Hrvatsko vijeće obrane (HVO) je vojna organizacija formirana tijekom Domovinskog rata, koja je imala ključnu ulogu u obrani hrvatskih interesa, posebice u dijelovima Bosne i Hercegovine s hrvatskom većinom. Osnovano je 1991. godine kako bi zaštitilo hrvatske zajednice u BiH, ali je kasnije aktivno sudjelovalo i u sukobima u samoj Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini, osobito tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. godine, a sve na temelju Splitskog sporazuma koji su potpisali Alija Izetbegović uime BiH i Franjo Tuđman, hrvatski predsjednik.
Rat u BiH je bio iznimno kompleksan sukob koji je uključivao više etničkih i vojnih frakcija. U tom kontekstu, HVO je igralo važnu ulogu, prvenstveno u podršci hrvatskoj zajednici u BiH, ali i u sukobima s drugim vojnim snagama, kao što su Vojska Republike Srpske (VRS) i kasnije Armija Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH).
Jedno od značajnih poglavlja u povijesti HVO-a kada su u pitanju Bošnjaci i njihova percepcija, a što danas nevoljko priznaju, je bilo oslobađanje dijelova BiH, posebice tijekom opsade Bihaća. Bihać, grad smješten na zapadu Bosne i Hercegovine, bio je pod opsadom srpskih snaga tijekom rata u BiH i prijetio mu je scenarij sličan onom u Srebrenici. U tom su kontekstu HVO i ARBiH uspostavili savezništvo kako bi zajedno branili grad. Ovo savezništvo, iako je bilo složeno i ponekad napeto, pokazalo se ključnim u očuvanju Bihaća i spašavanju tisuća civila od daljnjih strahota rata.
Zapadni dio Bosne i Hercegovine, uključujući gradove poput Bihaća, bio je ključno strateško područje tijekom rata. Kontrola ovih područja omogućavala je pristup važnim resursima i komunikacijskim putevima. Stoga je borba za zapadni dio Bosne bila intenzivna i često odlučujuća za ishod rata.
Unatoč svojoj kompleksnosti i ponekad kontroverzama koje su pratile djelovanje HVO-a tijekom rata u BiH, neosporna je činjenica da je ova vojna formacija igrala ključnu ulogu u zaštiti hrvatskih interesa u BiH te u spašavanju mnogih života tijekom jednog od najmračnijih razdoblja u povijesti BiH.
Rat Muslimana i Hrvata počeo je u Središnjoj Bosni napadima Armije na HVO kako bi se nadoknadio gubitak koji su im Srbi prouzrokovali.
Bošnjačko-hrvatski sukob bio je oružani sukob za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini između snaga Republike Bosne i Hercegovine predvođenih Armijom Republike Bosne i Hercegovine i snaga Hrvatske Republike Herceg-Bosne predvođenih Hrvatskim vijećem obrane. Sukob je trajao od 23. listopada 1992. do 18. ožujka 1994. godine, kada je potpisan Washingtonski sporazum.
Najznačajniji i najdugotrajniji sukobi odvijali su se na područjima Hercegovine (u Mostaru, Jablanici, Prozoru-Rami, Konjicu), u dolini rijeke Lašve (u Travniku, Novom Travniku, Vitezu, Busovači), u dolini gornjeg toka rijeke Vrbas (u Uskoplju, Bugojnu), u dolini rijeke Lepenice (u Kreševu, Kiseljaku, Fojnici) i u dijelovima Bosne (u Kaknju, Varešu, Maglaju, Zenici, Zavidovićima, Žepču). Za razliku od navedenih područja, do sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane nije došlo na područjima Bihaća, Sarajeva, Usore, Tuzle, Brčkog i Orašja…
Dodajmo da je uloga HVO-a bila velika i u borbama koje su se vodile prilikom oslobađanja hrvatskih teritorija od takozvane Krajine kada su, s druge strane granice, odvlačili srpske snage kako bi HV mogao lakše ući u sam Knin. O tome su nebrojeno puta govorili brojni strateški i vojni stručnjaci, a važnost HVO-a prepoznao je i sam predsjednik Milanović.
Ukupno u 44 mjesta/općine u BiH u kojoj živi značajan dio Hrvata djelovalo je HVO, a ovih dana počinju i obljetnice povodom osnutka HVO-a početkom veljače. Treba napomenuti kako je aktualni predsjednik Zoran Milanović ponajviše zaslužan jer HVO danas ima svoje mjesto u kolektivnom hrvatskom sjećanju jer je u prvoj godini svog mandata odlikovao brigade HVO-a koje su sudjelovale u Oluji, a potom odao priznanje i većini postrojbi pojedinačno od Save do mora, odnosno od Orašja do Neuma.
Donosimo raspored obilježavanja osnutka HVO-a po općinama i mjestima diljem BiH:
Franjo Komarica odlazi u mirovinu, a zaređen će biti novi banjolučki biskup don Željko Majić
