Slučaj ozlijede časne sestre Marije Tatjane Zrno koji je pobudio burne rasprave u hrvatskom društvu i dalje je tema koja zaokuplja najveću pažnju javnosti.
Sve je počelo u petak 28. studenog kad je objavljena vijest da je časna napadnuta nožem, lakše ozlijeđena i da se sumnja na migranta koji je prilikom napada uzvikivao islamske vjerske parole.
Vijest su prvi objavili novinari sa Z1, Marin Vlahović i Velimir Bujanec, a uskoro su je objavili i svi glavnostrujaški portali.
Mainstream je izvještavao o napadu na časnu sestru koja je ubodena oštrim predmetom u predio abdomena, a izostavio je dio o etničkoj pripadnosti napadača.
Iako su u tom trenutku svi mediji izvještavali slično, kasnije će se upravo novinari sa Z1 televizije prozivati u tim istim medijima zbog širenja dezinformacija.
No, sagledavajući objektivno, ako je to bila izjava časne sestre u bolnici ne može se reći da se radilo o dezinformaciji. Ubrzo je krenula medijska hajka s ciljem da se ograniči utjecaj neovisnih pojedinaca i medija kojima pripadaju i spomenuta dvojica novinara.
Nije nevažno primijetiti i da se u posljednje vrijeme sve češće događaju intervencije digitalnih platformi u smislu cenzuriranja sadržaja i blokiranja profila na društvenim mrežama sukladno europskoj uredbi DSA (Digital Services Act). Ova uredba odnosi se na obvezu platformama da uklanjaju dezinformacije i druge štetne sadržaje. DSA je vrlo efikasna metoda za glavnostrujaške medije u njihovoj borbi za publiku koju im sve više preotimaju mali neovisni mediji, podcasti, blogovi i slični medijski sadržaji, a ovaj je im slučaj poslužio kao idealna prilika za označavanje „dezinformatora”.
Vrlo brzo nakon prve vijesti o napadu portal Index je izvijestio i da se razmatra mogućnost samoozlijeđivanja.
U ponedjeljak se već proširila informacija da se radilo o samoozlijeđivanju da bi u utorak policija i službeno potvrdila tu vijest.
Časna je završila na psihijatriji s kaznenom prijavom, a mnoga su pitanja vezano uz ovaj slučaj ostala otvorena.
Migrantske politike u Europi
Prije nego pristupimo detaljnijoj analizi ovog slučaja valja promotriti širu sliku vezano uz slične događaje i raspoloženje javnosti u našoj zemlji kao i u državama Europske Unije.
Migrantska politika jedno je od najosjetljivijih pitanja u većini europskih država. Arapsko proljeće, rat u Siriji (od 2011.), širenje Islamske države u Siriji i Iraku te sukobi i nestabilnost u Afganistanu, Iraku i Libiji, proizveli su milijune izbjeglica u toj regiji što je dovelo do velikog vala migracija 2015. i 2016.
Tih godina se put Europe uputio najveći broj izbjeglica. Procjenjuje se da se otprilike četiri milijuna migranata, što legalnih što ilegalnih naselilo u europskim zemljama.
Među njima se nalaze i pripadnici ISIL-a, Al Quaede i ostalih terorističkih organizacija.
Prema neslužbenim izraelskim procjenama čak 10% njih okrvavilo je svoje ruke u ratovima na Bliskom istoku.
Činjenica da, slično kao i Palestincima, utočište ovim migrantima nisu pružile bogate arapske zemlje koje inače novce troše na najnevjerojatnije ludosti poput umjetnih skijališta u pustinji, tumači se kao dokaz da se radi o širem planu globalističkih struktura s namjerom izmjene i miješanja stanovništva.
Kao cilj takvih gibanja navodi se rastakanje nacionalnih i vjerskih identiteta koji će stanovnike razvijenih zapadnih zemalja učiniti lako upravljivim od strane globalnih centara moći.
