Damir Vanđelić: Nitko ne može krasti ako su reflektori upaljeni!

Kampanja za parlamentarne izbore je u punom jeku, predstavljaju se kandidati, izborni programi, stvaraju se koalicije, Hrvatska odlučuje o smjeru kojem će ići iduće četiri godine.

Novo lice u političkoj utakmici je Damir Vanđelić, široj javnosti poznat kao bivši član uprave Ine i bivši šef Fonda za obnovu potresom pogođenih područja. Osoba s velikim iskustvom u korporativnom upravljanju i voditelj mnogih projekata. U svojoj je karijeri usko surađivao s aktualnim premijerom, ali ga i žestoko kritizirao zbog njegovih propusta.

S Damirom Vanđelićem, čelnikom novoosnovane stranke Republika razgovarali smo u prostorijama njegove tvrtke Vangelis u zagrebačkim Vrbanima.

Što je bio vaš glavni motiv da se uključite u političku utakmicu?

Glavni motiv za uključivanje u političku utakmicu je bilo moje nezadovoljstvo i frustracija s postojećim političkim elitama koje ne nude nikakva rješenja, a niti slušaju druge građane, stručnjake, komore, udruge…

Kad pogledate ta takozvana e-savjetovanja, a mi smo neka išli i prebrojavati i tako smo došli do podatka da je čak 85% primjedbi koje su dali najstručniji ljudi u Hrvatskoj na određenim područjima odmah odbijeno i to samo zato što oni koji su to predlagali nisu bili bliski vladajućoj partiji. Dakle, jedini način da to promijenite je da uđete u političku arenu i dođete u poziciju koja će vam omogućiti promjenu na bolje.

Koliko vas je iskustvo korporativnog menadžera pripremilo za ulogu političkog lidera?

Pa, mislim da vas cijeli život priprema na to, od prvog čvrganja sa četiri ili pet godina za pikule pa nadalje. Najvažnija vrijednost koju ljudi imaju je zapravo njihov karakter. Samo obrazovanje pak nije dovoljno, što ga više imate, to više vidite da je zapravo nedostatno da možete voditi kompleksne sustave. Ja, između ostalog, zadnjih 30 godina, pretežno vodim tvrtke i investicijske projekte.

Što znači, da vodim sve discipline. I arhitekte, i strojare, električare, i izvođače, i one koje izdaju dozvole, i investitora koji može biti korporacija, a može biti i običan čovjek, koji je možda naslijedio neke novce pa je odlučio investirati. Uglavnom, način na koji mi radimo koji uključuje metodičnost i sistematičnosti u političkom je svijetu nepoznat.

Dakle, mislim da su me život, obitelj, okolina, obrazovanje, korporativni put i sve teškoće koje sam imao, uključujući i ratni put i zarobljeništvo, pripremale da imam tu snagu i vjeru da se stvari mogu pomaknut i promijenit.

Koje aspekte vašeg stila korporativnog vodstva planirate primijeniti i sada u javnom sektoru?

Kao što stalno ponavljam, karakter je tu ključan. Moj stil upravljanja je uključiv, orjentiran ostvarenju ciljeva. U javnom sektoru kao i u korporativnom morate najprije probrati ljude, staviti ih na pozicije na kojima su oni najbolji. Morate određenim modelima spriječiti nepoželjne pojave dok istovremeno poželjne pojave morate motivirati određenim bonusima. Kad uvedete ove metode bit ćete uspješni i u firmi i u korporaciji ili u javnom sektoru.

Lean six sigma management, zero based budgeting i potpuna transparentnost su također modeli koji se mogu uspješno primijeniti i u javnom sektoru.

Dakle, prema Lean six sigma procesi moraju biti maksimalno pojednostavljeni i bez „otpada“. Takvu analizu stanja smo napravili za Vladu kad je bilo pitanje procesa obnove od potresa. Plenković me je pitao mogu li pomoći, a ja sam mu odgovorio da mogu, da sam se bavio investicijama u graditeljstvu, ovlašteni sam inženjer, certificirani voditelj projekata i da ću za početak pogledati zakon.

Ustanovili smo da će deset godina trebati samo da se papiri riješe. Proces upravnog postupka kako ga je zamislila vlada se prostire na 80 stranica i to je loš upravni proces. To je neprihvatljivo. Sugerirali smo da se mora ići u promjenu zakona, nije se išlo i što smo dobili? Nijedna zamjenska kuća u Zagrebu ni dan danas nije završena.

