Osijek srušio Rijeku i napravio ogroman korak u borbi za ostanak

Iznimno važnu pobjedu ostvarili su nogometaši Osijeka u borbi za ostanak u ligi.
U dvoboju 29. kola HNL-a slavili su na Rujevici kod prvaka Rijeke s 2-0 (1-0).

Već u petoj minuti Osijek je poveo golom Samuelea Akerea, dok je u 94. minuti konačnih 2-0 postavio Nail Omerović.
Rijeka je ostala treća na ljestvici, ali ju je bodovno dostigao Varaždin, koji je ove nedjelje svladao Slaven Belupo 2-1.

Osijek je i dalje pretposljednji, no sada ima velikih sedam bodova više od posljednjeg Vukovara 1991.
Osječani su ove sezone u prvenstvu ostvarili tek šest pobjeda, a od toga su dva puta svladali Rijeku.
Na pravi način su se oporavili od teškog 0-7 poraza u prošlom kolu kod Dinama.

Rani gol Akerea i izlazak Fruka promijenili tijek utakmice

Rijeka je zaprijetila vrlo brzo, već u trećoj minuti.
Lijepu akciju složili su Legbo i Dantas, ali je udarac potonjeg igrača zaustavio osječki vratar Malenica.
Samo nekoliko trenutaka kasnije gosti su uzvratili pogotkom.

U petoj minuti nepotrebno su kombinirali domaći vratar Zlomislić i Barco.
Lopta je potom došla do Akerea, od kojeg se odbila u nebranjenu riječku mrežu za 0-1.

Uslijedili su tada, sasvim logično, napadi Rijeke, a najbolju šansu u tom razdoblju propustio je Legbo.
Nakon nešto manje od pola sata igre dogodio se novi šok za domaćina.
Zbog ozljede je travnjak morao napustiti najbolji riječki igrač Fruk.

Do kraja prvog dijela utakmica je utonula u sporiji ritam, bez pravih prilika na obje strane.
Rijeka je imala inicijativu, ali nije uspijevala probiti čvrstu obranu gostiju.

Jalova Rijeka, pragmatičan Osijek i potvrda pobjede u završnici

Od starta drugog poluvremena Rijeka je još žešće pritisnula suparnika.
Prvu šansu imao je Dantas u 50. minuti, a goste je spasio Matković, ispucavši loptu s gol-crte.

U 64. minuti u odličnoj se situaciji našao Ndockyt.
Proigrao ga je Legbo, no Ndockyt je bio potpuno neprecizan u završnici akcije.

Osijek je u 72. minuti mogao povećati vodstvo, ali Matković u nezgodnoj situaciji nije uspio kvalitetno reagirati.
Kroz cijelu utakmicu Rijeka nije bila na pravoj razini, pa nije dobro odigrala ni samu završnicu u kojoj je tražila izjednačenje.

Napadi domaćina bili su jalovi, a gosti iz Osijeka relativno lako odbili su sve pokušaje i sačuvali vrijedna tri boda.
Štoviše, Osječani su pobjedu potvrdili u 94. minuti kada je konačnih 2-0 postavio Omerović.

U prvom dvoboju ovog kola u subotu je Lokomotiva u Zagrebu svladala Istru 1961 s 2-0.
U nastavku nedjelje od 18.30 sati na Poljudu igraju Hajduk i Gorica.
Zadnja utakmica igra se u ponedjeljak, kada će Vukovar 1991 u Osijeku dočekati vodeći Dinamo od 18 sati.

Varaždin srušio Slaven i stigao Rijeku

Lokomotiva s igračem manje srušila Istru 2-0

Hajduk dominantan u Puli

The post Osijek šokirao Rijeku na Rujevici 2-0 first appeared on Dijalog.hr.

Nakon šampionske sezone u kojoj su Bijeli po drugi put u svojoj povijesti osvojili duplu krunu prvi put se dogodilo da je gotovo cijela momčad ostala na okupu.

Samo su dvojica igrača iz prve postave napustila Rujevicu i to oba jer im je istekao ugovor, a našli su izdašnije ponude za nastavak svojih karijera od onih koje su im ponuđene za ostanak na Kvarneru. Selahi i Djouahra mnogo su značili Đalovićevoj momčadi, ali teško je reći da su značili više od Pašalića, Ivanovića, Galovića i Smolčića bez kojih je ostao u prethodnom razdoblju.

Istovremeno, momčadi se priključilo nekoliko poznatih imena poput NDockyta i Lasickasa te nekoliko mladih igrača koji mnogo obećavaju.

Potpuno iznenađujuće, šampionski je trener počeo s jadikovkama u javnom prostoru i tako kompromitirao svoju poziciju kod svojih momaka kojima je time dao do znanja da baš ne vjeruje u njih, potpuno suprotno od onog što je činio cijele prošle sezone. A, najviše je svoju poziciju kompromitirao kod onoga kod kojeg su i sukno i škare u klubu, kod predsjednika Miškovića. U ovih 13 godina koliko vodi Rijeku Predsjednik je dobro naučio što to znači kad, umjesto s njim, trener glavna savezništva sklapa s medijima i javnosti. Sudeći po načinu na koji su završile priče sa Sopićem i potom s Đalovićem teško će mu se to opet dogoditi.

Simpatični Crnogorac tako je sam sebi presudio, a na kormilo Rijeke došao je Španjolac koji je godinu dana ranije s puno skromnijom momčadi isprašio tada Đalovićeve Bijele s pet komada u mreži, u ljubljanskoj noći za zaborav. Bivši igrač Reala maestralno je je tada postavio igru Olimpije koja je izgledala kao da je došla iz neke od lige “Petice”, a ne iz objektivno slabije slovenske lige.

Klupsko vodstvo zapamtilo je dobro taj šamar i nastavilo pratiti Victora Sancheza. Sudbina je htjela da bude slobodan baš kad je Đalović prevršio mjeru.

Upravo u to vrijeme činilo se i da je Damir Mišković napokon pronašao kupca po njegovoj mjeri koji će Rijeku dignuti na višu razinu. Iako je sve izgledalo gotovo, do promjene vlasništva nije došlo, a ti događaji očigledno su ostavili traga na momčadi.

Nekakva nesigurnost se uvukla u redove Rijeke, nedostajalo je samouvjerenosti, energije i učinkovitosti i loši rezultati pod Đalovićem (domaći porazi od Varaždina i Shelbourna) nastavili su se i pod paskom novog trenera. Rijeka je izgubila i od posljednjeg Vukovara, prosipala bodove u susretima s Lokomotivom i Istrom i već nakon desetog kola zaostaje 11 bodova za vodećima Dinamom i Hajdukom.

Iako su se samo najveći optimisti nadali da bi Rijeka mogla obraniti titulu ipak ni najveći pesimisti nisu očekivali da će se od šansi za taj pothvat oprostiti već nakon prvog kruga HNL-a.

Bez obzira na to, momčad je i dalje na najboljem putu da ostvari zadane ciljeve koje Predsjednik uvijek iznova javno proklamira: „Cilj je osvojiti mjesto koje garantira borbu za skupine europskih natjecanja, a ako se ukaže prilika za nešto više, znat ćemo je iskoristiti.” Prilika za “nešto više” je za sad jedanaest milja daleko, ali treće ili četvrto mjesto je i dalje na dohvat ruke.

U svim tim nedaćama s početka sezone, Rijeku je barem pomazila činjenica da je put do europskih liga bio nikad jednostavniji i taj je očekivani učinak plasmanom u grupno natjecanje Konferencijske lige ostvario još Đalović gostujućom pobjedom protiv Shelbourna.

Upravo ova okolnost činila se kao idealnom za oplemeniti ovu sezonu. Europske utakmice s protivnicima s kojima se može igrati prilika su za financijsku injekciju tako potrebnu klubu koji živi od transfera, a nikoga nije prodao na kraju sezone. Osim toga, iskustvo koje se stječe u tim utakmicama podiže i igrače i cijeli klub na jednu višu, profesionalnu razinu.

Prva utakmica protiv moldavskog Noaha izgledala je kao dobra prilika za početak lijepe europske priče, ali Bijeli su opet posrnuli. Nesmotreni crveni karton Jankovića doveo je do još jedne europske blamaže momčadi s Rujevice, a nesretnog Niku, koji je figurirao kao sigurna karta za izdašni izlazni transfer udaljio, iz prve momčadi.

Sa zebnjom su riječki navijači čekali susret protiv dvaput skuplje i objektivno snažnije momčadi Sparte iz Praga.

I baš na dan utakmice otvorilo se nebo nad Kvarnerom.

Kad uvjeti za igru nisu dobri tad i prednost kvalitetnije momčadi manje dolazi do izražaja. Na tribinama se moglo čuti da bi kroz požrtvovnost i borbenost to mogla biti riječka šansa.