Lijeve političke stranke u značajnom broju europskih zemalja zauzimaju izrazito podržavajući stav prema masovnom useljavanju migranata jer tako dolaze do novih glasača. Desnica je tradicionalno nesklona migracijama i kad dođu u poziciju da imaju pravo glasa migranti biraju ljevicu.
Belgija, Danska, Estonija, Finska, Irska, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska neke su od zemalja koje dopuštaju migrantima da pod različitim uvjetima glasuju na lokalnim izborima.
Ostaje otvorenim pitanje kako će glasati migranti kad se oforme političke stranke koje će imati njihovu etničku i vjersku podlogu.
Novi doseljenici donijeli su i svoj način života, svoju vjeru i kulturu, a značajno se povećala i stopa seksualnih delikta u zemljama koje su primile najviše migranata.
Na razini Europske unije ne postoji objedinjena, javno dostupna statistika koja bi za sve države sustavno prikazala udio stranaca ili migranata među osumnjičenima za silovanje i druge delikte.
Ipak, nacionalni podaci (npr. Njemačka, skandinavske zemlje) pokazuju da su stranci ili osobe u određenim skupinama migranata često prekomjerno zastupljeni među osumnjičenima za nasilna kaznena djela, uključujući i seksualne delikte, u odnosu na njihov udio u ukupnoj populaciji.
Situacija je osobito teška u nordijskim i pribaltičkim zemljama.
Švedski gradovi postali su poprište stalnih sukoba migrantskih bandi.
Zapanjujući je podatak da u Estoniji među počiniteljima ubojstava čak 43% čine stanovnici koji nemaju estonsko državljanstvo.
Protumigrantski prosvjedi i demonstracije
Zločini koje počine migranti teže dolaze u vijesti glavnostrujaških medija i ta činjenica kod državljana rezidenta tih zemalja dovodi do nepovjerenja, nesigurnosti, a ponekad i dezinformacija.
Kad se takve vijesti ipak probiju do većeg broja ljudi često se događaju prosvjedi i demonstracije koje u nekim slučajevima sadržavaju i elemente nasilja.
Radi boljeg razumijevanja činjeničnog stanja istaknut ćemo samo neke od primjera;
Kandel (Njemačka), 2017–2018
U prosincu 2017. 15‑godišnja Mia ubijena je nožem u drogeriji u Kandelu; počinitelj je bio mladić iz Afganistana koji je u Njemačku došao kao maloljetni izbjeglica.
Uslijedili su višemjesečni prosvjedi građana protiv migrantske politike („Merkel muss weg“ i sl.), uz istodobne protuprosvjede lokalnih inicijativa i antifa skupina.
Macerata, Italija, (2018)
U siječnju 2018. u Macerati je ubijena i raskomadana Talijanka Pamela Mastropietro; za zločin je optužen Nigerijac bez uređenog statusa.
U veljači 2018. Luca Traini, stanovnik obližnjem mjesta, osvetnički je pucao po afričkim migrantima u gradu i ranio šest osoba; potom su uslijedili veliki skupovi i marševi, s jakom antimigrantskom i anti‑izbjegličkom retorikom u kampanji pred talijanske izbore, pri čemu je Macerata postala simbol otpora migrantskom nasilju.
Oulu (Finska), 2018.
U ljeto i jesen 2018. u Ouluu je otkriven niz slučajeva seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djevojčica mlađih od 15 godina; svi osumnjičeni bili su muškarci koji su u Finsku došli kao tražitelji azila ili izbjeglice iz zemalja poput Iraka, Afganistana i drugih.
Slučaj je izazvao nacionalni skandal, žestoku javnu raspravu i prosvjede antimigrantskih skupina te lokalne „sigurnosne marševe“ i patrolne inicijative građana.
Chemnitz (Njemačka), 2018.
U kolovozu 2018. u Chemnitzu je Nijemac preminuo nakon višestrukih uboda nožem; kao osumnjičenici su uhićeni muškarci sirijskog i iračkog državljanstva.
