Rak mokraćnog mjehura, za razliku od većine sijela raka u Hrvatskoj, bilježi trend rasta smrtnosti. Medijalna dob oboljelih je 71 godina, a 30 posto bolesnika mlađe je od 65 godina. Češći je kod muškaraca nego kod žena. Godišnje se dijagnosticira oko tisuću novih slučajeva, dok približno 500 osoba umire od te bolesti.

Zlatni standard dijagnostike je cistoskopija,

Simptomi bolesti često nalikuju infekcijama mokraćnog sustava, zbog čega pacijenti kasno dolaze do specijalista, istaknuto je na skupu o raku mokraćnog mjehura koji su organizirali Astellas i Koalicija udruga u zdravstvu (KUZ).

Predsjednik Hrvatskog urološkog društva HLZ-a Igor Tomašković upozorio je da je pojava krvi u mokraći ozbiljan simptom koji zahtijeva hitnu obradu. Bolest u početku često ne boli, što dodatno odgađa dijagnostiku.

Istaknuo je i važnost bolje informiranosti liječnika obiteljske medicine i građana, osobito kada je riječ o starijim osobama s učestalim urinarnim infekcijama. Zlatni standard dijagnostike je cistoskopija, pretraga kojom se mokraćni mjehur pregledava kamerom i kojom se može brzo postaviti dijagnoza.

Onkologinja Marijana Jazvić naglasila je da je posljednjih godina došlo do velikog pomaka u liječenju, no sve terapijske mogućnosti koje preporučuju europske i američke smjernice još nisu dostupne i hrvatskim bolesnicima.

Ponajprije je riječ o terapiji metastatskih bolesnika konjugatom protutijela i lijeka u kombinaciji s imunoterapijom, koja je dovela do „kompletnog odgovora kod 30 posto bolesnika s metastatskim oblikom bolesti“. Riječ je o terapiji dostupnoj u 17 zemalja Europske unije, a stručnjaci se nadaju da će uskoro biti dostupna i u Hrvatskoj.

Ključno je brže prepoznavanje simptoma i upućivanje urologu te dostupnost suvremenih terapija

Na povezanost bolesti s pušenjem upozorio je Tomašković, istaknuvši da je rak mokraćnog mjehura pušački rak. Prestanak pušenja može smanjiti rizik ponovne pojave bolesti, što je posebno važno jer je riječ o tumoru koji se često vraća i zahtijeva dugotrajno praćenje.

Snažan dojam na sudionike ostavilo je i svjedočanstvo pacijentice Snježane Andrejić, koja je rekla da kod nje bolest nije počela klasičnim simptomom krvi u mokraći, nego bolovima u donjem dijelu trbuha i učestalim mokrenjem, zbog čega se u početku liječila pod dijagnozom upale.

Tek nakon dodatnih pretraga otkrivene su tumorske stanice u urinu, a potom je uslijedila brza obrada i liječenje.

Predsjednik KUZ-a Ivica Belina naglasio je ključnu ulogu suradnje stručnih društava i udruga pacijenata kako bi se informacije o bolesti prenijele javnosti na jasan i razumljiv način.

Ocijenio je da rak mokraćnog mjehura još nema vidljivost kakvu imaju neke druge maligne bolesti, dijelom i zbog toga što pogađa stariju populaciju, a dijelom zbog stigme i nelagode povezane s mokrenjem, inkontinencijom i posljedicama liječenja.

Na primjedbu jedne pacijentice da je na pregled urologa čekala četiri mjeseca nakon pojave krvi u mokraći, Tomašković je savjetovao da se u takvim slučajevima pacijenti obrate hitnoj urološkoj službi kako bi odmah bili obrađeni.

Sudionici skupa zaključili su kako je za bolje ishode ključno brže prepoznavanje simptoma, ranije upućivanje urologu te ravnomjernija dostupnost suvremenih terapija.

Niža glasnoća glazbe tijekom tjelovježbe ne utječe na razinu napora

Kako prepoznati ‘burnout’ na poslu?

U Hrvatskoj svako treće dijete ima prekomjernu težinu

The post Rak mjehura najčešći je oblik raka od kojeg obolijevaju pušači first appeared on Dijalog.hr.

Riječ je o proizvodu u pakiranju od jednog kilograma, oznake EAN kod 5999139404603, svih rokova trajanja. 

Detalji o opozivu dostupni su na web stranici subjekta u poslovanju s hranom https://www.spar.hr/povlacenje-proizvoda

Dobavljač je Agrosprint Zrt. Mađarska, a u maloprodaju stavlja SPAR Hrvatska d.o.o. Zagreb.

The post Iz SPAR Hrvatska povlače se jagode S-BUDGET zbog prevelike razine pesticida first appeared on Dijalog.hr.

Kako izvještava Lifesitenews, eutanazije za novorođenčad nije nova ideja u Kanadi. Godine 2022. član Quebec College of Physiciansa, Louis Roy, rekao je na posebnom zajedničkom odboru za medicinsku pomoć pri umiranju da bi postupak mogao biti dopušten za „bebe od rođenja do jedne godine starosti” koje imaju teške deformacije ili invaliditete. U to je vrijeme čak i tadašnja liberalna ministrica za osobe s invaliditetom, Carla Qualtrough, izjavila da „ne postoji svijet u kojem bih to prihvatila”.

Prošle godine LifeSiteNews je izvijestio da je Health Canada financirao sveučilišni istraživački projekt o „stavovima mladih” o eutanaziji, koji je uključivao kratku raspravu o tome bi li djeca s teškim autizmom ikada mogla ispunjavati uvjete za smrt putem eutanazije.

