Govoreći o kronologiji organizacije dočeka rukometaša prošlog ponedjeljka, Božinović je istaknuo da se ništa nije promijenilo od prve prijave javnog okupljanja koju je podnio Grad Zagreb.

“Grad Zagreb je prijavio javno okupljanje i nikad ga nije odjavio, a Vlada je postupila na jedini racionalan način, u skladu s propisima i u skladu sa željom velikog broja ljudi koji su se, unatoč ranijim najavama o otkazivanju dočeka, okupio, ispunio trg i proveselio se”, rekao je ministar nakon sjednice Vlade.

Božinović je naglasio kako mu je najvažnije da je policija radila u skladu sa zakonom, ovlastima i prijavama javnog okupljanja te dodao kako “nikako ne može prihvatiti pokušaj delegitimiranja postupanja policije”.

“Neki su u svemu tome željeli relativizirati postupanje policije koje ne može biti aktivističko. Ne možete u trenutku kad policija dobiva dojavu o postavljenom eksplozivu stvarati od nje politički alat”, rekao je Božinović.

Podsjetio je da je saborska zastupnica Možemo Sandra Benčić, u trenutku kada rastu tenzije oko organizacije dočeka, izjavila da je policija upala u stranku Možemo, ocijenivši to kao svjesno uzbunjivanje i neprihvatljivo prikazivanje rada.

Govoreći o tradiciji dočeka sportaša, ministar je rekao da puno ljudi nije u mogućnosti nabaviti karte za sportske događaje i kupiti avionske karte kako bi uživo bodrili sportaše te da im doček jedina prilika vidjeti ih uživo.

‘Dočeci mjesto zajedništva gdje su svi jednaki’

“Zbog toga su ti dočeci mjesto zajedništva gdje su svi jednaki. Ne ulazim u ocjenu drugih političkih stranaka, ali imam dojam da su oni koji se često pozivaju na obranu običnog čovjeka ovdje postupili suprotno i pokazali koliko su se udaljili od običnog, stvarnog hrvatskog čovjeka”, ocijenio je.

Na pitanje zašto 2018. godine na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije nije mogao nastupiti Marko Perković Thompson, Božinović je odgovorio kako ne zna razlog.

“O tome se čuju razne teze. 2018. je bilo najveće okupljanje ikad. Netko je htio onemogućiti da se ljudi vesele i dočekaju rukometaše. Nisu u stanju objasniti vlastiti zaključak i što on predstavlja, kao i što bi bilo nezakonito što se dogodilo u ponedjeljak, a što se dogodilo 2018. godine”, dodao je.

Nastavio je kako rukometaši vole Thompsona i da njegove pjesme djeluju motivirajuće na sportaše. “To je njihova stvar. Svatko u Hrvatskoj ima pravo na svoj glazbeni ukus”, nadodao je.

Ministar se dotaknuo i aktualizacije zabrane društvenih mreža za maloljetnike, podsjetivši kako o tom potezu razmišljaju manje-više sve države EU.

“Sutra je sastanak Vijeća za digitalizaciju na kojem će se sigurno razgovarati o tom pitanju. O tome se vode rasprave svugdje u Europi. Činjenica je da djecu treba zaštiti od prekovremene upotrebe mobitela”, rekao je.

Tomašević ide na Ustavni sud s Vladom zbog dočeka rukometaša

Vlada preuzima doček rukometaša: Dolazi Thompson

FOTOGALERIJA Rukometaši sletjeli u zračnu luku: dočekalo ih više stotina navijača

The post Božinović: ‘Grad Zagreb je prijavio doček i nikad ga nije odjavio’ first appeared on Dijalog.hr.

„Uzimajući u obzir da je hrvatska rukometna reprezentacija osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu u rukometu u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj, što je još jedan izvrstan uspjeh ove generacije naših rukometaša, Vlada smatra potrebnim organizirati primjeren doček rukometaša u Zagrebu. Stoga je na jutrošnjoj telefonskoj sjednici Vlada donijela Zaključak o preuzimanju organizacije dočeka za brončane rukometaše, u suradnji s Hrvatskim rukometnim savezom. Doček će se održati u ponedjeljak 2. veljače 2026., s početkom u 18 sati, na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu”, priopćeno je iz Vlade.