Uslijedili su veliki protuimigrantski prosvjedi u gradu koji su izazvali i protuprosvjede ljevičarskih inicijativa.
Epping / hotel za azilante (UK), 2025
U Eppingu blizu Londona etiopski tražitelj azila proglašen je krivim za seksualni napad na 14‑godišnju djevojku i još jednu ženu.
Njegovo uhićenje potaknulo je prosvjede tijekom srpnja, kolovoza i rujna ispred hotela u kojem su bili smješteni tražitelji azila, s okupljanjem protumigrantskih skupina i napetostima s policijom.
Torre‑Pacheco, Španjolska (2025)
U srpnju 2025. 68‑godišnji umirovljenik prijavio je da su ga tijekom jutarnje šetnje pretukla trojica mladića sjevernoafričkog podrijetla.
Nakon što je snimka nasilja kružila društvenim mrežama, u gradu su izbili višednevni antimigrantski neredi: meta su bile trgovine i lokali u vlasništvu Marokanaca i drugih doseljenika.
Dublin (Irska), 2025
U listopadu 2025. došlo je do žestokih protumigrantskih prosvjeda u Dublinu nakon što je 26‑godišnji muškarac smješten u objektu za tražitelje azila optužen za seksualni napad na desetogodišnju djevojčicu.
Prosvjednici su zapalili policijsko vozilo, sukobili se s gardom i gađali policiju, pri čemu su mete bili i smještajni objekti za azilante.
Osim ovih navedenih postoji i cijeli niz sličnih slučajeva koji su ozbiljno narušili kvalitetu i sigurnost života u europskim zemljama. Kako smo već rekli, vlasti da bi izbjegli nerede i političku štetu, vijesti o migrantskim zločinima cenzuriraju i takve informacije ne dospijevaju na naslovnice medija. Ovakvo stanje izaziva dodatno nepovjerenje građana i pogodno je za širenje dezinformacija.
Osim zataškavanja migrantskih delikata, često se događa da slučaj koji se probije do medija kasnije doživi obrat i službeno bude objavljeno da je prijava bila lažna ili da se prijavitelj sam ozlijedio.
Forenzička literatura iz Njemačke i drugih europskih zemalja bilježi niz slučajeva u kojima se navodi da su osobe same sebi nanijele ozljede (posjekotine, hematome, opekline) kako bi inscenirale razna kaznena djela, uključujući i politički ili etnički motivirane napade.
Takvi slučajevi redovito izazivaju dodatnu sumnjičavost i nepovjerenje u medije i u policijske izvještaje.
Migrantski delikti u Hrvatskoj
Ni Hrvatska nije pošteđena migrantskog nasilja.
Tako je u srpnju 2019. u Zagrebu muškarac putnicima u autobusu prijetio nožem. Netko od putnika pozvao je policiju, a rastrojeni migrant je priveden. Ozlijeđenih osoba srećom nije bilo.
Krajem lipnja ove godine Marokanac je na Zagrebačkom kolodvoru brutalno pretukao policajku, uhvatio je za kosu i glavom udarao u zid nakon što ga je pokušala legitimirati.
Prijeti mu zatvorska kazna do pet godina. Mediji su vrlo šturo izvještavali o ovom slučaju.
Najzagonetniji slučaj koji neodoljivo podsjeća na događaje sa časnom sestrom Marijom Tatjanom Zrno bio je s vozačem ZET-ovog autobusa na okretištu u Kozari boku. Vijest koju su tada prenijeli mediji glasila je:
”Vozač autobusa linije 225 napadnut je na radnom mjestu, i to na okretištu Kozari Bok te je kolima hitne pomoći prevezen u bolnicu. Oštro osuđujemo napad na našeg zaposlenika. Okolnosti ovog nemilog, neprihvatljivog i neželjenog događaja u ovome trenutku ne možemo komentirati jer je u tijeku postupanje policije’, poručili su iz ZET-a.”