U utakmici koja je na trenutke više sličila na američki nego klasični nogomet, vidjelo se da je Sparta kvalitetnija, ali i da se Rijeka ne predaje. Maestralni Toni Fruk pokazivao je da je majstor uvijek majstor i na zelenom tepihu i u močvari; dribling, štopanje i čuvanje lopte jednostavno su vještine upisane u genetski kod majstora. Pogodio je Fruk i za vodstvo Rijeke, ali mu je zgoditak poništen zbog minimalnog zaleđa.

Ipak, uvjeti su bili do te mjere loši da je utakmica najprije prekinuta u 13. minuti pa nastavljena poslije više od sat vremena čekanja da bi nakon što je odigrano prvo poluvrijeme delegat i sudac donijeli odluku da će se drugo poluvrijeme odigrati sutradan.

Novi dan, nova sreća ili nesreća, kako za koga. Neobično je i razmišljati o tom nekakvom polovičnom srazu, a kamo li pripremati “utakmicu” koja će trajati 45 minuta, što je s obzirom na okolnosti bio slučaj u petak na Rujevici.

Po lijepom vremenu i oporavljenom travnjaku gosti iz Češke pokazali su da znaju igrati. Za razliku od vaterpolskog poluvremena kad je posjed lopte bio podjednak, u nogometnom je došla do izražaja kombinatorika ipak snažnije momčadi. Gosti su preuzeli posjed i prijetili nesigurnom Zlomisliću i samo se čekalo kad će neka od njihovih akcija uroditi plodom.

Ali, Bijeli su ovaj put napokon pokazali ono što ih je krasilo prošle sezone, a u ovoj su to negdje putem izgubili, pokazali su gard. Nisu odustajali od visokog presinga kad bi se za to ukazala šansa, dolazili su s većim brojem igrača u protivničku trećinu i tražili pogodak.

Možda je nakon nedavnog primanja kod pape, Riječanima ponešto ostalo i od Biblijskih istina jer „Tko traži dat će mu se; tko kuca otvorit će mu se”. I Bijelima se otvorilo u 75. minuti.

Ante Majstorović dugom je loptom idealno poslužio Oreča, a ovaj jednako uspješno asistirao Danielu Adu-Adjeiju koji je s peterca poentirao za veliko vodstvo Rijeke. Ova trojica igrača uz već spomenutog Fruka bili su i ponajbolji pojedinci dvodnevnog meča sa Spartom.

Nastavio je tako mladi Englez iz utakmice u utakmicu postizati golove i doista se čini, kako je primijetio jedan kolega s radija, da je Rijeka napokon dobila centarfora. Zanimljivom se čini i prognoza jednog drugog kolege, također radijskog novinara, koji za Adjeija kaže da će s obzirom na godine i kvalitetu njegov izlazni transfer sigurno biti dvoznamenkast.

Nakon tog pogotka moglo se najbolje vidjeti koliko samopouzdanje utječe na izvedbu svake momčadi. Odjednom su se uloge skroz izmijenile, Rijeka je bila ta koja inzistira, pritišće, igra. Dok su se gosti iz Praga oporavljali od šoka samo ih je sreća spasila od još ponekog gola u njihovoj mreži.

Pred kraj utakmice uspjeli su još koji put zaprijetiti, ali nedovoljno kvalitetno da bi se mijenjao rezultat i Rijeka je upisala prvu pobjedu i tri boda u Konferencijskoj ligi.

Možda se nekom čini da je Riječane pomazila sreća i da jedna pobjeda ne znači ništa, ali taj stav da se napadne jači protivnik i zrelost da se rezultat sačuva mnogo su više od puke sreće, a ona i onako prati hrabre, a upravo su to Bijeli pokazali u petak popodne. Bili su dovoljno hrabri da anuliraju poraz iz Moldavije i nastave sanjati europske snove.

Sjećanje na prerano otišlog dopredsjednika Rijeke, Deana Šćulca, kojem je prije početka utakmice odana počast minutom šutnje, a koji je čitavog sebe ugradio u stvaranje ozbiljnog kluba u gradu pod Učkom, u tome je sigurno pomoglo.

Ova bi pobjeda vrlo izgledno mogla označiti prekretnicu u sezoni koja se činila izgubljenom, a već u ponedjeljak u prvenstvenoj utakmici protiv Osijeka Riječani će imati priliku za potvrdu ove teze.

The post VIDEO: Je li ovaj gol prekretnica u naizgled izgubljenoj sezoni momčadi s Kvarnera? first appeared on Dijalog.hr.

Rijeka je povela pogotkom Tonija Fruka u 5. minuti. Izjednačio je Ivan Mamut u 25. minuti iz kaznenog udarca. Preokret i vodstvo Varaždincima donio je Aleksa Latković u 70. minuti.

U prvoj utakmici nedjeljnog programa Hajduk je golovima Marka Livaje (11) i Michelea Šege (66) s 2-0 svladao Osijek na Opus Areni.

Dinamo i Hajduk imaju maksimalnih 12 bodova nakon četiri kola, a treća je Lokomotiva sa sedam bodova. Po pet bodova imaju Gorica i Varaždin, a Rijeka je šesta s četiri boda. Na dnu ljestvice su tri kluba sa po dva boda, a to su Istra 1961, Vukovar 1991 i Osijek.

Rijeka je u dvoboj s Varaždinom ušla osokoljena vrlo dobrom igrom u prvoj utakmici doigravanja za Europsku ligu protiv solunskog PAOK-a, a igrači Radomira Đalovića nisu mogli poželjeti bolji početak dvoboja, jer su već u petoj minuti došli do vodećeg pogotka.

Mat u dva poteza kreirali su Portugalac Tiago Dantas, izvođeč udarca iz kuta, i strijelac pogotka Toni Fruk u idealno izvedenoj uigranoj kombinaciji. Dantas je uputio nisku oštru loptu na bližu vratnicu, gdje se u pravom trenutku  našao Fruk i vanjskim dijelom stopala samo skrenuo loptu pokraj nemoćnog gostujućeg vratara Olivera Zelenike.

Unatoč brzom “nokdaunu” momčad Nikole Šafarića nije dopustila raspad sistema. Samo dvije minute nakon primljenog pogotka Varaždinci su bili blizu izjednačujućem pogotku. Ivan Mamut je pucao iz okreta preko glave, a riječki kapetan Martin Zlomislić je sjajnom intervencijom spriječio pogodak.

Mamut je bio centralna figura napadačkih akcija gostiju. Tako je u 11. minuti pogodio i prečku, iako bi, i da je pogodio mrežu taj pogodak bio poništen zbog zaleđa.

No, Mamut je u 25. minuti dobio novu priliku za pogodak koju je i sam izborio. Naime, nakon njegovog je udarca lopta pogodila u ruku Anela Husića i sudac Ante Terzić je bez puno razmišljanja pokazao na bijelu točku. Mamut je sam preuzeo odgovornost i preciznim udarcem svladao Zlomislića za 1-1.

Varaždinci su nakon pogotka živnuli i vrlo brzo mogli doći i do vodstva. Samo zahvaljujući odličnoj intervenciji Zlomislića Duvnjak se nije uspio upisati u strijelce pa je na poluvremenu ostalo 1-1.

Đalović je na poluvremenu ostavio trojicu igrača u svlačionici, a ubacio je Luku Menala, Gabrijela Rukaviju i Ndockyta. No, prvu priliku za domaću momčad u drugom dijelu imao je Ante Oreč. Iznenada je sam krenuo prema gostujućem vrataru. Zelenika mu je krenuo u susret, a Oreč je u pokušaju da ga prebaci promašio gol.

Precizniji je u 69. minuti bio Ante Majstorović, ali ne dovoljno za pogodak. Njegov udarac je obranio Zelenika, ali nije dosuđen udarac iz kuta.

Kako to često biva, ono što nije uspjelo Riječanima iskoristili su Varaždinci već u sljedećoj prilici. Pod pritiskom dvojice igrača u plavim dresovima Niko Janković je na sredini igrališta izgubio loptu. U brojčano nadmoćnom protunapadu, Ivan Mamut je donio dobru odluku i poslao loptu na lijevo krilo prema Aleksi Latkoviću. Crnogorski napadač se sjurio u kazneni prostor i snažnim udarcem sa desetak metara svladao nemoćnog Zlomislića.

Riječani su do kraja utakmice pokušali barem izjednačiti, ali Zelenika i suigrači su izdržali bez primljenog pogotka. To im je donijelo prvu pobjedu na Rujevici od 2022. i prvu pobjedu u novoj sezoni domaćeg prvenstva.

