Srbijansko ratno zrakoplovstvo naoružalo je MiG-ove 29 supersoničnim projektilima zrak-zemlja CM-400. Barem tako javljaju srbijanski mediji. Ako je to istina onda je srbijansko ratno zrakoplovstvo dobilo vrlo opasno oružje sposobno uništavati ciljeve na udaljenostima od najmanje 250 kilometara.
Istovremeno smo iz dobro obaviještenih izvora saznali da Glavni stožer OSRH planira u slučaju rata jednu korvetu razmjestiti na Jarun a drugu na Bundek (za one koji eventualno ne znaju to su jezera u Zagrebu). Tako Glavni stožer OSRH namjerava ostvariti protuzračnu obranu glavnog grada. Koja trenutačno ne postoji.
Sad se vi pitate kakva je ovo glupost? E pa ništa manja glupost od ideje da se na dvije potpuno nepotrebne korvete potroši najmanje 1,5 milijardi eura. U trenutku kad se ne baš prijateljska država naoružava projektilima dometa od najmanje 250 kilometara, očigledno se spremajući za ponovni pokušaj ostvarenja ideje o stvaraju velike Srbije.
Ideja koji je nastala u 19. stoljeću, još dok je Srbija bila dio Otomanskog carstva. I ideja koja je izazvala I. svjetski rat. Pa formalno bila ostvarena stvaranjem Kraljevine Srba, Hvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavijom. Da bi je Srbi naposljetku ponovno pokušali ostvariti devedesetih godina prošlog stoljeća. I sad se spremanju to ponoviti. Za početak okupacijom Kosova i pripajanjem Republike Srpske. Pa potom i puno više ako ovo dvoje prođe bez većih problema.
Kineski projektil zrak-zemlja CM-400AKG vrlo je opasno oružje sposobno nanijeti ogromna razaranja. S obzirom na to da je do nedavno bio u naoružanju samo pakistanskog ratno zrakoplovstva nije odveć poznat. Projektilom CM-400AKG Pakistanci su naoružali višenamjenske borbene avione JF-17 kako bi dobili mogućnost uništavanja najboljih indijskih protuzračnih raketnih sustava S-400. Već je to dovoljni dokaz da se radi o vrlo ubojitom oružju. Različiti izvori navode različite podatke o dometu, od 250 pa sve do 400 kilometara. Bojeva glava navodno ima masu od čak 200 kilograma.
Ovo će oružje postati tim opasnije kad srbijansko ratno zrakoplovstvo za koju godinu dobije Rafale 4.1. S obzirom na to da će njihovi Rafali biti znatno napredniji od naših Rafala F3R, o čemu sam pisao OVDJE, srbijansko ratno zrakoplovstvo će moći ostvariti prevlast u zraku. Koja će i zastarjelim MiG-ovima 29 omogućiti nesmetano djelovanje. Pa će s projektilima CM-400AKG moći uništavati sve što zažele. S dometom od 250 kilometara, ako ne i većim, CM-400AKG će moći uništiti svaki cilj u Hrvatskoj. Tim prije jer mi nemamo ni osnovnu protuzračnu obranu.
Onomad se najavljivalo da bi MORH mogao kupiti francusko-talijanski PZO raketni sustav SAMP-T. No nakon negativne reakcije javnosti od toga se odustalo. Umjesto toga počelo se pričati kako će se kupiti dvije korvete. Znači neophodna sposobnost trebala bi biti zamijenjena potpuno nepotrebnom sposobnošću. I prije je to bila suluda ideja. No nakon otkrića da je srbijansko ratno zrakoplovstvo MiG-ove 29 naoružalo jako opasnim oružjem nadamo se da je ideji o kupnji korveta konačno kraj. Te da ćemo se ponovno vratiti na kupnju PZO-a.
Tu dolazimo do toga što kupiti? S obzirom na to da svi kupuju najveći problem je što se može dobiti s rokom isporuke do kraja 2028. godine. Nažalost vrlo malo. Red za kupnju američkog sustava MIM-104 Patriot je toliki da neki kupci razmatraju druge opcije.
