Zamislite da je ostarjeli i teško bolestan američki predsjednik Franklin Roosevelt početkom 1943. godine zaključio kako je riskiranje stotinu tisuća života američkih mladića preveliki rizik, te da Europa toga nije vrijedna. Pa da je, umjesto iskrcavanja na Normandiju, Rossevelt odabrao pregovore s Führerom Adolfom Hitlerom. Danas bi svijet bio temeljito drukčiji.

Dio posla svih vlastodržaca je donošenje odluka. Doduše, ovi sadašnji europski uglavnom se gnušaju donošenja teških odluka. Ipak su oni tek političari, a ne državnici. Američki predsjednik Donald Trump ne libi se donošenja teških odluka. Barem se tako čini na prvu. No kad se malo dublje proanaliziraju njegovi postupci od početka mandata nije baš tako. Puno puta odluke su se donosile na brzinu, moglo bi se reći na silu. Pa onda neslavno propadale.

Kao recimo pokušaj stvaranja novog svjetskog poretka s pomoću saveza naj-država. Sjedinjenih Američkih Država kao najbogatije države, Indije kao najmnogoljudnije i Rusije kao najveće. Kako nije uspio ni zaustaviti rat u Ukrajini (Europljani su sve pokušaje uspješno onemogućili) Trump nije uspio ostvariti ni savez s Rusijom. Savez s Indijom je propao nakon što tamošnji premijer Narendra Modi nije uspio osigurati ni potporu vlastite Bharatiya Janata Party.

Odluka da se ratom sruši iranski režim za sada baš i nije polučila neke veće uspjehe. Iako će Trump naknadno tvrditi da rušenje režima nije bio cilj dovoljno je pogledati njegov govor od 28. veljače (prvog dana napada) u kojem poziva Irance da izađu na ulice i preuzmu vlast. Trump je to nazvao prilikom jednom u životu. Stoga je Trump trebao ići do kraja. Ovako je izdao 90 milijuna Iranaca koji su se ufali u njegovu pomoć. Tim prije jer nakon što režim pribere krenut će masovna odmazda.

Istina je da su američke obavještajne službe (opet) potpuno zakazale. Nijedna nije predvidjela da će iranski odgovor biti masovni napadi na arapske susjede u Perzijskom zaljevu. Na američke baze da, ali na civilne ciljeve ne. Izraelske obavještajne službe su to znale, ali je na najvišoj razini odlučeno da se to neće podijeliti sa saveznikom. Procijenjeno je da bi to moglo utjecati na odbacivanje planova za napad.

Čini se da se Trump prestrašio vlastitih prijetnji. Napad na elektrane potencijalno je ratni zločin, a Trumpu se ne mili biti zločinac u vlastitom ratu. Povrh toga sve više Republikanaca protivi se nastavku rata. Ne zato što su se nešto brinuli za Irance, Izraelce, Arapa, već isključivo za sebe. Trump je ne baš promišljenom izjavom da Europljani ili neka sami oslobode Hormuški tjesnac ili neka kupuju američku naftu doslovno spojio američko i europsko tržište. Do tada je razlika u cijeni nafte na američkom i europskom tržištu bila oko 15 dolara. Pa su američke naftne kompanije mogle prodavati višak nafte Europljanima po jako dobroj zaradi. Nakon Trumpove izjave razlika se smanjila na 2,5 do 3 dolara. Tijekom srijede (8. travnja) američka nafta je čak bila skuplja nego na europskom tržištu. Ne puno, nekoliko desetaka centi, ali ipak krajnje neuobičajeno.

Trumpova izjava je značajno spustila cijenu nafte u Europi i značajno podigla cijenu u SAD-u. A s njom i inflaciju. Američke izbore odlučuju dvije stvari – radna mjesta i inflacija. Koja trenutačno buja. Katastrofa za Republikance koji moraju u studenom na izbore za oba doma Kongresa. Kako sada stvari stoje nije pitanje hoće li Republikanska stranka izgubiti većinu u Senatu i Zastupničkom domu. Pitanje je koliko će težak poraz biti. Njima se zaustavljanje rata u Perzijskom zaljevu čini kao spasonosno rješenje koje će sniziti cijenu nafti i zaustaviti inflaciju. Posljedično, barem malo im popraviti izborne izglede.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte sastao se u srijedu s predsjednikom Trumpom. Krajnje neobično za Trumpa novinarima je pristup bio zabranjen. Ono što je do sada iscurilo u javnost dvosatni sastanak nije bio nimalo ugodan za Ruttea. Kako je izgledala otvorena razmjena mišljenja može se nazreti po izjavi koju je Trump objavio na Truth Social u jedan sat ujutro po vašingtonskom vremenu: “NATO WASN’T THERE WHEN WE NEEDED THEM, AND THEY WON’T BE THERE IF WE NEED THEM AGAIN.” (NATO nije bio tu kad nam je trebao, i neće biti tu ako nam ponovno zatreba.)
U javnost je procurila i prijetnja da će Pentagon u najskorije vrijeme zatvoriti barem jednu vojnu bazu u Europi. Kao opcije spominju se baze u Njemačkoj i Španjolskoj.