Prve vijesti vezano uz časnu glasile su: „Časna sestra napadnuta je u petak 28. studenoga poslijepodne u Zagrebu oštrim predmetom, potvrdili su nam u redovničkoj zajednici kojoj napadnuta redovnica pripada. Hitno je prevezena u KBC Sestre Milosrdnice gdje joj je pružena medicinska pomoć te se nalazi izvan životne opasnosti.“
Nekoliko sati nakon objave vijesti o napadu na vozača u Kozari boku, Jutarnji list donosi tekst dramatičnog naslova:”Totalni zaokret u priči oko napada nožem na vozača ZET-a, oglasila se policija: ‘Nema kaznenog djela!‘
Slično kao i kod vozača ZET-a i kod časne dolazi do totalnog zaokreta. Sukus vijesti koje donose glavnostrujaški mediji izgleda otprilike ovako:
Priča o časnoj sestri (35) napadnutoj usred dana u Zagrebu dobila je šokantan preokret – napada nije bilo. Kako je službeno priopćila zagrebačka policija, 35-godišnjakinja je lažno prijavila kazneno djelo, a ozljedu si je nanijela sama nožem koji je prethodno kupila u trgovini.
Nakon što je utvrđeno da se radi o samoozljeđivanju, 35-godišnjakinja je prevezena u zdravstvenu ustanovu radi pružanja potrebne medicinske skrbi, uz intervenciju hitne medicinske pomoći.
Slučaj iz Kozari boka nije imao svoj medijski epilog. Ne zna se koga je vozač opisivao kao napadača niti je li odgovarao zbog lažne prijave kao ni je li poput časne završio na psihijatriji.
Ipak, sve do sad iznesene činjenice daju nam sliku društvenog raspoloženja u kojem se odvilo ozlijeđivanje časne sestre.
Ozljeđivanje i postupci časne sestre nakon tog čina
Prema dostupnim informacijama časna Marija Tatjana Zrno došla je u pratnji poznate osobe u bolnicu Sestara Milosrdnica i zatražila pomoć zbog ozlijede abdomena. Osoblje bolnice je o slučaju obavijestilo policiju zbog prirode te ozlijede koja može upućivati na kazneno djelo.
Nakon provedene istrage Policija je utvrdila da se radi o samoozlijeđivanju, a časna je upućena na daljnje psihijatrijsko liječenje.
Javnost se nakon ovakvog epiloga podijelila u tri prevladavajuće skupine u odnosu na povjerenje u službene izvještaje o ovom događaju.
Značajan dio javnosti ne vjeruje u službenu verziju. Časna Marija Tatjana je angažirana osoba, vodila je emisije na Katoličkom radiju i Laudato TV. Ukratko, radi se o poznatoj i omiljenoj časnoj sestri. Većina ljudi koji su s njom bili u kontaktu opisuju je kao pristupačnu i milu osobu.
Osim u medijima časna je radila i u školi s djecom i taj se podatak često ističe kao dokaz da je morala biti ubrojiva. Navodno je preuzela razred koji je doživio tešku traumu da bi djeci bila duhovna podrška. Komentari ispod objava na društvenim mrežama, osoba koje se predstavljaju kao roditelji djece kojima je časna razrednica ostavljaju dojam da nije bilo nikakvih izgreda kao ni nekih drugih problema s vjeroučiteljicom.
Foto: screenshot Facebook
Nevjerojatno zvuči informacija koju je objavila policija da je časna u trgovini kupila nož kojim se kasnije sama ozlijedila.
Vijest da je navodno nasilno hospitalizirana koja se proširila društvenim mrežama dodatno je pobudila sumnju u ispravnost postupanja policije. Vijest je objavio Ivan Vohrić, bivši kriminalistički službenik MUP-a, kako se predstavlja na svom blogu, a tako ga je predstavio i Monitor koji je njegovu vijest prenio. U tekstu na blogu se problematizira postupak prisilne hospitalizacije i navode se slučajevi koji upućuju na sklonost sustava da osobu koja za njega postane neugodan svjedok označi nestabilnom, izolira je i potom prilagođava narativ.