Druga metoda je Zero-based budgeting (ZBB), metoda proračuna u kojoj se svi troškovi moraju opravdati za svako novo razdoblje. Proces proračuna temeljenog na nuli počinje od “nulte baze”, a svaka se funkcija unutar organizacije analizira s obzirom na njezine potrebe i troškove. Proračuni se tada sastavljaju oko onoga što je potrebno za nadolazeće razdoblje, bez obzira na to je li svaki proračun veći ili niži od prethodnog.

Dakle, floskula je kako su budžeti zadani i kako se ništa ne može promijeniti u proračunu, doneseš nove zakone i cijeli proračun prekrojiš prema potrebama razdoblja za kojeg se on donosi.

Treća metoda vam je totalna transparentnost.

Mi smo u fondu napravili softver kakvog može koristiti bilo koja agencija ili jedinica lokalne samouprave. Kad građanin dobije neko rješenje ili neki dokument vezano uz svoju oštećenu nekretninu on odmah dobije svoje mjesto u bazi i veže se na adresu i svi daljnji dokumenti, ugovori, štogod, dostupni su na jednom mjestu.

Mi smo tako uvidjeli mnoge potpuno nelogične razlike u cijeni za iste radove na različitim lokacijama. Na primjer u Zagrebu je uklanjanje ruševine koštalo oko 30 do 35 eura po m2, a na Banovini gdje je uklanjao Stožer Civilne zaštite čak 90 eura. Možemo reći kako potpuna transparentnost otežava korupciju i sve ostale nepravilnosti u gospodarenju javnim novcem.

Kako namjeravate uskladiti ekonomski razvoj s održivim razvojem i zaštitom okoliša?

Gledajte, mi smo prvo jedna od najsiromašnijih država Europske unije i mi moramo najprije osnažiti sve aspekte ekonomije, i zaposlenost, prosječne plaće, BDP i naposljetku cijeli državni proračun. A, ovo što se sada stavlja u fokus oko klimatskih promjena treba sagledati iz različitih kuteva. Ja sam energetičar po struci i još na fakultetu sam učio kako postoje ciklusi u kojima se klima mijenja.

Ti ciklusi mogu biti u periodima od 11 godina kao Sunčevi ciklusi ili svakih 20.000 godina i više kao Milankovićevi ciklusi. Mi smo sad u nekom ciklusu u kojem se događaju promjene i u kojem čovjek sigurno ima utjecaj na okoliš, smanjuje površine pod šumama, spaljuje fosilna goriva itd. I sad to treba usporiti i ozdraviti te bilance, ali to neće riješiti ni sami električni automobili ni druge slične pojedinačne mjere nego cijeli set mjera koji provode sve zemlje.

Naime, danas su Kina i SAD izvan klimatskih protokola i uzalud što EU štedi na CO2 emisijama kad te velike ekonomije ne štede.

Održivost je po meni vezana uz čuvanje svoje poljoprivrede, šuma, voda i energetike u kojoj ćemo se oslanjati na hidroelektrane i reverzibilne hidroelektrane. Osobno se zalažem za održivost pa i na mom OPG-u sami proizvodimo struju za naše potrebe, vodu spremamo, cijeli sustav navodnjavanja smo tako postavili. Mi tu priču održivosti živimo, ali električnog traktora nema u ponudi, ne proizvode se masovno i jeftino.

Koja je vaša strategija za poticanje poduzetništva?

Prvo, moramo konstatirati kako je polovica ekonomije naše države vezana za samu državnu administraciju; ili je država vlasnik, ili bitno utječe na trgovačka društva u privatnom vlasništvu koje se natječu za javna sredstva. To treba promijeniti. Državu treba maknuti iz poduzetništva. Ona niti zna niti se treba baviti proizvodnjom kobasica, turističkim kapacitetima, toplinarstvom…. Zašto bi se država time bavila?

Privatne kompanije bit će puno učinkovitije. Sve poslovne subjekte koji nemaju stratešku važnost treba prodati. S druge smo strane, prodali neke strateške subjekte koje nismo trebali.

Mi moramo zadržati, cjevovode plina, cjevovode nafte, rafinerije, skladišta plina, šume, vodu, to se jednostavno ne prodaje.

A HEP, treba li HEP privatizirati?

