” (kao kod “najboljeg čovjekova prijatelja” kad mu otimaju kost), podsjetili na vremena u kojima su u omladinskim organizacijama “padale drugarske samokritike” za pasivnost, a Crkvu se optuživalo da im “otima i kvari omladinu”!

Thompson je, dakle, zbog toga od svih popljuvan te mu je zbog marginalija, koje su bez ikakve veze s glazbom, prišivena najcrnja etiketa.

Nasuprot tome stoje kvadratni kilometri novinarskih plahti s pohvalama i najboljim ocjenama najvećih rock-mračnjaka: od “Rolling Stonesovih” oduševljenja “for the Devil” do perverznog sotonista Marilyn Mansona i psovača vlastite majke Eminema! Kao primjer za to služi i najnoviji poticaj rock-ovisnicima da ne propuste nastup bradatog atraktivnog teksačkog rock-dvojca “ZZ Top”, koji na svojoj europskoj turneji (eto, konačno!) ne zaobilazi (kao u vrijeme “tuđmanokracije” “izoliranu”!) Hrvatsku (čime, kako se očito sugerira, tzv. razvijeni, kulturni svijet našu – premda balkansku/?/ – zemljicu stavlja uz bok civiliziranih zemalja svijeta).

Laude tom bendu, (iz pera Aleksandra Dragaša, Jutarnji list, 18. listopada), da je “možda najbolji egzemplar spone između rock’n’rolla, piva, auta i seksa”, toliko su neukusne da ispada da bi se svi dvomilenijski civilizacijski dometi zapadne kršćanske kulture u zemljama gdje “ZZ-topovi” budu “pucali”, trebali posakrivati po svojim nacionalnim kutovima pred tim i sličnim globalnim rock-kultovima.

SUKOB DVIJU KULTURA

Dakle, već površan uvid u fenomen pokazuje da je riječ o sukobu “kulture smrti” i “civilizacije života” – o čemu je Papa (Ivan Pavao II – sadašnja opaska!) već milijun puta govorio, ali nama nikako da “prorade klikeri”, pa da o tome promislimo te u svijetu i na ovom prelijepom dijelu Zemlje “gdje se zvijezde kao ptice gnijezde” znamo prepoznati fenomene i razlikovati duhove.

Također, preočito je da je liberalističko i “lijevofrazno” izrugivanje tzv. ognjištarsko-kamenjarskog mentaliteta, zapravo odbacivanje tradicionalnih kršćanskih vrijednosti. Riječ je dakle o neizravnu udaru na Katoličku crkvu kao 14-stoljetnog nositelja tih vrednota (u) kojima je odgajala hrvatski narod, čime se svakako želi eliminirati ili bar smanjiti njezin društveni utjecaj.

Odnosno, kako kaže Papa u sjajnoj knjizi PRIJEĆI PRAG NADE, da se Crkvi oduzme polet u obavljanju njezina misionarskog poslanja. “Sili na razmišljanje taj strah od nove evangelizacije u nekim krugovima koji tvrde da predstavljaju javno mišljenje”, a koji, ističe Papa, neskriveno zastupaju tezu da je kršćanska Europa (dakle i kršćanska Hrvatska!) tek “povijesni fenomen koji treba odložiti u arhiv”.

Ta briljantna Papina dijagnoza, kao tajna formula odnosno password, rješava cijelu zagonetku toga raznobojnog otpora i Kristovu Evanđelju i tradicionalnim kršćanskim vrijednostima. To su hrabro i otvoreno, bez diplomatske “muljaže” iznesene jasne riječi najvećeg duhovnog i moralnog auktoriteta suvremenog svijeta. Svejedno, nekima zvuče kao paranoična teorija zavjere, kako se najčešće etiketira takve stavove. Međutim, ako je Papa paranoik, onda svi mirno možemo prihvatiti tu etiketu!

Odgovor na drugo pitanje (zašto je – najednom i Čičku – Thompson opasniji ekstremist od vlč. Sudca?) jest, jednostavno, zato što je očito da je Thompson kao glazbenik medijski utjecajniji. On okuplja brojnije mase na koncertima, nastupa diljem Hrvatske, (a zaredat će i turneje po svijetu), njegove se pjesme “vrte” na radiju i spotovi prikazuju na televiziji, po svim novinama stalno je top-tema, nosači zvuka s njegovim pjesmama “idu ko alva” i kod Hrvata ma gdje bili po cijelom “globalnom selu”.

Dapače, cijela naša Crkva zajedno ne može sa svojim ukupnim promidžbenim “arsenalom” (iz)vršiti toliki medijski utjecaj. Čak i kad bi svi koji su zaređeni snimili svoj CD (što je neizvedivo, jer neki nemaju sluha!), ne bi privukli toliku pozornost kao Thompson. Uostalom, zar posljednjih godina mnogi katolički bendovi nisu snimili desetke kvalitetnih duhovnih pjesama, ali nisu se maknuli “dalje” od HKR-a i Radio Marije. Bi li možda drukčije bilo da su između svake pjesme vikali “za dom”?

