Nagađa se da je okidač za Trumpovo neprimjereno uzvraćanje na papine kritike bilo gostovanje trojice američkih liberalnih kardinala, Roberta McElroya Josepha Tobina i Blasea Cupicha u emisiji mreže CBS „60 Minutes“. Radi se o jednom od najgledanijih informativnih news magazina u SAD‑u. I, sve to odvijalo se osjetljivom trenutku rata u Iranu i u ozračju skorih američkih izbora za kongres, senat i parlamente i guvernere saveznih država, tzv. međuizbore.

Iz krugova bliskih Trumpu moglo se čuti da se tu radilo isključivo o političkom angažmanu. Ako uzmemo u obzir tu tezu, zanimljivo je da jedan od trojice kardinala pri tom uistinu izrazito stručan za politička pitanja, a stajališta su mu oprečna američkom predsjedniku.

Robert McElroy poznat je kao izrazito obrazovan prelat koji ima doktorate iz politologije i moralne teologije i magisterije iz povijesti i teologije. Izrazito je naklonjen reformiranju pastorala s homoseksualnim osobama.

Kad promatramo njegova stajališta o spolnom moralu onda jedna epizoda s početka njegove biskupske službe zaslužuje osobitu pažnju jer ukazuje na širu pozadinu nastojanja ovog utjecajnog prelata, a radi se o slučaju Rachel Mastrogiacomo.

Slučaj Rachel Mastrogiacomo

Slučaj Rachel Mastrogiacomo i bivšeg svećenika Jacoba Bertranda predstavlja jednu od najmračnijih stranica suvremene povijesti Crkve.

Rachel Mastrogiacomo je bila mlada, pobožna katolkinja koja je 2009. godine boravila u Rimu. Tamo je upoznala Jacoba Bertranda, tada karizmatičnog i naizgled uzornog svećenika.

Bertrand je tamo započeo proces kojeg stručnjaci nazivaju “grooming” – sustavnu psihološku i duhovnu manipulaciju kojom je zadobio njezino potpuno povjerenje i onda ga zloupotrijebio na najgori mogući način.

Nakon što je smogla snage i hrabrosti Rachel je prijavila zlostavljanje. Svoju je priču, u prisustvu svog supruga, iznijela crkvenim vlastima u biskupiji Raleigh. Nije htjela nanositi štetu ugledu svoje Crkve i stoga slučaj nije prijavila civilnim vlastima.

U nastavku donosimo cijeli tekst službene zabilješke biskupije Raleigh o ovom slučaju. Tekst se po njegovu potpisniku zove Pendergrassova izjava.

Tekst izjave

Rachel Olson – rođena 30. 12. 1985. Odrasla je u St. Paulu u Minnesoti. U ranoj dobi izgubila je oca i to je uvijek doživljavala kao dubok gubitak.
U ranim dvadesetima imala je snažan osjećaj „poziva“ u svom životu, ali se mučila razlučiti o kakvom se pozivu radi. Rachel je kao preddiplomski studij pohađala sveučilište u Steubenvilleu.

Boravak u Rimu

Godine 2009. odlazi na godinu dana studija na Papinsko sveučilište Angelicum u Rimu. Tamo se sprijateljila s dvojicom prijelaznih đakona, Craigom i Jakeom.

S đakonom Jacobom Bertrandom razvila je osobito blisku povezanost. Đakon Bertrand je primijetio da je zanimljivo što su „poput Rachel i Jakova u Starom zavjetu, našli ovo prijateljstvo“.

U listopadu te godine Jacob ju je odveo na terasu na petom katu i povjerio joj da se „osjeća pozvanim podijeliti s njom svoju seksualnu prošlost“, ispričao joj je svoju priču i dao joj svoja dva osobna dnevnika.

Ona je njemu povjerila da je djevica i da nema seksualnu prošlost.

Tada je počela provoditi mnogo vremena s đakonom Jacobom. S njim je dijelila mnoge misli i nutarnje borbe.

Rachel je također imala duhovnika po imenu „vlč. Tom“ koji joj je rekao da osjeća kako je ona „mistički trudna“ te da će biti „utemeljiteljica“ nečega što će koristiti Crkvi. Vlč. Tom je ustvrdio da ju nalazi privlačnom na način koji nije neuredan te da njezin dar može biti od pomoći svećenicima da budu snažniji.

Rachel tvrdi da joj je to bilo teško razumjeti, ali je imala povjerenja u svog duhovnika.