Potpomognuto samoubojstvo legalizirala je liberalna vlada bivšeg premijera Justina Trudeaua 2016. godine, a prema važećem zakonu, potpomognuto samoubojstvo zabranjeno je za maloljetnike i osobe s mentalnim bolestima. Međutim, aktivisti su zagovarali proširenja, s različitim stupnjevima uspjeha.

Godine 2021. Trudeauova vlada proširila je eutanaziju s isključivo „terminalno bolesnih” pacijenata na kronično bolesne, nakon donošenja zakona C-7. Od tada vlada nastoji uključiti i osobe koje pate isključivo od mentalnih bolesti.

U veljači 2024., nakon protivljenja pro-life skupina, medicinskih i mentalnozdravstvenih organizacija te većine kanadskih provincija, savezna je vlada odgodila proširenje na mentalne bolesti do 2027. godine.

Proširenje eutanazije na osobe s mentalnim bolestima predviđeno je da stupi na snagu 2027. kao posljedica donošenja zakona C-7.

Zastupnik Garnett Genuis predstavio je zakon C-260, pod nazivom „Zakon o izmjeni Kaznenog zakona (medicinska pomoć pri umiranju – zaštita od prisile)”, koji bi, ako bude usvojen, zabranio bilo kojoj osobi u vladi ili na položaju autoriteta da nekome predlaže razmatranje eutanazije ako ta osoba to nije zatražila.

Kako prenosi LifeSiteNews, kanadski katolički biskupi izjavili su da „podržavaju” konzervativni prijedlog zakona pred parlamentom kojim bi se zabranilo proširenje državno financirane eutanazije na osobe s mentalnim bolestima.

Zakon C-218, odnosno „Zakon o izmjeni Kaznenog zakona (medicinska pomoć pri umiranju [tj. eutanazija])”, predstavila je zastupnica konzervativne stranke Tamara Jansen, a prvo je čitanje prošao 20. lipnja 2025.

Janse je rekla kako dopuštanje „medicinske pomoći pri umiranju” osobama s mentalnim bolestima „nije zdravstvena skrb, to nije suosjećanje, to je napuštanje”.

Eutanazija je šesti najčešći uzrok smrti u Kanadi, ali nije bila navedena među deset vodećih uzroka smrti prema podacima Statistics Canada za razdoblje od 2019. do 2022. godine.

Eutanazija: Institucionalizacija (samo)ubojstva: odgovor Žarku Puhovskom

Slovenija izabrala Život: Na referendumu pao zakon o eutanaziji, Hrvati molili i postili na ovu nakanu

Kako je katolička Austrija legalizirala potpomognuto samoubojstvo

The post Kanada uvodi eutanaziju novorođenčadi iz ‘siromašnih obitelji’ first appeared on Dijalog.hr.

Istraživanje oglašavanja i marketinškog komuniciranja hrane i pića u blizini osnovnih škola u Hrvatskoj, provedeno kao presječno terensko istraživanje u skladu s metodologijom europske zajedničke akcije Best ReMap i u suradnji s UNICEF-om, pokazalo je da su oglasi za hranu i bezalkoholna pića najzastupljenija vrsta oglašavanja u blizini škola te čine 38,3 posto svih zabilježenih oglasa.

Među oglasima za hranu i pića, 28,3 posto odnosi se na bezalkoholna pića, a 20,5 posto na slatke proizvode. Gotovo svaki treći oglas (29,1 posto) promovira proizvode s visokim udjelom masti, zasićenih masti, šećera i/ili soli, dok više od polovice oglasa (52,4 posto) nije usklađeno s kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije za oglašavanje djeci.

Prema podacima Europske inicijative praćenja debljine u djece, oko 36 posto djece u dobi od osam do devet godina u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu.

Musić Milanović: Multisektorsko djelovanje i stvaranje okruženja za zdravije izbore

“Debljina je normalan odgovor pojedinca na jedno abnormalno, obesogeno okruženje”, poručila je voditeljica Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a Sanja Musić Milanović. Naglasila je kako je podudarnost između udjela djece s viškom kilograma i udjela oglasa za nezdravu hranu iznimno indikativna.

“Ne mogu govoriti o uzročno-posljedičnoj povezanosti, ali teško je ignorirati činjenicu da gotovo svako treće dijete ima višak kilograma, dok je svaka treća reklama na putu do škole za bezalkoholna pića ili slatkiše”, rekla je, pozvavši na multisektorsko djelovanje i stvaranje okruženja koje potiče zdravije izbore.

Maja Lang Morović iz HZJZ-a istaknula je da je cilj istraživanja bio sagledati vanjsko oglašavanje u blizini škola, uz digitalno okruženje o kojem se češće govori. „Djeca vjeruju oglasima i ne propitkuju ih, zbog čega prehrambene izbore često donose u skladu s onim što vide. To ne vrijedi samo za djecu, i odrasli su vrlo skloni utjecaju takvih poruka“, rekla je.

Liječnica i specijalizantica javnog zdravstva Lucija Sironić ocijenila je da rezultati pokazuju prostor za unapređenje regulacije marketinga hrane i pića, kako u blizini škola, tako i u digitalnim i elektroničkim medijima, istaknuvši da rezultati “ne bi smjeli ostati samo dio publikacije, nego potaknuti konkretne mjere”.

Predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku Luisa Brumana upozorila je da dječja debljina ima posljedice ne samo na tjelesno, nego i na mentalno zdravlje i uspjeh u školi. “Međunarodna istraživanja jasno pokazuju da ono što djeca vide u svom okruženju snažno utječe na njihove prehrambene navike. Regulacija marketinga hrane i pića, osobito prema djeci, dio je rješenja”, poručila je.

Među preporukama istraživanja navodi se uvođenje jasnog regulatornog okvira za oglašavanje hrane i bezalkoholnih pića usmjerenog djeci, reguliranje vanjskog oglašavanja u blizini škola te uspostava sustava praćenja marketinških komunikacija.