UMJESTO ZAKLJUČKA

Čini se znakovitim da je udar (najprije) na Thompsona došao od onih istih protagonista koji već najmanje dvanaest godina govore o “neinformiranosti” učenika, osobito srednjoškolaca, p(r)ozivaju na odgovornost pisce udžbenika povijesti, te čak i roditelje okrivljuju da djeci kod kuće “filaju podsvijest” nekom svojom (valjda “neslužbenom”!) istinom.

Kao što su pola stoljeća skrivali od naroda npr. istinu o Bleiburgu, namjerno iskrivljavali hrvatsku povijest, konstruirali svoje nebulozne (hipo)teze o etnogenezi Hrvata, sada ti isti samonametnuti znanstveni monopolisti na istinu (izravno, ili preko svojih poslušnih i plaćenih publicista te preko “korisnih budala” izvan njihovih “piramidalnih krugova”) nastoje djeci samo svojim “arielom” ispirati mozak! Zato odmah ustaju čim bilo tko javno istupi s činjenicama, informacijama i podacima koji se ne podudaraju s njihovom “istinom”.

Neki bi rekli da su to iste one “fukare” čiji se nepodnošljivo lak zadah (antihrvatske i antikršćanske) novinarske “ambre” odavna širi hrvatskim medijskim prostorom. Thompson je to izrazio vrlo jednostavnim stihovima: “Od vremena još od Krista, nova lica scena ista, vražje sile se trude da nas ne bude…!” Ipak, i nakon 14-stoljetnog iskustva o nespojivosti “vraga i tamjana”, mnogi se (Hrvati) još uvijek svakog jutra čude što sunce ne izlazi na zapadu.

E, moj narode!

Zagreb, na blagdan Sv. Ivana Kapistrana, 23.10.2002. (za HS)

Povijestni uspontifikat ili pontifikatastrofa ili kontinuitet…?

Sotona u noćnom klubu s djecom i mladima

Smeće, kič i buka iz Crodoragaya za Euhomosong

The post Kako sam ‘razkrinkao’ Thompsonovo ‘ustaštvo’ first appeared on Dijalog.hr.

Točan termin održavanja sjednice te dodatne teme o kojima bi Vijeće za obranu trebalo raspravljati, kao što je prijedlog uvođenja obveznog vojnog roka, usuglasit će Ured Predsjednika Republike i Ured predsjednika Vlade RH.

U priopćenju s Pantovčaka stoji kako predsjednik Milanović pozdravlja što je premijer Plenković prihvatio njegov prijedlog da se sazove sjednica Vijeća za obranu na kojoj će se raspravljati o nacrtu Strategije obrane i nacrtu Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga.

Ured Predsjednika zaprimio je nacrte spomenutih dokumenata koji će narednih tjedana biti analizirani kako bi se na sjednici Vijeća za obranu o njima mogla provesti temeljita rasprava, priopćeno je.

Predsjednikovo priopćenje uslijedilo je dan nakon što mu je premijer uputio nacrt tih dokumenata, uz prijedlog da se o njima raspravi na sjednici Vijeća za obranu.

Nakon toga, ovi dokumenti bit će upućeni u formalnu proceduru donošenja, u skladu sa Zakonom o obrani.

Predsjednik Vlade u dopisu je predložio da predstojnici ureda u izravnoj komunikaciji dogovore precizan termin sjednice, kao i druge teme koje se mogu raspraviti na sjednici Vijeća za obranu, priopćila je Vlada u četvrtak.

The post Milanović i Plenković dogovorili sjednicu Vijeća za obranu u svibnju first appeared on Dijalog.hr.

“Ne, to neće biti ugroženo. Hrvatska je u skoro 11 godina članstva stabilna, demokratska zemlja”, rekao je Plenković, koji je u Bruxellesu sudjelovao na godišnjoj konferenciji o budućem proračunu EU-a i sastao se s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom.

“Imali smo taj pokušaj Milanovića, notornog kršitelja ustava, čovjeka koji ima antieuropske stavove, vodi prorusku politiku kada je riječ o agresiji Rusije na Ukrajinu i nažalost remeti taj logični politički odabir hrvatskog naroda i hrvatskih institucija, ali zato smo mi tu da držimo Hrvatsku na pravoj strani povijesti čvrsto usidrenu u europske vrijednosti”, rekao je Plenković.

Plenković se odmah nakon sastanka s Michelom vraća u Zagreb gdje će poslijepodne sudjelovati u pregovorima s DP-om o stvaranju nove parlamentarne većine. “Cilj je nastaviti razgovore, približiti stajališta i ići korak dalje prema stvaranju parlamentarne većine”, rekao je Plenković.

Rekao je da je sadašnja situacija sličnija onoj iz 2016. kada je za slaganje parlamentarne većine trebalo više od mjesec dana, nego one iz 2020. kada je nova većina složena u “roku od dva sata”.