HEP vam se sastoji od komponenti koje ne treba prodavati i onih koje su pogodne za privatizaciju. No, najprije HEP treba korporativno urediti. Znači ne možete u sustavu imati ljude kao što je Barbarić i ne možete imati resornog ministra kao što je bio Filipović.

Oni su se međusobno prepucavali i puštali svoje interne dopise u javnost iz kojih je vidljivo da oni ne raspolažu niti osnovnim pojmovima. Kad sam pogledao te njihove interne dopise shvatio sam da oni uopće ne razumiju što su gigavati, megavati, teravati itd.

Nakon kadrovskog uređivanja treba razlučiti koje segmente nipošto ne privatizirate, a koje ponudite na tržištu. HEP opskrbu tako morate zadržati, dalekovodi moraju biti pod kontrolom države. Oni su strateški resurs.

Funkcioniranje sustava opskrbe električnom energijom, dalekovodi i pripadajuća postrojenja, ne možemo prepuštati privatnicima koji bi profit ili tuđi interes stavili ispred nacionalnih interesa. Hidroelektrane također. One koriste nacionalni resurs vodotokove, naše rijeke i to je najčišći proces dobivanja električne energije i još k tome visoko profitabilan.

Reverzibilne hidroelektrane su važne za stabilnost cjelokupnog sustava jer mogu skladištiti energiju u akumulacijskim jezerima, a to će postajati sve potrebnije s povećanjem obnovljivih izvora energije.

Ali, termoelektrane na plin, na primjer, treba privatizirati. Država u slučaju potrebe unutar mandata jedne vlade može izgraditi takvu jednu termoelektranu od ideje do stavljanja u pogon. Takvi se objekti mogu replicirati, ali nacionalnu infrastrukturu ne možete lako replicirati.

Mislite li da je Inu trebalo prodavati?

Mi smo premijeru još u 10. mjesecu 2016. rekli da je stanje u Ini oko korporativnog upravljanja nezakonito i da je ono što je protupravno radio Sanader, a za što postoji i sudska presuda nikada nije poništeno. Ako su upravljačka prava prepuštena Molu na temelju nezakonite radnje tu je odluku trebalo poništiti. Tu bi trebalo slijediti modele uređivanja odnosa upravljanja strateškim resursima koji su jednostavni poput austrijskog modela.

Mi trenutno u Ini imamo 44 posto vlasništva, moj je prijedlog premijeru bio da na kraju prodamo još 10 posto vlasništva Ine. Prvo osnujemo novi d.o.o. u kojeg stavimo sadašnjih 44 posto dionica, na taj d.o.o. uzmemo kredit uz jamstvo dionica u trenutnom vlasništvu uz jamstvo vlade ili uz sudjelovanje mirovinskih fondova. U tom d.o.o.-u s 45 posto dionica Ine i kasnije smanjenom na 35 posto, država mora imati 51 posto vlasništva.

I onda taj d.o.o. preuzima u INA-i 51 posto vlasništva. Tako vi s 35 posto dionica Ine postajete apsolutni vladar Ine i reagirate samo kad je državni interes u pitanju. Dakle, moglo se je s manje novaca nego što država im danas zarobljeno u Ini imati puno profitabilniju kompaniju i veću stratešku kontrolu.

Što sa šumama i vodama?

Mi izvozimo hrast po cijeni od 1000 eura kubik i uvozimo namještaj od hrastovine po cijeni od valjda 50 tisuća eura po kubiku. Poticajima i poreznim politikama trebamo motivirati domaće tržište da se zainteresira za drvoprerađivačke investicije u Hrvatskoj. Hrvatske šume ne treba prodavati, ali zato treba uvesti reda u gospodarenja i registar imovine u kojima po našim informacijama ima mnogo nepravilnosti i pogodovanja.

Što biste učinili s poljoprivrednim zemljištem?

Naši ljudi, kao posljedica komunističkog sustava koji je vladao 45 godina, ne vjeruju u zajedničko vlasništvo. Zato se naša stranka zalaže za prodaju zemljišta i to po modelu da država ima pravo prvokupa i nazadkupa. Cijene bi se određivale kao prosjek od zadnje tri godine. Tako bi smanjili mogućnosti za špekulante. Cijenu ne bi određivali sudski vještaci nego porezna uprava na osnovu konkretnih podataka koje ona ima o iznosima plaćenim u kupoprodajama.

Ako vlasnik prodaje zemljište, država ga kupuje po cijeni koja ide po modelu kakav je bio kod prodaje.