Prejeftina alkoholna i zaslađena pića nedovoljno se oporezuju, što uzrokuje veću stopu pretilosti

Prvi put pretilost premašila pothranjenost kod djece i tinejdžera

Kako najbolje zamijeniti lijekove za mršavljenje?

The post U Hrvatskoj svako treće dijete ima prekomjernu težinu first appeared on Dijalog.hr.

Istraživanje provedeno u suradnji s Ipsosom u siječnju ove godine, pokazalo je da 65 posto odraslih smatra da ima višak kilograma, pri čemu gotovo svaka peta osoba svoj višak kilograma doživljava kao značajan. Istovremeno, 47 posto građana nikada od svog liječnika nije dobila konkretan savjet o regulaciji tjelesne težine.

Istraživanje za Hrvatsku provedeno je na reprezentativnom online uzorku od 401 građana u dobi od 18 do 60 godina. Rezultati su također pokazali da čak tri četvrtine građana (76 posto) donosi novogodišnje odluke vezane uz zdravlje, ali 6 od 10 njih odustaje unutar prva 3 mjeseca. Tek svaka peta osoba je odluči potražiti stručnu pomoć, a njihov izbor su primarno osobni treneri i nutricionisti.

”Predani smo tome da budemo dio rješenja. To zahtijeva kontinuirane inovacije i istraživanja u liječenju debljine kao kronične bolesti, ali i prepoznavanje potrebe za holističkim i suosjećajnim pristupom zdravlju. To je izazov s kojim se moramo suočiti zajedno, za zdravlje pojedinaca i naših zajednica”, izjavila je Mariko Shimizu, direktorica Novo Nordisk Hrvatska.

Svaka sedma osoba diljem svijeta živi s debljinom

Svaka sedma osoba diljem svijeta živi s debljinom, a očekuje se da će u sljedećem desetljeću broj osoba s debljinom doseći 2 milijarde. Za mnoge ljude to znači smanjenu kvalitetu života, ali i značajan ekonomski teret za društvo.

”Umjesto fokusiranja na privremena rješenja, potrebno je preusmjeriti fokus na moć kolektivnog pristupa, odnosno mreže podrške zdravstvenih djelatnika, obitelji, prijatelja i društvenih grupa, jer je to jedini održiv način poticanja održivog, dugoročnog zdravlja i zdravih odluka”, ističu iz Novo Nordiska.

Na razini Europe (Njemačka, Italija, Poljska, Francuska i Španjolska) čak 43 posto građana ne zna da je Svjetska zdravstvena organizacija debljinu klasificirala kao kroničnu bolest.

”Ovaj podatak potvrđuje da je i dalje snažno prisutan pojednostavljeni narativ prema kojem je debljinu moguće riješiti isključivo većim kretanjem i manjim unosom hrane”, navodi se u zaključku istraživanja.

U skladu s time, 55 posto osoba s debljinom u odabranim europskim zemljema vidi nedostatak potpore kao najveći problem u ustrajanju u odlukama vezanima za regulaciju tjelesne težine.

”Istraživanje je potvrdilo da je vrlo često čvrsta odluka o smanjenju tjelesne težine, a bez adekvatne pomoći stručnjaka i modernih terapija, unaprijed osuđena na propast, produbljujući stigmu i izolaciju osoba s debljinom” dodaje se u priopćenju.

Dvije godine nakon prestanka uzimanja tableta za mršavljenje, kilogrami se vraćaju

Kako najbolje zamijeniti lijekove za mršavljenje?

Ultraprerađena hrana ozbiljno šteti zdravlju i traže hitne mjere

The post Istraživanje pokazalo: 65 posto odraslih u Hrvatskoj smatra da ima višak kilograma first appeared on Dijalog.hr.

Njezin glavni aktivni sastojak, kurkumin, posljednjih je godina postao jedan od najpopularnijih prirodnih dodataka prehrani, često promoviran kao pomoć kod bolova u zglobovima, kroničnih upala, probavnih tegoba i općeg „čišćenja“ organizma. U vrijeme kada sve više ljudi traži prirodne alternative lijekovima, kurkuma se nametnula kao simbol „zdravog izbora“.

Ipak, liječnici i farmakolozi upozoravaju da i kod prirodnih pripravaka vrijedi isto pravilo kao i kod lijekova – količina, trajanje i način primjene ključni su za sigurnost. Razlika između začina u tanjuru i koncentriranog dodatka prehrani pritom je znatno veća nego što se na prvi pogled čini.

Jedan od manje poznatih, ali klinički važnih rizika povezan je s utjecajem kurkume na bubrege, osobito kod ljudi koji imaju sklonost stvaranju bubrežnih kamenaca. Problem ne leži u povremenoj upotrebi kurkume kao začina, nego u dugotrajnoj i nekontroliranoj suplementaciji visokim dozama kurkumina, često bez savjeta liječnika.

Uloga oksalata i rizik od bubrežnih kamenaca

Kurkuma prirodno sadrži oksalate, spojeve koji se u organizmu vežu s kalcijem i mogu sudjelovati u stvaranju bubrežnih kamenaca. Kod zdravih ljudi bubrezi se s takvim opterećenjem najčešće uspješno nose, no problem nastaje kada se unos oksalata znatno poveća, a istodobno postoje i drugi rizični čimbenici, poput dehidracije, smanjenog unosa tekućine ili poremećaja u metabolizmu kalcija.

Istraživanja su pokazala da koncentrirani dodaci kurkumina mogu povećati količinu oksalata koji se izlučuju mokraćom, čime se povećava rizik od nastanka kamenaca, osobito kod osoba koje su ih već imale ili imaju genetsku predispoziciju. U kliničkoj studiji objavljenoj u American Journal of Clinical Nutrition utvrđeno je da suplementacija kurkumom značajno povećava izlučivanje oksalata u mokraći, čak i kod zdravih ispitanika, što je navelo autore na upozorenje da bi takav učinak mogao imati kliničke posljedice kod osjetljivih skupina.