Rijeka – Varaždin 1-2

Strijelci: 1-0 Toni Fruk (5), 1-1 Ivan Mamut (25-11m), 1-2 Aleksa Latković (70) 

HNL - 4. kolo
Osijek - Hajduk        0-2 (Livaja 11, Šego 66) 
Rijeka - Varaždin      1-2 (Fruk 5 / Mamut 25-11m, Latković 70) 
Odigrano u petak i subotu:
S.Belupo - Lokomotiva  1-2 (Caimacov 90+1/ Stojaković 10, Boune 61)
Dinamo - Istra 1961    3-0 (Beljo 5, Villar 80, Kulenović 90+3)
Vukovar 1991 - Gorica  2-2 (Gonzalez 43, Mejia 47 / Vrzić 18, Čuić 36)

LJESTVICA:
 1. Dinamo         4  4  0  0  10-0  12
 2. Hajduk         4  4  0  0   9-1  12
 3.​​​​​​ Lokomotiva     4  2  1  1   6-6   7
 4. Gorica         4  1  2  1   6-6   5
 5. Varaždin       4  1  2  1   4-5   5
 6. Rijeka         4  1  1  2   3-4   4
 7. Slaven Belupo  4  1  0  3   4-8   3
 8. Istra 1961     4  0  2  2   4-8   2
 9. Vukovar 1991   4  0  2  2   3-7   2
10. Osijek         4  0  2  2   0-4   2

The post Varaždin šokirao Rijeku na Rujevici: Mamut i Latković donijeli preokret i veliku pobjedu first appeared on Dijalog.hr.

Misa je u 13:30 započela izvođenjem “Najdraža Rijeko”, pjesme koja je odlukom Gradskog vijeća Grada Rijeke od 28. siječnja 1999. postala i službena himna grada Rijeke.

Pjesmu je u uzvišenom ambijentu najstarijeg Marijinog svetišta u Hrvatskoj izveo njen autor, Damir Badurina.

Misu je predvodio fra Petar Cvekan koji je već u uvodnom govoru pokazao da će ovo misno slavlje biti posebno.

Svojim neposrednim pristupom i govorom bez uvijanja otvorio je srca brojnih prisutnih navijača.

U dojmljivoj propovijedi, fra Petar je naglasio da su mnogi nogometaši Rijeke redoviti posjetitelji Trsatskog svetišta gdje dolaze na ispovijed i svetu misu. Istaknuo je duh zajedništva koji ih krasi kao još jednu duhovnu vrlinu koja ih je vodila do uspjeha.

Navijački duh, kojeg su igračima prenijeli njihovi navijači bio je ključan za osvajanje duple krune. Ljubav prema svom klubu, nada i vjera u uspjeh vrline su koje krase taj duh.

Potvrdio je tako ovaj trsatski franjevac dojmove koje dijeli većina riječkih zaljubljenika u nogomet, a o kojima smo dijelom već pisali na našem portalu u tekstu Rijeka je usprkos svemu prvak Hrvatske – okolnosti i analiza presudnih faktora.

Prisjetio se fra Petar trenutaka u kojima je Bijele prema neslućenim visinama vodila upravo nepokolebljiva vjera njihovih navijača.

Posebno je naglasio 13. travnja i utakmicu protiv Varaždina na Rujevici kad je Luka Menalo fantastičnim pogotkom u 92. minuti donio pobjedu Rijeci koja je od 55. minute igrala s igračem manje. Oduševljenje koje je zavladalo među igračima, navijačima i stručnom stožeru usporedio je s oduševljenjem koje su za Boga imali Abraham i Marta i Marija iz današnjih misnih čitanja.

Dodali bismo kako je s igračem manje Rijeka pobijedila i Goricu u jesenskom dijelu prvenstva. I tada je, u njihovom riječkom ogledu, 30. studenog 2024., Rijeka igrala s igračem manje, ali se u toj utakmici isključenje riječkog igrača dogodilo još u 11. minuti prvog poluvremena. Navijači su tada, kao i proljetos protiv Varaždina, vjerovali, a vjerovali su i igrači i ta ih je vjera nagradila pogotkom Rukavine u 85. minuti za 1:0 što je bio i konačni rezultat utakmice.

Još su svježa sjećanja na fanatičnu podršku koji su riječki nogometaši imali u tim, naizgled, bezizlaznim situacijama.

Više od svega, svoju su vjeru navijači manifestirali nakon utakmice protiv Osijeka u 31. kolu HNL-a. Pobjeda je tada Riječane mogla odvesti u mirnije vode u borbi za naslov. Ali, umjesto priželjkivane pobjede i odljepljivanja od konkurenata, Rijeka je taj dvoboj izgubila, a njena igra je bila blijeda. Upravo nakon te utakmice Armada je pokazala kakav odnos prema klubu imaju navijači koji svoje ljubimce vode do trofeja. Umjesto zvižduka i uvreda Riječani su u svlačionicu ispraćeni skandiranjem „šampioni”.

Za razliku od najvatrenijih navijača Dinama i Hajduka koji su nakon neočekivanih poraza svoje momčadi pozivali na red, tražili da skinu dresove, vrijeđali ih i prijetili, Armada je svome klubu i njegovim igračima dala podršku, navijači su vjerovali u naslov i kad su igrače obuzele sumnje i ta je vjera na kraju Riječane dovela do duple krune i velikog slavlja na Kvarneru.

Kapetan Zlomislić, Toni Fruk, Stjepan Radeljić, Damir Kreilach i asistent u sportskoj administraciji, Antonini Čulina, sudjelovali su na ovom misnom slavlju. Nakon utakmice strpljivo su pozirali s navijačima koji su željeli zadržati uspomenu na ovaj važan trenutak koji potvrđuje katolički identitet koji krasi najistaknutije pripadnike šampionske momčadi i njihove najvatrenije navijače. Križ kao dominantni motiv na riječkom dresu, od kojeg uprava ne odustaje već godinama, govori nam da se ne radi o slučajnosti već da cijeli klub diše zajedno.

U utorak Rijeka igra svoju prvu utakmicu u novoj sezoni, a radi se o srazu s bugarskim prvakom Ludogorecom u drugom pretkolu Lige prvaka.

Vjera u uspjeh ove je nedjelje ojačana molitvom navijača za zagovor Majke Božje Trsatske, Čuvarice Rijeke i Kraljice Jadrana.

The post Vjera i zajedništvo: Armada i Riječani na misi za novu sezonu first appeared on Dijalog.hr.

Nagrade su dodijeljene u osam kategorija – najboljih 11, najbolji trener, najbolji gol, najbolja obrana, najbolji vratar, najbolji strijelac, najbolji mladi igrač i, naravno, najbolji igrač sezone, a dodijeljena je i nagrada za životno djelo.

U odabiru najboljih pojedinaca sudjelovali su SuperSport HNL panel (40%), predstavnici klubova (30%) i publika (30%).

SuperSport HNL panel je činilo 20 nogometnih stručnjaka, analitičara i predstavnika medija, a klubove u izboru predstavljali su trener i kapetan, također njih 20.

“Ovo je prekrasana večer kako bi zaokružili ovu prekrasnu sezonu. Naša liga se podigla, zainteresiranost je velika i još jednom čestitam Rijeci na osvojenoj tituli. Imali smo tri kluba koja su se do zadnjeg kola borila za naslov, te tri kluba koja su se borila za Europu. Za sve nas to je veliki dobitak. Ispred nas je još i finale Kupa, neka pobijedi bolji i sretniji,” istaknuo je predsjednik HNS-a Marijan Kustić.

Vrhunac večeri bila je nagrada za najboljeg igrača sezone koju je dobio napadač Hajduka Marko Livaja. Nominirali su bili i Toni Fruk (Rijeka), Alen Grgić (Slaven Belupo), Robert Mudražija (Lokomotiva) i Dimitar Mitrovski (Varaždin).

Livaja, koji se nije pojavio na svečanosti, dobio je još dvije nagrade – za prvog strijelca i za najbolji gol sezone u HNL-u. Nagrade su u njegovo ime preuzeli suigrači Filip Krovinović, Dominik Prpić i Filip Uremović.

Najbolji trener sezone je šef stručnog stožera Rijeke Radomir Đalović koji je u svojoj prvoj samostalnoj trenerskoj sezoni osvojio naslov prvaka.

“Ovo je zasluga igrača, ovo je i njihova nagrada. Hvala vodstvu kluba koji su mi dali priliku. Iza nas je uzbudljiva sezona, bilo je izuzetno teško, ali mislim da smo zaslužili naslov prvaka. Ostala nam je još jedna utakmica, pokušat ćemo osvojiti i Kup,” kazao je Đalović.

Nagradu za najboljeg mladog igrača sezone dobio je Toni Fruk koji je u dresu Rijeke zabio 11 golova uz jednako toliko asistencija u 33 utakmice.

“Velika je čast stajati ovdje, želim se zahvaliti ekipi i treneru jer bez njih ne bi niti bilo ove nagrade,” kazao je Fruk koji je u nedjelju s Rijekom proslavio naslov prvaka.

“Slavilo se dugo u noć. No, moramo biti profesionalni, u četvrtak nas čeka uzvrat finala Kupa i vjerujem da ćemo biti spremni,” dodao je.

