Izgaranje, poznato i kao “burnout” je vrlo čest problem mentalnog zdravlja na radnom mjestu uzrokovan kroničnim i nekontroliranim stresom. Zaposlenici koji doživljavaju burnout su 22 puta više pod stresom i tjeskobom na poslu od onih koji ga ne proživljavaju. Također se osjećaju nepovezani sa svojom organizacijom i kolegama, navodi istraživanje.

Jedan od ključnih značajki burnouta je mentalna i fizička iscrpljenost.

“Doslovno radite s praznim spremnikom”, kaže klinički direktor Intellecta, startupa za podršku mentalnom zdravlju Oliver Suendermann, dodajući da to uzrokuje povlačenje i manju produktivnost.

Izgaranje je povezano i s depresijom, anksioznošću i problemima sa spavanjem, a među ostalim zdravstvenim problemima kronični stres utječe na zdravlje srca, što može utjecati na životni vijek, rekao je.

CNBC je razgovarao sa stručnjacima koji su prepoznali znakove koji bi trebali zazvoniti na uzbunu i koji mogu ukazivati na rizik od izgaranja.

Te “crvene i zelene zastavice” budući zaposlenici mogu prepoznati razgovarajući s onima koji rade ili su radili kod njihova potencijalnog poslodavca ili tražeći recenzije tvrtke od koje su dobili ponudu za posao.

Crvene zastavice

Prva crvena zastavica na koju treba obratiti pozornost prije prihvaćanja posla su menadžeri neobučeni da prepoznaju i ublaže izgaranje.

Menadžeri koji ne prođu obuku o mentalnom zdravlju možda neće dobro razumjeti što je izgaranje i kako može utjecati na zaposlenike, rekao je Suendermann.

“Neki menadžeri vjeruju da izgaranje nije stvarno i da se zaposlenici samo trebaju sabrati ili raditi više”, rekao je Suendermann.

Sljedeća zastavica je ta da trebate biti dostupni u svakom trenutku. Autorica knjige ”Ni ne želim: kako su milenijalci postala generacija izgaranja” (“Can’t Even: How Millennials Became the Burnout Generation”) Anne Helen Petersen, kaže da se mora biti oprezan s poslodavcima koji očekuju da radnici budu dostupni izvan radnog vremena.

Primanje poruka i poziva izvan radnog vremena smanjuje granicu između privatnog i poslovnog, rekla je trenerica za upravljanje sindromom izgaranja Emily Ballesteros.

Dodala je da zdravo vremensko odvajanje privatnog i poslovnog omogućuje održavanje ravnoteže i smanjuje šansu za izgaranje.

“U biti, naša želja da budemo dobri zaposlenici i naša potreba za razgraničenjem (privatnog i poslovnog) su u sukobu”, objasnila je Ballesteros.

Pohvale za pretjerani rad

Sljedeća crvena zastavica je kada zaposlenici dobivaju pohvale za pretjerani rad, a Petersen je to nazvala “fetišizacijom pretjeranog rada”.

Objasnila je kako to dovodi do toga da se očekivanja od zaposlenika postavljaju izrazito visoko, te se očekuje da zaposlenik nastavi tim tempom.

To može vrlo brzo izjednačiti posao s identitetom, dodala je Ballesteros.

Kako bismo se borili protiv te “jurnjave za uzvišenošću”, mora se znati što nam je na prvom mjestu, a to smo mi sami i ono što nas čini opuštenima i veselima, kažu istraživači.

Lakše je odbiti prilike za pohvale koje bi mogle dovesti do sagorijevanja kada ste “uistinu zadovoljni u drugim područjima svog života”, rekla je.

Zelene zastavice

No, da nije sve tako crno pokazuju oni poslodavci koji ponosno nose ”zelene zastavice”.

Jedna od njih je kada tvrtka ulaže u svoje zaposlenike. Tvrtke koje organiziraju radionice vještina na radnom mjestu pomažu zaposlenicima da steknu vještine za učinkovitiju međusobnu komunikaciju i zdravo upravljanje sukobima, rekao je Suendermann.

Takve radionice pomažu zaposlenicima da stvore jače i zdravije radne odnose, što smanjuje stres vezan uz radno mjesto, dodao je.