Jedna od tih opcija je već spomenuti sustav SAMP/T. Iskustava iz rata u Ukrajini pokazala su da SAMP-T ima, tj. da je imao, dva velika problema. Prvi je bio motrilački radar puno premalog dometa motrenja. U međuvremenu talijanska vojska je 22. siječnja dobila prvi sustav SAMP-T NG. Koji je donio dvije velike novosti. Prva je uporaba novog projektila Aster 30 B1NT dometa većeg od 150 kilometara i s mogućnošću djelovanja protiv balističkih projektila malo i srednjeg dometa (barem tako tvrdi MBDA). Druga novost je puno važnija – novi motrilački radar Kronos Grand Mobile High Power (KGMHP) tvrtke Leonardo. Radi se o vrlo modernom AESA radaru zone motrenja većem od 350 kilometara. Doduše, Leonardo na službenim internetskim stranicama navodi zonu motrenja ≥ 300 km. Kad je uvezen u PZO sustav SAMP-T zona borbenog djelovanja sustava je 250 km. Leonardo tvrdi da KGMHP može istovremeno pratiti do 500 objekata u zraku. Brzina okretanja antene je 60 okretaja u minuti. Time se dobiva mogućnost otkrivanja i praćenja vrlo brzih ciljeva kao što su balistički projektili. Kao svaki moderan AESA radar i KGMHP se može rabiti za motrenje samo jednog segmenta zračnog prostora pri čemu se antena ne rotira. Tada je mogućnost otkrivanja i praćenja super brzih ciljeva još bolja.
Drugi problem koji je otkriven u Ukrajini bio je vezan uz umjetnu inteligenciju (UI). Suvremeni PZO raketni sustavi rade potpuno automatizirano kako bi mogli djelovati protiv brzih ciljeva. Ukrajinci su otkrili da UI na SAMP-T ne radi uvijek baš najbolje. Doduše, to je bilo prije dvije godine pa je za nadati se da su u MBDA otklonili taj nedostatak.
Potencijalna kupnja SAMP-T za Hrvatsku donosi još dva problema. Prvi je nemogućnost uključivanja u European Sky Shield Initiative (ESSI). U veljači 2025. ESSI-u su se pridružili Albanija i Portugal, čime je broj članica povećan na 24. Problem je što države naoružane sustavom SAMP-T ne mogu biti članice ESSI-a. Problem je manje tehnički a više politički.
Drugi, znatno veći problem, je što je SAMP-T francusko-talijanski sustav. Pa nam nitko ne može garantirati da ga, nakon što ga mi kupimo, Francuska ne proda Srbiji. Zapravo bi to bilo vrlo izgledno. Doduše, Srbija je kupila solidan kineski PZO sustav FK-3. A i mora platiti 2,7 milijardi eura za 12 novih Rafala (bez naoružanja). Pa bi eventualna kupnja SAMP-T mogla biti malo odgođena. Ili bi hrvatski vlastodršci ovog puta mogli pokazati „kičmu” pa do Pariza tražiti garanciju da SAMP-T neće biti prodan i Beogradu.
Najbolje rješenje za European Sky Shield Initiative (ESSI) bila bi kupnja PZO sustava IRIS-T. I to u izvedenici IRIS-T SLM/X povećanog dometa na 100 km po udaljenosti i 30 km po visini. Međutim, tu su dva problema. Proizvođač Diehl Defence zatrpan je narudžbama, a IRIS-T SLM/X prvi je put pokazan javnosti u veljači ove godine te tek treba proći testiranja.
Za naše potrebe idealan bi bio PZO raketni sustav David’s Sling jer je primarno razvijen za uništavanje balističkih i krstarećih projektila. Ali i zato što mu je maksimalni domet 300 kilometara pa bi samo jedna bitnica pokrila ne samo pola Hrvatske već i najveći dio Republike Srpske. Postavljanje bitnice u Slavoniju potpuno bi onemogućilo djelovanje srbijanskog ratnog zrakoplovstva nad Hrvatskom, Republikom Srpskom i sjevernim dijelom Srbije. Cijena kupnje je niža od američkog Patriota, a rokovi isporuke prihvatljivi. Najveći nedostatak ovog sustava je Zoran Milanović. Zbog njega otpada i druga opcija – Barak 8.
Donedavno je opcija kupnje korejskog bila vrlo primamljiva. Međutim, rat u Iranu sve je promijenio jer sad Arapske države masovno naručuju korejske PZO sustave. I svi ih žele što prije. Sa svakom novom narudžbom rokovi isporuke se produžuju, s 12 mjeseci na 24, pa 36… Saudijska Arabija je u veljači 2024. naručila 10 bitnica sustava KM-SAM Block II. Tada se nikome nije žurilo pa je isporuka prve bitnice predviđena za 2028. godinu. Sasvim razumljivo, Rijad želi isporuku odmah. S korejskim posadama koji će u upravljati sustavima.
Uz UAE, Irak i Saudijsku Arabiju kupnju korejskih PZO sustava najavili su Bahrein, Katar i Kuvajt. Uskoro će vjerojatno i drugi. Povrh toga UAE želi dodatne bitnice uz naručenih 12. I puno dodatnih projektila.
Iran je obezglavljen, no vlast će morati preuzeti goloruki mladići, ginući kako bi slomili režim
Anušićev posjet Jeruzalemu, Vučićevi planovi za Kosovo i hrvatska protuzračna ‘obrana’