Supruga županijskog suca Zdenka Kvesića, pukovnik HV-a Branko Kakarić, svjedok maloljetničke prostitucije Dragutin Pocrnić, Mirjana Pukanić, zviždačica unutar MUP-a Marija Braim, aktivist Marko Francišković, te 49 prisilno hospitaliziranih zbog političkih razloga u razdoblju od 1969. do 1987. podsjećaju na ovu aktualnu situaciju s časnom sestrom.
Vlastima nikako ne odgovara scenarij u kojem je jedna omiljena časna sestra napadnuta od muslimanskog migranta zbog vjerskih razloga.
Politička šteta koju bi vladajući pretrpjeli zbog svoje politike propusnih granica i otvorenosti prema migrantima mogla bi biti okidač i za daljnje podizanje tenzija.
Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju M. S. protiv Republike Hrvatske koja je utvrdila povredu prava u smislu nezakonitog prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu dodatno pobuđuje sumnju u ispravnost službenog postupanja u slučaju časne sestre Marije Tatjane Zrno.
Vezano uz tijek istrage Vohrić s pravom pita postoje li snimke nadzornih kamera koji bi opovrgle izjave časne. Cijeli Vohrićev tekst dostupan je na poveznici ovdje.
Prostor kojeg je časna navela kao poprište zločina vrlo vjerojatno je pokriven kamerama kao uostalom i većina javnih površina u Zagrebu. Nadzorne kamere vrlo vjerojatno postoje i u trgovini u kojoj je časna navodno kupila nož.
Kad policija na konferencijama za medije objavljuje vijesti o razbijanju lanaca krijumčara droge javnosti budu prikazani glavni dokazi to jest zaplijenjena droga.
Slučaj ozlijeđene časne kud i kamo je složeniji i zanimljiviji javnosti zbog svih navedenih razloga i prikaz noža, krunskog dokaza o samoozljeđivanju te snimka njegove kupovine u znatnoj bi mjeri primirili uznemirenu javnost.
Sve ove iznesene činjenice dovele su do otvorenog suprotstavljanja policijskom izvještaju značajnog dijela javnosti koji svoje neslaganje s trenutačnim epilogom ovog slučaja iskazuje u brojnim komentarima ispod tekstova u medijima i objava na društvenim mrežama koji govore o ovoj temi.
Drugi dio javnosti, onaj nesklon Katoličkoj Crkvi i tradicionalnim vrijednostima likuje zbog situacije u kojima Crkvu i konzervativne medije i pojedince koji su prenosili vijest o migrantskom napadu može izvrgavati ruglu.
Oni časnu sestru vide kao zlu ženu koja je lažnom izjavom pokušala potaknuti mržnju prema ljudima druge vjere i druge boje kože. U komunikacijskoj defenzivi u kojoj su se našli nakon poražavajućih antifašističkih marševa koji su razotkrili jugonostalgičarsku i komunističku podlogu njihova djelovanja, slučaj s časnom koja lažiranjem raspiruje mržnju sjeo im je kao kec na desetku.
Postoji i onaj treći dio javnosti kojeg predstavljaju Crkveni mediji, dio konzervativnih političara i komentatora, a onda i dio javnosti koja ih slijedi koji vjeruju u službenu verziju događaja, ali i žale zbog situacije u kojoj se našla časna sestra Marija Tatjana Zrno koju drže psihički bolesnom.
Jednostavno, teško je povjerovati da bi policija u mogućoj situaciji u kojoj želi sakriti istinu napravila takav propust i spominjala kupovinu noža koji će sasvim sigurno u sudskom procesu koji je protiv Časne pokrenut biti predmetom dokaznog postupka.
Da se napad uistinu dogodio i da je postojala namjera skrivanja istine, nož se jednostavno nije trebao spominjati. Osim toga, netko bi valjda vidio napad usred bijelog dana da se on doista i dogodio i dojavio bi te informacije nekom od nezavisnih medija ili novinara.