Sljedeća zelena zastavica je kada nadređeni konkretno pokazuju svojim djelima ono što žele od zaposlenika i spremni su pomoći. Suendermann kaže da je tada traženje pomoći uobičajeno, kao što i treba biti.

Popis zelenih zastavica zaključuje podrška koju nadređeni daju svojim radnicima. Dobar je znak kada nadređenima prioritet bude stanje njihovog tima.

Naposljetku, bitno je znati što osjećamo i da je u redu tražiti pomoć kada nam zatreba. Uz to, trebamo biti otvoreni pomoći onima koji se nose s izgaranjem ili burnoutom jer i mala pomoć nekome može značiti puno.

U Hrvatskoj svako treće dijete ima prekomjernu težinu

Otkriveni znakovi u krvi prije pojave prvih simptoma Parkinsonove bolesti

40 posto slučajeva raka u svijetu moglo se spriječiti

The post Kako prepoznati ‘burnout’ na poslu? first appeared on Dijalog.hr.

Navode to istraživači sa Sveučilišta u Lancashireu u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji su zaključili da tjelovježba ima „sličan učinak na simptome depresije” poput terapije, nakon analize 73 istraživanja koja su obuhvatila oko 5.000 pacijenata.

Umjerena tjelovježba pokazala se kao najbolja opcija za osobe koje žele vježbanje koristiti kao zamjenu za terapiju ili lijekove. Međutim, potrebna razina intenziteta ovisi o razini fizičke spremnosti pojedinca.

„Naši rezultati upućuju na to da se tjelovježba čini sigurnom i dostupnom opcijom za pomoć u upravljanju simptomima depresije“, rekao je Andrew Clegg sa Sveučilišta u Lancashireu.

„To sugerira da tjelovježba dobro djeluje kod nekih ljudi, ali ne kod svih, te da je važno pronaći pristupe koje su pojedinci spremni i sposobni dugoročno održavati“, objasnio je Clegg.

Dobrobiti tjelovježbe za mentalno zdravlje već su opsežno potvrđene znanstvenim istraživanjima, što je dovelo do poziva da se hodanje, trčanje i joga razmatraju za oblike liječenja depresije uz psihoterapiju i antidepresive. 

Ne odlučuju se svi kojima je dijagnosticirana depresija za lijekove ili terapiju, no čini se da bi u takvim slučajevima odlazak u teretanu ili trčanje mogli biti korisna alternativa, navodi se u radu objavljenom u siječnju u časopisu Cochrane Review..

Ipak, dugoročni učinci tjelovježbe na depresiju i dalje su teško procjenjivi jer trenutačno postoji malo podataka koji bi to pouzdano potvrdili.

Istraživanje pokazalo: 65 posto odraslih u Hrvatskoj smatra da ima višak kilograma

Trump savjetovao trudnice da ne uzimaju paracetamol za vrijeme trudnoće: znanstvenici se ne slažu

Čips rađen od povrća nije zdraviji od krumpirovog

The post Istraživanje pokazuje da tjelovježba i antidepresivi jednako djeluju kod depresije first appeared on Dijalog.hr.

Anksiozni poremećaji, koji uključuju generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj, fobije i socijalni anksiozni poremećaj, najčešći su problem mentalnog zdravlja kod odraslih, prema istraživanju objavljenom u JAMA Networku.

Jedan je od glavnih simptoma depresije dugotrajno, tužno ili beznadno raspoloženje, dok anksioznost uglavnom uključuje osjećaje brige, nemira, nervoze i straha.

Anksioznost i depresija dijele biološku osnovu. Trajna stanja anksioznosti ili lošeg raspoloženja uključuju promjene u funkciji neurotransmitera. Smatra se da niska razina serotonina igra ulogu i kod anksioznosti i kod depresije, zajedno s ostalim moždanim kemikalijama poput dopamina i adrenalina.

Iako su biološke podloge ovih problema slične, anksioznost i depresija doživljavaju se različito. Mogu se pojaviti uzastopno (jedna kao reakcija na drugu) ili istodobno.

Kod sumnje u depresiju i anksiozne poremećaje važno je potražiti stručnu pomoć. Prvi je korak posjet obiteljskom liječniku koji će izdati uputnicu za pregled kod psihijatra, a on postavlja dijagnozu na temelju razgovora. Važno je imati na umu da otvoren i iskren opis raspoloženja, misli i svakodnevice pomaže liječniku da bolje razumije kako se osoba osjeća te na temelju toga donese ispravnu dijagnozu.