Iako većina zdravih ljudi neće razviti bubrežne kamence samo zbog povremenog povećanja oksalata, kod osoba s postojećim bubrežnim bolestima ili poviješću kamenaca taj dodatni teret može biti dovoljan za ponovnu pojavu problema, često uz izrazite bolove i potrebu za hitnim liječenjem.

Kada problem postaje ozbiljniji

U rijetkim, ali dokumentiranim slučajevima, dugotrajno uzimanje visokih doza kurkumina povezano je s oksalatnom nefropatijom, stanjem u kojem se oksalatni kristali talože u bubrežnom tkivu i postupno narušavaju njegovu funkciju. Takva oštećenja mogu se razvijati polako i dugo ostati neprepoznata, sve dok ne dođe do pogoršanja bubrežne funkcije ili pojave izraženih simptoma.

U literaturi se navodi da se rizik dodatno povećava kod osoba koje uzimaju visoke doze kurkumina uz nedovoljan unos tekućine ili istodobno boluju od drugih bolesti koje opterećuju bubrege.

Važno je naglasiti da se takvi scenariji gotovo isključivo vežu uz dodatke prehrani, a ne uz kurkumu korištenu u kuhanju. Količine koje se unose hranom višestruko su manje i ne smatraju se značajnim izvorom oksalata.

Osim mogućeg utjecaja na bubrege, veće količine kurkumina mogu izazvati i druge nuspojave koje se često zanemaruju jer se ne povezuju odmah s „prirodnim“ pripravkom. Najčešće se javljaju probavne smetnje poput žgaravice, proljeva, nadutosti ili mučnine, osobito kod osoba s osjetljivim želucem ili kroničnim gastrointestinalnim bolestima.

Zbog blagog učinka na razrjeđivanje krvi, oprez se savjetuje osobama s poremećajima zgrušavanja, ali i onima koji uzimaju antikoagulanse ili se pripremaju za kirurške zahvate. Kurkumin može stupiti u interakciju s nizom lijekova, uključujući terapije za srce, pojedine antidepresive, antibiotike i lijekove koji se koriste u kemoterapiji, čime se može
promijeniti njihova učinkovitost ili sigurnosni profil.

Koliko je dnevna doza kurkume sigurna za zdravlje?

Znanstvene studije koje ispituju terapijske učinke kurkumina najčešće koriste koncentrirane ekstrakte u dozama većim od jednog grama dnevno, što je nemoguće postići samo prehranom. Upravo zbog toga razlika između „zdrave navike“ i potencijalnog rizika često ostaje nejasna široj javnosti.

Općenito se navodi da je sigurna dnevna doza kurkumina oko 1,4 mg po kilogramu tjelesne mase, dok se u nekim radovima kao gornja granica tolerancije spominje i do 12 grama dnevno. No kliničari upozoravaju da veće doze ne znače nužno i veći zdravstveni učinak, dok se vjerojatnost nuspojava pritom postupno povećava.

Kada se koristi umjereno, kurkuma doista ima niz pozitivnih učinaka. Njezino protuupalno djelovanje proučava se kod reumatoidnog artritisa, upalnih bolesti crijeva i kroničnih bolnih stanja, a antioksidativna svojstva povezuju se sa smanjenjem kardiovaskularnog rizika. Postoje i istraživanja koja ispituju njezinu ulogu u regulaciji šećera u krvi, kao i potencijalnu zaštitu mozga i kognitivnih funkcija.

Pregled objavljen u časopisu Molecules navodi da kurkumin ima potencijalno zaštitne učinke, uključujući i na bubrege, ali ističe da su čvrsti dokazi kod ljudi još uvijek ograničeni, zbog čega se preporuke temelje na oprezu, a ne na rutinskoj suplementaciji.

Umjerenost kao ključna poruka

Kurkuma sama po sebi nije opasna, ali njezina popularnost kao dodatka prehrani nosi rizik nekritične i dugotrajne upotrebe. Ono što u tanjuru može biti vrijedan dodatak zdravoj prehrani, u kapsuli može postati nepotrebno opterećenje za organizam, osobito za bubrege koji često prvi reagiraju na kronično preopterećenje.

Stručnjaci zato savjetuju da se prije uzimanja kurkume u obliku dodatka prehrani, osobito kod osoba s bolestima bubrega, poviješću bubrežnih kamenaca ili kroničnim bolestima, obavezno potraži savjet liječnika. Umjerenost, informiranost i individualni pristup ostaju najbolja zaštita – čak i kada je riječ o „prirodnim“ pripravcima.

Kako napraviti savršeni zdravi kruh?

Pronađene kemikalije u tamnoj čokoladi mogle bi usporiti starenje

Je li med najbolji lijek za kašalj?

The post Kurkuma može naštetiti funkciji bubrega first appeared on Dijalog.hr.

Znanstvenici sa švedskog Sveučilišta u Lundu proučavali su gotovo 3.000 osoba kojima je dijagnosticirana bolest te oko 8.500 zdravih ispitanika.

„Među sudionicima koji su imali melanom, 22 posto ih je bilo tetovirano, u usporedbi s 20 posto u kontrolnoj skupini. No kada smo uzeli u obzir čimbenike životnog stila koji bi mogli iskriviti tu povezanost, uočili smo za 29 posto povećani relativni rizik među tetoviranim osobama”, rekla je Emelie Rietz Liljedahl sa Sveučilišta u Lundu.

Rezultati, u koji su uklječeni faktori poput sunčanja, boravka u solariju i tipova kože, naveli istraživače na zaključak da „tetovaže mogu biti čimbenik rizika za melanom kože“.