U slučaju potrebe, nekakvih strateških razloga, država može koristiti mogućnost nazadkupa koja je naznačena kao opcija u kupoprodajnom ugovoru i na taj način proizvođači hrane mogu biti vlasnici zemlje, ali i država ima kontrolu nad strateškim resursom.

Kako biste privukli strane investicije u Hrvatsku?

Sa stranim investitorima imam mnogo iskustva pa čak i sad trenutno radim s nekima od njih. Dakle, nas strani investitori zaobilaze iz nekoliko razloga. Prvi i najveći je stupanj korupcije. Velike globalne korporacije imaju etičke kodekse koji značajno ograničavaju spremnost takvih kompanija da ulaze u bilo kakve aranžmane s jednim tako korumpiranim državnim sustavom kao što je naš.

Naime, one ne mogu ulagati u državama gdje je transparency index 50 ili niži od toga. Po uređenosti pravosuđa smo zadnji u Europskoj uniji i to je još jedan važan razlog zašto izostaju značajnije strane investicije. Nema garancije da će takvo pravosuđe zaštititi imovinu stranog ulagača. To je rizik koji nije prihvatljiv većini investitora. Sporost državne administracije je treći veliki problem kod privlačenja stranih investicija.

Ključ za privlačenje stranih investicija je uređivanje pravosuđa, sprječavanje svake moguće korupcije i maksimalno pojednostavljenje svih administrativnih postupaka.

Koji su sektori gospodarstva, po vašem mišljenju, najpogodniji za rast?

Mi smo mala zemlja i nama su svi sektori dobri, ali najbolji su oni koji zahtijevaju veću edukaciju i što više plaće. Nisko plaćena radna snaga nije dobra za Hrvatsku ekonomiju. Za kvalitetno demokratsko društvo potrebno je da su ljudi obrazovani i da imaju visoke prihode. Tada demokracija bolje funkcionira. S druge strane, egzistencijalno ugroženi ljudi su podložni manipulaciji.

Znači za Hrvatsku bi bilo neophodno da potakne rast u informatici, modernim industrijama pa čak i vojnoj industriji. Đuro Đaković se mogao nametnuti u toj grani gospodarstva. Proizvodnju vodenih dronova mogli bismo pokrenuti uz pomoć Brodarskog instituta. Potreba za ovim naoružanjem je sveprisutna od Južne Amerike i Azije do Europe.

Kako mislite uskladiti prednosti slobodnog tržišta i zaštite lokalnih industrija?

Prvo trebamo vidjeti što je nama u interesu. Da smo mi jaka izvozna zemlja nama bi ulazak u OECD bio imperativ, ali mi smo uvozno tržište, otvaranjem dodatnih vrata mi ćemo dobiti još jeftinije proizvode, još lošije kvalitete i još ćemo više ubiti domaće proizvođače. Ne postoje logičke prednosti ulaska u ovu asocijaciju već se tu radi samo o diplomatskom čvarku kojeg će dobiti Andrej Plenković i ničemu više.

Kad govorimo o Europskoj Uniji tu možemo koristiti iskustva Francuske i načinom na koji ona štiti svoje poljoprivrednike. Ona je mudro povezala strategiju Unije i vlastite interese. Francuska je privilegirala vlastite proizvođače hrane uz obrazloženje kako se vodi strategijom EU o skraćivanjem puta od mjesta proizvodnje do mjesta konzumiranja proizvoda, što smanjuje emisiju CO2 u atmosferu, a što je jedan od imperativa europskih politika.

Naše politike po ovom pitanju ne idu po paroli “Od polja do stola” nego valjda “Od Poljske do stola”. Ta hrana prolazi prenisku razinu kontrole. Pa i svinjska kuga nije došla preko divljih svinja nego preko uvezenih praščića koji nisu adekvatno pregledani jer divljih svinja zaraženih je bilo neobično malo.

Vi imate iskustvo korporativnog vodstva, sad ste poduzetnik pa kako vidite naše tržište rada i koje je vaše stajalište o pravima radnika i plaćama u privatnom i javnom sektoru?

Svi u Hrvatskoj osim manjeg broja onih koji rade u stranim kompanijama su potplaćeni.

Na primjer Slovenci imaju 80 posto veću kupovnu moć. Osim što su prosječne plaće više 30% u Sloveniji, naša kupovna moć je poražavajuća. Da bi se to promijenilo moramo podići produktivnost. U tom slučaju 430 tisuća zaposlenih u javnom sektoru mora doprinositi produktivnosti.

