Ovaj tekst Marija Zorka s portala OEL.hr u s odobrenjem prenosimo u potpnosti
Dinamov trener Mario Kovačević (51) ponovo je nepogrešivo izabrao krivi tajming. Uoči derbija s Hajdukom raspričao se u opširnom intervjuu, s naručenim pitanjima „da li ste svjesni koliko ste vi sjajan trener“, kako je uistinu vrhunski stručnjak i kakvih je velikih čuda stvorio, samo ljudi, zlobni kakvi jesu, nisu toga svjesni ili ne žele to priznati.
Otprilike kao objašnjenje odabranog pobjedničkog rješenja novog Maksimira, jednog kolosalnog rugla koji nam se hoće nametnuti „to je genijalno remek-djelo, samo vi to još ne shvaćate“.
Da intervju nije rađen po narudžbi u kontroliranim uvjetima, zaključili bismo da se „Kovačević oteo kontroli“ i predstavio u pravom svjetlu. Kao da mu je netko sugerirao da se predstavi samouvjereno kao Ancelotti i predstavi kao nositelj Dinamova projekta, glavni i odgovorni koji sve ima pod kontrolom i vodi čvrstom rukom.
foto HINA/ Daniel KASAP/ dk
Tako je ‘skromno i samozatajno’ rekao uoči Hajduka:
-Mislim da se više nikome ne moram dokazivati. Čitavu karijeru sam se dokazivao. Stalno ponavljam da sam imao rezultate gdje god sam radio i to sam ostvario i u Dinamu. Iznijet ću samo činjenice: dvostruka kruna, rekordan broj golova i ispunjavanje svih ciljeva.
Koji dan uoči Hajduka naciljao je i trenera Gonzala Garciju koji mu je prošle sezone na opetovane strelice „da se previše cijene strani stručnjaci“ ironično odgovorio „i Kovačević bi volio negdje biti strani trener, ali prvo nek’ malo nauči engleski“.
foto HINA/ Mario STRMOTIĆ/ ds
Kovačević je sad skrušeno i „bez potrebe za samohvalom“ naglasio:
– Osporavalo me se u javnosti od prvog dana i osporava me se i dalje. Da je neki strani trener ostvario moje rezultate, bio bi junak. Nama je najlakše nekoga svog podcijeniti.
Jesu li Kovačevići u Dinamu objektivni?
U moru izrečenih „prilagođenih istina“, Kovačević se u ovima ipak previše zanio. Na stranu što je rijetko koji trener Dinama imao toliko kredita i programirane potpore u tkzv. „mainstream“ medijima kao Kovačević (u tome je nadmašio i programiranog izbornika Bilića), čak i iskrenih simpatija za „malog čovjeka koji postiže velike rezultate“, unatoč tome što se u europskim utakmicama opekao kao bos po žeravici i dodatno spustio Dinamov rejting u Europi, a ove jeseni Dinamu priuštio i nenadoknadiv gubitak, ispadanje iz Lige prvaka, Kovačević je previdio ili svjesno potisnuo more neoborivih činjenica.
Uoči novog dvoboja s Garcijom i Hajdukom, to je još moglo proći.
Npr. njegov „pothvat“, dvostruku krunu, Dinamo je prije Kovačevića osvojio 14 puta s galerijom velikih trenerskih imena s kojima se on baš ne može uspoređivati: Zlatko Kranjčar, Otto Barić, Marijan Vlak, Branko Ivanković, Krunoslav Jurčić, Ante Čačić, Zoran Mamić, Damir Krznar, Nenad Bjelica, Sergej Jakirović… Neki i po dvaput zaredom, a s izuzetkom Zorana Mamića (iz poznatih razloga) svi su mandate u Dinamu završili s otkazom. Nema stranaca i svi su imali zasluženo poštovanje, a najmanje iskusni Ante Čačić koji se nikome nije nametao ni bio miljenik naših medija, kao ni Zoran Mamić zbog sjene svog starijeg brata Zdravka.
Kriteriji za Dinamovog trenera su se srozali
Kriterij nikada nisu bili domaće pobjede i titule u HNL-u, nego se za trenere Dinama vrijedili europski kriteriji i tražio se europski konkurentni Dinamo.
U brojnim trenerskim smjenama u Dinamu, jedno je svima bilo zajedničko – otkaz im je bio na stolu i stizao neumitno onog trenutka kad bi izgubili derbi od Hajduka.