Istraživanje je objavljeno u časopisu European Journal of Epidemiology i predstavlja najnoviji doprinos rastućem broju studija koje pokušavaju rasvijetliti povezanost između tetovaža i raka kože u koju se dugo sumnja. 

„Rezultate je potrebno potvrditi dodatnim epidemiološkim istraživanjima prije nego što se može zaključivati uzročnost”, dodali su članovi tima, objašnjavajući da su istraživanje proveli zbog podudarnosti između naglog porasta „učestalosti melanoma kože” i „brzog rasta trenda tetoviranja”.

„Prisutnost kancerogenih kemikalija, poput poliaromatskih ugljikovodika, aromatskih amina i teških metala u tintama za tetovaže, opravdavaju istraživanje rizika od melanoma kože i tetoviranja”, naveli su.

„Kada se tinta za tetovaže ubrizga u kožu, tijelo je percipira kao stranu tvar, što aktivira imunološki sustav”, objasnio je tim, upozoravajući da se neki pigmenti mogu razgraditi u „štetne kemikalije koje mogu izazvati rak” – osobito ako osoba odlazi na sunčanje nakon tetoviranja.

„Stoga trebamo dodatno razjasniti postoji li poveznica između tinte za tetovaže i raka kože”, rekla je Christel Nielsen, izvanredna profesorica i istraživačica u području epidemiologije na Sveučilištu u Lundu.

Analiza stranih radnika u Zagrebu: samo 40 posto ima obiteljskog liječnika

Švicarska će razmotriti, a moguće i uvesti australsku mjeru zabrane društvenih mreža mlađima od 16

Princ William i najstariji sin volontirali u pripremi božićnog ručka za potrebite

The post Uzrokuju li tetovaže rak kože? first appeared on Dijalog.hr.

Pročelnica Zavoda za endokrinologiju i dijabetes, Klinike za pedijatriju KBC Zagreb doc. dr. sc. Nevena Krnić kaže da je trend ranijeg početka puberteta počeo u zapadnim zemljama početkom 2000-ih, a potom se raširio na sve zemlje svijeta.

Preuranjenim pubertetom smatra se razvoj koji započinje prije osme godine kod djevojčica ili prije devete godine kod dječaka. 

“Normalnim se smatra razvoj sekundarnih spolnih obilježja poput rasta grudi i pojave dlačica nakon osme godine kod djevojčica. Odnosno povećanje spolovila i razvoj spolne dlakavosti nakon devete godine kod dječaka. Također, normalnim se smatra i pojava prve menstruacije nakon desete godine. Sve što se uklapa u te okvire smatra se urednim razvojem”, objašnjava Krnić.

Kada dođe do razvoja prije navedene dobi to se smatra preuranjenim pubertetom i zahtijeva obradu. Naglašava da uzroci nisu uvijek nužno povezani s bolešću.

“Preuranjeni pubertet se u najvećeg broja djece očituje ranijim početkom razvoja spolnih obilježja, poput ranog razvoja dojki, no u većine djece promjene postupno napreduju i menstruacija ne nastupa prerano. Ovaj trend, opisan u nizu istraživanja, događa se i u Hrvatskoj pogotovo u zadnjih desetak godina”, objašnjava Krnić. 

Dodaje da je dosta studija pokazalo dodatno spuštanje dobne granice puberteta nakon epidemije covida. “Ne zna se je li to vezano za veći unos hrane, nezdrave obroke ili smanjenu tjelesnu aktivnost. Međutim, ovih zadnjih pet, šest godina imamo veći broj pregleda nego što smo imali prije 10–15 godina”, kaže.

Debljina je jedan od ključnih uzroka, kaže Krnić i ističe da se to prvenstveno odnosi na djevojčice. Objašnjava da se u dječaka debljina ne povezuje u tolikoj mjeri s ranim početkom puberteta, iako postoje istraživanja koja ukazuju da prekomjerna tjelesna težina može potaknuti raniji pubertet i u dječaka.

Što se tiče utjecaja okolišnih faktora uključujući zagađeni zrak, plastiku, hranu, kozmetiku kao moguće uzroke preuranjenog puberteta, Krnić kaže da konkretna korelacija nije dokazana. Ali ističe da se niz spojeva povezuje s mogućim štetnim utjecajem na reproduktivno zdravlje. “Međutim, naglo povećanje težine osobito u periodu predškolske i rane školske dobi kod djevojčica okidač je ranog početka puberteta”.

Moguće zdravstvene posljedice 

Krnić tumači da postoji razlika perifernog i centralnog ili pravog puberteta te benignih varijanti. Centralni pubertet vezan je za aktivaciju centara u mozgu koji simuliraju pubertet i događa se uobičajeno pri nastupu puberteta te prati slijed tjelesnih promjena koje se inače događaju u pubertetu. 

“Iako u najvećeg broja djece uzrok ostane nepoznat, u neke djece mogu se naći i različita patološka stanja poput tumorskih procesa ili genetskih promjena”, kazala je. 

Periferni pubertet je vezan uz lučenje hormona iz nadbubrežnih ili spolnih žlijezda, bez aktivacije centara u mozgu. “Takvo lučenje hormona može uzrokovati promjene koje nalikuju pravom pubertetu, ali mogu uzrokovati i neke netipične pubertetske promjene”, objasnila je. 

Većina djece koja pokazuju rani razvoj potpuno su zdrava, a dijagnoza se ne može postaviti jednim laboratorijskim nalazom, nego kombinacijom kliničke slike, praćenja brzine rasta, nalaza hormona i procjene koštane dobi, uz praćenje kroz određeno vrijeme.

Cilj je izbjeći nepotrebne pretrage, pa endokrinolog procjenjuje tijek razvoja i proširuje dijagnostiku samo ako se pojave znakovi brze progresije ili sumnje na patološko stanje.