Vlada poziva sve navijače i naše sugrađane da dođu na središnji gradski trg glavnog grada Hrvatske pozdraviti hrvatske rukometaše i zajedno s njima proslaviti njihov uspjeh.

Riječ je, ističe se u priopćenju, o događaju nacionalnog karaktera i značaja, a ne isključivo lokalnog. Pri odlučivanju o organizaciji dočeka osobito vodimo računa o očekivanjima i željama brojnih navijača i građana koji žele pozdraviti naše rukometaše, što se jasno vidjelo i prigodom dočeka 3. veljače 2025., nakon osvajanja srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.

Podsjećaju da je taj doček, prije točno godinu dana, bio organiziran u suradnji Vlade, Grada Zagreba i Hrvatskog rukometnog saveza, i da je protekao u najboljem redu, uz uvažavanje želja hrvatskih rukometaša u vezi s programom i izvođačima na pozornici.

„Budući da je gradska vlast prvotno započela proces organizacije dočeka bez ikakve konzultacije i dogovora s Vladom, a potom ga je otkazala, Vlada je odlučila – u suradnji s Hrvatskim rukometnim savezom – hrvatskim rukometašima i građanima omogućiti primjerenu proslavu još jednog iznimnog postignuća hrvatskog sporta. Doček će se organizirati u skladu sa željama hrvatskih rukometaša, zbog kojih građani i dolaze na doček”, zaključila je Vlada na telefonskoj sjednici.

FOTOGALERIJA Rukometaši sletjeli u zračnu luku: dočekalo ih više stotina navijača

Kapetan reprezentacije: ‘Zaslužili smo doček s Thompsonom’

Hrvatska u drami pobijedila Island i u domovinu se vraća s europskom broncom!

The post Vlada preuzima doček rukometaša: Dolazi Thompson first appeared on Dijalog.hr.

Švedski list Aftonbladet zgrožen puštenom pjesmom „Ako ne znaš što je bilo“ objavio je članak u kojem navode sljedeće:

„Marko Perković je kontroverzna figura na Balkanu, kojeg se optužuje da je fašist i za čije se tekstove pjesama, među ostalim, tvrdi da spominju hrvatske ratne zločine te se navodi da veličaju ultranacionalistički ustaški pokret iz Drugog svjetskog rata.“

Također treba istaknuti kako u istom tekstu novinar navodi da su njegove pjesme i koncerti u nekim međunarodnim zemljama zabranjeni. No to nije isti slučaj s nogometašima koji su za svoju himnu izabrali „Lijepa li si“, te nikad nisu naišli niti na jednu zabranu.

EHF zabranio izvođača

EHF je odmah reagirao po objavljenom članku i ispričao se zbog propusta, te su objasnili kako pjesma „Ako ne znaš što je bilo“ ne predstavlja vrijednosti koje predstavlja ovo prvenstvo. Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:

„Ova pjesma nije bila uvrštena na originalnu playlistu za utakmicu. Sve pjesme na playlistama za sve dvorane pregledalo je osoblje zaduženo za zabavu i EHF prije Europskog prvenstva. Na dan utakmice hrvatska delegacija je više puta tražila da se pjesma pusti i zahtjev je svaki put odbijen. Činjenica da je na kraju pjesma puštena je žalosna i nije se smjela dogoditi. Pjesma uopće ne predstavlja vrijednosti koje ovo prvenstvo predstavlja. Ovaj događaj je interno komuniciran prema osoblju dvorane kako bi se osiguralo da se ne ponovi.“

Žalosno je kako niti jedna sekunda nije potrošena kako bi se otkrila istina o samom izvođaču, pa tako i pjesmi koju su hrvatski rukometaši izabrali za himnu. No to je samo još jedan dokaz da je zli vidno iznerviran Thompsonom, jer ga još boli Božja intervencija oko koncerta na Hipodromu.

Konferencija za medije: Thompson i Tomašević u otvorenom sukobu zbog zabrane koncerta i pravnih tumačenja

Hrvatska pobijedila Farske otoke, pa uz Thompsona na Rujevici proslavila odlazak na SP

Thompsonov tim reagirao na Tomaševićevu zabranu: ‘To je negiranje pravnog poretka RH’

The post EHF zabranio Marka Perkovića Thompsona na Europskom rukometnom prvenstvu first appeared on Dijalog.hr.