Nadalje, pojavile su se i neprovjerene informacije da je časna Marija Tatjana već imala nekih spornih situacija koje bi se mogle protumačiti kao neuobičajeno ponašanje.
Obje ove mogućnosti, da se napad uistinu i dogodio kao i da se napad nije dogodio i da se radilo o samoozljeđivanju imaju objektivne razloge zbog kojih se u njih može povjerovati.
Važno je naglasiti, povjerovati, jer siguran ne može biti nitko tko nije bio prisutan kad su se ovi događaji odvijali ili osobno provodio istragu.
Postoji i treća mogućnost koja na prvu izgleda najnevjerojatnije, ali u svijetlu vjere može biti itekako moguća.
Ta treća mogućnost ne proizlazi iz racija već isključivo iz duhovne dimenzije i stoga će ona istražiteljima i sustavu općenito kao i skupini javnosti koja se naslađuje ovim slučajem biti potpuno neprihvatljiva.
S druge strane, vjernici koji su uvjereni u verziju o napadu kao i oni koji su uvjereni u verziju o samoozljeđivanju trebali bi je uzeti u razmatranje. Što ako su i jedni i drugi u pravu?
I do naše redakcije je stigla informacija iz Crkvenih krugova da je časna već imala situacije u kojima se ponijela neobično odnosno u kojima je bilo nekakve vrste samoranjavanja. Ako je informacija točna i ako su to znale i odgovorne osobe u njenom samostanu onda je napravljen veliki propust činjenicom da se ta informacija nije jasno komunicirala čim je ova vijest dospijela u javnost.
Ovu informaciju uzimamo s rezervom, ali i ako je točna, ona se uklapa u moguće objašnjenje onoga što se dogodilo. Da bismo promislili o ovoj tezi promotrimo najprije okolnosti u kojima je časna živjela i radila.
Poznata je činjenica da je ona bila vjeroučiteljica i preuzela razred u kojem se prošle godine dogodio grozan zločin kad je ubijeno jedno dijete, a više njih kao i njihova učiteljica ranjeno. Taj se napad dogodio nožem. Zločini uvijek, a osobito takve vrste, bez obzira na psihijatrijsku sliku počinitelja, imaju duhovnu pozadinu.
Sva djeca u razredu koja su nazočila zločinu duhovno su opterećena. Zlodusi koji nisu adekvatno tretirani od svećenika zadržavaju autoritet nad područjem u kojem se zločin dogodio.
Vrlo često neka područja budu poprišta zločina koji se ponavljaju. Izvan duhovne terminologije takvi se slučajevi nazivaju paranormalnim.
Poznati su brojni slučajevi tzv „ukletih kuća” u kojima se zločini ponavljaju ili ukletih cesta na kojima se uvijek iznova događaju prometne nesreće.
Zasigurno najpoznatiji slučaj „ukletog područja” je Bermudski trokut. Na tom je području od 28. studenog do 1. prosinca 1871. na lokaciji između Kube i Jamajke s britanskog broda Zong u more bačeno 142 afrička roba.
Posada ih je pustila da se utope jer im se u tom trenutku više isplatilo naplatiti odštetu od osiguranja nego prodati ih po pristanku u odredišnu luku.
Nakon tog događaja započela je serija neobjašnjivih brodskih havarija i avionskih nesreća. Procjenjuje se da je u idućih stotinjak godina tu živote izgubilo oko 8 tisuća ljudi u 50 pomorskih i 20 avionskih nesreća.
Nakon što je 90-ih godina prošlog stoljeća pokrenuta masovna karizmatska molitva, koja je kasnije uključila i molitvu na plovilima u tom području, nesreće su prestale.
Osnovna škola u Prečkom bila je izložena demonskom napadu nožem na djecu i učiteljicu, ali masovni zločini upravo na tom području dogodili su se mnogo ranije.
Naime, u svibnju 1945. na području na kojem se nalazi i spomenuta škola bio je podignut logor za pripadnike poražene hrvatske vojske u kojem je u nekim trenucima boravilo i do 15 tisuća ljudi, dio je poslan na križne puteve i u druge logore, a u Prečkom je ubijeno 750 domobrana.