Ponovio je da je HDZ treći put dobio većinsko povjerenje hrvatskog naroda, a da jedan broj političkih aktera nastavlja s “nerijetko neargumentiranom mržnjom” prema HDZ-u.

“Još jednom poručujem da oni koji su poraženi na izborima, a to su prije svega predsjednik SDP-a Peđa Grbin i njegov stric Milanović, obojica su već trebali dati ostavku”, rekao je Plenković, istaknuvši da će ubuduće na sve napade na HDZ biti odgovoreno s čvrstim argumentima.

Što su (ili nisu) pokazali parlamentarni izbori?

Utrka za 76 potpisa: Umijeće mogućeg i postizborne prevare birača

Kad su u igri politički amaterizam i sajam taštine – sve je moguće!

The post Koalicija HDZ-a s Domovinskim pokretom ne bi ugrozila hrvatsku politiku prema EU-u first appeared on Dijalog.hr.

U priopćenju navode da je predsjednik suda Miroslav Šeparović odlučio javno objaviti zapisnik sa sjednice suda, službenu bilješku sastavljenu u vezi s institutom izdvojenih mišljenja u postupku nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora od 18. ožujka te očitovanje ustavnih sudaca Andreja Abramovića, Lovorke Kušan i Gorana Selaneca.

U službenoj bilješci o pitanju izdvojenih mišljenja koje je postavljeno na sjednici Ustavnog suda navodi se da u konkretnom slučaju suci ne mogu izdvojiti mišljenje jer se ne radi o odluci ni o rješenju, već o posebnoj nadležnosti Ustavnog suda.

“S obzirom da predsjednik suda nije želio ni jednog suca zakinuti u izražavanju njegova stajališta… pozvao je suce koji to žele da pisanim putem izraze svoje neslaganje sa usvojenim upozorenjem što će se uložiti u spis kao njegov sastavni dio te unijeti u ustavnosudsku bazu podataka i na taj način učiniti dostupnim svim zaposlenicima suda. Međutim, naglasio je da, s obzirom da nije riječ o institutu izdvojenog mišljenja, ona se uz upozorenje Ustavnog suda neće objaviti na mrežnim stranicama”, navodi se u bilješki i zapisniku sa sjednice od ponedjeljka.

Protiv odluke Ustavnog suda glasovali su suci Andrej Abramović i Ingrid Antičević Marinović, dok su dvoje koautora “izdvojenog mišljenja” Lovorka Kušan i Goran Selanec napustili sjednicu prije glasovanja. Priopćenje Ustavnog suda uslijedilo je nakon što je izdvojeno mišljenje troje sudaca objavljeno na nekoliko hrvatskih novinskih portala.

Troje ustavnih sudaca: Trebala je “odluka”, a ne “upozorenje”

Troje sudaca u “izdvojenom mišljenju” navode da su suci Ustavnog suda svoje zaključke trebali detaljnije obrazložiti te da oni nisu doneseni u primjerenoj formi, odnosno da postupak sudaca Ustavnog suda nije bio pravičan prema SDP-u. Smatraju da je Ustavni sud trebao donijeti odluku, a ne upozorenje te da to nije u skladu sa Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH.

Nadalje, prijetnje sankcijama kao što su poništavanje izbora smatraju nerazumnima. „Prijetnje sankcioniranjem zbog mogućih budućih postupaka predsjednika RH koje prestaju biti pod utjecajem SDP-a u slučaju da se uskladi sa zahtjevima Ustavnog suda smatramo ozbiljnim ograničenjem njihove Ustavom zajamčene slobode stranačkog djelovanja”.

Ocjenjuju da se predsjednik RH ne može aktivno uključiti u izborni postupak za čiju funkcionalnost je dužan skrbiti, na način da se kandidira na jednoj od izbornih lista jedne od političkih opcija koje aktivno sudjeluju u političkom nadmetanju za povjerenje građana i građanki Republike Hrvatske kako bi bili izabrani kao njihovi predstavnici u Hrvatskom saboru.

“Jednako tako ocjenjujemo da u okolnostima redovnog funkcioniranja ustavnog poretka i njegovog izbornog postupka za koje je dužan skrbiti, predsjednik RH za vrijeme trajanja svoje ustavne dužnosti ne može aktivno sudjelovati ili poticati na financiranje kampanje neko političke opcije koja sudjeluje u izbornom procesu niti može sudjelovati na njenim izbornim skupovima u sklopu izborne kampanje, odnosno u njeno ime nastupati u javnoj raspravi koja se odvija tijekom izbornog postupka, a posebno ne sudjelovati u radu njenih stranačkih tijela”, navodi troje ustavnih sudaca.

Plenković: Očekujem da se Ustavni sud i DIP očituju na Milanovićeve izjave

Milanović: Ustavni sud je prijetnja hrvatskoj demokraciji

The post Ustavni sud objavio mišljenja sudaca koji nisu glasovali za ‘upozorenje’ o Milanoviću first appeared on Dijalog.hr.