Nagradu za najbolju obranu sezone dobio je vratar Osijeka Marko Malenica koji je skinuo zicer u susretu protiv Hajduka, dok je “jedinica” novog prvaka Rijeke Martin Zlomislić osvojio nagradu za najboljeg vratara sezone.

Nagradu za životno djelo dobio je Josip Brezni.

NAGRADE:

Najbolji igrač: Marko Livaja (Hajduk)

Najbolji trener: Radomir Đalović (Rijeka)

Najbolji mladi igrač: Toni Fruk (Rijeka)

Najbolji strijelac: Marko Livaja (Hajduk)

Najbolji gol: Marko Livaja (Hajduk)

Najbolji vratar: Martin Zlomislić (Rijeka)

Najbolja obrana: Marko Malenica (Osijek)

Nagrada za životno djelo: Josip Brezni

Momčad godine: Ivan Sušak (Slaven Belupo) – Moris Valinčić (Istra 1961), Filip Uremović (Hajduk), Stjepan Radeljić (Rijeka), Roko Jurišić (Osijek) – Mateo Lisica (Istra 1961), Toni Fruk (Rijeka), Martin Baturina (Dinamo), Alen Grgić (Slaven Belupo) – Marko Livaja (Hajduk), Sandro Kulenović (Dinamo)

Rijeka je usprkos svemu prvak Hrvatske – okolnosti i analiza presudnih faktora

Igrači Rijeke uletjeli na Đalovićevu pressicu i napravili ludnicu!

Rijeka osvojila prvenstvo, Dinamo i Hajduk izgubili titulu

The post Đalović najbolji trener sezone, Livaja dobio tri nagrade first appeared on Dijalog.hr.

Onaj prvi će se zauvijek pamtiti upravo zato što je bio prvi. Plakali su tada odrasli muškarci od sreće i ganuća jer se ostvarilo ono što su generacije navijača na Kvarneru prije njih sanjale i što je prijetilo da postane nedosanjani san. Ali plakali su odrasli muškarci i ove zadnje nedjelje svibnja godine Gospodnje 2025.

Mišković

Emocije su svladale, a suze lijevale niz obraze kreatora riječkog nogometnog čuda. Damir Mišković u loži stadiona na Rujevici prekrio je lice rukama i popustio pod naletom emocija dok mu je njegova vjerna suputnica Snježana držala ruku na ramenu i dijelila s njim trenutak još jedne njihove zajedničke pobjede. Ali, nije to samo trenutak pobjede. To je bio i trenutak potvrde da su sva ona vrijeđanja, podcjenjivanja, ismijavanja koja je proživio ove sezone, a i prijašnjih, vrijedilo istrpjeti.

Damir Mišković uspio je vodeći riječkog Davida učiniti ono što hrvatski nogometni Golijati mogu samo sanjati. Klub je financijski stabilan, momci koji su iz Rijeke prodani za dobre odštete riješili su svoje životne egzistencije dobrim ugovorima koje su napravili s novim klubovima, a Rijeka je šampion. Da, Rijeka je usprkos svemu prvak Hrvatske.

Tvrdoglav u svojim poslovnim principima, ponekad je malo grez za ovo podneblje koje traži puno “hodanja po jajima” taktiziranja s javnošću, biranja trenutka kad će se što i kako reći. Ali to nije njegov stil, on je direktan, ne okoliša, spreman je istrpjeti kritike i ne gubiti fokus. Rezultat je vidljiv. Ponekad riječki zaljubljenici u nogomet izgube strpljenje, žele trofeje, snažnu Rijeku po svaku cijenu. Takav model Mišković ne prihvaća. Stabilnost je njegov prioritet.

Rijeka, slijedeći taj princip, neće previsoko poletjeti da bi nisko pala. U više navrata bio sam prisutan kad je svojim suradnicima, navijačima, a često i novinarima govorio: Naš cilj je da budemo na poziciji koja vodi u Europu, a ako nam se pruži prilika iskoristit ćemo je, imperativa nema.

Takav stav nije rezultat Miškovićeve neambicioznosti nego objektivnih gospodarsko-političkih okolnosti. Rijeci država neće oprostiti plaćanje poreza i pretvoriti ga u udjele koje će pokloniti gradu da bi ovaj te udjele unovčio i opet ih pretvorio u financije kluba. Ni jedan riječki gospodarstvenik neće preuzeti financiranje ugovora nekog riječkog nogometaša. Rijeci neće biti dozvoljeno da klub zbog dugova promijeni poslovni subjekt i ostane u istom rangu natjecanja.

Iznošenje ovih činjenica nije kritika hrvatskim nogometnim Golijatima. Veličinu kluba čini i brojnost njegovih navijača i nogometna diplomacija, to jest, utjecaj u političkom i poslovnom svijetu. Zbog toga smo u uvodu teksta i istaknuli da nogomet odavno nadilazi samo sportske okvire.

Rijeka nema tu polugu, imala ju je nekad davno dok je legendarni Ljubo Španjol bio predsjednik Rijeke, a njegove veze s političkim i obavještajnim krugovima bivše države priskrbili Rijeci financije koje su dovele do osvajanja dva naslova pobjednika kupa Jugoslavije.

U novijoj povijesti odnosno otkada je HNL-a, Robert Ježić bio je još jedan uspješni predsjednik koji je također imao političku pozadinu i bio usko povezan s tadašnjim HDZ-ovim političkim vodstvom. I pod njegovom upravom Rijeka je osvojila dva Kupa, sada već Hrvatske. Ali do naslova prvaka se nije moglo. Klubovi iz većih gradova imali su veći značaj, više navijača značilo je i veći utjecaj i tu je priči bio kraj.

Ova dva Miškovićeva prethodnika koja su imala političku pozadinu bili su i svijetle točke u riječkoj nogometnoj povijesti. Većina drugih koji su dolazili u klub nisu bili ni približno uspješni kao njih dvojica. Valja napomenuti da je svojedobno kružila priča da je Slavica Ecclestone iskazala želju da uloži u HNK Rijeku. Riječki politički vlastodršci navodno joj nisu to dozvolili kao ni ulaganje u pistu na Grobniku. Nije im trebao dolazak u njihovo leno nekog jakog igrača nad kojim nemaju kontrolu, radije su nastavili kadrovirati sportske funkcionere iz svojih redova.

Vrhunac neuspješnosti bio je početkom 2010-ih kad je klub bio pred bankrotom. Do tada nisu pretjerano marili ako su njihovi izbori bili loši, a onda i rezultati kluba takvi. Klub im je ionako služio samo da se šepure ako i kad klub poluči neki uspjeh.

Međutim, ispadanje Rijeke iz prve lige, a možda i bankrot i odlazak u najniži rang natjecanja natjerao ih je da popuste i dozvole nekome da uloži u klub. Cijena koju su bili primorani platiti za to bilo je prepuštanje vlasništva nad njim. Razlog tome bila je procjena da će politička šteta za njih ipak biti prevelika ako Rijeka izgubi svoj nogometni klub, a time i dio svog identiteta. Tek tada je dopušteno poslovnom čovjeku Damiru Miškoviću da posredstvom Volpijeve zaklade Social sport uđe u klub. Veliki je doprinos dao i pokojni Robert Komen koji je uporno tražio rješenje za posrnuli klub i na kraju ga i pronašao.

I kad je, Miškovićevim dolaskom, Rijeka napokon prodisala, počela osvajati trofeje, kad je cijeli Kvarner počeo osjećati taj zarazni optimizam koji se prenosi iz kluba na regiju, riječki politički moguli prestrašili su se utjecaja novog igrača u kvartu. Umjesto institucionalne podrške i financiranja stadiona, Grad Rijeka svom nogometnom klubu naplaćuje vodu, komunalne doprinose i ostale namete. Grad koristi sve dostupne političko financijske alate da se potencijalna “opasnost” ne uzdigne do razine koja bi u njihovim glavama mogla ugroziti njihovu poziciju. Financiranja kluba iz gradskog proračuna svela su se na simboličku razinu.

Zbog toga, pod utjecajem bivših riječkih gradonačelnika i njihovog utjecaja na društveno-politička zbivanja u gradu na Rječini, Gradsko vijeće Grada Rijeke nikako ne dopušta političko-formalni okvir da započne izgradnja novog stadiona na Kantridi.

Osim suzdržanosti u Gradskom vijeću javljaju se i kulturno-udrugaške snage koje su jako zabrinute za vizuru grada kojeg će, kao, narušiti neboderi koji bi riješili financiranje stadiona, ali i kluba za iduća desetljeća. Preko svojih kanala u javnosti šire priču o Miškoviću, beskrupuloznom biznismenu kojem su samo novci važni, koji je produžena ruka nogometne Baba Roge Zdravka Mamića.

Rijeka koja sva živi u neboderima bila bi navodno nagrđena s njih još nekoliko. Istina je da bi ti neboderi vizualno dominirali i vrlo izvjesno postali simbolom grada. Ali, visoke građevine dominiraju i mnogim svjetskim gradovima i simboliziraju moć i uspjeh.