Depresija i anksiozni poremećaji mogu se liječiti medikamentozno ili psihoterapijom, a najčešće se koriste kombinirane metode koje uključuju obje vrste liječenja istovremeno. Svaki pojedinac je drugačiji stoga liječnik odlučuje o najboljoj terapiji.

Antidepresivi imaju prednost nad lijekovima za smirenje

O mogućnostima liječenja anksioznosti antidepresivima razgovarali smo s dr.sc. Porinom Makarićem, specijalistom psihijatrije i subspecijalistom biologijske psihijatrije.

Dr. Makarić objašnjava da su antidepresivi lijekovi raznovrsnih mehanizama djelovanja koji se primarno koriste u liječenju depresije. Osim u liječenju depresije, učinkoviti su u tretmanu anksioznih poremećaja poput generaliziranog anksioznog poremećaja, paničnog poremećaja ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Svoj pozitivni učinak pokazali su i u tretmanu poremećaja koji su nastali kao posljedica izlaganja situacijama izrazitog stresogenog potencijala, poput posttraumatskog stresnog poremećaja. Ovi lijekovi ključni su alat u suvremenoj psihijatriji, omogućuju pacijentima povratak funkcionalnosti i kvalitetu života. Radi se o nekima od najpropisivanijih lijekova.

Njihovo djelovanje temelji se na modulaciji kemijskih procesa u središnjem živčanom sustavu, posebice aktivnosti neurotransmitera poput serotonina, noradrenalina i dopamina. Budući da simptomi depresije i drugih mentalnih poremećaja često proizlaze iz disbalansa tih molekula. Antidepresivi djeluju na način da vraćaju ravnotežu i time omogućuju stabilizaciju raspoloženja.

Dr. Makarić kaže da u farmakološkom liječenju anksioznih poremećaja prednost bi prije trebalo dati antidepresivima nego lijekovima za smirenje.

Anksiolitici ili lijekovi za smirenje imaju važnu ulogu u tretmanu psihičkih smetnji, no ukoliko je moguće, njihova upotreba bi zbog adiktivnog potencijala trebala biti vremenski ograničena.

Za razliku od anksiolitika, antidepresivi prilikom dugotrajne upotrebe ne izazivaju ovisnost te su u tome smislu sigurni.

Prilikom liječenja anksioznih poremećaja, uz psihoterapiju, najučinkovitiji su antidepresivi iz skupina selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina.

Nuspojave antidepresiva

Unatoč svim prednostima, antidepresivi, kao i svi drugi lijekovi, mogu uzrokovati određene nuspojave, objašnjava dr. Makarić.

Prilikom propisivanja antidepresiva, liječnici vode računa o mogućim nuspojavama te ih na temelju izbjegavanja tih nuspojava i propisuju. Određene nuspojave, popust sedacije (umirujućeg osjećaja) u određenim psihičkim poremećajima, primjerice anksioznim poremećajima mogu biti i poželjne.

Antidepresivi uključuju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao što su citalopram, fluoksetin, escitalopram, paroksetin i sertralin. SSRI se često koriste u kombinaciji s kognitivno-bihevioralnom terapijom i drugim oblicima psihoterapije za težu anksioznost i depresiju. Druge su opcije inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRI), koji uključuju duloksetin, venlafaksin i desvenlafaksin.

Neki antidepresivi mogu pridonijeti porastu tjelesne težine tako da ih nije preporučljivo ordinirati kod pretilih osoba, no mogu biti od koristi kod pothranjenih pacijenata i onih sa manjkom apetita.

Prilikom propisivanja antidepresiva bitno je voditi i brigu oko moguće interakcije s drugim lijekovima koje pacijent već od prije uzima. “Bitno je napomenuti da je mogućnost javljanja izraženijih nuspojava svedena na minimum ako se antidepresivi propisuju u adekvatnoj dozi uz redovito praćenje pacijenata”, ističe dr. Makarić.

Što kažu pacijenti

Na forumu o nuspojavama psihofarmaka pacijenti koji koriste antidepresive dijele svoja iskustva. U postovima upozoravaju npr. da se antidepresive mora uzimati dugo razdoblje, bez prekidanja, minimalno šest do 12 mjeseci poslije zadnjeg simptoma.