To je podijelila s đakonom Jacobom Bertrandom. Njih dvoje su zaključili da Jacob treba biti nešto poput Josipa za nju, „najčistiji zaručnik“, a da je ona poput Djevice Marije; da između njih postoji posebna, čista veza.

Đakon Jacob ju je odveo u crkvu Il Gesù i „duhovno ju zaprosio“. Držao ju je za ruku i zamolio ju da mu vjeruje. Nastavio joj je govoriti da su njihovi razgovori sveti te da je njihov odnos poseban i mističan.

Jednom prilikom, nakon klanjanja, povjerio joj je da je imao viđenje nje gole, kako ga jaše (sjedí raširenih nogu na njemu). Rekao je da će morati pričekati da vide što to viđenje znači.

Povratak u SAD

Također je u to vrijeme Rachel dala đakonu Bertrandu svoj osobni dnevnik, jer je napustila duhovno vodstvo vlč. Toma.
U lipnju 2010. napuštaju Rim i odlaze na njegovo svećeničko ređenje u San Diego.

Na tom letu natrag u Sjedinjene Države Jacob ju je prvi put poljubio. Nije nosio klerikalno odijelo tijekom putovanja.
Rachel mu je za njegovo ređenje dala prsten koji joj je otac poklonio. Osjećala je kao da mu je pomogla ostvariti njegov poziv, da mu je „pomogla roditi se“ za svećeništvo.

Tri tjedna nakon ređenja vlč. Bertrand je otputovao u dom Rachelinih roditelja. Posjetio ju je kako bi sudjelovao na ređenju njihova zajedničkog prijatelja iz Rima, đakona Craiga.

‘Mistično sjedinjenje’

Vlč. Bertrand je u podrumu njezine kuće slavio privatnu Misu (samo on i Rachel). Zamolio ju je da bude gola za vrijeme Mise. On je nosio misno ruho.

Nakon službe Riječi, [REDIGIRANO] ju je, doživio je spolni vrhunac, a zatim je tražio da ga jaši (sjedne na njega) tijekom dijela službe Euharistije.
Rekao joj je da su upravo ispunili njegovo viđenje. Rekao je da su Misa i njezina čistoća dvije najveće žrtve.

Zatim ju je zamolio da sudjeluje u istoj takvoj „Misi“ ponovno (sljedeći dan). Ona je bila zbunjena zašto je potrebna druga „Misa“ da bi se ispunilo mistično sjedinjenje, i stoga se pitala zašto to trebaju ponoviti. On ju je nagovarao da mu vjeruje; ona je popustila.

Rachel postaje zbunjena i govori mu da to nikada više ne mogu učiniti. On je uznemiren što ne mogu nastaviti slaviti njihovo „mistično sjedinjenje“.

Ohrabrivao ju je tvrdeći da se njihov tajni „mistični“ savez ne bi razumio, da bi ga mogli ponovno slaviti, ali nakon nekog razgovora pristao je poštovati njezinu želju i suzdržati se.

Vlč. Bertrand se vratio u San Diego – poslao je Rachel 1000 dolara kako bi joj pomogao dok nastavlja sa životom, a zatim nisu mnogo komunicirali.
Otprilike godinu dana kasnije, 2011., ona ga je upitala (moje bilješke nisu jasne jesu li se susreli negdje ili samo razgovarali) je li ga ikad brine to što su učinili, je li bilo grešno.

Uvjeravao ju je da nije bilo grešno i rekao da ga smeta što ga Đavao kuša mišlju da bi ona mogla prekinuti njihov savez time što bi drugima ispričala o njihovu mističnom sjedinjenju. Rachel se s tim borila neko vrijeme.

Udaja i ozdravljenje

Udala se za Richarda u lipnju 2014. i zajedno idu putem ozdravljenja od ove zloporabe.

Richard je laicizirani svećenik koji je bio u sjemeništu s Jacobom Bertrandom. Nisu bili ista generacija. Rachel posjećuje našeg savjetnika, a ponudili smo im i bračnu terapiju. Vrata su otvorena da Richard dođe i pojedinačno dok pokušavaju nositi se s ovom situacijom kao par.

Bilješke sastavio 30. 9. 2014. – John A. Pendergrass

Zataškavanje i povratak na službu

Sukus priče je da je pod krinkom “duhovnog vodstva” Bertrand nad Rachel izvršio ritualno seksualno zlostavljanje, koje je ona opisala kao dio sotonističkog obreda ili “crne mise”. Zlostavljanje se dogodilo u kontekstu profanacije Svete Mise, što predstavlja jedan od najtežih oblika svetogrđa u Katoličkoj Crkvi.