Nade europskih vlastodržaca da će NATO nekako preživjeti do 2029. godine i mogućeg povratka Demokrate u Bijelu kuću, sve su tanušnije. Stoga se treba pobrinuti za nova savezništva. Premijer Plenković se odlučio za savezništvo s Francuskom. Nije da se sjećamo da je Sabor o tome raspravljao. Niti da je donesen bilo kakav službeni dokument. S obzirom na to da se do nedavno Vijeće za nacionalnu sigurnost nije godinama sastajalo takva odluka zasigurno nije usuglašena niti na njemu. Valjda je odluka da će se kupiti Rafali bila dovoljna. Odluka koja će se vrlo brzo pokazati kao najveći promašaj hrvatske nabavke naoružanja i vojne opreme.

Za sve koji se ne slažu s izborom premijera Plenkovića dobra vijest je da će tom savezništvu uskoro doći kraj. Za točno godinu dana Francuskoj slijede predsjednički izbori. Na koje se Emmanuel Macron ne može kandidirati. A i da može ne bi mu puno pomoglo jer bi doživio sramotni poraz. Borba za novog francuskog predsjednika vodit će se između ekstremne ljevice i patriotskih snaga kojima je dosta francuskog propadanja. U oba slučaja pobjednik neće biti nimalo zainteresiran za bilo kakav vojni ili sigurnosni savez s Hrvatskom. Zapravo obje strane u programskim dokumentima imaju napuštanje NATO-a. Kako sada stvari stoje to će se dogoditi i prije nego što dođu na vlast.
Za ljute centriste kao što je naš Plenković, koji uvijek idu kud ih struja nosi, loša vijest je i jačanje patriotskih snaga diljem Europe. Iako zadnje dvije godine većina njemačkih birača uporno glasa za desnu vlast, njemački vlastodršci to uporno ignoriraju. Posljedica je daljnje jačanje Alternative za Njemačku (AfD). AfD je na lokalnim izborima do sada održanim u Njemačkoj udvostručio broj glasova u odnosu na prošle. Za izbore koji će se održati na jesen u državama Saska-Anhalt i Mecklenburg-Zapadno Pomorje očekuje se nadmoćna pobjeda AfD-a.

U svibnju će se konačno održati lokalni izbori u Engleskoj (laburisti su iz više puta odgađali radi straha od izbornog kraha). Najljuća borba vodit će se između ekstremno lijeve Green Party of England and Wales i patriotske Reform UK.

U Španjolskoj premijer Pedro Sanchez uporno odbija podnijeti ostavku iako ti zahtjevi dolaze iz njegove Partido Socialista Obrero Español (Španjolska socijalistička radnička stranka). Partijski drugovi se boje da će krajnje nepopularan Sanchez upropastiti ne samo svoju političku karijeru (njoj više nema spasa) već i partiju.

Prvoaprilska sjednica Vijeća za dva tulipana

Rutte bi poslao NATO u Hormuz, ali od toga neće biti ništa

Davidova praćka: Milanović udara po Izraelu, a samo Izrael može isporučiti učinkovit štit od Vučićevih raketa CM-400

The post Novi svjetski poredak se rađa, Europa još uvijek ne zna gdje stoji, a Hrvatska je ušla u savezništvo koje će se raspasti first appeared on Dijalog.hr.

Rutte je 22. ožujka dao intervju za CBS News o pitanjima rata u Iranu. Ono što je rekao bitno odudara od onog što su ljevičarski mediji prenijeli, koji po običaju čuju samo ono što im paše. Naime, Rutte je naglasio da NATO mora podržati Sjedinjene Države u ratu protiv Irana. Naročito u deblokadi Hormuškog tjesnaca koji je vitalan za svjetsku ekonomiju. Ono što nije otvoreno rekao, ali nedvojbeno proizlazi iz rečenog, je da će u protivnom doći u pitanje opstanak NATO-a.