A poduzetnici moraju prihvatiti da su im zaposlenici partneri, da ih moraju poštivati i da moraju izgrađivati fer odnose. Poduzetnici moraju snositi najveći rizik pa imaju pravo i na najveći dio profita. Radnici moraju imati dobre uvjete rada, plaću koja osigurava prikladnu kvalitetu života i sigurnost zaposlenja da bi bili produktivni.

Kojim politikama biste osigurali socijalnu pravednost i podršku za siromašne i nezaposlene?

Socijalna pravednost je jedan konstrukt kojeg različiti ljudi različito tumače. Za mene je stabilna država ona u kojoj nitko nije gladan, nitko nije bez krova nad glavom i djeca imaju pravo na jednake uvjete obrazovanja sa troškovima od jaslica do doktorata koje financira država. To je za mene pravedno društvo koje će napredovati.

Pravedno društvo nije ono u kojem nacionaliziramo dobra onima koji imaju i onda ih podijelimo. To smo probali i to je propalo. Najbolji među nama moraju ići naprijed, oni moraju biti motor društva. A najbolji nisu elite rođene sa zlatnom žlicom u komunizmu, svi trebaju imati svoju šansu i izvan elitističkih grupica.

Isto tako mi moramo podignuti produktivnost i BDP da bismo povećali proračun i onda našli dodatna sredstva za umirovljenike, učenike i studente, vojsku, zdravstvo i sve ostalo.

Više puta ste istaknuli kako je transparentnost rješenje za korupciju, kako biste je osigurali u vladi i u javnim poduzećima?

Nitko ne može krasti ako su reflektori upaljeni i svaki proces i odluka se bilježi digitalno u realnom vremenu. Ja sam na antikorupcijskom vijeću upravo svjedočio o tome kako je akcija krađe milijarde iz Ine bila dvije godine ranije pripremana.

Smijenjeno je devet direktora Ine bez kvalitetnog objašnjenja, transparentnih natječaja i tada je bez internog natječaja instaliran Škugor unatoč činjenici da je već imao problema zbog trgovanja plinom i bio je 2007. smijenjen s tadašnje funkcije u Ini.

Jedan član Uprave INA-e koji je skupa sa Škugorom i Ćorićem bio u HDZ-ovim odborima, na moj upit zašto to rade, rekao mi je kako je ta odluka došla direktno od premijera. To objašnjava i zašto je Škugor 470 dana od privođenja stalno na slobodi.

U koje sektore, po vama, država treba najviše investirati?

Imate nekoliko sektora koji su vam jako važni. Prvi je obrazovanje. Obrazovanje je najbolja zaštita nacije u mnogo aspekata. Druga potrebna investicija je u pojednostavljenje administracije, a treći sektor je energetika. Energetika je neophodan resurs u budućnosti. Digitalizacija i informatika ne funkcioniraju ako imate energetske deficite. Četvrti segment je željeznički promet koji je žalosno propao.

To su strateški segmenti u koje država treba ulagati. Diverzifikacija opskrbe energentima je nužnost. Ako gledamo konkretno turizam onda država treba osigurati dugoročnu održivost turizma, proširenje lokacijskih kapaciteta marina. S obzirom na položaj i prirodne ljepote s brojem vezova porast će i prihodi od ugostiteljstva, servisa za jahte i cijele popratne turističke infrastrukture.

Kad biste definirali svoju stranku gdje biste je pozicionirali na političkom spektru?

Mi sebe vidimo kao stranku širokog centra, i lijevo i desno. Imamo politika koje su lijevo i koje su desno, ali ne radikalnih jer radikalnih politika nemamo ni lijevih ni desnih. Radikali govore samo o dogmama, a tu onda nema diskusije i argumentirane rasprave.

Kako komentirate odlazak Vesne Škare Ožbolt? Njoj je navodno smetala vaša ideološka nedefiniranost?

Ja Vesnu poznajem nekih 20 tak godina i uvijek ću reći da smatram da je ona poštena i da je imala značajan i pozitivan doprinos u hrvatskoj politici. Zato sam i htio da ona bude s nama u stranci. Ona je jedan od rijetkih odvjetnika koji je u stanju boriti se sa restrukturiranjem i reformom pravosuđa. Nikad nisam čuo da se bilo gdje nepošteno okoristila od svog političkog djelovanja, a ima i želju i sposobnost da napravi promjene u pravosuđu.