Hrvatski rukometaši veliku su većinu svojih utakmica na ovom SP odigrali u zagrebačkoj Areni u kojoj su nošeni glasnom podrškom s tribina ostvarili nekoliko velikih pobjeda, protiv Islanda, Slovenije, Mađarske i Francuske, kojima su nadmašili očekivanja te nakon 16 godina stigli do svjetskog finala. Iako je u nedjeljnom finalu protiv Danske, koja je osvojila svoje četvrto uzastopno zlato, Hrvatska čitavu utakmicu bila u podređenom položaju, najbolji dokaz tome kako navijači nisu ostali razočarani takvim raspletom su ovacije kojima su igrači dočekani po povratku.

Glavni zagrebački trg bio je potpuno ispunjen, a atmosfera je sličila onoj iz srpnja 2018. prilikom povratka nogometne reprezentacije također nakon osvajanja svjetskog srebra.

“Vi ste potpuno lud narod! Volim Vas, volim svoju momčad, ali najviše volim Pešića”, kazao je izbornik Dagur Sigurdsson okupljenima na Trgu. 

Upravo je vratar Ivan Pešić, koji je objavio kako se nastupom na ovom SP-u oprostio od igranja za reprezentaciju, svojim obranama u završnici četvrtfinalnog dvoboja protiv Mađarske omogućio Hrvatskoj borbu za medalju.

“Hvala vam svima jer bez vas ovaj uspjeh ne bi bio moguć. Vjerojatno ću tek za desetak dana biti svjestan što smo napravili. Nadam se kako će buduće generacije uz vas ići dalje”, kazao je Pešić.

Od reprezentacije se ovim srebrom oprostio i dugogodišnji kapetan te jedan od najboljih rukometaša svijeta u posljednja dva desetljeća Domagoj Duvnjak.

“Ova ekipa ne bi ušla u finale bez vas. To je sigurno. Budite podrška ovim dečkima u budućnosti, što god se dogodilo”, poručio je Duvnjak navijačima.

“Ovoliko ljudi nisam mogao niti zamišljati. Hvala vam svima na dočeku”, kratak je bio jedan od najboljih hrvatskih igrača tijekom SP-a, vratar Dominik Kuzmanović.

Navijači su se na Trgu počeli skupljati već u ranim popodnevnim satima, a dok su čekali dolazak svojih heroja za dobru atmosferu brinuli su se Daleka obala, Zaprešić Boys i Prljavo kazalište, dok se rukometašima po dolasku na pozornici pridružio Thompson.

Foto: Hina

Foto: Hina

Foto: Hina

Foto: Hina

Foto: Hina

Foto: Hina

Foto: Hina

Foto: Hina

Foto: Hina

Foto: Hina

Tajna uspjeha miljenika nacije

Ako ne znaš šta je bilo, nek’ ti kažu rukometaši

The post Srebrni rukometaši dočekani na prepunom Trgu bana Jelačića first appeared on Dijalog.hr.

Pa tako predsjednik Antifašističke lige RH upućuje otvoreno pismo premijeru Plenkoviću u kojem ga traži da se Thompsona ne zove.

Pusić u pismu zaključuje kako je Thompson, prije svega politička poruka, a zatim vrijednosna poruka mladima; tek poslije toga pjevač.

I moram se složiti s Pusićem. Thompson je, uistinu poruka ili odgovor, ne samo mladima na ovakve glasove poput Pusićevih koji se kao po nekoj matrici godinama javljaju kad im nešto ne odgovara.

Osobno nikad nisam bila ljubitelj Thompsonove glazbe, niti ću biti. Međutim, ta glazba predstavlja odgovor antihrvatskim politikama, svima onima koji godinama i dalje relativiziraju Domovinski rat i ispisuju neku svoju povijest, što govori da u dobrom djelu imamo posla s politički angažiranom historiografijom, u kojoj jedan dio smišljeno pokušava formirati kolektivnu nacionalnu svijest.

Ta politički angažirana „povijesna znanost“ je opasna, često za neke neprepoznatljiva i upravo u toj neprepoznatljivosti prezentiranja prošlosti koja je u sukobu s istinom, i sa zdravim razumom krije se opasnost utjecaja na dio javnosti, i njihovu svijest. Ovi čudni tvorci neke svoje istine su zapravo uvijek tu. Oni nisu ni u jednom trenutku ni ponizni ni pokorni, ne žele zajednički stvarati zdrave temelje. Oni neće i ne žele priznati da je iskrivljena slika njihov problem, da je objektivnost dio ljudske subjektivnosti. Njihova i naša moralnost je u međusobnom, i čini se vječnom sukobu.