Nekadašnji moćan i uspješan grad koji je bio prometno i industrijsko središte postao je grad gubitnik. Grad koji je izgubio svoju industriju, značaj i što je najgore, izgubio je svoje stanovnike. Jedino u čemu je Rijeka prva, barem ponekad, je – nogomet.

Neboderi pokraj stadiona činili bi kompleks koji bi mogao biti i zametak novog riječkog poslovnog uzleta, ne samo na simboličkoj razini. Ali “duboka Rijeka” vladari grada iz sjene, to ne žele dopustiti. Moguće da je i to jedan od razloga raskola u riječkom SDP-u i njegovog političkog potonuća na zadnjim izborima.

Odmetnuti riječki gradonačelnik Marko Filipović odbio je poslušnost svojim prethodnicima i ne vidi zašto se ne bi dozvolilo investiranje u kompleks na Kantridi. Njegova suparnica u drugom krugu izbora, Iva Rinčić je po ovom pitanju suzdržana, iako u svojim redovima ima pojedince koji se snažno zalažu za kompleks na Kantridi.

Bez obzira na rezultate u drugom krugu lokalnih izbora poteškoće za projekt moguće su i zbog potrebne većine u gradskom vijeću za odluku o Kantridi.
Riječki predsjednik jako je svjestan ovih činjenica, zna da mu je situacija vrlo slična onoj koju Armada koristi kao svoj slogan – Sami protiv svih!

I baš zbog toga ovaj je nevjerojatan riječki uspjeh još veći i još čudesniji.
Da bi David pobijedio Golijate osim hrabrosti i spretnosti treba mu i čvrsta vjera da je to moguće. Kao da križ na prsima riječkih nogometaša kojeg Mišković, možda i nesvjesno, uporno iz godine u godinu ostavlja kao dominantan detalj na riječkom službenom dresu predstavlja upravo tu nepokolebljivu vjeru. Možda baš taj križ probija opnu, kako onu političku tako i duhovnu u kojoj je Rijeka zarobljena.

Armada

Još jedan duhovni preduvjet za uspjeh zaslužan je za ostvarivanje ovogodišnjih riječkih nogometnih snova, a to je zajedništvo. Ako je zlo ono koje dijeli – diabolos, onda je dobro to koje spaja i ujedinjuje. Najvjerniji riječki navijači, pripadnici navijačke skupine Armada možda su i najzaslužniji za ovaj novi povijesni naslov.

Cijele sezone, Armada je neumorno pratila svoje ljubimce. Činili su to i najvjerniji navijači riječkih rivala, ali postoji jedna velika razlika u odnosu prema igračima koju su pokazale tri najveće navijačke skupine.

Armada je vjerovala i čak i kad su riječki nogometaši gubili utakmice koje po svojoj kvaliteti nisu smjeli. Čak i kad voljni moment njihove igre nije bio na zavidnoj razini Riječani su od svojih navijača dobivali samo podršku.

Vrijeđanja, čitanja bukvica nakon poraza, traženja da skinu dresove, sve su to doživljavali nogometaši Hajduka i Dinama. I nakon pobjeda i nakon poraza Armada je svoju Rijeku ispraćivala u svlačionicu skandiranjem – šampioni!

Iako nisu brojni kao njihovi suparnici iz Splita ili organizirani kao njihovi zagrebački rivali, Armada je odnijela pobjedu na području koje je donijelo naslov. A to su ljubav prema klubu, vjera u kvalitetu igrača i stručnog stožera i nada da će Rijeka osvojiti naslov.

U ljubavi, vjeri i nadi Armada je prednjačila u odnosu na druge tifoze. Dok su mnogi riječki navijači koji ne pripadaju navijačkoj skupini bili često sumnjičavi i kritizirali klub zbog cijena ulaznica, prodaje igrača, odabira trenera i raznih drugih razloga, Armada je bila nepokolebljiva i rezultat je došao.

Vezano uz Armadu zanimljiv je i detalj koji se dogodio u subotu pred utakmicu zadnjeg kola. Naime, na dan utakmice, obratio se javnosti Slaven Belupo žaleći se kako ih je Armada ometala u snu uoči povijesne utakmice. Pripadnici Armade navijali su i palili baklje ispred hotela u kojem su odsjeli igrači i stručni stožer Slaven Belupa.

Brusili su se Koprivničani da će ih Fortuna nagraditi i da će uzvratiti na terenu i zbog takvog nesportskog ponašanja riječkih navijača pokvariti slavlje domaćina.

Ovdje treba napomenuti da zatvoreni prozori i navučeni zastori u hotelskim sobama trebaju takav problem jednostavno razriješiti. Ako slučajno ni to ne pomogne znači da je hotel kojeg su izabrali loš, ali čepići za uši riješavaju i tu situaciju.

Na kraju je pravda pobijedila, ali je, možda, ishodište bilo drugo. Naime pitali smo na konferenciji za medije nakon utakmice trenera Slaven Belupa kako to da nije ponovio slučaj kad je u srazu s Dinamom odmarao dio momčadi uoči utakmice finala kupa, njegov odgovor kao i komentar utakmice možete pogledati ovdje.

Đalović

A trener Rijeke je posebna priča koja traži i zaseban tekst. Vjernost koju je Radomir Đalović iskazao kad je Sergej Jakirović sa sobom odveo cijeli stručni stožer i ostavio Rijeku na cjedilu isplatila se riječkom Crnogorcu. Dobro uvijek na kraju pobjeđuje. Umjesto izdašnog honorara i utakmica Lige prvaka koje su slijedile u Dinamu, Đalović je odlučio ostati kao vjeran vojnik kluba.

Predsjednik je to prepoznao i ukazao mu povjerenje kojem se Crnogorac vjerojatno nije ni nadao. A Đale je uzvratio kako samo on to zna. Potpunim predanjem, izgaranjem do zadnje sekunde svake utakmice, podizanjem morala i borbene gotovosti do krajnjih granica. Zadržavajući skromnost, Đalović je ponizno upravljao riječkim brodom da bi ga na kraju uveo u luku ponosa i slavlja.

Uspio je Đalović te svoje vrline prenijeti na momčad koja ga je u svemu slijedila. U ekipi koja nema napuhanih zvijezda svi su disali kao jedan. Nije bilo ljubomore, dvosmislenih izjava niti bahatosti.

Fruk

Najveći biser riječke momčadi nogometni maestro Toni Fruk savršeno se uklapao u postavke koje je instalirao Đalović. Požrtvovan i skroman vodio je momčad na terenu do novih najsvjetlijih stranica riječke nogometne povijesti. Kad je bilo najvažnije, Toni je bio najbolji. Vukao je, grizao i donosio pobjede svojim golovima i asistencijama. Svi drugi momci, svaki na svojoj poziciji i u svom trenutku dali su svoj doprinos. Većini je ovo prvi naslov.

Nezaboravni trenutci

Nedjelja 25. 5. 2025. ostat će zlatni slovima upisana u povijest Rijeke i Riječana, a nezaboravne trenutke zabilježili smo kamerom i objavili na našem YouTube kanalu da svi kojima je Rijeka u srcu uživaju i vraćaju se njima kad se požele iznova oraspoložiti ovom, ne lijepom kako je posprdno znaju nazivati rivali, nego predivnom riječkom pričom.

Vodeći gol Jankovića tijekom Armadine koreografije

Bakljada Armade u 60 minuti povijesne utakmice

Trenutak kad navijači ulijeću na teren nakon završetka utakmice

Emotivan govor službenog spikera neposredno nakon završetka utakmice

Trenutak podizanja pehara iz perspektive travnjaka na Rujevici

Ajme meni nije mi dobro na travnjaku Rujevice

Đalovićeva presica nakon utakmice na koju su uletjeli navijači i napravili ludnicu

Volimo Rijeku – proslava na Korzu

Vatromet na Korzu – proslava naslova

The post Rijeka je usprkos svemu prvak Hrvatske – okolnosti i analiza presudnih faktora first appeared on Dijalog.hr.

Rijeka i Dinamo skupili su po 65 bodova, Dinamo je također slavio u svom domaćem ogledu 1-0 (1-0) protiv Varaždina, ali je riječki sastav imao prednost zbog boljeg  međusobnog omjera i time proslavio titulu. Prvi puta Rijeka je bila prvak Hrvatske u sezoni 2016./17. Dinamo je ostao na 25 titula prvaka.

Za slavlje Rijeke strijelci su bili Niko Janković u 12. i Toni Fruk u 51. minuti. Minimalnu, ali pirovu pobjedu Dinamu je osigurao Petar Sučić u 39. minuti. U zadnjem 38. kolu slavio je i Hajduk, 1-0 kod Šibenika golom Rokasa Pukštasa u 71. minuti, ali Splićani su ostali treći na ljestvici.

Nakon remija 1-1 Osijeka i Istre 1961 na četvrtom mjestu ljestvice je ostao Varaždin koji time ima potencijalno šansu za odlazak u kvalifikacije Konferencijske lige.