Kod preuranjenog puberteta može doći do ubrzanog koštanog dozrijevanja što u konačnici može dovesti do ranijeg prestanka rasta i nižeg rasta nego što je to očekivano s obzirom na genetski potencijal djeteta.

Liječenje je potrebno kod pravog preuranjenog puberteta, ako postoji rani početak ili brza progresija. “Terapija omogućava da se centri u mozgu koji pokreću pubertet privremeno isključe, a nakon prekida terapije ponovno se aktiviraju i razvoj se nastavlja. Periferni pubertet se ciljano liječi ovisno o uzroku, a benigne varijante ne treba liječiti”, rekla je.

Dodala je da odluka o liječenju ovisi o individualnoj procjeni. “Ako se primjerice radi o djevojčici ili dječaku predškolske dobi, onda je obrada apsolutno nužna”, kazala je Krnić. 

U cilju prevencije preuranjenog puberteta u djece, roditeljima se savjetuje da paze na zdravu prehranu, održavanje normalne tjelesne mase i poticanje djeteta na redovne fizičke aktivnosti. 

Psihološki učinak 

Preuranjeni pubertet ima i psihosocijalni učinak te klinička psihologinja, Klinike za pedijatriju KBC Zagreb Ana Bogdanić kaže da je preuranjeni pubertet izazov za mnogu djecu i njihove obitelji. “Jedan od prvih znakova preuranjenog puberteta su intenzivne emocionalne reakcije poput naglih promjena raspoloženja, razdražljivosti i svadljivosti. To je posljedica hormonskih promjena za koje dijete nema razvijen mehanizam samoregulacije”, navodi.

Ističe da je djeci od rane školske dobi izrazito važno da se uklope u vršnjačku skupinu i da se ne razlikuju od drugih. “Zato kod njih rani razvoj grudi, dlakavosti i hormonske promjene mogu izazvati sram, nelagodu i osjećaj izdvojenosti. Djeca zbog tih promjena mogu biti izložena zadirkivanju, bullyingu ili neprimjerenim komentarima zbog izgleda, što može narušiti njihovo samopouzdanje i sliku o sebi”, kaže.

Djeca se ponekad percipiraju starijima nego što jesu, što stvara nesklad u komunikaciji i dodatnu frustraciju. Istraživanja su pokazala da je rani pubertet posebno izazovan za djevojčice, dok dječaci mogu kratkoročno imati prednosti poput rasta i veće mišićne mase. “No kasnije se i kod njih mogu javiti pojačana anksioznost, sniženo raspoloženje ili nesigurnost, osobito ako nakon ranog ubrzanog rasta na kraju ostanu niži od vršnjaka”, kaže Bogdanić.

Dodaje da rizik postoji i kod djece koja ulaze u pubertet u očekivanoj dobi, ali su prva u vršnjačkoj skupini. “Važno je da roditelji s djetetom otvoreno razgovaraju o fizičkim promjenama koje se događaju i objasne mu da su one normalne, samo se kod njega javljaju nešto ranije nego kod druge djece”, savjetuje.

Nagla raspoloženja kod djeteta su posljedica hormonalnih promjena pa je važno prihvatiti emocije, ali i postaviti jasne granice. “Ako dijete pokazuje znakove dugotrajnog povlačenja, sniženog raspoloženja, gubitka interesa ili značajnog pada samopouzdanja, dobro je potražiti savjet stručnjaka, dječjeg psihologa ili psihijatra”, kaže Bogdanić.

Pronađene kemikalije u tamnoj čokoladi mogle bi usporiti starenje

Je li san važniji od prehrane, tjelovježbe i socijalnih veza?

Koji je najbolji položaj spavanja?

The post Istraživanje: Djevojčice sve češće ulaze u preuranjeni pubertet first appeared on Dijalog.hr.

Kvalitetan i dovoljno dug san ključni su za zdravlje, fizičko i mentalno. No mnogi zanemaruju da položaj tijela tijekom spavanja može pridonijeti ili narušiti kvalitetu sna. U nastavku donosimo pregled najzdravijih položaja za spavanje, ali i onih koje biste, ako je moguće, trebali početi izbjegavati.

Studije pokazuju da sve više ljudi pati od poremećaja spavanja ili budnosti. Posljedica toga je dnevni umor, smanjena koncentracija i pojačana potreba za kofeinom – što nije održivo rješenje. Budući da su ljudi bića navike, nije lako mijenjati način spavanja, ali uz nekoliko smjernica moguće je poboljšati kvalitetu odmora bez drastičnih promjena.

Saznajte kako vaš položaj tijekom spavanja utječe na zdravlje – i što možete učiniti kako biste se budili odmorniji.

Spavanje na leđima

Ako spavate na leđima, činite uslugu svom tijelu. Ovaj položaj podupire kralježnicu, ravnomjerno raspoređuje tjelesnu težinu i drži glavu u neutralnom položaju. Riječ je o ortopedski najispravnijem položaju za spavanje.

Osim što pomaže kralježnici, spavanje na leđima korisno je i za osobe koje pate od želučanog refluksa. Kada je glava blago podignuta, želudac se nalazi ispod jednjaka, pa je manja vjerojatnost da će se kiselina i hrana vraćati natrag prema gore.

Ipak, ovaj položaj nije idealan za sve. Osobe koje hrču ili pate od apneje tijekom spavanja trebale bi izbjegavati ležanje na leđima. Gravitacija povlači tkiva grla i trbuha prema dolje, što može dodatno otežati disanje i pogoršati simptome. U takvim slučajevima preporučuje se spavanje na boku, koje često smanjuje ili potpuno uklanja hrkanje.

