Norveški Nobelov odbor dodijelio je u petak Nobelovu nagradu za mir za 2026. južnoafričkoj pravnici Navi Pillay. Riječ je o odluci koja baca ozbiljnu sjenu na ugled i vjerodostojnost najprestižnije svjetske nagrade. Poznata po svojim proabortivnim stavovima i izbjegavanju da svoje kritike uputi Komunističkoj partiji Kine, prošle je godine, kao predsjednica istražne komisije UN-a, optužila Izrael za genocid u Gazi.
Izborom ovogodišnje dobitnice, Nobelov odbor ironično se poigrao sam sa sobom. Doista, teško je zamisliti ironičniji izbor. Naime, u prosincu 2010. isti je odbor nagradio zatočenog kineskog disidenta Liu Xiaoboa, a Peking je pritiskom natjerao dvadesetak država na bojkot ceremonije u Oslu. Tada je upravo Pillay, kao Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava, odlučila ne doći. Njezin ured objasnio je da je tih dana u Ženevi obilježavanje Dana ljudskih prava. Žena koja je okrenula leđa najpoznatijem kineskom političkom zatvoreniku ovog će prosinca u Oslo doći kao laureatkinja.
Pobornici će reći da Nobel nagrađuje životno djelo, i biografija joj doista impresionira.
Rođena je 1941. u Durbanu, u siromašnoj obitelji indijskih Tamila, kao kći vozača autobusa. Kao nebijelkinja odrastala je pod apartheidom, što je odredilo njezin put prema pravu i borbi protiv rasne diskriminacije.
Branila je protivnike apartheida, predsjedala tribunalom za Ruandu i sudila na Međunarodnom kaznenom sudu, a prošle je godine dobila i Sydneysku nagradu za mir. No upravo zato tim više zabrinjava koliko je selektivno shvaćala ljudska prava.
Postavlja se opravdano pitanje u kojem smjeru ide naša civilizacija, koje vrijednosti njegujemo i kakva nas sudbina zbog toga čeka. Žena koja ljudska prava doživljava i podržava selektivno bila je birana na najutjecajnije pravničke pozicije na svijetu da bi sada ta selektivnost dobila i najviše svjetsko priznanje. Njezin izbor otvara mnoga pitanja.
Pravo na život
Prvo od njih je pravo na život. Pillay je progresivna feministica i suosnivačica organizacije Equality Now, koja vodi kampanje za liberalizaciju pobačaja. Pobornici prava na život podsjećaju da je još 1994., na razgovoru pred južnoafričkim Povjerenstvom za pravosuđe, izrazila bojazan da bi ustavno jamstvo prava na život moglo stvoriti probleme u pogledu pobačaja. Kada ju je Ban Ki-moon 2008. predložio za Visoku povjerenicu, Washington je izrazio rezerve upravo zbog njezina zagovaranja pobačaja. Za nju je pobačaj dio “reproduktivnih prava”. Za milijune ljudi koji vjeruju znanosti i prihvaćaju neupitnu znanstvenu činjenicu da život, a time i ljudsko dostojanstvo, počinje začećem, nagrada za mir takvoj osobi nosi gorku poruku: mir u kojem nema mjesta za desetke milijuna osoba kojima se uskraćuje osnovno ljudsko pravo – pravo na život.
Simpatije za Komunističku partiju Kine
Drugo je pitanje Kine. Prema prebrojavanju organizacije UN Watch, do afere iz 2010. kad nije željela sudjelovati na dodjeli Nobelove nagrade kineskom disidentu, Pillay je Kinu spomenula u tek tri priopćenja, a Sjedinjene Države kritizirala je sedam puta. Za Ameriku je u New York Timesu pisala da je potkopala temeljna jamstva ljudskih prava. Ne treba dokazivati da je primala naputke iz Pekinga da bi se uočio obrazac: prema demokracijama je bila neumoljiva, a prema najvećoj jednopartijskoj diktaturi na svijetu vrlo oprezna. Kineski disidenti u egzilu otvoreno su je optužili da je zanemarila vlastitu dužnost. Komunistička partija Kine teško da je mogla poželjeti povoljniji ishod od toga da najviša dužnosnica UN-a za ljudska prava izostane upravo onog dana kada je cijeli svijet gledao u Oslo.
Komisija bez roka
Treće je pitanje njezin odnos prema Izraelu i židovskom narodu. U ratu u Gazi 2014. optužila je obje strane za ratne zločine, ali je najoštrije riječi sačuvala za Izrael. Kritizirala je i Ameriku jer financira proturaketni sustav Iron Dome, uz obrazloženje da civili u Gazi takvu zaštitu nemaju. Kao da je problem u tome što demokracija štiti svoju djecu od raketa, a ne u tome što ih teroristi ispaljuju. Izrael je godinama uspoređivala s južnoafričkim apartheidom. Godine 2021. stavljena je na čelo istražne komisije Vijeća UN-a za ljudska prava o Izraelu i palestinskim područjima s mandatom bez vremenskog ograničenja. Kritičari ističu da takav mehanizam ne postoji ni za jednu drugu državu na svijetu. To ne bismo očekivali od organizacije koja u samom imenu nosi ideju ujedinjenih naroda.
Njezin kolega iz komisije Miloon Kothari izjavio je da društvene mreže kontrolira ‘židovski lobi’ i doveo u pitanje pravo Izraela na članstvo u UN-u. Pillay se od toga nije ogradila, nego je optužbe za antisemitizam nazvala lažima.
Na sjednici Opće skupštine 2022. najmanje osamnaest država osudilo je pristranost njezine komisije.
U rujnu 2025. njezina je komisija proglasila da Izrael čini genocid, a Izrael je izvješće odbacio kao iskrivljeno i lažno.
Nagrada za što?
Pillay je potom podnijela ostavku. Službeno je navela dob i zdravlje, no prema pisanju dijela medija razlog je bio i izbjegavanje američkih sankcija. Godinu dana kasnije, iako ga Nobelov odbor izrijekom ne spominje, jasno je da upravo to izvješće postaje kruna njezine karijere koju Oslo nagrađuje.
Nobelova nagrada Navi Pillay stoga šalje poruku o tome kakva ljudska prava danas uživaju međunarodni blagoslov. Ljudska prava koja vrijede za jedne, ali ne i za nerođene, koja su glasna prema Jeruzalemu i Washingtonu, a prema Hamasu i Pekingu tek šapuću, nisu univerzalna. Ona su politička, i vrlo zabrinjavajuća.