Kovačević je dosad, do subote 10. 10. 2026. godine imao gotovo savršeni omjer u derbijima s Hajdukom – tri pobjede i jedan remi.
Nakon što je Hajduk nakon 678 dana i prosinca 2024. godine prvi put slavio u derbiju, Kovačević je definitivno ušao u sudačku nadoknadu, zapravo u nadoknadi je već od neuspjeha u Ligi prvaka, a sad je u nokdaunu. I broje mu se svi posrtaji: uz Viking koji je izbacio Dinamo iz Lige prvaka, ove sezone još nikoga nije pobijedio u gostima osim skromnog Žalgirisa u Kaunusu, ili ako ćemo biti sarkastični, još Bedem Ivankovo i Vukovar u kupu, uz poraze u Thunu, Stavangeru, Osijeku 4:2 i sad na Poljudu, iščupani bod u Puli protiv Istre, protiv Hapoel Be’er Sheve.…
U intervjuu kojim se želio nametnuti čvrstim stavom i autoritetom uoči derbija, Mario Kovačević duboko je otplovio u frizirane, lažne konstrukcije:
– Koliko ja znam, Boban nikad nije bio u svlačionici. Najčešće nam dolazi čestitati, a razloga za to je, hvala Bogu, imao. On mi se nikad nije miješao u posao niti bih mu ja to dopustio. Nikad u karijeri nikome nisam to dozvolio niti bi Zvone želio u klubu trenera koji si to dopušta. Ja se ne miješam u njegov posao, on se ne miješa u moj. A naravno da razgovaramo.
Dakle, kad u Dinamu odluče smijeniti trenera, lako će sročiti priopćenje – trener je imao svu autonomiju, zadovoljan je s igračima koje mu je klub omogućio, imao je sva prava u momčadi, nitko mu se nije miješao u posao, što je i sam potvrdio u intervjuu. Ako Kovačević još nije shvatio što je rekao i zbog čega, uskoro hoće.
Garcia je suprotnost od Kovačevića, a ovaj derbi dokazao je i apsurde hrvatskog nogometa
Potpuno suprotno, Gonzalo Garcia već je stvarno napravio nekoliko pothvata s Hajdukom i utišao sve koji su mu odbrojavali nakon što je odlučio Marka Livaju prikovati za klupu: nakon 16 godina izborio je Europu i ušao u skupinu Konferencijske lige, nakon 678 dana pobijedio je Dinamo za svoj prvi trijumf u derbijima i nakon prvog kruga HNL-a od devet kola drži Hajduk na prvom mjestu.
Poljudski derbi ogolio je sve opće slabosti i apsurde hrvatskog nogometa:
1. Hajduk je startao sa šest stranaca u postavi, a urugvajski trener Garcia do kraja je uveo još trojicu. Kompletan vezni red Hajduka čine igrači skupljeni sa svih strana svijeta, a pobjedu im je donio Abdoulie Sanyang Bamba (27), reprezentativac Gambije, koji je na tržištu procijenjen na skromnih 800.000 eura. Igru Hajduka drže isključivo strani igrači, debitanti u hrvatskom derbiju i uspjeli su se nametnuti Dinamu.
2. Dinamo je startao također sa šest stranaca, cijela zadnja linija su stranci upitnih kvaliteta (osim mladog Pereza Vinlofa (20), koji se u Dinamu razvija za mladu švedsku reprezentaciju). Škot McKenna dvaput je nes(p)retnim reakcijama svladao Kotarskog, nije mu to strano, a kiksevima se proslavio i u dresu Škotske na SP-u, te u drugoj jakosnoj skupini Lige nacija (crveni karton protiv Makedonije). Filipinac zvučnog imena Paul Bismarck Tabinas našao se u početnoj postavi nakon što je proteklih dana imao „ozbiljne“ ispite s reprezentacijom Filipina protiv Vijetnama, Pakistana, Tajlanda… S višom razinom nogometa upoznao ga je bivši dinamovac Marin Šotiček s nekoliko „tunela i ringišpila“. U bajke kako Domingueza neće pustiti ispod 15 milijuna eura, više ne vjeruju ni oni koji vjeruju u hobite i vilenjake.