Kao takva bila je poželjan partner i jedna od pet potpredsjednika stranke. Neke kadrovske odluke skupštine stranke nisu joj odgovarale, ali i oko ključnih ciljeva naših politika nismo se uspjeli usuglasiti.

Mi smo smatrali da je stvaranje hrvatske države zatvorena tema, da nitko od pol milijuna ljudi koji su otišli iz Hrvatske nije otišao zato što se nedovoljno vrednuje Domovinski rat i stvaranje hrvatske države. Mi se želimo baviti rješavanjem gorućih pitanje, nepravdom, korupcijom i ekonomskim pitanjima, a ona je smatrala da se više trebamo baviti devedesetim godinama prošlog stoljeća što nam je opterećivalo diskusije.

I sam ste hrvatski branitelj, u Domovinskom ratu je često bio korišten pozdrav “Za dom spremni” koji je vaš stav o tom pozdravu?

Za dom spremni ima svoj vremenski kontekst, a tu se izdvajaju dva vremenska razdoblja. Jedno je ono u kojem je HOS u jednom manjem dijelu, ali vrlo aktivno i u kritično vrijeme, sudjelovao u obrani Hrvatske i njegovi su pripadnici ponekad nosili obilježja vezana uz Drugi svjetski rat. To je, smatram, pogrešno prihvaćen simbol hrvatske samostalnosti iako nemam problem sa povijesnim zastavama s prvim bijelim poljem jer je takav i krov crkve na Markovom Trgu u Zagrebu.

Realno Hrvatska u drugom svjetskom ratu nije bila samostalna nego je bila raskoljena između Nijemaca i Talijana, imali smo vladu koja nije bila demokratska nego marionetska i na žalost se je u tom vremenu dogodio dio loših stvari koji opterećuju reputaciju Hrvata u Svijetu. Ja bih našim HOS-ovcima uvijek dao počast za obranu zemlje, čak im ne bih zamjerao da su u onim kaotičnim okolnostima veličali takav jedan pozdrav, ali on je današnjem vremenskom kontekstu neprihvatljiv.

Taj pozdrav nam malo toga donosi, ali zato može prouzročiti značajnu međunarodnu štetu. Trebamo biti pametni i ići naprijed. Mi smo na ovim prostorima 1350 godina i imamo dobrih primjera održivosti malog broja Hrvata u teškim okolnostima, poput Poljičke Republike i Dubrovačke Republike.

Kako gledate na pobačaj?

Na pobačaj gledam iz pozicije nekoga čije tijelo nije stvoreno da rodi ili pobaci čime odmah sebe izuzimam od odluke. Moja osobna politika kao i politika naše stranke je da žena ima pravo odabira. Država može osigurati uvjete stanovanja, naknada, jaslica i slično da te razloge pobačaja otklonimo. S druge strane, država mora osigurati da priziv savjesti kod ginekologa ne ometa rad odjela.

Dakle, ako netko ima priziv savjesti, država mora osigurati funkcioniranje odjela ginekologije i za pobačaje. Uostalom, mi moramo pružiti medicinske usluge svima koji ih trebaju. Gdje da te žene idu? Da li to znači da će to obaviti u nekoj drugoj državi ili u potpuno neadekvatnim uvjetima s visokim rizikom po ženu?

Koji je vaš stav o rodnoj ideologiji?

Uvijek krećem od toga da svaki građanin Hrvatske treba imati pravo na pravednost, ravnopravnost, sigurnost i društvo jednakih šansi u svemu.
Mi smo izglasali Istanbulsku konvenciju, koja se u njoj spominje, ali nije do kraja definirana ni u njoj ni kasnijim zakonima. Najprije trebamo pogledati koliko rodova uopće ima i koje su razlike. I već tu zapnemo jer su rodovi kombinacija biologije, identiteta, kulture i osobnog izbora. Konzultirao sam se s jednom osobom koja se kod nas bavi ovom temom i upitao sam je koliko uopće rodova ima?

Ona mi ih je nabrojala 15-tak. Međutim, u pripremi za taj razgovor uvidio sam da ih ima čak i više od 45 po različitim izvorima. I sad se nameću praktična pitanja poput toga postoji li uopće rješenje koliko različitih zahoda bi tvrtka sa 5.000 zaposlenih trebala imati jer je za očekivati da ima barem 20-tak rodova među zaposlenima. Onda shvatite da ni tako jednostavnog rješenja nema pa ispada da je konflikt i oko jednostavnih pitanja izvjestan.

