HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – GOSPODARA NAD GOSPODARIMA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je – dan posvećen napose svetomu Josipu, zaštitniku Svete obitelji, Crkve, naših obitelji i sretne smrti.
Njegovoj skrbi i zaštiti povjeravamo sebe i sve svoje, a napose ovih dana svoga papu, koji je jučer imao kirurški zahvat na plućima nakon što mu je otkriven čvorić. Prema izvještaju Vatican Newsa, papa je dobro podnio zahvat.
Molitva za papu i sve koji se suočavaju s bolešću
Prema izvještaju koji prenosi Vatican News, operativni zahvat uklanjanja „malog, lokaliziranog čvorića” s pluća pape Lava XIV. bio je uspješan te se papa vratio u svoju sobu u poliklinici Gemelli.
Tiskovni ured Svete Stolice objavio je na svojem kanalu na platformi Telegram da je zahvat uspješno završen te da se odvijao prema planu i u predviđenom vremenskom roku. Papa je operaciji podvrgnut 13. listopada poslijepodne u poliklinici Agostino Gemelli u Rimu. Ured je dodao da se Sveti Otac vratio u svoju sobu i da će dodatne informacije biti objavljene naknadno.
Dakle, idućih dana očekujemo nalaze koji će pokazati je li riječ o dobroćudnom ili zloćudnom čvoriću, a na nama je sve staviti u Božje ruke – i njega i Kristovo djelo, Crkvu.
Papina odluka da otvoreno govori o svojem zdravlju također odražava važan aspekt pastoralnog vodstva. Pravi autoritet u Crkvi ne ovisi o održavanju privida neranjivosti. Jačaju ga poniznost, otvorenost i spremnost da priznamo svoju zajedničku ljudskost, ranjivost, podložnost bolestima i slabljenje tjelesnih snaga. To je ugrađeno u naš DNK.
Petrov nasljednik pozvan je biti pastir koji hoda među svojim narodom, dijeli njegove nade i strahove, razumije njegove tjeskobe i svjedoči o Božjoj vjernosti u svim okolnostima.
Papa Lav podsjetio nas je da i pastiru ponekad trebaju pomoć i liječnička skrb. Onaj koji tako često traži od Crkve i vjernika da se sjete bolesnih, starijih i zaboravljenih te mole za njih sada traži molitve drugih za sebe.
U cijelom svijetu katolici redovito povjeravaju svoje strahove, bolesti i obiteljske poteškoće molitvama svojih svećenika i biskupa. Ipak, i oni koji služe u Kristovo ime trebaju ohrabrenje, razumijevanje i suosjećanje. Nijedan svećenik, biskup ili papa nije izuzet od ljudske ranjivosti.
Molitva i liječnička skrb imaju svoje mjesto
Objava Svetog Oca također nas podsjeća da vjera i medicinska znanost nisu suprotstavljene sile. Bog nam je dao liječnike i mogućnost liječenja. Kršćanstvo je od svojih početaka promicalo skrb za bolesne te pridonosilo razvoju organizirane zdravstvene skrbi, što čini i danas.
Slijedeći savjete svojih liječnika i pristajući na operaciju, papa Lav XIV. pokazuje mudrost prihvaćanja znanja, vještina i skrbi koje medicina pruža.
S pravom zahvaljujemo Bogu za kirurge, liječnike, medicinske sestre i sve zdravstvene djelatnike koji svoj život posvećuju ublažavanju patnje i očuvanju ljudskog života. Koliko je tu samo dežurstava, neprospavanih sati i bdjenja uz bolesničke krevete!
Povjeriti se njihovoj skrbi nije znak nedostatka vjere. Ni molitva nije alternativa odgovarajućem medicinskom liječenju. I molitva i liječnička skrb imaju svoje mjesto unutar kršćanskog razumijevanja ljudske osobe, u kojem razum, znanje, suosjećanje i povjerenje u Božju providnost djeluju zajedno.
Molimo se ne zato što odbacujemo medicinu, nego zato što prepoznajemo da svaki ljudski život u konačnici počiva u Božjim rukama punim ljubavi.
I pastir treba molitve svoje Crkve
Možda su najdirljivije riječi koje je izrekao Sveti Otac ujedno bile i najjednostavnije: „Zahvaljujem vam na vašoj duhovnoj bliskosti i povjeravam se vašim molitvama.”
Ovdje nema velike teološke izjave, pokušaja da se osobna bolest pretvori u javni spektakl ni nagovještaja da vjera uklanja nesigurnosti povezane s liječenjem. Tu je jednostavno čovjek koji traži od drugih da mole za njega.
U tih nekoliko riječi papa se povjerio ne samo stručnosti svojih kirurga nego i ljubavi i odanosti Crkve. Podsjetio nas je na duhovno zajedništvo koje ujedinjuje Tijelo Kristovo, u kojem se patnja jednog člana tiče svih.
Kad jedan ud pati, uči sveti Pavao, svi udovi pate zajedno (1 Kor 12,26). To nije samo lijepa teološka misao. To je odgovornost povjerena svakom kršćaninu.
Naše molitve za papu Lava XIV. stoga trebaju uključivati i sve koji se suočavaju s bolešću ili strahuju od moguće dijagnoze nakon pretraga. Uključimo sve u svoje molitve.
Jutarnje zvono poziva na Anđeo Gospodnji
Dok ovo pišem, za desetak minuta ovdje će se u blizini oglasiti jutarnje zvono – Angelus, u šest sati. Ono nas triput dnevno poziva na molitvu.