Rijeka – Slaven Belupo 2-0

Sjajna atmosfera dočekala je igrače Rijeke i Slaven Belupa na Rujevici. Euforija je doslovno gurala domaće igrače prema pobjedi i drugom naslovu prvaka u povijesti, a nogometaši Rijeke su se hrabro uhvatili u koštac s pritiskom te su od starta žestoko pritisnuli suparnika iz Koprivnice.

Odmah na startu Rijeka je tražila jedanaesterac, koji nije bio dosuđen. Pogodak je ‘visio u zraku’ i onda se dogodio u 12. minuti. Niko Janković je uzeo loptu, došao do šesnaest metara i precizno pogodio suprotni kut za 1-0.

Brzo nakon pogotka šansu je imao Slaven Belupo, ali udarac Nestorovskog nije završio tamo gdje su se gosti nadali. U 21. minuti se i dogodilo izjednačenje. Dolček je pobjegao obrani Rijeke i pogodio za 1-1, ali u svemu se ispriječilo gostujuće zaleđe.

Do kraja prvog dijela prorijedile su se prilike. Igralo se posve ravnopravno, gosti iz Koprivnice su smirili zahuktalog domaćina i postajali sve opasniji.

Premda je Slaven Belupo ostavljao sve bolji dojam u završnici prvog dijela, početkom drugoga propao je u još veću rupu. Za to je krivac bio vratar Slaven Belupa Sušak koji je doslovno asistirao Fruku, a najbolji igrač Rijeke je iz velike daljine, gotovo sa središta travnjaka, pogodio prazna vrata za 2-0 Rijeke i novo veliko slavlje na Rujevici.

Sve do kraja Rijeka se povukla na svoju polovicu i odlučila čuvati prednost, u čemu je uspjela bez većih problema. Na kraju susreta uslijedila je potpuna ludnica na Rujevici jer su stotine domaćih navijača u sekundi preplavili travnjak i krenuli s velikim slavljem zajedno sa svojim miljenicima.

Dinamo – Varaždin 1-0

Premda je Dinamu trebala pobjeda protiv Varaždina, kao i da Rijeka ostane bez domaćeg slavlja protiv Slaven Belupa, aktualni prvak je prilično pospano i sporo ušao u utakmicu. Kao i često ove sezone, Dinamo je imao prevlast u posjedu, ali je vrlo teško dolazio do pravih prilika. Po prvi puta nakon osam mjeseci, u startnoj momčadi Dinama se pojavio Bruno Petković.

Potencijalno prvu veliku opasnost mogli su stvoriti gosti u 23. minuti. Nakon greške Galešića u prilici se našao Mitrovski, ali je vrlo loše pucao. Varaždin je poveo u 33. minuti nakon odlične akcije. Antunović je vrlo lijepo proigrao Vuka koji je izašao pred domaćeg golmana Nevistića, prevario ga i zatresao mrežu. Varaždin ipak nije poveo jer se VAR oglasio sa zaleđem.

U 37. minuti istaknuo se gostujući golman Zelenika kada je obranio dobar pokušaj Baturine, no dvije minute kasnije Dinamo je ipak poveo. Sve je napravio Sučić, prevario svog čuvara, potom i Zeleniku i poentirao za 1-0.

Odmah na početku drugog dijela, u 47. minuti, opet je Baturina mogao postati strijelac, ali se taj put nije ispriječio vratar Zelenika, već vratnica. U nastavku utakmice igrači Dinama su ostavljali dojam da više žele znati kakav je rezultat na Rujevici i čuvati minimalno vodstvo nego li novim pogotkom osigurati tri boda.

U takvom sporom ritmu dvoboj je i završen. Pobjeda je Dinamu donijela samo drugo mjesto, a Varaždin je unatoč porazu zadržao četvrtu poziciju, koja potencijalno vodi u kvalifikacijske Konferencijske lige.

Šibenik – Hajduk 0-1

Lijepo vrijeme i dobra atmosfera na Šubićevcu nije posebno inspirirala igrače Šibenika i Hajduka koji su tijekom prvog poluvremena uglavnom gledateljima ponudili uspavanku. Prvu šansu imao je prvi strijelac lige Livaja u 8. minuti, potom je u 14. pokušao Krovinović, ali sve su tu bili sramežljivi pokušaji Splićana.

Čak su bolje kombinirali igrači Šibenika u prvom poluvremenu, ali samo do vrha suparničkog šesnaesterca. Tu su se uglavnom raspadali domaći napadi. U svakom slučaju, nakon dobre igre protiv Rijeke u prošlom kolu Splićani su se vratili sporom i nekreativnom nogometu, koji na niti jedan način nije mogao zaprijetiti Šibenčanima koji nakon ovih 90 minuta ispadaju iz elitnog ranga.

Od starta drugog dijela napokon je i Hajduk zaigrao brže, konkretnije i opasnije. U 48. minuti je pored vrata pucao Rakitić, dok je još bolju šansu Hajduk imao u 52. minuti. Iz blizine je Livaja pucao preko grede.

Bolja igra Splićanima se isplatila u 71. minuti. Brajković je bio asistent, a Rokas Pukštas strijelac. Taj pogodak i potencijalna pobjeda Hajduku je malo značila jer su u tom trenutku vodili i Rijeka i Dinamo. Četiri minute kasnije Hajduk je ostao s igračem manje. Prvi strijelac lige Marko Livaja imao je sukob sa Žutom na terenu, a sve je zaključeno isključenjem napadača Hajduka.

Vrlo blizu izjednačenju Šibenik je bio u 80. minuti, ali je domaći napadač Santini pucao pored vrata. U samoj završnici došlo je do dugotrajnog prekida kojeg su izazvali bakljadom gostujući navijači. Kada se nastavilo ništa se bitno nije dogodilo. Hajduk je pobijedio, ostao treći na ljestvici, a Šibenčani ispali u drugoligaško okruženje.

Osijek – Istra 1961 1-1

U uvodnih deset minuta na Opus Areni je opasnija bila momčad iz Pule. Dvije šanse su u tom razdoblju imali Lončar i Lisica, ali Osječani su ipak prošli nekažnjeno u tim trenucima.

Bolja je bila Istra 1961 tijekom prvog poluvremena te je zasluženo povela u 37. minuti. Nakon što je Dantas igrao rukom u svom šesnaestercu, s bijele točke je precizan bio Dario Marešić koji je izveo ‘panenku’ i doveo svoj sastav u vodstvo.

Od starta drugog dijela osjetila se veća želja na travnjaku domaćih igrača. Prvo je dalekometnim udarcem pokušao Babec, a u 55. minuti Osječani su izjednačili. Iz slobodnog udarca je vrlo lijepo pogodio Hernani.

Do kraja susreta obje su momčadi imali dobre prilike za pogodak i pobjedu. Posebno treba istaknuti gostujuće šanse Kellera i Fućka. No, pulski sastav je ipak ostao bez pobjede koja bi ga dovela na četvrto mjesto i europsku scenu. Varaždin je skupio bod više i ostao četvrti.

The post Rijeka osvojila prvenstvo, Dinamo i Hajduk izgubili titulu first appeared on Dijalog.hr.

Golove za Rijeku zabili su Niko Janković (12) i Toni Fruk (50).

Rijeka je posljednje kolo dočekala bodovno izjednačena s Dinamom, ali i boljim međusobnim skorom, pa joj je za naslov trebala bilo kakva pobjeda.

Tituli se nadao i Hajduk na trećem mjestu s dva boda zaostatka od vodećeg dvojca.

Za Rijeku je to drugi naslov prvaka nakon 2017.

The post Rijeka osvojila naslov prvaka Hrvatske! first appeared on Dijalog.hr.

Iako su to bili prvi porazi Rijeke u ovogodišnjem HNL-u, a prodaja igrača je već godinama jedini izvor financiranja kluba, momčad s Rujevice je tada od većine nogometnih “stručnjaka” već bila otpisana.

Serije derbija pribojavali su se i riječki navijači.

I onda se u samo deset dana situacija promijenila iz temelja. Teško je nekome tko prati hrvatski nogomet (i želi ostati ozbiljan) sada prevaliti preko usana da Rijeka nije izgledan kandidat za naslov.

Nakon prve dvije četvrtfinalne utakmice Hrvatskog kupa Rijeka je i jednako izgledan pretendent na osvajanje Rabuzinova sunca.

U tih deset dana iz snova, Rijeka je najprije nadigrala Osijek na Opus Areni pa našamarala Dinamo na Rujevici da bi briljantnu “desetodnevnicu” okrunila izbacivanjem Hajduka iz Hrvatskog kupa usred Poljuda.

U te tri utakmice s klubovima iz samog vrha hrvatskog nogometa Rijeka je ostvarila tri pobjede uz gol razliku od 9:1.

Pritom ne treba zanemariti ni činjenicu da je dva od tri derbija igrala u gostima.