Masovni zločini teško kontaminiraju duhovni prostor na području na kojem su počinjeni.
Katolička crkva u Rimskom obredniku koji je po dopuštenju svetog pape Ivana Pavla II obnovljen pod nazivom De exorcismis et supplicationibus quibisdam eksplicitno navodi: “Nazočnost đavla i drugih zloduha pojavljuje se i nastaje ne samo u iskušavanju ili mučenju osoba nego isto tako u prožimanju stvari i mjesta njihovim djelovanjem, a i različitim oblicima priječenja i progonjenja Crkve.
Tekst s portala Bitno o djelovanju zlih duhova na predmete i mjesta može se pročitati na poveznici ovdje.
O demonima koji imaju vlast nad određenim područjem govori nam i Sveto Pismo u riječima koje anđeo upućuje proroku Danijelu: „Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome” (Danijel 10:13).
Poznati katolički evangelizator Mio Barada posvetio je cijelu knjigu (Evo sve činim novo) molitvama za oslobađanje područja.
Dakle, ove duhovne istine, istražitelji i državne institucije vrlo izvjesno će smatrati bajkama no vjernici koji žele zadržati Kristov nauk i otačku predaju uzet će ih vrlo ozbiljno u razmatranje.
Sotona i zlodusi nisu crkvene izmišljotine već vrlo konkretni duhovni entiteti koji su glavni neprijatelji Boga i čovjeka.
Mlada je časna tako došla na područje pod punom kontrolom zla. Nakon zločina iz perioda nakon 2. Svjetskog rata niti nakon nedavnog zločina nad učenicima vrlo izvjesno nije izvršen egzorcizam prostora.
Vrlo vjerojatno časna nije iskoristila ni oružje koje nam Crkva daje za obranu od utjecaja zloduha prvenstveno u molitvama zaštite, egzorciziranoj soli, blagoslovljenoj vodi. Sama i goloruka našla se na prvoj liniji. Navodno je nedavno i pala u školi i imala ozlijedu glave zbog koje je neko vrijeme bila i na bolovanju.
Djeca koja su gledala kako im školski prijatelj umire od noža, kako ubode primaju i druga djeca i učiteljica, duhovno su izranjavana na način na koji je teško razumijeti. Psihološka pomoć je dobrodošla, ali nije dovoljna.
Egzorcizam prostora, jerihonsko bdjenje oko cijelog kvarta, stalno cjelodnevno klanjanje, neki su od alata koji bi po milosti Božjoj promijenili odnos duhovnih snaga na tom području.
Idući problem koji je snašao našu časnu su odnosi u njenoj zajednici. Iako se rijetki usude o tome govoriti, do nas su stigle informacije da su oni ozbiljno zatrovani, a osobito su teški za mlađe sestre.
Kad uzmemo u obzir sve ove okolnosti onda je vrlo moguće da je i zloduh našao put do njene svijesti. Moguće je da je ona doista i vidjela to što je i prijavila, a da se u materijalnom svijetu odvilo onako kako je to policija izvijestila.
U kršćanskoj predaji često se susrećemo sa zlim anđelima koji uzimaju neke druge oblike, jedan od poznatijih primjera možemo pronaći u životopisu svetog Antuna Pustinjaka kojeg su iskušavali i mučili demoni u obliku ljudi i životinja.
Sveti padre Pio također je imao susrete s demonima koji su uzimali ljudsko obličje, a kao jedan od najopasnijih takvih susreta okarakterizirao je onaj kad je demon uzeo oblik njegovog poglavara.
Demon može uzeti i bilo koji drugi ljudski oblik uključujući i oblik migranta. Nezaštićena časna mogla je nasjesti na demonsku prevaru. Na taj način Sotona je odnio višestruku pobjedu.