3. Da bi pronašli zamjenu za Josipa Mišića, Dinamo je zaobišao cijelu Europu i druge kontinente te rješenje pronašao u Putinovoj Rusiji, Kirila Kravtsova (24) koji derbije nije igrao ni u Rusiji. Da bi dolazak Kravtsov imao smisla, Dinamo se riješio svih svojih mladih igrača na istoj poziciji: Luke Vrbančića (Osijek), Marka Solde (Sigma Olomouc), Branka Pavića (Rijeka)… Nije ih prodavao u velike europske klubove, nego ih se grubo riješio i otpisao.
4. Apsurd kakav se ne pamti, nekad davno Mladen Delić na Poljudu je uzviknuo u drugom kontekstu: Ljudi moji, pa je li to moguće?! Što je ovo, ludnica?!. Prikovane za klupu ostale su dvije legende Hajduka i Dinama, brončani Vatreni sa Svjetskog prvenstva u Kataru 2022., idoli navijača. Obojica su zabijali za Hrvatsku i okretali presudne utakmice na Svjetskom prvenstvu.
Trener Garcia je i nakon pet izmjena, na klupi ostavio legendu Hajduka Marka Livaju, a trener Kovačević legendu Dinama Mislava Oršića. Livaja je službeno promoviran u najbolje plaćenog navijača Hajduka, a Oršić po povratku gurnut u spomen-sobu Dinama. I to nakon tri tjedna odmora i mini-priprema. Znači kako nijedan ni drugi nemaju minimum povjerenja svojih trenera koji u najavama traže „okomitost, umijeće realizacije, završnu loptu.“
5. Livaja je u derbijima startao kad je Hajduk posljednji put pobijedio 1. prosinca 2024. pod Gennarom Gattusom. Zabio je u derbijima protiv Dinama šest pogodaka, neke doslovno sam presudio, ukupno postigao više od 100 pogodaka za Hajduk.
I Mislav Oršić zabio je Hajduku u derbijima šest pogodaka, ukupno 91 gol za Dinamo, od toga zabijao je Tottenhamu (hat-trick), Atalanti (hat-trick), West Hamu, Chelseaju, Sevilli, Milanu na San Siru… S Brunom Petković najbolji je Dinamov strijelac u povijesti u euro-kupovima, možda zato nije po volji Dinamovim vlastodršcima. I za takva dva ekstra-igrača, velemajstora najviše klase, nema mjesta u derbiju koji obiluje borbenošću, nepreciznostima, nespretnostima, ali je siromašan vrhunskim potezima.
Ako takva dvojica velikana, koji su svakodnevno u treninzima, ne mogu zaigrati u derbiju nacionalne lige treće ili četvrte europske kategorije, uz toliko nedorađenih prvotimaca, nešto je ozbiljno narušeno u hrvatskom nogometu.
4. Umjesto protesta navijačkih skupina o pustim obećanjima za nove nogometne stadione, o uvjetima u kojima živi hrvatski nogomet, za sve se pobrinulo Nebo i vremenski uvjeti. S prvom jačom kišom ogoli se svaka priča o terenima i stadionima kojima je potreban samo blagi make-up da bi „izgledali kao novi“. Poljud je atraktivna ljuštura koja se urušava, Maksimir više nije ni to.
Da se derbi u subotu, 6. listopada igrao u Zagrebu, isto bi se teren pretvorio u probijanje kroz močvaru. Dinamo se nema pravo žaliti, zbog potopa i natopljenog travnjaka, izvukli su upravo prije dvije godine u Ligi prvaka 2:2 s Monacom u Maksimiru. Ali nogometni navijači imaju se pravo žaliti – stanje i na Poljudu i na Maksimiru je ispod granice dostojanstva, čak je i TV-komentator zavapio kako je pokisnuo do gole kože u pedesetom redu tribina na Poljudu, ispod krova koji pušta na sve strane.
Ljudi moji, pa je li to moguće?, uzviknuo bi legendarni Mladen Delić. Moguće, i te kako moguće, stvarno i nepobitno.
Ako listopadske kiše samo malo produže do sljedećeg tjedna, kad Hajduku dolazi Ajax na Poljud, a Dinamu Anderlecht u Maksimir, pravo na nove žalbe imat će i UEFA koja sve to plaća. Njezino strpljenje što se tiče uvjeta igranja u Hrvatskoj odavno je na rubu.