Iz samih tih zajednica trebaju dolaziti prijedlozi rješenja koja njih zadovoljavaju i ta rješenja ne smiju ugrožavati prava nekom trećem jer onda ulazimo u vrtlog stalnog konflikta.

Koji je vaš stav o moliteljima na trgovima tzv. “Klečavcima”?

Čovjek se može moliti bilo gdje, ne samo u crkvi, ali forsirati ovakve događaje na javnim mjestima mislim da nije prikladno. Ako su željeli poslati poruku, razumijem, ali mislim da određene poruke koje su poslane s tih skupova nisu baš prihvatljive.

Žene se mogu oblačiti kako god hoće, a meni se osobno sviđa da se oblače izazovno i imam dovoljno samokontrole da ih niti verbalno niti fizički zbog toga neću uznemiravati. Ja ne bih nikome uskraćivao nikakva prava, ali oni se dosta bave uskraćivanjem tuđih prava.

Po meni je to radikalizacija sustava po uzoru na onu koja se događa u muslimanskom svijetu.

Žene bi se trebale zabrinuti i početi djelovati.

Kako procjenjujete COVID politike i koji je vaš stav o namjeri WHO-a da u slučaju novih pandemija ona upravlja krizom, da bude pretpostavljena lokalnim sustavima?

Covid kriza i ratovi su idealni da sociopatski režimi pokažu svoju narav do kraja i da ljudima oduzimaju slobode. Oduzimanje sloboda se ubrzalo tijekom i nakon covida.
Osobno imam povjerenja u cjepiva, cijepljen sam mnogo puta i vjerojatno me je jedan dio tih cjepiva spasio od nekih teških bolesti.

Način na koji je reagirao dio Europe, EU komisija, pa onda i Hrvatska koja želi biti veći Europejac od same Europe je bio potpuno neracionalan. Mi smo potpuno nepotrebno zaustavili cijelu našu ekonomiju. Puno je više ljudi stradalo zbog neadekvatnog zdravstvenog tretmana i to će se tek pokazati – nego zbog korone. Držim da WHO treba biti centralno mjesto prikupljanja zdravstvenih informacija i imati savjetodavnu ulogu, a svaka zemlja pa i svaki građanin mora sam odlučivati o određenim stvarima.

Zalažem se da cjepiva budu svima dostupna, osobito ona koja su dokazano učinkovita i provjerena rigorozno, a odluka mora biti na pojedincu. U mojoj obitelji, supruga i ja smo se cijepili protiv Covida, a razgovarali smo s našom djecom i savjetovali ih da prođu bez cijepljenja jer bolest nije bila opasna za mlade dok mRna cjepiva koja su odnedavno u upotrebi nemaju dovoljno dugu primjenu.

To je nama djelovala racionalna odluka. Hrvatska je naručila 5 puta više cjepiva nego nam je bilo potrebno, stožer je djelovao politički jer je bio sastavljen od političara, a ne stručnjaka i cijelo je vrijeme gurao jednu agendu i nismo imali drugog mišljenja. Potom je cjepivo kasnilo, što je sigurno nanosilo štetu starijima i bolesnima.

Kako komentirate najavu da će u Francuskoj biti donesen zakon po kojem će kritiziranje mRna cjepiva biti kažnjivo kaznom zatvora?

Apsolutno sam protiv toga. Ja sam za švedski model cijepljenja. Ti ljudi su osim što su liberalni i socijalno osjetljivi i civilizacijski su iznad prosjeka Europe i to im se dobro odrazilo i na zdravstvo i na gospodarstvo.

Kako gledate na aktualnu migrantsku krizu?

Migranti su jedna kompleksna priča koja počinje s tim da su i naši predaci bili migranti, da smo svi odnekud drugdje došli. Hrvati su na ovim prostorima oko 1350 godina, a i ja sam radio u Belgiji i drugim državama. Trenutno i Hrvatskoj i Europi nedostaje radne snage i trebat će nam migranti s obzirom na demografske trendove. Mi u stranci dijelimo migrante na one koji od svojeg dolaska poštuju zakone i ulaze legalno i one koji granicu prelaze ilegalno.