“Kada pišeš od drhtanju, groznici i osjećaju hladnoće, to su tipične nuspojave kod privikavanja i odvikavanja od antidepresiva. Antidepresivi se moraju redovito uzimati, po liječničkoj uputi. Ovisnosti o antidepresivima ne bi trebalo biti, osim psihičke. Kod anksiolitika se može razviti fizička ovisnost, ako ih se uzima duže vrijeme”, napisala je sudionica foruma pod pesudonimom Ciganka.

Sudionica Dooa piše da nuspojave ovise o tome koje se antidepresive pije, ali i o samom pacijentu. “Ja sam prvi tjedan imala samo opstipaciju, mučninu i glavobolje. Ali obično uz antidepresive dobiješ i neki lijek kojim ublažavaš nuspojave… ukoliko se radi o napetosti uzrokovanoj lijekom ili nesanici. Djeluju obično nakon dva do šest tjedana…ovisi. A terapija traje bar pola godine. Nekima i cijeli život”.

Najmanje nuspojava kod psihoterapije i transkranijalne magnetske stimulacije

Liječnici za anksioznost preporučuju kognitivno-bihevioralnu terapiju. Ona podučava kako odbaciti negativne misli, koristi vještine suočavanja i tehnike opuštanja za smanjenje stresa. Tijekom seansi planiraju se strateška ponašanja koja smanjuju tjeskobu i podižu raspoloženje.

To nije samo tretman za anksioznost i depresiju, već je i najbolje proučena psihoterapija za upravljanje boli, prema Harvard Healthu.

Osim antidepresiva i psihoterapije, u tretmanu depresivnih poremećaja mogu se koristiti i neke druge metode poput transkranijalne magnetske stimulacije.

Dr. Makarić ističe da se radi o sigurnoj i učinkovitoj metodi za liječenje rezistentne depresije te je kao takva odobrena od nadležnih regulatornih tijela i uvrštena u vodeće svjetske i europske stručne smjernice.

Osim za liječenje depresije, transkranijalna magnetska stimulacija može se koristiti i za liječenje drugih psihičkih poremećaja poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ova metoda je bezbolna i ima relativno mali spektar nuspojava zbog čega je generalno vrlo dobro podnošljiva.

Tretman je dostupan u zagrebačkim psihijatrijskim bolnicama uz liječničku uputnicu.

The post Anksiozni poremećaji i depresija: Simptomi, liječenje i iskustva s antidepresivima first appeared on Dijalog.hr.

Najčešći cilj koji se spominje za ljude koji mjere svoje korake je 10.000, no ta brojka navodno potječe iz marketinške kampanje za japanski pedometar iz 1960-ih.

Kako bi pronašli znanstveno točniji cilj, međunarodni tim istraživača je pregledao 57 ranijih studija koje su pokrile 160.000 ljudi.

Rezultati objavljeni u časopisu Lancet Public Health ukazuju na to da je 7000 koraka dnevno gotovo prepolovilo rizik od preuranjene smrti od svih uzroka, u usporedbi s 2000 koraka.

Istraživanje je također promatralo zdravstvene poteškoće koje su ranije studije brojenja koraka izostavile.

Sedam tisuća koraka dnevno povezano je sa smanjenjem rizika od demencije za 38 posto, od depresije za 22 posto i dijabetesa za 14 posto.

Također, povezano je s nižim stopama raka i padova, no istraživači su upozorili da se to temelji na manjoj količini dokaza.

“Ne trebate doseći 10.000 koraka svakog dana kako biste imali veće zdravstvene koristi”, rekao je suautor studije Paddy Dempsey i medicinski istraživač na sveučilištu Cambridge za AFP.

“Najveći dobici se odvijaju prije 7000 koraka, a koristi se nakon toga u pravilu smanjuju”, dodao je.

Premda ljudi hodaju različitim brzinama, 7000 koraka otprilike odgovara jednom satu hodanju tijekom dana.

Ne treba se obeshrabrivati

Dempsey je naglasio da bi ljudi koji već uspijevaju napraviti 10.000 ili više koraka trebali nastaviti s tim.

No, ljudima kojima se 7000 čini kao mnogo, poručio je: “Ne dajte se obeshrabriti”.

