Ključno pitanje će sada biti hoće li Barnierovoj vladi poći za rukom da duboko podijeljeni parlament usvoji njene reforme. 

Diskretan i konzervativan političar će se ubrzo suočiti s vatrenim krštenjem jer istječe vrijeme za pripremu državnog proračuna za 2025. godinu, koji bi mogao dovesti do glasanja o povjerenju ako druge stranke ne budu zadovoljne.

Sedamdesettrogodišnji Barnier bit će najstariji premijer u suvremenoj povijesti Francuske, a dužnost preuzima od Gabriela Attala, koji je bio najmlađi.

Barnier je prvi put postao zastupnik u dobi od 27 godina, a kasnije je imao razne uloge u nekoliko francuskih vlada, uključujući ministra vanjskih poslova i ministra poljoprivrede. U inozemstvu je najpoznatiji po tome što je vodio pregovore Europske unije s Velikom Britanijom o njezinom izlasku iz bloka od 2016. do 2021.

Macron je proteklih tjedana razmatrao niz mogućih premijera, od kojih nijedan nije mogao prikupiti dovoljno potpore da bi zajamčio stabilnu vladu, što je bio njegov ključan kriterij.

Nema jamstva da će Barnierova vlada uspjeti uvjeriti parlament da usvoji reforme ili da ga duže vrijeme zadrži na vlasti.

No, barem je krajnje desno Nacionalno okupljanje (RN), najveća pojedinačna stranka u parlamentu nakon izbora početkom srpnja, nagovijestila ranije u četvrtak da neće odmah odbiti Barniera ako zadovolji određene kriterije.

Barnier je proeuropski orijentiran i umjeren karijerni političar, no značajno je pooštrio izjave tijekom neuspjelog pokušaja da 2021. postane kandidat svoje konzervativne stranke na predsjedničkim izborima, govoreći da je imigracija izmakla kontroli, što je stav koji dijeli s RN-om.

Reforme

Barnierovi politički nazori su uglavnom poprilično bliski Macronovim, a za francuskog je predsjednika bilo krucijalno da njegov novi premijer ne pokuša poništiti reforme koje je uvodio proteklih godina, a naročito reformu mirovinskog sustava.

Ostaje nejasno hoće li Barnier nastojati u potpunosti provesti Macronov politički program ili će donositi nove prijedloge. U svakom slučaju će morati pregovarati s drugim strankama kako bi se zakoni mogli usvajati u parlamentu.

Dok je Macron odužio potragu za premijerom, stanje javnih financija se pogoršalo, a ministar financija u odlasku Bruno Le Maire tvrdi da su proračunu potrebni rezovi u vrijednosti od više desetaka milijardi eura kako bi se riješio problem.

Macronu se obio o glavu rizičan potez da raspiše prijevremene parlamentarne izbore u lipnju. Njegova centristička koalicija izgubila je desetke zastupničkih mjesta, a nijedna stranka nije osvojila apsolutnu većinu. Glasači su se ipak ujedinili kako bi spriječili pobjedu RN-a.

Ljevičarski savez Nova narodna fronta je osvojio najviše mandata, no Macron je isključio mogućnost da njima povjeri sastavljanje vlade nakon što su druge stranke rekle da će odmah glasati protiv. Umjesto toga, čekao je tjednima da se odluči.

Ljevica nema dovoljno mandata da samostalno izglasa Barnierov odlazak, no mogla bi pozvati na ulične prosvjede.

Zastupnik RN-a Sebastien Chenu je za televiziju BFM TV rekao da će krajnje desna stranka pričekati i vidjeti što Barnier ima za kazati o imigraciji i izmjeni francuskog izbornog sustava. RN se zalaže za to da razmjerni izborni sustav zamjeni francusko dvokružno glasanje u pojedinim izbornim jedinicama.

Laurent Jacobelli, također zastupnik RN-a, kazao je da je preduvjet za podršku stranke da se parlament raspusti što je prije moguće, što bi bilo početkom srpnja.

Ipak, RN nije osobito entuzijastičan glede Barniera.

“Iz naftalina vade one koji su Francuskom upravljali 40 godina”, rekao je Jacobelli za televizijski kanal TF1.