Nakon toga se ljute i čude fenomenu Thompsona. Čude se brojci onih koji su na koncertu. Onih koji su nerijetko od politike i medija marginalizirani, okarakterizirani kao neeuropski ili u najmanju ruku kao neki ruralni tipovi koji su se netom spustili s brda i nemaju pojma što se tu događa. I svakakvim imenima su zvani, pa i slijepcima. Zanima me samo u koju kategoriju spadaju oni koji i nakon 70 godina plešu kozaračko kolo. Oni valjda nisu slijepci, već vizionari neke blistavije Hrvatske. A radi se, zapravo, o protuteži ovakvoj politici, o posljedici, a ne uzroku.

Za kraj, smeta i mene puno toga da bi trebalo posjeći cijelu jednu šumu kada bih počela nabrajati i stavljati na papir, no kako je ovdje riječ o glazbi i porukama, reći ću samo: smetaju mi cajke i kafanske večeri koje pune Arenu. Smeta me sav taj glazbeni sinkretizam, neukusno i bljutavo spajanje svih mogućih i nemogućih stilova, koji u sebi sadrži blago rečeno neautentičnost, zagađenje, infiltraciju simbola i značenja koji pripadaju drugim nekompatibilnim tradicijama Smeta me kad najjači mediji odluče gotovo na dnevnoj bazi nuditi eksponirane, prezentirane i javnosti servirane tekstove o životu jedne Venere iz Brčkog, njene snahe ii nekog drugog i utiskuju političke i vrijednosne poruke.

Veza Thompsona sa sportašima, uključujući puštanje njegove „Lijepa li si” koja održava nacionalnu svijest u popularnoj kulturi traje i trajat će, kao i veza sa svima koji razumiju, iako se Thompsonova glazba zabranjivala, ukidala na dočeku reprezentativaca, zabranjivala u nekim gradovima, a politika ju je koristila kad joj je to odgovaralo. Politika neka se već jednom odluči smeta li joj pjesma Čavoglave”, hoće li, između ostalog poštovati kontekst jednog vremena i vrijede li zabrane i za simbole, pozdrave koje su upotrebljavale vlasti u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata.

Glazba Thompsona, naprosto odražava duh jednog vremena. Ona je svojevrsni podsjetnik na nešto što nije dobro i što se godinama proteže, a Thompsona se više ne može rušiti, svidjelo se to nekome ili ne.

The post Thompsonova glazba predstavlja odgovor antihrvatskim politikama first appeared on Dijalog.hr.

Činjenica je pritom da Thompson praktički ne može izdati album, a da barem jedna njegova pjesma ne postane nacionalni hit. Isto se dogodilo i tijekom ovog rukometnog prvenstva. Uz poticaj sportaša neopterećenih političkom korektnošću i aktualnim pravovjerjem, pjesma “Ako ne znaš šta je bilo” postala je svojevrsna neslužbena himna naše reprezentacije, na sličan način kako je to godinama bila poznata “Lijepa li si”. Progresivna kulturna prevlast ne dozvoljava nam da proniknemo u uzroke takve ponavljajuće Thompsonove uspješnosti, a greška konzervativaca i domoljuba jest što u pravilu nasjedaju na politizirane okvire diskusije.

U jednom sam se nedavnom tekstu dotaknuo Thompsonove nove pjesme, analizirajući je kroz prizmu filozofije C. G. Junga, točnije njegove teorije arhetipova i kolektivnog nesvjesnog. Jung je tvrdio da su određeni simboli univerzalni i prenose se kroz generacije, utiskujući se u nesvjesni um kolektiva. Takvi arhetipovi – poput heroja, mučenika, majke, domovine – prepoznaju se u Thompsonovim pjesmama. Kada on zaziva “zide Šibenika”, ranjeni Zadar ili Dunav koji progovara o svojim traumama, on ne stvara samo pjesničku sliku, već aktivira duboko ukorijenjene kolektivne emocije i iskustva. Jung u tom smislu dio boljki modernog čovjeka pronalazi u njegovoj nutarnjoj krizi identiteta proizašloj iz njegovog radikalnog raskida s prošlošću.