Spavanje na lijevom boku

Ako preferirate spavanje na boku, stručnjaci preporučuju da se okrenete na lijevu stranu. Naime, spavanje na desnom boku može stvoriti pritisak na određene krvne žile, što otežava cirkulaciju. Kao rezultat toga, tijelo se češće pomiče tijekom noći kako bi nadoknadilo slabiji protok krvi, što može dovesti do nemirnog sna.

S druge strane, spavanje na lijevom boku olakšava cirkulaciju i omogućuje srcu da učinkovitije pumpa krv po tijelu. Ovaj položaj osobito se preporučuje osobama koje imaju problema s probavom ili trudnicama.

Bez obzira na stranu, savjetuje se da između koljena stavite čvrsti jastuk. Na taj način održava se pravilan položaj kukova i zglobova, što pomaže u ravnomjernoj raspodjeli težine i može smanjiti jutarnju ukočenost i nelagodu.

Spavanje na desnom boku

Ako najčešće spavate na desnoj strani, važno je znati da takav položaj može povećati rizik za određene zdravstvene tegobe. Naime, desna strana tijela uključuje većinu kardiovaskularnog sustava, pa dodatni pritisak može opteretiti pluća i suziti prostor između rebara. Najčešća tegoba koja se povezuje s ovim položajem je želučani refluks, a u težim slučajevima kod kroničnih bolesnika može doći i do pogoršanja srčanih problema.

Ipak, nema razloga za paniku. Ako ste inače zdravi, spavanje na desnoj strani vjerojatno neće uzrokovati ozbiljnu štetu. Međutim, ako imate problema sa žgaravicom, refluksom kiseline ili ste trudni, preporučuje se prelazak na lijevu stranu.

U slučajevima kada ne možete izbjeći spavanje na desnoj strani, pokušajte poduprijeti donji dio struka smotanim ručnikom. Time ćete spriječiti da tijelo previše utonuće u madrac i smanjiti pritisak na unutarnje organe, što može pridonijeti boljoj kvaliteti sna.

Spavanje s jednom savinutom nogom

Položaj u kojem ležite na trbuhu, a jedna vam je noga savijena prema prsima, nije preporučljiv. Iako naizgled udoban, dugoročno može štetiti zdravlju kralježnice.

Kada su obje noge savinute, pritisak na zdjelicu ravnomjernije se raspoređuje, što može olakšati bolove u donjem dijelu leđa. No podizanje samo jedne noge stvara nejednak pritisak, što s vremenom može dovesti do nelagode ili bolova u leđima.

Ako se često budite u ovom položaju, pokušajte postaviti jastuk između koljena. To može pomoći u stabilizaciji nogu i smanjenju pritiska na zdjelicu. Također, jastuk može spriječiti refleksno podizanje noge tijekom sna.

Spavanje na trbuhu

Iako mnogima prirodno odgovara zaspati s licem prema dolje, stručnjaci ističu da je ovaj položaj najmanje preporučljiv za zdravlje kralježnice i vrata. Spavanje na trbuhu povlači trbušne mišiće prema dolje, narušava prirodnu zakrivljenost kralježnice i prisiljava vrat da se okreće u stranu, često pod kutom od devedeset stupnjeva. Zbog toga može doći do napetosti u vratu, bolova u ramenima i ukočenosti pri buđenju.

Ako ne možete izbjeći spavanje na trbuhu, moguće je ublažiti negativne učinke pravilnim odabirom jastuka. Umjesto debelih i mekanih jastuka, odaberite tanji i čvršći jastuk koji neće pretjerano podizati glavu. Tako se kralježnica može zadržati u ravnijem položaju, bez dodatnog naprezanja.

Osim toga, korisno je postaviti jedan ili dva jastuka ispod zdjeličnog dijela tijela. To pomaže smanjiti pritisak na donji dio leđa i omogućuje kralježnici prirodniji položaj, čime se poboljšava i cirkulacija, piše portal za zdraviji i sretniji život Centar zdravlja.

Je li med najbolji lijek za kašalj?

Koliko zapravo šteti ‘rekreacijsko’ pušenje?

Zašto je pijenje alkohola pred spavanje loše za zdravlje?

The post Koji je najbolji položaj spavanja? first appeared on Dijalog.hr.

Taj stav često prate i uvjerenja da “lagani pušači” zapravo nisu pravi pušači, da njihov organizam ne upija pravi teret cigaretnog dima i da je rizik gotovo zanemariv. No, nova studija, objavljena u uglednom časopisu PLOS Medicine, konkretno i brutalno razbija tu iluziju. Analizom više od 300 tisuća odraslih osoba, znanstvenici su pokazali da i najskromniji broj cigareta dnevno ostavlja dubok trag na srcu, krvnim žilama i dugoročnom riziku od smrti – i da taj trag nipošto nije zanemariv.

Ti rezultati samo potvrđuju ono što liječnici već godinama ponavljaju – nikotin možda daje osjećaj trenutačnog smirenja, ali tijelo ne poznaje kategoriju “lagani pušač”. Svaka cigareta aktivira niz fizioloških reakcija – sužavanje žila, oksidativni stres, upalni odgovor i oštećenje unutarnje stijenke žila – i te posljedice ne postaju bezopasne samo zato što je količina dima mala. Nema “popusta” za one koji puše manje.

Do sada najdetaljnija analiza “malih pušača”

Studija o kojoj je riječ udružila je podatke iz 22 dugogodišnje kohortne studije iz SAD-a i Brazila. Sudionici su praćeni i do dva desetljeća, a istraživači su uspoređivali njihov status pušenja, broj cigareta dnevno, trajanje pušenja i duljinu vremena koje je proteklo od prestanka s različitim zdravstvenim ishodima: infarktom, moždanim udarom, srčanim zastojem, fibrilacijom atrija i smrću.