The post Parlamentarna kriza: Makron postavio najstarijeg premijera u povijesti Francuske first appeared on Dijalog.hr.

Delors, gorljivi zagovornik poslijeratne europske integracije, obnašao je dužnost predsjednika Europske komisije u tri mandata, što je više od bilo kojeg predsjednika Europske komisije.

Na čelu te institucije bio je od siječnja 1985. do kraja 1994.

Član Socijalističke stranke, Delors je bio ministar financija pod predsjednikom Francois Mitterrandom od 1981. do 1984.

Dok je bio predsjednik Europske komisije nastao je šengenski prostor, uvedena je valuta euro, kao i program za razmjenu studenata Erasmus.

Delors se povukao iz politike 1995. nakon što je odbio ponudu za predsjedničkog kandidata Socijalističke stranke iako su mu ankete išle u prilog.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron poručio je kako je Delors služio kao “neiscrpni arhitekt naše Europe” i borac za ljudsku pravdu.

Michel Barnier, glavni pregovarač Europske unije tijekom brexita, rekao je da je Delors bio inspiracija i razlog za “vjerovanje u ‘određenu ideju’ politike, Francuske i Europe”.

O sebi je Delors jednom rekao: “Ja se ne skrivam. Radim greške, gubim živce. Ali ljudi kažu, ‘taj tip, on je čovjek’.’ Nikada neću biti veliki političar jer ne mogu brinuti o svom imidžu.”

Jacques Lucien Jean Delors rođen je u Parizu 1925. godine u pobožnoj katoličkoj obitelji. Diplomirao je ekonomiju na Sorboni i slijedio oca u karijeri u središnjoj banci.

Član sindikata od mladosti i nepokolebljivi branitelj radničkih prava tijekom svog života, Delors se pridružio Socijalističkoj stranci 1970-ih, pažljivo balansirajući svoju politiku sa svojim vjerskim uvjerenjima.

Nakon dvogodišnjeg mandata u Europskom parlamentu, gdje je vodio odbor za ekonomska pitanja, služio je kao ministar financija, gospodarstva i proračuna pod predsjednikom Francoisom Mitterandom, dobivši mjesto u prvom redu u oblikovanju ekonomske politike u Europi u ranih 1980-ih.

Zagovornik dubljeg gospodarskog povezivanja

Kao predsjednik Komisije od 1985. bio je uvjeren u potrebu dubljeg gospodarskog i monetarnog povezivanja država članica Europske zajednice.

Ta strast za integracijom ono je što bi ga dovelo do sudara s tadašnjom britanskom premijerkom Margaret Thatcher, koja je u Delorsu vidjela sve opasnosti europske superdržave kojom dominira Francuska.

Njihovo oštro neprijateljstvo došlo je do vrhunca 1988., nakon što je Delors održao proeuropski govor Britanskom kongresu sindikata, neprijatelju Thatcherizma, što je izazvalo žestoku repliku Thatcher u govoru u Brugesu tjednima kasnije.

Odnosi su se ponovno zategnuli 1990., kada je premijerkina vlada bila na izdisaju, a Britanija postajala izolirana u Europi.

Osporavana u parlamentu zbog svoje europske politike, Thatcher je rekla: “Predsjednik Komisije, g. Delors, rekao je… želio je da Europski parlament bude demokratsko tijelo Zajednice, želio je da Komisija bude izvršna vlast i želio je Vijeće ministara biti senat. Ne! Ne! Ne!”

Delors je 1992. uveo Ugovor iz Maastrichta, kojim je uspostavljena Europska unija i pokrenuto jedinstveno tržište 1993., da bi konačno odstupio u prosincu 1994.

Odlučio je ne kandidirati se za francuskog predsjednika na izborima 1995. i ostao je uglavnom zaokupljen europskim pitanjima, osnivajući vlastiti think-tank, Notre Europe, i podržavajući grupe posvećene federalizmu.

Tijekom europske dužničke krize 2010.-2013. često je govorio o svojoj vjeri u jedinstvenu valutu, euro, dok je priznavao njezine greške kao projekta pokrenutog uz snažnu političku volju, ali nedovoljnu gospodarsku potporu.

The post Umro bivši predsjednik Europske komisije Jacques Delors first appeared on Dijalog.hr.