U hvatanju napretka radi napretka, bez da se itko upita ključno pitanje u što bi nas to sumanuto raskidanje s našom tradicijom trebalo odvesti, zaboravili smo na temeljne lekcije jungovske (ali i ne samo njegove) psihologije. Jung je upozoravao da bez povezanosti s vlastitim korijenima pojedinci i narodi prolaze kroz proces dezintegracije identiteta, što dovodi do nesigurnosti i kolektivnog gubitka smisla. Bez svoga sidrišta, bez naslijeđene paradigme kojom sagledavamo egzistenciju, mi kao ljudska bića neizbježno klizimo prema jednom obezglavljenom načinu bivanja, koji ne zna odgovoriti ni na osnovna egzistencijalna pitanja: tko sam ja, odakle dolazim i kamo bih trebao ići.

Thompsonova se nova pjesma, s druge strane, može promatrati kao još jedna naznaka promjene civilizacijskih vjetrova. Ona je objavljena otprilike u trenutku kada se progresivna društvena vladavina počela urušavati – što smo najjasnije, ali ne isključivo, mogli vidjeti u američkim predsjedničkim izborima. Thompson je tako, svjesno ili nesvjesno, zajahao na valu pada progresivnih leća s očiju naše civilizacije, postavivši toliko dugo prešućivano pitanje u ovom našem nepromišljenom i mahnito “naprednom” dobu: poznajete li vi svoju povijest, znate li odakle dolazite, gdje su vam korijeni, te je li vas za sve to uopće briga?

Thompsonove riječi u ovoj pjesmi kriju mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Pozivom svima koji ne znaju “šta je bilo” da upitaju razne hrvatske krajeve o tome što su oni preživjeli i čemu su svjedočili, on ispod površine ukazuje na nešto s čime se progresivna ideologija zaista teško nosi. Ona, naime, teži restrukturiranju stvarnosti prema svojim zamislima i društveno-političkim ciljevima. Thompson ju stoga sukobljava sa stvarnošću. Sukobljava ju s iznimno stvarnim šibenskim zidinama, s dubrovačkim kamenjem, s nastradalim Zadrom, Likom i Kotarima. Ta mjesta nisu figure nečije mitomanije, već simboli patnje, stvarnog stradavanja i još stvarnijeg herojstva.

Šibenske su zidine, kao i dubrovačke, svojevrsni simboli želje za trajnošću hrvatskog naroda. One su mjesto okupljanja naših prošlih, trenutnih i budućih generacija. To je razlog zašto njihov zaziv diže toliki broj Hrvata na noge u kontekstu sportskih nacionalnih događanja. Progresivna je paradigma zavodljiva, ali prozirna, odnosno lišena dubine i temelja koji bi joj mogli omogućiti istinsku trajnost. U sukobu s realnošću koju želi remodelirati na svoju sliku ona će se neizbježno rasprsnuti. To se pucanje sada zaista počelo događati, što ne znači da će ono završiti ubrzo niti da će biti bezbolno.

Koliko god velik broj Hrvata u svojoj svakodnevici nasjedao na progresivne bajke o tome kako su ljudska sidrišta vjere, obitelji i nacije zastarjeli koncepti koje valja nadići, u njima očito i dalje tinja iskra istinskog hrvatstva i transgeneracijskog viteštva. Oni se u naše vrijeme najčešće manifestiraju kroz prizmu sporta, te moderne asketske rekonceptualizacije, kao i kroz prizmu onoga što s pravom možemo nazivati Thompsonovim fenomenom. Hrvatski kolektiv ima mnogo problema. On je često pasivan, sluganski nastrojen i spreman prodati istinu na oltaru prolaznih partikularnih ciljeva. No on je i žilav, prkosan i teško salomljiv.

U svijetu koji odbacuje prošlost u ime tobožnjeg napretka, Thompsonova pjesma podsjeća na jednu temeljnu istinu – kuća bez čvrstih temelja ne može opstati.

Prividom prosvjeda protiv prosvjeda: Narodno biće je zbunjeno i izgubljeno

Početak kraja progresivno-totalitarnog javnog diskursa

Sumnjiva priča o bojkotu trgovačkih lanaca: zaboravljeni savez države i korporacija

The post Ako ne znaš šta je bilo, nek’ ti kažu rukometaši first appeared on Dijalog.hr.