Iz biskupije Raleigh informaciju su proslijedili biskupiji San Diego, gdje je Bertrand tada služio. Iako je Bertrand priznao određene aspekte nedoličnog ponašanja, biskupija ga je samo privremeno uklonila iz službe pod lažnim izgovorom da se oporavlja od psihološkog šoka uzrokovanog požarom u njegovoj župi.

Šokantan obrat dogodio se iduće godine. Vlč. Bertrand, unatoč težini optužbi, vraćen je u aktivnu župnu službu. To se dogodilo mjesec dana nakon što je Robert McElroy imenovan biskupom San Diega.

Dakle, nakon najtežih optužbi za silovanje i svetogrđe, biskup McElroy vraća svećenika zlostavljača u službu.

Ta McElroyeva odluka pokazat će se ključnom za iznošenje ovog slučaja najprije pred civilne istražitelje i suce, a potom i cjelokupnu javnost.

Pravni proces i osuda

Rachel, užasnuta činjenicom da je njezin zlostavljač ponovno u poziciji moći, odlučila je pravdu potražiti izvan crkvenih struktura.

Godine 2016. Rachel je podnijela kaznenu prijavu u državi Minnesota, gdje se zlostavljanje dogodilo. Suočen s neoborivim dokazima, Jacob Bertrand je 2018. godine priznao krivnju za seksualni delikt trećeg stupnja putem tzv. Alfordove nagodbe i osuđen je na deset godina uvjetne kazne, a Crkva ga je naknadno otpustila iz kleričkog staleža, čime je trajno izgubio svećenička prava i obveze.

Objava knjige i borba za istinu

Rachel je odlučila svoj slučaj iznijeti javnosti da bi osvijetlila mehanizme zlostavljanja i time pomogla i drugim žrtvama, Napisala je knjigu “The Devil in Rome” (Đavao u Rimu). U njoj detaljno opisuje proces “ispiranja mozga” i duhovne manipulacije kojoj je bila izložena.

Danas je aktivna u podizanju svijesti o sotonističkom ritualnom zlostavljanju (SRA) unutar crkvenih struktura. Rachel naglašava da njezina borba nije protiv Crkve, već protiv “vukova u janjećoj koži” koji je iznutra razaraju.

Vukovi u janjećoj koži

A što se dogodilo s biskupom McElroyem?

McElroya kritičari ističu kao najžešćeg prohomoseksualnog prelata u SAD-u. U podcastu Jezuitcal tako se potpuno otvoreno zalagao za promjenu katekizamskih definicija homoseksualnih čina kao i za otvoreni pristup Euharistiji osobama bez obzira na objektivno stanje teškog grijeha ako je on iz područja spolnog morala. Iz perspektive nedavne papine izjave zanimljivo je da i on misli da se prevelika pažnja pridaje upravo tim pitanjima.

Njega je papa Franjo najprije imenovao sinodskim ocem Panamazonske sinode 2019., a 27. 08. 2022. ga je imenovao kardinalom. Kardinal McElroy također je član Dikasterija za laike, obitelj i život te Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja.

McElroyu ovo nije bio jedini slučaj prikrivanja seksualnog zlostavljanja od strane biskupa i svećenika. Zloglasno pismo Richarda Sipea u kojem njegov autor razotkriva sustavno zlostavljanje, nabraja slučajeve i direktno optužuje McElroya za ignoriranje dostupno je na poveznici ovdje.

“Anđeo svijetla”

Slučaj Rachel Mastrogiacomo podsjeća nas na biblijsko upozorenje da se “sam Sotona prerušava u anđela svjetla” (2 Kor 11,14).

Sveti Pavao nas pak podučava u 2. poslanici Solunjanima da će Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, zasjesti u Božji hram gradeći se Bogom..

Ipak, Katolici vjerni Učiteljstvu nemaju razloga za brigu. Prerušeni anđeli, pa i Čovjek bezakonja, bez obzira gdje sjedili i bez obzira koliko se Bogom gradili nikada neće uspjeti Crkvu uništiti do kraja, makar to u nekom trenutku i bude tako izgledalo.

Vječni optimizam crpimo iz Isusovih riječi: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” (Mt 16,18)

The post ‘Anđeo svijetla’ i vukovi u janjećoj koži u današnjoj Crkvi first appeared on Dijalog.hr.