HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KOJI JE KRUH ŽIVOTA I NUDI NAM KALEŽ VJEČNOGA SPASENJA! MIR VAM I DOBRO!
Četvrtak je – spomendan na Posljednju večeru kad se Gospodin od svojih oprašta ali obećava trajnu prisutnost u Crkvi i svijetu po Riječi i sakramentima – napose Euharistiji.
“Ovo činite meni na spomen” – bitne su riječi koje izgovara prije Muke. I ostavlja svojima riječi koje odzvanjaju već dvije tisuće godina u svijetu. Samo širenje kršćanstva nakon Duhova može se nazvati istinskim Božjim čudom. Šačica galilejskih ribara i ratara pošla je u svijet s novom porukom o Isusu kao Gospodinu i Gospodaru, kao Spasitelju. I ta riječ i danas odzvanja cijelim svijetom.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, ovdje svježe, nije tako hladno kao jučer. Zahvalimo za sve darove i milosti i izmolimo svoje uobičajene molitve zaštite i predanja, odricanja od Sotona i njegovih djela. Stavimo se poput Marije u Gospodinovu službu.
Jučer smo slavili Gospu od Krunice ili Ružarija, slavili smo Gospu od Pobjede, sjećali se Marije Pomoćnice kršćana koja je u nevoljnim trenutcima europske povijesti pritekla pomoć nebeskom zaštitom i pomoći.
Toliko je puta pritekla u pomoć. Kad se spominjemo Krunice – vrijedi podsjetiti se i Domovinskog rata te naših branitelja koji su s krunicom oko vrata išli u rat. Nisu imali ni kacige ni pancirke da ih štite od metaka, imali su krunicu i čvrstu vjeru u pravednu stvar – da se bore za Domovinu. I to kao da je nestalo iz svijesti mlađih naraštaja.
Vidimo kako se diljem svijeta – napose u Poljskoj – stvaraju molitvene grupe koje javno mole na trgovima. Prije desetak godina Poljaci su u vremenima onih migracija s Bliskoga istoka – kad su zreli muškarci s džepovima prepunih kreditnih kartica i najnovijim mobitelima gotovo preplavili Njemačku – stvorili ‘vatrozid’ prema južnim granicama uz molitvu krunice.
Blasfemija protiv Marije i veličina navještenja
A i kod nas u novije vrijeme svake prve subote u mnogim gradovima muškarci odrasli mole klečeći krunicu prema preporuci Majke Božje iz Fatime. Međutim, ni druga strana ne miruje jer joj krunica zadaje smrtne udarce pa onda bubnjaju i ometaju, nose transparente. Na jednom je pisalo: Da je barem Marija pobacila! Koja blasfemična, bogohulna izreka.
Mogao ju je nadahnuti samo Nečastivi. Želja da Marija, da je Marija pobacila Isusa. Isus im jasno smeta. Marija im smeta. Jučer sam pisao kako je Bog postao čovjekom da bi čovjek zavolio i sebe i svoj život, da bi rađao, a ne uništavao, pobacivao život ili se borio protiv njega kontracepcijom i raznim drugim perverznim sredstvima. Bog je za život, a Đavao je za smrt. To svi znamo. Odatle i ratovi! Što bi bilo od svijeta da nije Marija rodila Isusa Krista? Što bi bilo od nas?
Vrijedi ponovno baciti pogled na tu činjenicu iz Marijina života – koju smo čuli i odlomka o navještenju. O ovom Evanđelju se može toliko toga napisati. O tome su ispisane i ispunjene cijele biblioteke. Želimo se usredotočiti na Marijin veliki primjer predanja i pristanka koji slijedi na anđelovu poruku. Dok se Gospi otkriva tajna Utjelovljenja, to je istodobno i velika radost ali i veliki križ, Marija mora donijeti odluku.
Vrlo je lako na to gledati iz Božje perspektive i reći da On nikada ne bi tražio od Marije da bude Majka Isusa Krista da nije htjela reći ‘da’. Iako je to istina. A kako u planu otkupljenja nije bilo ‘Plana B’, ipak je dobro razmisliti o činjenici da, Marija Puna Milosti, daje svoj veliki fiat Anđelu i prima Riječ koja je postala tijelom u svoje krilo.
Marijin fiat – grčki optativ i radosna čežnja
U tom trenutku njezine riječi trebale bi odjeknuti u dubini naših duša. Možemo li reći Bogu, u svemu što nam daje, ja sam sluga/sluškinja Gospodnja?