Čulo se ovih dana da je riječka prva momčad doista uigrana i moćna, ali i da Rijeka nema zamjena za svoje prvotimce i kako će, izostankom jednog od standardnih članova prve postave, igra Bijelih biti ozbiljno okrnjena.

Utakmice u Osijeku u kojoj je Rijeka igrala bez Fruka i ova u Splitu u kojoj je nedostajao Čop, prilično su ih demantirale.

Opet, moramo priznati i da se u ova dva slučaja radilo o izostanku po jednog ključnog igrača, a u Varaždinu i osobito protiv Istre na Rujevici, izostanaka je bilo više.

Na Poljudskom ogledu Hajduka i Rijeke u četvrtfinalu Hrvatskog nogometnog kupa “Montenegrino da Fiume” Radomir Đalović postigao je svoju “tripletu” i nadmudrio i trećeg talijanskog trenera u nizu.

Tako je nakon Federica Copittelija i Fabija Cannavara svoju porciju dobio i “Mister” Gennaro Gattuso.

Za trenera Riječana treba reći da cijelo vrijeme dijeli medijski tretman svoje momčadi. U početku je, kao i ljetnim prodajama oslabljena momčad, bio podcjenjivan, na trenutke čak i ismijavan, ali njega to jednostavno nije diralo.

Baš kao ni momčad s kojom je utakmicu po utakmicu, tiho i bez velike pompe stigao do naslova jesenskog prvaka. Rijeka čelnu poziciju na ljestvici i dalje drži, a do kraja je preostalo još trinaest utakmica.

Čini se da je upravo Đalović taj faktor koji uspijeva stvoriti prednost pred financijski i strukturalno moćnijom konkurencijom.

Rijeka ima momčadski duh na kojem mu mogu pozavidjeti svi ostali klubovi u ligi. Ključna osoba za izgradnju tog duha uvijek je glavni trener.

On je taj koji mora igrače motivirati da daju najviše kad je najpotrebnije, primiriti ih kad polete, probuditi kad se uspavaju.

Trener je ta osoba koja će vratiti optimizam nakon poraza, probuditi vjeru nakon odlazaka ponajboljih suigrača.
Trener će znati i riskirati i ponekad poštedjeti važnog igrača da bi ga sačuvao za predstojeće utakmice kao što je to danas Đalović učinio s Čopom.

Nije riječki napadač ozlijeđen, ali Đalović je imao rješenje kako odmoriti svoje najveće pojačanje ove zime i pritom pregaziti grotlo Poljuda.

Čop je imao pauzu u treningu tijekom perioda dok se rješavao njegov prijelaz iz Lokomotive u Rijeku. Svjestan te činjenice, trener Rijeke odlučio je poštedjeti jedinog ozbiljnog klasičnog napadača kojeg trenutačno ima na raspolaganju.

Ritam srijeda nedjelja neće se ponavljati prečesto ovog proljeća, a riječki strateg procijenio je da 35-godišnjeg Čopa ne treba izlagati mogućim ozljedama dok ne dođe u stanje pune sportske spremnosti.

Najveća pomoć popularnom Đaletu u nadilaženju kadrovskih rupa u momčadi svakako su polivalentni Toni Fruk i Niko Janković.

Fruk podjednako dobro igra u ulozi kreatora igre i središnjeg napadača, a Janković može na istom nivou igrati na oba krila ili kao prednji vezni.

Odmaranje Čopa, Đaloviću je donijelo maestralnu rolu Tonija Fruka koji je zaigrao u špici napada i zabio dva gola, a za treći asistirao.

Već u 6. minuti povukao je Fruk s centra i u situaciji četiri na četiri sjajno, “vanjskom” podvalio loptu između dvojice obrambenih igrača Hajduka do Djouahre koji je tako izbio sam pred golmana i preciznim udarcem kroz noge Lučića doveo Rijeku u vodstvo.

U 13. minuti već je bilo 2:0. Prpić je pogrešno, iz Hajdukove zadnje linije, dodao Selahiju koji iz prve upošljava Fruka, a ovaj manirom rasnog strijelca u matnoj situaciji pogađa za podebljanje vodstva.

Uspio je Hajduk u 29. minuti, nakon jedne pogreške Radeljića, Livajinog bijega po desnoj strani i odličnog udarca Hajdukovog napadača koji je pogodio “malu mrežicu” Zlomislićevog gola, smanjiti na 1:2 i to je, manje – više bilo sve što smo vidjeli od Hajduka u ovoj utakmici.

U drugom poluvremenu opet je Toni Fruk utišao Poljud i ozbiljno istaknuo kandidaturu za novog reprezentativca s Rujevice.

Oduzeo je u 51. minuti Fruk jednu loptu na sredini igrališta, odigrao je potom za Jankovića bočno, a ovaj mu je vratio i riječki dvojac je u situaciji 2 na 4 izbacio gotovo cjelokupnu Hajdukovu obranu. Između Fruka i golmana domaćina ostao je samo Uremović kojeg je Riječanin lažnjakom izbacio iz ravnoteže tako da je Hajdukov stoper završio na travnjaku. Ulovio je Fruk i Lučića na krivoj nozi i postigao svoj drugi pogodak za konačnih 1:3.

Ponadali su se Splićani da bi im Kolarić nakon VAR provjere mogao dosuditi penal, ali to se nije dogodilo. Naime, Devetaka je u jednoj situaciju lopta očešala po ruci, ali bio je okrenut leđima, loptu je iz blizine uputio Livaja, a ona nije mijenjala ni brzinu ni smjer. Slovenski sudački ekspert Skomina potvrdio je da je Kolarić donio ispravnu odluku.

Umjesto Fruka u riječkoj vezi je igrao Gojak i odlično odradio svoj posao. U 67. minuti Đalović ga je izvadio iz igre, na njegovo mjesto je došao Janković, a na desno krilo Menalo. Uveo je trener Rijeke i Ilinkovića, Rukavinu i Butića više zbog razbijanja ritma igre nego nekog drugog razloga.

Sve u svemu Riječani su bili konkretniji, energičniji u duelima i opasniji u napadu.
Riječka obrana izuzev već spomenute greške Radeljića bila je standardno odlična.

Rijeka je potpuno zasluženo izbacila Hajduk, a već u subotu čeka je najvažnija utakmica sezone, ona s Goricom, kako reče Đalović nakon trijumfa na Poljudu.

The post Poljud je apsolviran, slijedi najvažnija utakmica sezone! first appeared on Dijalog.hr.

Potpuno nestvarno zvuči ova informacija kad je sagledamo iz perspektive budžeta, tržišne vrijednosti momčadi s Kvarnera i podrške koju ovaj klub uživa u političkim i gospodarskim strukturama u odnosu na svoja dva najveća konkurenta, Dinama i Hajduka.

Koja je tajna uspjeha ovog nogometnog kluba iz grada koji teče u kojem je sav preostali momčadski, a i pojedinačni sport odnijela bujica, financijske, kadrovske i prije svega strukturalne (političke) nesposobnosti?

Ponekad je doista teško dokučiti koji razlozi Rijeku već godinama održavaju na poziciji najvećeg konkurenta moćnom, europskom Dinamu.

Hajdukova dominacija

Tu poziciju, ako gledamo zadnjih desetak godina, Rijeka je preuzela od Hajduka iako Splićani imaju mnogo dužu tradiciju osvajanja trofeja, kao i neusporedivo brojniju vojsku navijača kako na tribini tako i među utjecajnim ljudima u različitim sferama društva.

U Splitu su dugo na Rijeku gledali kao svojevrsnu nogometnu provinciju. U očima Hajdukovaca Rijeka je bila mali klub iz kojeg će pokupiti ono što vrijedi, kao svojedobno “doktora” veznog reda Nenada Gračana ili pak braću Sharbini koji su u paketu morali na Poljud.

Isto tako, kad je zaškripilo u kadrovskoj ekipiranosti Bijelih s Kantride, put sjevernog Jadrana stizali su “spasitelji” u liku Luke Kaliterne, Ivana Katalinića ili pak Zorana Vulića koji su tako utvrđivali dominaciju Hajdukove sportske politike duž cijele jadranske obale.

Mamićevo zaposjedanje pozicija moći

Situacija se promijenila nedugo nakon što se na hrvatskoj nogometnoj sceni pojavio Zdravko Mamić. Zagrebački Hercegovac dugoročno je zaposjeo pozicije moći u hrvatskom nogometu koje su do tada bile podijeljene između dva nogometna Golijata, dva najuspješnija hrvatska kluba, Hajduka i Dinama, a težište se pomicalo čas na jednu, čas na drugu stranu.

I Rijeka je tada, umjesto najsjevernije dalmatinske nogometne ispostave, kako su je doživljavali u Dalmaciji, postala rasadnik za plave snage. Najbolji nogometaši Rijeke, poput svojedobno Danijela Šarića, Boška Balabana, Damira Milinovića, Renata Pilipovića i ostalih redovito su nakon Rijeke odlazili put Maksimira.