“Ako uspijevate doći do 2000-3000 koraka dnevno, nastojte dodati još 1000 koraka. To je svega 10-15 minuta laganog hoda raspoređenog tijekom dana”, kazao je.

Andrew Scott, istraživač sa Sveučilišta u Portsmouthu koje nije bilo uključeno u istraživanje, rekao je da “ono pokazuje da je sveukupno više uvijek bolje”.

“Ljudi se ne bi trebali previše usredotočiti na brojke, a naročito tijekom onih dana kad (im) je aktivnost ograničena”, dodao je.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje najmanje 150 minuta umjerene ili intenzivne tjelesne aktivnosti svakog tjedna.

Gotovo trećina ljudi u svijetu ne uspijeva ostvariti taj cilj, prema WHO-u.

The post 7000 koraka dnevno – ogromna dobrobit za zdravlje! first appeared on Dijalog.hr.

Anksiozni poremećaji, koji uključuju generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj, fobije i socijalni anksiozni poremećaj, najčešći su problem mentalnog zdravlja kod odraslih, prema istraživanju objavljenom u JAMA Networku.

Jedan je od glavnih simptoma depresije dugotrajno, tužno ili beznadno raspoloženje, dok anksioznost uglavnom uključuje osjećaje brige, nemira, nervoze i straha.

Anksioznost i depresija dijele biološku osnovu. Trajna stanja anksioznosti ili lošeg raspoloženja uključuju promjene u funkciji neurotransmitera. Smatra se da niska razina serotonina igra ulogu i kod anksioznosti i kod depresije, zajedno s ostalim moždanim kemikalijama poput dopamina i adrenalina.

Iako su biološke podloge ovih problema slične, anksioznost i depresija doživljavaju se različito. Mogu se pojaviti uzastopno (jedna kao reakcija na drugu) ili istodobno.

Kod sumnje u depresiju i anksiozne poremećaje važno je potražiti stručnu pomoć. Prvi je korak posjet obiteljskom liječniku koji će izdati uputnicu za pregled kod psihijatra, a on postavlja dijagnozu na temelju razgovora. Važno je imati na umu da otvoren i iskren opis raspoloženja, misli i svakodnevice pomaže liječniku da bolje razumije kako se osoba osjeća te na temelju toga donese ispravnu dijagnozu.

Depresija i anksiozni poremećaji mogu se liječiti medikamentozno ili psihoterapijom, a najčešće se koriste kombinirane metode koje uključuju obje vrste liječenja istovremeno. Svaki pojedinac je drugačiji stoga liječnik odlučuje o najboljoj terapiji.

Antidepresivi imaju prednost nad lijekovima za smirenje

O mogućnostima liječenja anksioznosti antidepresivima razgovarali smo s dr.sc. Porinom Makarićem, specijalistom psihijatrije i subspecijalistom biologijske psihijatrije.

Dr. Makarić objašnjava da su antidepresivi lijekovi raznovrsnih mehanizama djelovanja koji se primarno koriste u liječenju depresije. Osim u liječenju depresije, učinkoviti su u tretmanu anksioznih poremećaja poput generaliziranog anksioznog poremećaja, paničnog poremećaja ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Svoj pozitivni učinak pokazali su i u tretmanu poremećaja koji su nastali kao posljedica izlaganja situacijama izrazitog stresogenog potencijala, poput posttraumatskog stresnog poremećaja. Ovi lijekovi ključni su alat u suvremenoj psihijatriji, omogućuju pacijentima povratak funkcionalnosti i kvalitetu života. Radi se o nekima od najpropisivanijih lijekova.

Njihovo djelovanje temelji se na modulaciji kemijskih procesa u središnjem živčanom sustavu, posebice aktivnosti neurotransmitera poput serotonina, noradrenalina i dopamina. Budući da simptomi depresije i drugih mentalnih poremećaja često proizlaze iz disbalansa tih molekula. Antidepresivi djeluju na način da vraćaju ravnotežu i time omogućuju stabilizaciju raspoloženja.

Dr. Makarić kaže da u farmakološkom liječenju anksioznih poremećaja prednost bi prije trebalo dati antidepresivima nego lijekovima za smirenje.

Anksiolitici ili lijekovi za smirenje imaju važnu ulogu u tretmanu psihičkih smetnji, no ukoliko je moguće, njihova upotreba bi zbog adiktivnog potencijala trebala biti vremenski ograničena.