Zanimljivo je kako je Rutte objasnio potrebu za napadom na Iran: „…we have seen with North Korea, if we negotiate for too long, you might pass the moment where you can still get this thing done, and North Korea now has the nuclear capability. If Iran would have the nuclear capability, including, together with the missile capability, it will be a direct threat, a existential threat, to Israel, to the region, to Europe, to the stability in the world. So the president doing this is crucial, and I’ve seen the polling, but I really hope the American people will be with him, because he is doing this to make the whole world safer.” (vidjeli smo sa Sjevernom Korejom, ako se predugo pregovara možete propustiti priliku da nešto učinite, a Sjeverna Koreja sad ima nuklearne sposobnosti. Ako bi Iran imao nuklearne sposobnosti, uključujući s balističkim projektilima, bio bi izravna prijetnja, egzistencijalna prijetnja Izraelu, regiji, Europi i stabilnosti svijeta. Dakle, ono što predsjednik čini je krucijalno, i vidio sam ankete, ali se stvarno nadam da će Amerikanci biti uz njega, jer čini ovo da bi cijeli svijet bio sigurniji).

Što se tiče ne dijeljenja informacija s NATO saveznicima Rutte je također bio vrlo jasan – to bi ugrozilo tajnost operacije i bitno degradiralo njenu efikasnost. Potom je Rutte izrekao nešto što su svi ljevičarski mediji prečuli: „So it is only logical that European countries needed a couple of weeks to come together. But at this moment, the good news is this, that since Thursday, 22 countries, most of them NATO, but also Japan, Korea, Australia, New Zealand, Bahrain, the UAE, have come together to basically answer three questions, what do we need? When do we need it? And where do we need it? These three questions are now worked through to answer the president’s call, to make sure that we secure the free sailing through the Strait of Hormuz.” (Zbog toga je logično da europske države trebaju par tjedana da se priberu. Međutim, u ovom trenutku dobra je vijest da od četvrtka 22 države, većinom članice NATO-a, ali i Japan, (Južna) Koreja, Australije, Novi Zeland, Bahrain i UAE, okupile kako bi odgovorili na tri osnovna pitanja. Što trebamo? Kada trebamo? I gdje trebamo? Odgovori na ova tri pitanja sad se razrađuju kako bi se odgovorilo na predsjednikov poziv, a kako bi osigurali siguran prolaz kroz Hormuški tjesnac.)

Europske države koje su u spomenutoj inicijativi su: Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija, Norveška, Švedska, Finska, Nizozemska, Danska, Estonija, Latvija, Litva, Češka i Rumunjska. Pa čak i Slovenija.

Mi naravno nismo. Jer naši bi predsjednik, ujedno i vrhovnik, u startu zaustavio svako pristupanje najavom zabrane sudjelovanja hrvatske vojske u takvoj inicijativi.
Ako niste primijetili, nisu se pridružile ni Mađarska ni Slovačka. Ali ni Češka, iako se tamošnji premijer Andrej Babiš pokušava predstaviti kao patriot blizak Trumpu, ali ne i Putinu. Nedostaje i Španjolska. To ne čudi jer socijalistički (zapravo komunistički) premijer Pedro Sánchez otvoreno na strani Palestinaca. Pa po toj logici i na strani iranske diktature.
S obzirom na to da se inicijativi nisu pridružile sve članice NATO-a očigledno od jedinstvenog djelovanja Saveza neće biti ništa. Ako uopće bude išta. Jer sve ovo više nalikuje na igrokaz, svojevrsnu travestiju, kojom se kao pokušava pokazati neka inicijativa. Iako se u startu već zna da od inicijative neće biti ništa.
Hoće li sav taj igrokaz smanjiti Trumpovu ljutnju, koja polako prelazi u ogorčenost, prema NATO-u? Zasigurno neće. Trump od članica NATO-a očekuje djela, a ne isprazne riječi. A tih dijela neće biti. Barem ne što se tiče Hormuškog tjesnaca.

Od tuda i izjava: „And I’ve long said that, you know, I wonder whether or not NATO would ever be there for us. So this is a this was a great test, because we don’t need them, but they should have been there.” (Već dugo govorim, znate, pitam se hoće li NATO ikada biti uz nas. Dakle, ovo je bio veliki test, jer mi ih ne trebamo, ali trebali su biti tamo.”
Stoga neće biti nikakvo iznenađenje ako predsjednik Donald Trump odluči povući SAD-e iz NATO-a i tako ga ugasiti.

Davidova praćka: Milanović udara po Izraelu, a samo Izrael može isporučiti učinkovit štit od Vučićevih raketa CM-400

Srbija se naoružala supersoničnim projektilima, a Hrvatska bi ‘obranu’ držala na Jarunu i Bundeku

Iran je obezglavljen, no vlast će morati preuzeti goloruki mladići, ginući kako bi slomili režim

The post Rutte bi poslao NATO u Hormuz, ali od toga neće biti ništa first appeared on Dijalog.hr.