Danas je to uređeno pomoću automatskih satova koji u određeno vrijeme uključuju zvona, a prije se zvonilo ručno. Čemu služi to zvono? Zašto katolici još uvijek mole tu drevnu, stoljećima staru molitvu?
Katolici mole Angelus jer nas on triput dnevno vraća u najizvanredniji trenutak u ljudskoj povijesti: trenutak kada je Sin Božji postao čovjekom u krilu Blažene Djevice Marije.
To je molitva i spomen na utjelovljenje, na Marijin „da” Bogu i na početak našega spasenja po Isusu Kristu. Angelus podsjeća na trenutak kada je nebo dotaknulo zemlju.
Utjelovljenje u središtu molitve
Angelus je dobio ime po uvodnoj latinskoj riječi angelus, što znači „anđeo”. Podsjeća na posjet arkanđela Gabrijela Mariji, koji joj je navijestio da će postati majka Sina Božjega.
Molitva nas vodi kroz tri ključna trenutka:
- Anđelovo navještenje i začeće po Duhu Svetome: „Anđeo Gospodnji navijestio Mariji. I ona je začela po Duhu Svetom.”
- Marijin pristanak: „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj.”
- Utjelovljenje Sina Božjega: „I Riječ je tijelom postala. I prebivala među nama.”
To je srž Angelusa. Vječni Sin Božji preuzima našu ljudsku narav u Marijinoj utrobi. Onaj po kojem je sve stvoreno ulazi u vlastito stvorenje.
Tri puta dnevno zastanimo pred Bogom
Tradicionalno, katolici mole Angelus triput dnevno, kada zvone crkvena zvona:
- U 6 sati ujutro – započnimo dan s Bogom. Prije nego što nas zaokupe dnevne obveze, sjetimo se da naš život pripada Bogu. Zamolimo Mariju za poniznost i spremnost da činimo njegovu volju.
- U 12 sati, u podne – zastanimo usred posla, obveza i rastresenosti. Usmjerimo svoje misli prema Isusu i sjetimo se da je Bog ušao u naš svijet radi našega spasenja.
- U 18 sati, predvečer – zahvalimo za protekli dan. Prisjetimo se Božje prisutnosti tijekom dana i zamolimo Mariju za pomoć da Gospodinu predamo svoje brige, neuspjehe i sutrašnje neizvjesnosti.
Angelus časti Mariju, ali u njegovu je središtu Isus Krist. Marija ima posebno mjesto jer ju je Bog izabrao da bude majka njegova Sina. Njezin nas odgovor uči što znači vjerovati Bogu čak i kada ne možemo sagledati cijeli plan.
Od utjelovljenja do uskrsnuća
Molitva završava riječima:
Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našem. Amen.
Primijetimo povezanost. Angelus započinje utjelovljenjem, a završava mukom, križem i uskrsnućem – temeljnim istinama našega Vjerovanja.
Angelus je način posvećivanja samog vremena. Umjesto da dopustimo da nas dan nosi bez misli na Boga, triput zastanemo i sjetimo se tko je on, što je učinio i kako smo pozvani odgovoriti.
U svijetu koji stalno zahtijeva našu pozornost, privlači je i odvlači, Angelus je tiho vraća onomu koji je najviše zaslužuje – Bogu. Po Mariji usmjeravamo svoj pogled prema Isusu.
Stoga nemojmo propuštati svoj trokratni dnevni Angelus – Anđeo Gospodnji!
Sveti Kalist – od roba do pape
Danas se Crkva spominje svetoga pape Kalista, koji je od roba postao papa. Bio je 16. poglavar Katoličke Crkve, a njegov je pontifikat trajao približno od 217. do 222. godine.
Njegov život i pontifikat obilježili su izniman uspon od roba do pape, značajne pastoralne reforme i raskol u Rimskoj Crkvi.
Rođen je u Rimu, a u mladosti je bio rob kršćanskog gospodara. Zbog financijskih poteškoća i sukoba osuđen je na težak rad u rudnicima na Sardiniji. Oslobođen je nakon što je Marcija ishodila pomilovanje za zatvorene kršćane.
Nakon povratka u Rim papa Zefirin zaredio ga je za đakona i povjerio mu upravljanje crkvenim grobljem uz Apijevu cestu, odnosno Via Appiju. To je podzemno groblje poslije prošireno, a danas je poznato kao Katakombe svetog Kalista.
Kalistove pastoralne reforme
Nakon smrti pape Zefirina 217. godine Kalist je izabran za papu.
Bio je poznat po blažoj pokorničkoj praksi: dopuštao je odrješenje i povratak u Crkvu vjernicima koji su počinili teške grijehe, poput preljuba, pod uvjetom da se iskreno pokaju.
Također je priznavao valjanost brakova između osoba različitih društvenih staleža, primjerice plemkinja i robova.
Uz Katakombe svetog Kalista vezana je i sveta Cecilija. Kipar Stefano Maderno izradio je njezinu mramornu skulpturu u položaju u kojem je, prema predaji, pronađeno njezino tijelo. To istinsko umjetničko djelo može se vidjeti i na internetu.
Molitva svetog Kolumbana
U nastavku je i preslik predivne molitve koju Gospodinu Isusu upućuje veliki evangelizator Europe u šestom i sedmom stoljeću – irski monah Kolumban.
Izmolimo je!