Protivnici Crkve u društvu likuju, Crkva je doživjela udarac na svoj ugled koji će rezultirati manjim uspjehom u njenim budućim evangelizacijskim naporima, a unutar sebe dodatno će se dijeliti.
Pokušajmo promisliti kako se sada osjeća časna Marija Tatjana Zrno. Sama je i napuštena, smještena u nekoj psihijatrijskoj ustanovi i vrlo vjerojatno pod snažnom dozom lijekova koje je trenutačno čine potpuno nesuvislom. I sve se to događa zato što je potpuno nespremna ušla u duhovni boj protiv višestruko snažnijeg neprijatelja.
Oni koji bi je o tome trebali podučiti ni sami se ne educiraju zanemarujući riječi svetog Pavla :”Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništava, protiv vlasti, protiv upravljača ovoga mračnog svijeta, protiv zlih duhova u nebesima (Efežanima 6:12).
Duhovni boj koji je zametnuo knez ovoga svijeta protiv čovjeka ulazi u svoju završnu fazu i hrvatski biskupi i svećenici ne smiju više dopuštati da njihovi vojnici u prvim redovima stradavaju nenaoružani.
Kao vjernik i čovjek kojem je ova draga časna sestra prirasla srcu i koji iskreno suosjećam s njom u trenucima koje je teško i zamisliti očekujem da je njena poglavarica, netko iz medija ili obrazovnog sustava za koje je radila, njen duhovnik, svećenik ili biskup posjeti u bolnici i o tome obavijesti javnost.
Umjesto podrške u najtežim trenucima Časna Marija Tatjana Zrno dobila je samo Pilatovsko pranje ruku od svih kojima je predano služila.
Podsjetimo se, kad je izvršen zločin u školi u Prečkom, a mladi ubojica završio u bolnici posjetila ga je ministrica zdravstva.
Nekome tko je počinitelj i najtežih zločina može se doći u posjetu, a bezopasnoj časnoj sestri ne može.
Zbog toga su Facebook, WhatsApp, Viber i ostale grupe koje koriste vjernici prepune poruka o časnoj sestri Mariji Tatjani. Za časnu se organiziraju post i molitve.
Javnost želi znati kako je časna Marija Tatjana, to moraju shvatiti i civilne i Crkvene vlasti. Časna Marija Tatjana nije njihovo vlasništvo i više nije samo pod njihovom jurisdikcijom, ona je svojom žrtvom postala simbol progonjenosti, bez obzira na činjenicu je li se napad dogodio ili je on samo njena fikcija.
Niti u javnosti niti u Crkvi neće biti mira dok časna Marija Tatjana Zrno ne bude slobodna ili dok se ta ista javnost ne uvjeri da je časna tamo svojevoljno odnosno s razlogom. Prisilna hospitalizacija potpuno bezopasne osobe ne može više biti praksa u hrvatskom društvu. Ako pak prisilne hospitalizacije nije bilo, a časna treba medicinsku pomoć onda je u cilju smirivanja tenzija takvu informaciju trebala dati osoba bliska časnoj Mariji Tatjani kojoj vjernička javnost vjeruje, a to ministar Božinović zasigurno nije. Umjesto njegove, izjava poglavarice samostana djelovala bi mnogo više umirujuće na podignute tenzije u društvu.
Teško je povjerovati da je časna napad inscenirala zato što je željela raspirivati mržnju.
Ako je bila žrtva djelovanja zlih duhovnih entiteta, spoznaja o toj činjenici, duhovna pomoć, ciljana molitva i specijalni blagoslov kontaminiranog područja bit će snažan udarac Sotoni.
Ako je pak bila žrtva napada migranta, a nju se žrtvovalo da bi se smirile tenzije u društvu i vlasti poštedjele neugodnih pitanja bit će to snažan udarac i vlasti i Sotoni.
Vjernici ujedinjeni u postu i molitvi za omiljenu časnu dovesti će ovu priču do Istine.
“Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.” (Lk 12:2-3)
Ova web stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na upotrebu kolačića. Posjetite našu Politiku privatnosti i kolačića.