Za Barcu je to bilo 17. finale i 12. naslov, dok je danski klub upisao i drugi poraz u finalima, nakon što je i 2021. izgubio od Barcelone.

Bila je to zanimljivo finale koje je razriješeno u posljednjim sekundama. Katalonci su tri minute prije kraja poveli s tri razlike (30-27), no Aalborg se približio na gol zaostatka (30-31) i 90 sekundi prije kraja utakmice imao je napad za izjednačenje. Danci su povukli golmana i s igračem više krenuli po izjednačenje.

Minutu prije kraja pucao je Mads Hoxer Hangaard, no njegov je udarac blokiran. Hoxer je pucao i 50 sekundi prije kraja, ali je Emil Nielsen obranio.

Barca je krenula u napad 46 sekundi prije kraja, a 20 sekundi prije kraja je pucao Timothey N’guessan, ali niti on nije zabio i Aalborg je dobio 15 sekundi za još jedan pokušaj. Nisu uspjeli izvesti napad, Španjolci su ih zaustavili prekršajem i Mikkel Hansen je nakon isteka vremena dobio priliku iz slobodnog udarca. Pucao je i pogodio gredu za veliko slavlje španjolskih igrača.

Barcelonu su do pobjede predvodili Melvyn Richardson s osam, Dika Mem sa sedam, te Timothey N’guessan sa šest golova. Na suprotnoj strani najefikasniji su bili Thomas Arnoldsen i Mads Hoxer Hangaard s po šest golova.

U susretu za treće mjesto rukometaši THW Kiela pobijedili su Magdeburg s 32-28 (23-14).

Kiel je nakon prvog poluvremena imao devet razlike (23-14), a Magdeburg je u nastavku uspio tek ublažiti poraz.

Kiel su do pobjede prevodili Šveđanin Eric Johansson sa sedam, te Danac Magnus Landin i Šveđanin Niclas Ekberg i Austrijanac Mykola Bilyk s po šest golova. Hrvatski rukometaš Domagoj Duvnjak postigao je jedan gol, dok je češki vratar Tomas Mrkva imao 15 obrana.

Na suprotnoj strani najefikasniji su bili Nijemac Lukas Mertens sa sedam, te Islanđanin Gisli Torgeir Kristjansson s pet pogodaka.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli FC Barcelona (@fcbarcelona)

Hrvatska, Danska i Norveška zajednički domaćini Svjetskog prvenstva u rukometu

Ivan Čupić završava karijeru u zadnjoj utakmici za Zagreb

Sigurdsson otkrio imena rukometaša za pripreme pred Olimpijske igre

The post Barcelona 12. put osvojila Europsko rukometno prvenstvo pobijedivši Aalborg u finalu first appeared on Dijalog.hr.

U prvom dvoboju igranom u Areni Zagreb u listopadu prošle godine, podsjetimo, pogotkom Miloša Kosa u posljednjoj sekundi utakmica je završena neodlučenim rezultatom 30-30. Nažalost, ovoga puta nije bilo neizvjesnosti oko pitanja pobjednika.

Zagreb je loše otvorio utakmicu. Aalborg je poveo 4-1, pa 5-2, a sredinom prvog poluvremena domaćin je imao i velikih sedam razlike (11-4). Do kraja poluvremena hrvatski prvak je uspio tek smanjiti na minus šest (18-12).

Nažalost, niti nastavak nije donio veću promjenu u igri. U 47. minuti Aalborg je stigao do 10 golova prednosti (26-16), u nekoliko navrata je imao i 11 pogodaka viška, a na koncu je završilo 32-22.

Aalborg su do pobjede predvodili Mikkel Hansen sa šest golova, te Sebastian Barthold i Mads Hangaard sa po četiri gola, dok je Niklas Landin Jacobsen imao čak 15 obrana. Na suprotnoj strani najefikasniji su bili Filip Glavaš s pet, te Zvonimir Srna i Luka Lovre Klarica s tri gola.

U drugom susretu iz ove skupine Pick Szeged je pobijedio Kolstad sa 29-27. Bence Banhidi s osam i naš Mario Šoštarić sa šest golova bili su najefikasniji u mađarskim redovima, a Luka Stepančić je dodao dva gola. Na norveškoj strani najefikasniji je bio Bjorn Sigvaldi Gudjonsson s osam goova.