Neka mi bude po tvojoj riječi. Možemo li u svemu Bogu uputiti takav pristanak? Uvijek želimo imati na umu da je svako dobro koje nam dođe uvijek za naše dobro. Isto tako, svaku kušnju koja nas zadesi Bog dopušta za naše dobro.
Gospino potpuno prepuštanje Božjoj dobroti i milosrđu ispunjava njezin fiat. Neka bude tako. Jezično značenje grčkog izričaja koji sveti Luka ovdje koristi nije pasivnost, već radosna i aktivna čežnja. Marija žeđa i čezne da se u njoj vrši Božja volja. U grčkome izvorniku stoji glagolski način optativ, koji ne postoji u hrvatskom jeziku, a izriče željno stanje. Želim to, hoću to, svim svojim srcem! U Lukinu izvorniku stoji: Neka mi tako bude – ‘genoito’ – želim to svim svojim bićem, neka se tako dogodi!
Ovaj Marijin primjer proteže se na odanu dušu koja daje vlastiti fiat (zapovijed) da se prepusti Božjoj volji. U dubini svoje duše, čeznemo li da se Božja volja vrši u nama? Oponašajući Mariju i prihvaćajući ono što Bog želi za nas, dopuštamo da se Božje djelo izvrši u nama za naše spasenje. Po tom fiatu, kao da i mi začinjemo Krista u svojoj duši.
Fatima – ukazanja uoči komunističke revolucije
Za nekoliko dana slavit ćemo spomen na posljednje Marijino ukazanje te čudo sa suncem – 13. listopada. Vrijedi podsjetiti se ponovno na tu činjenicu iz života troje vidjelaca od kojih je dvoje već proglašeno svetima, a Sestra Lucija je preminula malo prije svetoga Ivana Pavla II. – 2005. Godine 1917., pred kraj Prvoga svjetskog rata troje portugalske djece tvrdilo je da su vidjela i čula Blaženu Djevicu.
Nakon što je lokalni biskup istražio izjave djece, proučio poruke koje su primili i analizirao opise drugih svjedoka, proglasio je događaje vrijednima vjerovanja i dopustio javne pobožnosti pod nazivom Gospa Fatimska. Kao što je slučaj sa svim privatnim objavama, katolici nisu obvezni prakticirati ovu pobožnost niti prihvatiti kao istinite bilo koji ili sve njezine događaje. Ali postoje mnogi fascinantni detalji o ovoj priči, detalji koji postavljaju zanimljiva pitanja.
Na primjer, ukazanja su započela dok je većina svijeta još uvijek bila usredotočena na Prvi svjetski rat. Čini se da su ukazanja Blažene Djevice Marije tempirana kako bi upozorila kršćane na nezapaženu prijetnju komunističkog preuzimanja Rusije i potaknula katolike da počnu moliti za kraj toga brutalnoga i smrtonosnog režima. Ali kako je itko mogao predvidjeti da će se takvo što dogoditi prije nego što je uopće počelo? Pa vidioci su bili totalno neuki, nepismeni, nisu ni čuli nikada za Rusiju kao djeca, a govore o Rusiji? I zabludama koje će proširiti svijetom…
Zato je teško ignorirati ono što se dogodilo u Fátimi. Podsjetimo, ukazanja Blažene Djevice trima pastirima u Fátimi započela su 13. svibnja 1917. i završila 13. listopada 1917., a komunistička revolucija počela je krajem listopada 1917. Iako je samo troje djece bilo prisutno prilikom prvog ukazanja, mnoštvo se povećavalo svaki mjesec.
Čudo sunca i tajna Bezgrješnog Srca
Tijekom posljednjeg događaja, bilo je prisutno između kojih sedamdeset tisuća svjedoka – nazočnih očevidaca, uključujući mnoge skeptike. Mnogi ljudi izvijestili su da su vidjeli zastrašujuću viziju. Dok se troje djece molilo te gledalo ukazanje Svete Obitelji, mnoštvo je gledalo kako sunce strmoglavo pada prema zemlji – prema njima! Mnogi su vjerovali da je to smak svijeta. Ali sunce se brzo vratilo na svoje mjesto i viđenje je završilo.
Zatim su se gusti kišni oblaci razišli i, unatoč činjenici da je padala jaka kiša, odjeća svjedoka i okolno tlo odjednom su bili suhi. Tijekom razgovora s djecom istražitelji su otkrili da njihova ukazanja i viđenja zapravo nisu započela 1917. Djeca su rekla da ih je godinu dana ranije posjetio anđeo. Anđeo im je rekao da je on „Anđeo mira“ i naučio ih je kako se moliti, očito ih pripremajući za budući posjet Blažene Djevice Marije.