Dvosmjeran promet s Maksimirom

Tek dolaskom Damira Miškovića taj je promet postao dvosmjeran.

Tako su na Kantridi i kasnije na Rujevici osvanula i mnoga imena koja su svoju afirmaciju stekla u plavom dresu. Andrej Kramarić, Marin Leovac, Ivan Tomečak, Goran Mujanović, Domagoj Pavičić, Luka Menalo i mnogi drugi odigrali su važne role u osvajanju trofeja u Miškovićevoj eri.

Riječka stabilnost

Nešto se promijenilo u funkcioniranju kluba.

Rijeka više nije klub koji ovisi o sreći pa mora čekati desetljećima da se pogodi dobra generacija kao što je to bilo u mnogo puta opjevanoj “šampionskoj” 1999.

Rijeka više ne ovisi niti o usponu nekog lokalnog političara/gospodarstvenika na nacionalno relevantne pozicije kao što je to svojedobno bilo za vrijeme Ljube Španjola koji je Rijeci donio dva uzastopna kupa bivše države krajem 70-ih godina prošlog stoljeća ili Roberta Ježića, spretnog poslovnog čovjeka s jakim političkim vezama u doba premijera Sanadera, kojem je to uspjelo sredinom 2000-tih.

Rijeka se već godinama ne bori za opstanak niti joj netko mora povećavati ligu da ne bi iz nje ispala.

Rijeci ne prijeti financijski slom i Rijeka je u pravilu u gornjem dijelu ljestvice koji joj garantira ulazak u kvalifikacije za europska natjecanja.

U ovoj rečenici sažeti su svi riječki sportski i poslovni ciljevi.

Valovi nezadovoljstva

I bez obzira na njihovo učestalo proklamiranje, valovi nezadovoljstva pogađaju riječku navijačku populaciju, uvijek iznova, kad prodajom igrača Rijeka puni svoj proračun.

Istini za volju, svako toliko Rijeka osvoji i poneki trofej. U zadnjih 12 godina osvojena su četiri kupa Hrvatske i po jedan naslov prvaka i superkup. Prije toga u svojoj povijesti Rijeka je osvojila još dva kupa Hrvatske i dva kupa Jugoslavije i jedan Balkanski kup.

No, čak i više od osvojenih trofeja ili trenutačne pozicije na ljestvici, navijačko raspoloženje određuje dostojanstvo koje njihov klub pokazuje u odnosu s drugim klubovima odnosno prema njima samima.

Teško je, iz perspektive navijača Rijeke, pomiriti se s činjenicom da Hajduk, iako s naznakom financijskih dubioza, na kraju polusezone ne proda nikog i još dovodi pojačanja, a Dinamo čak uzima najboljeg Rijekinog stopera i tako je oslabljuje u borbi za naslov.

Bolno djeluje i prodaja jedinog hrvatskog reprezentativca s Rujevice, Marca Pašalića i onda kao sol na ranu stiže prodaja duše i srca bijele momčadi, kapetana Ivana Smolčića u talijanski Como.

Ako je torpediranje Rijeke od strane ljubljanske Olimpije na startu sezone bilo otpisivanje Bijelih ambicija onda je prodaja bisera iz riječke ogrlice u zimskom prijelaznom roku bila potpuno potapanje probuđene nade da se nešto ipak može učiniti još u ovoj sezoni.

Ogorčenje nakon rasprodaje igrača i prvog ovogodišnjeg poraza u HNL-u, koji je odmah potom stigao na gostovanju u Varaždinu, toliko je jako zahvatilo navijačku populaciju da je Mišković morao sazvati konferenciju za medije i objasniti svoje (ne)ambicije o čemu smo pisali ovdje.

Nakon predsjednikove presice stigao je i domaći poraz od Istre, a rezigniranost u navijačkom puku pod Učkom dosegnula je svoje najviše vrijednosti.

Predstojeće derbi utakmice s Osijekom na Opus Areni i Dinamom na Rujevici iščekivale su se kao potencijalni zadnji čavli koji će se zabiti u lijes riječkih ovogodišnjih ambicija s kojima se sprdala hrvatska nogometna javnost.

Potvrda svrhovitosti sportske politike Rijeke

I onda smo svi skupa, još jednom, svjedočili potvrdi svrhovitosti tvrdoglavih ustrajavanja na sportskoj politici koju gura Damir Mišković. Riječka blagajna je puna, a
Osijek i Dinamo potučeni su do nogu bez prilike da zaprijete riječkoj momčadi

Bila je to demonstracija momčadskog duha i fanatične borbenosti koja krasi ovaj tim tijekom cijele ove sezone. I sa Smolčićem i bez njega.

Visoki presing, koji provocira pogreške i lomi kreaciju igre protivnika već u njenom začetku, načeo je protivnike u obje ove utakmice.

Povratak Fruka u prostor iza isturenog napadača, nakon što je na tu poziciju doveden Duje Čop potvrdio je predviđanja da će to biti veliki dobitak za riječki napad. Oslobađanjem svoje prinudne “lažne devetke” i njegovim povratkom na pozicije koje mu ostavljaju prostora za kreaciju, Rijekina igra postala je lepršavija i s mnogo više mogućnosti nego je to bilo do sada.

Frukova minijatura kod prvog gola otvorila je prostor za još jednu potvrdu – onu da je Djouahra na lijevom krilu jedno od najubojitijih oružja bijelih.

Vodstvo Riječana kao da je izbacilo Dinamove zvijezde iz težišta.

Gubitak živaca i bespotrebni žuti kartoni Kange, napadača Dinama, ostavili su njegovu momčad bez ikakve šanse da odgovori na moć koju je Rijeka ionako već pokazivala i prije tog, za Plave, kobnog trenutka.

Nakon toga, utakmica je bila potpuno jednosmjerna. Uskoro su Janković i Petrović pogocima još u prvom poluvremenu zapečatili sudbinu Dinama u ovoj utakmici.

Duje Čop početkom nastavka potvrdio je tezu o kojoj se sramežljivo pričalo čim je stigao u Rijeku, a osobito nakon pobjede na Opus Areni: “Rijeka s Čopom može napasti titulu”.

Moramo napomenuti i da je samo uviđavnost Rijekinih napadača do kraja utakmice poštedjela Dinamo najtežeg poraza u HNL-u.

Premda, vrijedi istaknuti i da je i ovih 4:0 izjednačavanje najuvjerljivijih Dinamovih poraza HNL-u.

Skromni “Đale”, “Bijeli David” i razgolićavanje Dinamovih slabosti

Bijeli David pomeo je plavog Golijata. Najveće zasluge za ovaj rezultat ipak idu treneru Rijeke, skromnom “Đaletu”.

Riječki Crnogorac kod svojih igrača uspio je probuditi upravo one vrline koje je budući kralj David demonstrirao u biblijskoj borbi protiv moćnog Golijata.

Vjera da se može pobijediti, hrabrost i odlučnost da se to i postigne zadale su ozbiljan udarac plavom stroju u nastojanjima da obrani naslov.

Utakmica na Rujevici razgolitila je sve slabosti koje dostižu klub koji uvođenjem demokratskog načina upravljanja više nema jasnog vodstva.

Slično kao i ono što se često znalo događati u Hajduku, sada se događa i u Dinamu. U vođenju kluba prelamaju se interesi više različitih grupacija što nužno dovodi do raznih kompromisa u sportskoj politici, a onda kao posljedice toga stižu i slabiji rezultati.

Ništa još nije gotovo

Ali, za razliku od Dinama, Hajduk je, barem u ovom posljednjem kolu, izgledao kao momčad koja je kadra napasti titulu.

Naravno, ništa još nije gotovo ni za Dinamo. Dinamo ima i kvalitetu i iskustvo i pobjednički mentalitet da izvuče ovu situaciju, ali vremena je sve manje.

Zagrepčanima slijedi derbi protiv Hajduka u naletu. Hajduk je, baš kao i Rijeka Dinama, pomeo Osijek na Poljudu s 4:0.

U predstojećem derbiju na Maksimiru Dinamo ima imperativ pobjede. Ne upiše li sva tri boda moglo bi se dogoditi da Dinamov zaostatak postane prevelik čak i za ovog neupitnog vladara nogometnih travnjaka u Hrvatskoj.

U zadnjih 20 godina samo jednom Dinamo nije uspio prvi presjeći vrpcu prvoligaške utrke. Njegov je čelnik, Zdravko Mamić, tada Rijeci i Hajduku poručio: “Ovo ste gledali sad i nikad više!”

Ali, Mamić više nije u klubu…

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Foto: NIKO MATEJČIĆ

Rijeka – Dinamo 4:0: Tone li plavi Titanic?

Konačno izronili – Hajduk utrpao Osijeku četiri komada kao uvertiru za derbije

The post Bijeli David i dva Golijata u napadu na titulu first appeared on Dijalog.hr.