U srijedu su Industria Kielce i THW Kiel nakon dramatične završnice odigrali 36-36. Hrvatski rukometaš Igor Karačić je devet sekundi prije kraja doveo poljski sastav u vodstvo 36-35, a gotovo sa zvukom sirene izjednačio je Niclas Ekberg.

U domaćim redovima najefikasniji su bili Daniel Dujshebaev i Nicolas Tournat sa po sedam golova, Szymon Sicko je zabio šest, a naš Karačić tri gola. Na suprotnoj strani Šveđani Niclas Ekberg i Eric Johansson su zabili po sedam golova, dok je Domagoj Duvnjak postigao četiri gola.

PSG je na gostovanju pobijedio Eurofarm Pelister sa 31-25. Kamil Syprzak sa sedam i Ferran Sole Sala sa šest golova bili su najefikasniji u francuskim redovima, dok su kod domaćina petorica igrača zabila po tri gola.

Na vrhu ljestvice je Kiel sa 16 bodova, Aalborg ima 14, a Kielce, PSG i Pick Szeged po 13 bodova. Zagreb je šesti sa 10 bodova, a posljednje dvije pozicije drže Kolstad (9) i Pelister (0).

U idućem kolu Zagreb gostuje kod Kolstada 21. veljače.

HRS objavio širi popis reprezentacije za olimpijske kvalifikacije

The post Rukometaši Zagreba poraženi u Danskoj first appeared on Dijalog.hr.

Izuzev Europe, u ostatku svijeta gotovo nikoga ne zanima rukomet. S obzirom na to da se ovaj sport dobro razvio u bivšoj državi i da je bio jak, to je nastavljeno i u Hrvatskoj, ponajprije zahvaljujući samom jugu Hrvatske i BiH i kolektivima poput Izviđača iz Ljubuškog, Zagreba, našičkog Nexea…

Ovaj zahtjev i obrazloženje je besmislen jer bi onda i nogometaši mogli reći – nemojte nas više zvati Vatreni, Gvardiol se nije ni rodio kad je Hrvatska bila treća u Francuskoj.

Hrvati, kao ponosan narod, bili su ponosni i na hrvatske rukometaše i njihove uspjehe, no, vratimo se malo u realnost. Otprilike 1/16 svjetske populacije otpada na Europu gdje je ovaj sport koliko toliko popularan, što opet znači da za 15 šesnaestina svjetskog stanovništa rukomet ne predstavlja gotovo ništa i uopće ih ne zanima.

Ponajbolji rukometaš svijeta Mikel Hansen godišnje je zarađivao oko milijun i pol eura, naš ponajbolji rukometaš Domagoj Duvnjak ima godišnju plaću oko 800 tisuća eura, dok je Modrić na godišnjoj razini, primjerice, plaćeniji između 20 i 30 puta više od Duvnjaka.

Nije sve u novcu, naravno, ali ako najbolji na svijetu godišnje zaradi milijun i pol eura, jasno je i koliko je taj sport realno težak i koliko je gotovo pa nebitan u usporedbi s nogometom.

S obzirom na te informacije, ali i činjenicu da godinama nisu osvojili ništa i nisu napravili nikakav rezultat, hrvatski rukometaši bi mogli biti i malo manje umišljeni te ne ljutiti javnost ovakvim izjavama.

Puno bi bolje bilo da se više potrude oko samih rezultata i pronađu način kako se vratiti na stare staze slave. Ovo zapomaganje oko toga kako bi ih mediji i javnost trebali zvati je potpuno nepotrebno. Bez medija i javnosti koja ih prati, nikoga ne bi bilo briga ni za njih ni za rukomet jer smo objasnili da je to sport koji globalno nije važan.

Rukometašima bi bolje bilo da se ugledaju na svoje nogometne kolege po pitanju odnosa prema samoj javnosti i medijima, ali i po pitanju ostvarivanja rezultata. Onda bi se, možda, i sam rukomet dodatno popularizirao.

Rukometni derbi Hrvatske i Slovenije u Poreču kao uvod u Europsko prvenstvo

The post Hrvatski rukometaši bi se trebali ugledati u svoje nogometne kolege first appeared on Dijalog.hr.