Tijekom svakog ukazanja, djeca su molila krunicu s Majkom Božjom za koju su govorili da je nevjerojatno lijepa i činilo se kao da lebdi nad crnikom. Marija im je rekla da Bog želi uspostaviti pobožnost prema njezinu Bezgrješnom Srcu. Također im je pokazala zastrašujuću viziju pakla i rekla im tajnu koja nije otkrivena sve do 2000. godine.
Otmica djece i poruka Fatime svijetu
Dana 13. kolovoza 1917. djecu je oteo mjesni gradonačelnik kako bi ih spriječio da odu na mjesto ukazanja. Iako je gradonačelnikov kukavički čin bio počinjen protiv obične nevine djece – to nije spriječilo Mariju da se kasnije pojavi – poslužio je nebeskoj nakani. Dokazao je da su djeca govorila istinu. Svih troje djece bila su pod prijetnjom i zatvoreni u zatvorske ćelije, no odbili su povući svoju priču. Fátima je promijenila svijet, ne samo troje malenih u Portugalu.
Poruka koju je Marija dala u Fátimi nije bila teološki traktat. Blažena Djevica Marija jednostavno je potaknula djecu da mole krunicu. Također je zatražila da se cijeli svijet posveti njezinu Bezgrješnom Srcu. Vizija pakla koju su djeca vidjela bila je zastrašujuća, ali im je prenijela ozbiljnost grijeha i patnju vječne odvojenosti od Boga. Katolici diljem svijeta bili su dirnuti riječima i primjerom djece te su odgovorili obnovljenom predanošću moljenju krunice i prinošenju svojih života kao žrtve pomirnice i okajnice.
Uz posvetu svijeta njezinu Bezgrješnom srcu Blažena Majka je zamolila katolike da primaju svetu pričest prve subote u mjesecu tijekom pet mjeseci kao sredstvo zadovoljštine.
Zašto? Kad je komunizam preuzeo kontrolu nad Rusijom, crkve su bile oskvrnute i zatvorene, svećenstvo i redovnici su ubijani, a vjernicima je naređeno da zaniječu svoju vjeru. Od svih naroda svijeta Blažena Majka je posebno spomenula Rusiju. Upozorila je da ako ljudi ne uspiju moliti i ponuditi zadovoljštinu za sve uvrede i prijestupe protiv Boga, ruske „zablude“ (tj. komunizam) će se proširiti po cijelom svijetu, što će dovesti do ratova, mučeništva, smrti i progona kršćana. Također je rekla da će i sam Papa jako patiti.
Treća tajna, atentat na papu i Međugorje
Desetljećima kasnije, sveti papa Ivan Pavao II. pokazao je da vjeruje u istinitost tih poruka. Tajna koja je čuvana do 2000. godine – ponekad nazvana Trećom tajnom jer su druge dvije otkrivene ranije – uključivala je još jedno viđenje. U toj viziji pokušan je atentat na “Čovjeka u bijelom”, odnosno na papu.
Foto: Hina
Nakon što je papu Ivana Pavla II. upravo na dan prvoga ukazanja u Fatimi, 13. svibnja 1981. godine na Trgu svetog Petra upucao naoružani atentator, u bolničkoj je sobi Ivan Pavao II. pročitao tu fatimsku tajnu i prepoznao da je pokušaj atentata predviđen fatimskim ukazanjima i vjerovao je da mu je Majka Božja spasila život. Metak koji ga je zamalo ubio dao je staviti u krunu kipa Gospe Fatimske u Portugalu. I posvetio je cijeli svijet Bezgrešnom Srcu Marijinu 25. ožujka 1984. godine.
Ali fatimska ukazanja blagoslovila su svijet na još jedan način. Dok mi, ljudska stvorenja, 1917. nismo mogli znati da je pred nama najkrvavije stoljeće u povijesti svijeta – stotinu godina svjetskih ratova, građanskih ratova, koncentracijskih logora, atomskih bombi i bezbrojnih kršćanskih mučeništava – Bog je znao. Marija je pretkazala.
U svojoj velikoj ljubavi prema nama, upozorio nas je na neposrednu opasnost, dao nam nadu i podsjetio nas da molimo i prinosimo žrtve. Sve je to učinio kroz ukazanja blage, ponizne Majke Božje, koja nas uvijek vodi natrag Isusu Kristu i, poput prave majke, daje nam nadu kada se stvari čine beznadnima. Mi vjerujemo da je Međugorje nastavak i dovršetak fatimskih događaja. Dolje imate sliku krune Fatimske Gospe s metkom koji je zaostao u Papinu tijelu.