Najviše je pažnje privukao podatak da već dvije do pet cigareta dnevno značajno povećava rizik od bolesti srca i prerane smrti. Ljudi koji pripadaju toj kategoriji imali su oko 60 posto veći rizik od smrti u odnosu na nepušače. Čak i poremećaji srčanog ritma, poput atrijske fibrilacije – koju mnogi povezuju ponajprije sa starijom dobi i visokim krvnim tlakom – bili su češći među najblažim pušačima.

Drugim riječima, u području kardiovaskularnih rizika ne postoji “izdvojena zona”. Lagani pušači ne nalaze se u toj zoni između sigurnog i rizičnog. Oni su već jasno na strani povećanog rizika, iako često toga nisu svjesni.

Zašto je malo pušenja toliko opasno?

Jedan od najzanimljivijih nalaza studije odnosi se na oblik krivulje rizika. Porast štetnosti nije linearan, kako bi mnogi pretpostavili. Najveći skok rizika događa se na samom početku – u prvim godinama i pri malom broju cigareta dnevno. Tek kasnije, nakon godina pušenja većih količina cigareta, rizik nastavlja rasti, ali sporije.

To praktično znači da tijelo već pri vrlo malim dozama dima upija dovoljno toksina da potakne ubrzanu aterosklerozu i potkopava zdravo srčano tkivo. Nakon toga, dodatne količine dima povećavaju štetu, ali početni “udar” je ono što najviše mijenja biologiju krvnih žila.

Jednostavno rečeno – malo pušenja stvara veliki problem, a puno pušenja još veći, ali upravo je onaj prvi korak najopasniji.

Žene u većem riziku nego muškarci

Još jedan važan nalaz studije posebno ističe žensku populaciju. Ispostavilo se da su negativni učinci pušenja relativno jači kod žena nego kod muškaraca. Žene koje su pušile u trenutku ulaska u studiju imale su 2,4 puta veći rizik od smrti u odnosu na žene koje nikada nisu pušile. Muškarci su također bili u povišenom riziku, ali ne do te mjere.

Razlozi za tu razliku nisu sasvim razjašnjeni. Postoje pretpostavke da žensko srce intenzivnije reagira na upalne procese koje izaziva dim ili da hormonske promjene, osobito oko menopauze, pojačavaju osjetljivost krvnih žila na optećenja. Iako studija ne ulazi u mehanizme, poruka je jasna: žensko zdravlje osobito trpi štetne učinke pušenja, čak i u malim količinama.

Prestati – jedini pravi način da se rizik okrene unatrag

Ipak, među svim alarmantnim brojkama nalazi se i snažan poticaj. Istraživanje pokazuje da se rizik od bolesti srca i smrti dramatično smanjuje već u prvih deset godina nakon prestanka pušenja. Nakon dvadeset godina, rizik se približava riziku osoba koje nikada nisu pušile – i to čak i kod onih koji su prije prestanka pušili dugi niz godina.

Još je zanimljivije da je vrijeme proteklo od prestanka značajniji pokazatelj za oporavak od broja pušačkih godina. Drugim riječima, iako je važno koliko je osoba pušila, važnije je koliko dugo više ne puši.

Ovi nalazi nose važnu poruku za sve bivše pušače koji nose grižnju savjesti zbog dugogodišnje navike: šteta nije “zacementirana”. Naprotiv, tijelo se oporavlja iznenađujuće brzo. Svaki dan bez cigarete donosi mjerljivu biološku korist.

Važnost ove studije za Hrvatsku

Hrvatska je zemlja u kojoj je pušenje i dalje duboko ukorijenjeno, društveno prihvaćeno i često banalizirano. Aktualna istraživanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) pokazuju da u Hrvatskoj puši 37,9 posto odraslih i 38,1 posto mlađih odraslih osoba. Velik broj njih smatra se “laganim pušačima”, upravo onom skupinom koja se u liječničkim ordinacijama najčešće opravdava da “puši premalo da bi bilo opasno”.

No, ova studija pokazuje da takva kategorija zapravo ne postoji. Čak i broj cigareta koji se mnogima čini beznačajan ima vrlo mjerljivu i ozbiljnu posljedicu na zdravlje srca. U zemlji u kojoj su kardiovaskularne bolesti i dalje glavni uzrok smrti, ovi podaci trebali bi postati važan temelj novih javnozdravstvenih poruka i preventivnih programa.

Posebno je važno naglasiti da programi prestanka pušenja najčešće ciljaju teške pušače, dok povremeni pušači prolaze “ispod radara”. Ova studija jasno pokazuje da upravo njima treba uputiti snažniju poruku: smanjenje nije cilj – cilj je prestanak.

Poruka: nema “sigurne” količine cigareta

Jedna je od najvažnijih poruka istraživanja da ideja o “bezopasnoj” količini popušenih cigareta jednostavno ne drži vodu. Srce ne razlikuje navike prema broju cigareta. Ono reagira na svaki udah toksina. Zbog toga je potrebno promijeniti društvenu retoriku o pušenju: umjerenost nije rješenje, jer “umjereno pušenje” ne štiti od rizika. Jedina zaštita je nepušenje.

Ako iz ove opsežne analize treba izvući jednu rečenicu, ona glasi: Niste sigurni zato što pušite malo, ali ste u velikoj prednosti čim prestanete.

I ne trebate na prednosti čekati desetljećima: promjene u riziku počinju već prve godine. Nakon deset, razlika je dramatična. Nakon dvadeset, organizam mnoge štete “zaboravlja”.

Zašto je pijenje alkohola pred spavanje loše za zdravlje?

Kako najbolje zamijeniti lijekove za mršavljenje?

Ultraprerađena hrana ozbiljno šteti zdravlju i traže hitne mjere

The post Koliko zapravo šteti ‘rekreacijsko’ pušenje? first appeared on Dijalog.hr.