Za razliku od anksiolitika, antidepresivi prilikom dugotrajne upotrebe ne izazivaju ovisnost te su u tome smislu sigurni.

Prilikom liječenja anksioznih poremećaja, uz psihoterapiju, najučinkovitiji su antidepresivi iz skupina selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina.

Nuspojave antidepresiva

Unatoč svim prednostima, antidepresivi, kao i svi drugi lijekovi, mogu uzrokovati određene nuspojave, objašnjava dr. Makarić.

Prilikom propisivanja antidepresiva, liječnici vode računa o mogućim nuspojavama te ih na temelju izbjegavanja tih nuspojava i propisuju. Određene nuspojave, popust sedacije (umirujućeg osjećaja) u određenim psihičkim poremećajima, primjerice anksioznim poremećajima mogu biti i poželjne.

Antidepresivi uključuju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao što su citalopram, fluoksetin, escitalopram, paroksetin i sertralin. SSRI se često koriste u kombinaciji s kognitivno-bihevioralnom terapijom i drugim oblicima psihoterapije za težu anksioznost i depresiju. Druge su opcije inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRI), koji uključuju duloksetin, venlafaksin i desvenlafaksin.

Neki antidepresivi mogu pridonijeti porastu tjelesne težine tako da ih nije preporučljivo ordinirati kod pretilih osoba, no mogu biti od koristi kod pothranjenih pacijenata i onih sa manjkom apetita.

Prilikom propisivanja antidepresiva bitno je voditi i brigu oko moguće interakcije s drugim lijekovima koje pacijent već od prije uzima. “Bitno je napomenuti da je mogućnost javljanja izraženijih nuspojava svedena na minimum ako se antidepresivi propisuju u adekvatnoj dozi uz redovito praćenje pacijenata”, ističe dr. Makarić.

Što kažu pacijenti

Na forumu o nuspojavama psihofarmaka pacijenti koji koriste antidepresive dijele svoja iskustva. U postovima upozoravaju npr. da se antidepresive mora uzimati dugo razdoblje, bez prekidanja, minimalno šest do 12 mjeseci poslije zadnjeg simptoma.

“Kada pišeš od drhtanju, groznici i osjećaju hladnoće, to su tipične nuspojave kod privikavanja i odvikavanja od antidepresiva. Antidepresivi se moraju redovito uzimati, po liječničkoj uputi. Ovisnosti o antidepresivima ne bi trebalo biti, osim psihičke. Kod anksiolitika se može razviti fizička ovisnost, ako ih se uzima duže vrijeme”, napisala je sudionica foruma pod pesudonimom Ciganka.

Sudionica Dooa piše da nuspojave ovise o tome koje se antidepresive pije, ali i o samom pacijentu. “Ja sam prvi tjedan imala samo opstipaciju, mučninu i glavobolje. Ali obično uz antidepresive dobiješ i neki lijek kojim ublažavaš nuspojave… ukoliko se radi o napetosti uzrokovanoj lijekom ili nesanici. Djeluju obično nakon dva do šest tjedana…ovisi. A terapija traje bar pola godine. Nekima i cijeli život”.

Najmanje nuspojava kod psihoterapije i transkranijalne magnetske stimulacije

Liječnici za anksioznost preporučuju kognitivno-bihevioralnu terapiju. Ona podučava kako odbaciti negativne misli, koristi vještine suočavanja i tehnike opuštanja za smanjenje stresa. Tijekom seansi planiraju se strateška ponašanja koja smanjuju tjeskobu i podižu raspoloženje.

To nije samo tretman za anksioznost i depresiju, već je i najbolje proučena psihoterapija za upravljanje boli, prema Harvard Healthu.

Osim antidepresiva i psihoterapije, u tretmanu depresivnih poremećaja mogu se koristiti i neke druge metode poput transkranijalne magnetske stimulacije.

Dr. Makarić ističe da se radi o sigurnoj i učinkovitoj metodi za liječenje rezistentne depresije te je kao takva odobrena od nadležnih regulatornih tijela i uvrštena u vodeće svjetske i europske stručne smjernice.

Osim za liječenje depresije, transkranijalna magnetska stimulacija može se koristiti i za liječenje drugih psihičkih poremećaja poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ova metoda je bezbolna i ima relativno mali spektar nuspojava zbog čega je generalno vrlo dobro podnošljiva.