Za ilegalne migrante nema nikakvog opravdanja i tko god izmišlja opravdanja za njih nije u pravu. Mi jesmo liberali, ali nismo za protuzakonito postupanje. Krijumčare migranata treba najstrože kažnjavati i onemogućiti ilegalne prelaske granice. S druge strane naša je država mogla u migrantske kampove poslati svoje psihologe, pripadnike službi i ostalo osoblje koje je moglo probrati potrebna zanimanja i dovesti ih u Hrvatsku. Takvog čovjeka dovedete s obitelji preko legalne granice. A Hrvatska ne smije postati hot spot za migrante.

Sigurno razgovarate i s drugim strankama o predizbornim i postizbornim koalicijama, koliko nam možete reći o toj temi?

Nas najviše vesele ljudi koji su kratko u politici, nezavisni političari i mladi i ti su ljudi najsukladniji ideji ostvarivanja ciljeva kako ih mi vidimo.
HDZ okuplja desnu koaliciju, SDP lijevu, a mi građanima nudimo kvalitetnu i dokazanu centrističku opciju. Očekujemo nestabilne Vlade i moguće nekoliko uzastopnih izbora u ovoj godini. Sve se siluje i po Ustavu gaze obje strane.

Dogovorili smo se s Fokusom čiji su gradonačelnici i načelnici proteklih godina u svojim sredinama dokazali da su promjene moguće, to su gradovi s najmanjim porezima, najvećom transparentnošću i najvećim brojem investicija privatnog sektora. Vjerujem da smo svi umorni od nerada, korupcije, klijentelizma, praznih obećanja i prepucavanja kojima svakodnevno svjedočimo, upravo je to razlog zbog kojeg smo moj tim i ja odlučili ući u politiku i pokušati promijeniti sliku Hrvatske.

Siguran sam da zajedno s ljudima iz Fokusa možemo napraviti promjenu koja je Hrvatskoj potrebna, podići standard naših građana i maknuti Hrvatsku s dna svih europskih ljestvica. Hrvatska i njeni građani zaslužuju više i, udruženi, mi to možemo i želimo ostvariti.

Znači nećete biti dio SDP-ove koalicije?

Prvo nisu nas zvali, drugo ne vidim da imaju rješenja što nakon HDZ-a. Što znači rijeka pravde, kako to rješava problem rasta troškova života, primjerice? Ulazak aktualnog Predsjednika Republike u parlamentarne izbore je dodatno narušavanje demokracije.

Premijer i Predsjednik neprestano ne priznaju institucije i u tome su slični, i zastrašujuće je koliko malo drže do države. Zapravo obojica vuku Hrvatsku u svojevrsnu diktaturu, svaki na svoj način. Milanovića pozivam da bude frajer i podnese ostavku, pa se natječe ravnopravno kao svi mi, a ne na trošak građana s pozicije predsjednika države, zabijajući zadnji čavao u demokratski sustav Hrvatske.

Tko vam je neprihvatljiv od političkih stranaka koje se kandidiraju za novi saziv sabora?

Pa definitivno ne bismo išli s HDZ-om, ne bi mogli ni s Radničkom frontom. A, ne bi mogli ni sa SDP-om. Držim da su HDZ i SDP došli iz istog bazena. Oni jedan drugoga ojačavaju, kad ne bi bilo HDZ-a ne bi bilo ni SDP-a i obrnuto. To najbolje ilustrira odnos Milanovića i Plenkovića. Pola vlade je odstupilo zbog kriminala, imamo rat u Ukrajini, imamo mnoštvo razloga za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, ali premijer i predsjednik nisu našli za shodno da sjednu i rasprave o ovim i drugim važnim temama. Dva ega ovdje vode glavnu riječ, meni je to neprihvatljivo.

Uglavnom, mi po anketama stalno rastemo i sljedeći tjedni bi nas trebali dovesti preko 5 posto pa će nas mediji koji nas za sada ignoriraju morat zvati na sučeljavanja pogotovo u prvoj izbornoj jedinici. Zanimljivo je i da mi i Možemo imamo najbliže biračko tijelo, ali približan broj ljudi oko 40 posto glasača Možemo kao i onih Domovinskog pokreta, znači ljudi i iz lijevog i iz desnog političkog spektra smatra da bi moj izbor za premijera bio dobar prema IPSOS-ovom istraživanju. Ta činjenica govori koliko su ideološka pitanja ustvari manje važna nego što se ona potenciraju u javnosti.