Tretman je dostupan u zagrebačkim psihijatrijskim bolnicama uz liječničku uputnicu.

The post Kako liječiti anksioznost i depresiju? first appeared on Dijalog.hr.

Ne želim o tome pisati niti raspravljati, upravo zato je ne posjedujem činjenice. Međutim znam da je dijete jedina žrtva ovdje. Žrtva tromog pravosuđa koje već devet godina vodi parnicu i žrtva vlastitih roditelja. I to je taj aksiom, temeljna istina za koje vam ne trebaju dokazi da se dijete rastrgano između sustava i roditelja ne može osjećati dobro.

Ono o čemu želim pričati i otvoriti dijalog je što se to, zapravo događa s našom djecom i zašto sve više obolijevaju od mentalnih bolesti. Zašto je takvo stanje u svijetu pa i u Hrvatskoj postalo zabrinjavajuće stanje o kojem se vrlo malo priča, osim struke koja stalno upozorava.

Činjenica je da je ljudska psiha složena. Ona je ono nešto živo što buja u čovjeku i za koje često kažemo duh, duša li um. Ponekad se naš duh razboli, a onda se razboli i naše tijelo i naša psiha koju treba liječiti ili preciznije rečeno – njene intencionalne misli u kojima psihička igra nesumnjivo otpočinje.

Događaji koji dolaze nenajavljeno i na koje nismo pripremljeni, svakodnevni stres, sve su to rane koje se razvijaju na čovjekovoj duši i koje nam stvaraju, strah tjeskobu, anksioznost i depresivno stanje. Ne postoji čovjek koji danas nije pod određenim rizikom od razvoja poremećaja mentalnog zdravlja, bez obzira na dob, spol, prihode i svako negiranje ili prisutnost mita je loše.

Hrvatska, u odnosu na broj stanovnika ne bilježi dobre rezultate u segmentu mentalnog zdravlja, a kad govorimo o djeci i mladima, tada je stanje alarmantno. Ono što posebno zabrinjava je povećanje broja hospitalizirane djece pa je tako u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež Zagreb, kao jedinoj takvoj specijaliziranoj bolnici u Hrvatskoj broj hospitalizirane djece u 2022. godini porastao za 30 posto. U prvih pet mjeseci 2022. godine, u odnosu na prošlu, bilježi se čak 280 % više pokušaja suicida kod djece do 14 godina, čime je doprinijela i pandemija COVID-19 i potresi.

S obzirom na to da je kod djece i mladih u porastu anksioznost, depresija, sniženo samopouzdanje, samoozljeđivanje i suicidalnost neminovno se i postavlja pitanje što se to događa s našom djecom. Ako u javnosti čujete da je iz Zadra u pet dana u Zagreb na bolničko liječenje poslano šestero djece zbog pokušaja suicida, postavlja se pitanje što je uzrok ovakve slike.

Osim pandemije Covid 19 i potresa, postoji nekoliko ozbiljnih razloga koje mogu utjecati na mentalno zdravlje, od biološkog čimbenika, negativnih i frustrirajućih odnosa u obitelji, kontinuiranog društvenog i ekonomskog pritiska, siromaštva koje dovodi do marginalizacije, obrazovanja, kvalitete stanovanja, posla, do tehnologije, kao važnog čimbenika utjecaja na mentalno zdravlje. Usporedno s modernizacijom raste i raznolikost obitelji i nuklearna obitelj više nije jedini model obitelji. Njoj se pridružuje sve veći broj obitelji s jednim roditeljem, kao i broj samačkih kućanstava, čemu je, između ostalih uzrok porast broja rastava brakova, sve veća važnost individualnih potreba na štetu bračnog i obiteljskoga života.

Roditelji bi trebali igrati ključnu ulogu, međutim i tu nastaje problem jer su sve više fokusirani na rad i opstanak, jer sve teže udovoljavaju zahtjevima suvremenog svijeta zbog čega dođe i do fenomena izgaranja. S druge strane primjećuje se i sve veća okrenutost roditelja prema sebi samima i zanemarivanju djece. Govorimo o pojavi koja je dobila i svoj službeni naziv – tehnoferencija, odnosno o prekidu društvenih interakcija zbog tehnologije, zbog koje postoji opravdana zabrinutost da učestala upotreba digitalnih uređaja od strane roditelja ima negativan učinak na obiteljske odnose i ponašanje djece.

Ako ćemo biti slikovitiji, zamislimo kako dijete roditelju pokušava nešto reći ili pokazati, međutim zbog fokusiranosti na telefon, odnosno društvene mreže, provjeravanja e-mail poruka, roditelj ne čuje niti primjećuje dijete. Nerijetko se u toj interakciji roditelj nesvjesno i obrecne na dijete, odnosno pokaže verbalno agresivniji pristup prema djetetu riječima- pusti me na miru, ne ometaj me sada…

U osnovi sve se može staviti pod kapu nemilosrdnog kapitalizma i zahtjeva suvremenog društva na koje se sve teže odgovara. Činjenica je da je sve podvrgnuto profitu i da život i zdravlje, kao temeljne vrijednosti nisu pošteđene istog, da je svjetski financijski kapital sve više integriran, a bogatstvo sve više centralizirano u rukama financijskih elita i korporativnih institucija, čime ostvarivanje socijalnih i ekonomskih prava postaje sve teže, a moralno, etičko, duhovno sve se više zatire. Da korporativni pluralizam uzrokuje sve veće nejednakosti koje nepovoljno djeluju na demokratski proces. Da, neoliberalistički koncept racionalnog djelovanja odgovornost pa tako i za zdravlje sve više prebacuje na pojedinca, gdje isti, bez obzira na okolišne, socijalne i ekonomske prepreke koje su stavljene pred njega upravlja svojim zdravljem i snosi punu odgovornost za svoje postupke.

U ovako posloženom svijetu gubi se i svako osobno obilježje i utire sve što jesi. Biti dobar je nepoželjno i naivno. Izraziti svoj stav je vratolomija medu masom onih koji šute i misle da su mudri. Biti drugačiji, ionako nikad nije bilo poželjno, a danas kao da si osudio samog sebe na smaknuće. Pristojnost i ljubaznost, kao posljednji branici civilizacije su izgnani. Dar slušanja i svaki pokušaj razbijanja gluhoće je eutanaziran. Patnja je anulirana i zamijenjena tabletom sreće. Duhovni horizont gubi oštroumnost i fokus na bitno i ne nalazi odgovore, ne razumije razloge i ne vidi kako bi u budućnosti mogao rasti. Ljubav je ustuknula, a okovi straha su svugdje i u onom trenutku kad više nećemo imati odgovor na osobni identitet i pitanje tko sam ja, bit će kasno i za pitanje tko smo mi.

Ove globalne projekcije na mentalno zdravlje nije pošteđena ni Hrvatska, međutim ako dodamo probleme u Hrvatskoj, tada mentalna slika postaje još gora. Od ozbiljnog izostanka pravde i pravednosti, o neuređenom sustavu i sveprisutnom klijentelizmu gdje se odnosi naprosto hrane sami sobom i postaju sve ukorjenjeniji i koji se povezuju s drugim problemima koji jačaju nejednakost i društvene nepravde, i iz kojih nerijetko izostaje moralna osuda. O krivom poimanju odnosa prema radu, poštenog zarađivanja koje treba osigurati pristojan život. Političkom uplivu koji stvara i nezdravo okruženje, a u konačnici i nezdrav društveni sustav koji se manifestira na zdravlje.

Bez mentalno zdrave populacije, posebno djece i mladih u svim ovim negativnim kretanjima društvo pa tako i hrvatsko nema blistavu budućnost. Ovo je zapravo eufemizam, imajući u vidu smjer u kojem se svijet kreće i budućnost koja, čini se nikada nije bila izvjesnija i u kojoj je za očekivati još veći pritisak i posljedično još jači utjecaj na mentalno zdravlje. Nimalo ne zvuči optimistično, no lažni optimizam je loš i treba se suočiti sa stvarnošću kako bi se problemi rješavali pa tako i problemi mentalnog zdravlja. Kao što je loše ne propitivati, promišljati, dijalogom stvarati dijalektiku, znati što je dobro za našu djecu u sadašnjem trenutku, učiti i druge.

Još od iste autorice:

Vratiti povjerenje u medije je nužnost

The post Ako nam djeca nisu bitna, što je bitno ili što se to događa s našom djecom first appeared on Dijalog.hr.