HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA, KOJI JE USKRSNUO OD MRTVIH I PROSLAVLJEN! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radošću ispunjen ovaj dan Gospodnji, prvi dan u tjednu, nedjelja, dan kad je Gospodin pobijedio pakao i smrt, kad je slavno od mrtvih uskrsnuo, kad je počelo novo doba čovječanstva.
Međugorje puno hodočasnika i ispovijedi
Gospodinu zahvalimo za ovaj dan, za svježe i vedro jutro koje je u Međugorju osvanulo prepuno hodočasnika, i za mnogo, mnogo ispovijedi, pa i po prohladnu vremenu. Molimo za sve da ostanu u milosti koju su iskusili u sakramentu pomirenja. Zbilja ima potresnih priča zbog kojih se čovjek mora zamisliti nad težinom grijeha koji vlada u svijetu te zahvaća i čovjeka koji u mladosti nije svjestan koliko grijeh truje cijeli život.
Mnogi se kasno probude i okajavaju svoje grijehe, a neki u grijehu ustrajavaju. Na nama je moliti da ih takne milost i Duh Sveti, da ih Gospa privuče svomu Sinu.
Kao što sam već pisao, ovdje je svake večeri više od stotinu svećenika na oltaru, i to još uvijek na vanjskome, iako je pod kraj svete mise već prohladno. Svejedno.
Netko je jučer vozilom obišao Međugorje i Bijakoviće te nabrojao više od osamdeset autobusa iz Hrvatske, a dva čak iz Vojvodine, iz Zrenjanina. Nemoguće je dlanom zastrijeti sunce, pa je tako nemoguće zatvoriti oči i pred ovim mnoštvima koja dolaze u Međugorje, gdje čovjek iskusi milost i obnovu.
Svi se redovito penju na Brdo ukazanja ili na Križevac, jasno, ako im to dopuštaju fizička snaga i godine. No svatko u sebi nosi pritajenu želju da se popne, da ondje sa suzama ostavi svoje probleme i da zatim dođe u ispovjedaonicu. Zahvalimo za ovo mjesto obilne milosti.
Papa napustio bolnicu Gemelli
Čuli smo i čitali, odnosno gledali kako Sveti Otac napušta bolnicu Gemelli. Nisam gledao jer sam bio u ispovjedaonici, ali vele da je bolničko osoblje Papi priredilo pravi mimohod, kao pri posjetu kakvoga državnika. Papa je pozdravljao i mahao na obje strane. Očito je dobro podnio operaciju i kratki boravak u bolnici, a za danas je već najavio podnevni Angelus, molitvu Anđeo Gospodnji.
Misijska nedjelja: misije su među nama
Danas je ujedno i Misijska nedjelja, dan kad molimo za misije u Crkvi. Crkva je u biti jedna velika misija u svijetu. Misije više nisu u Africi, koja je po broju katolika već nadmašila Europu, misije su ovdje među nama, u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj i u cijeloj Europi.
Svi u sebi nosimo onaj Isusov nalog sa završetka Matejeva evanđelja, gdje Isus nekoliko puta rabi riječi „svi“ i „sve“. Jednom riječju, on želi obuhvatiti sve ljude: daje učenicima nalog da pođu u sve krajeve, svim narodima, da ih uče svemu što je naredio i čemu ih je poučio te da sve krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I on ostaje s nama „u sve dane do svršetka svijeta“.
Dolje imate poruku Svetoga Oca za Misijsku nedjelju. Poruka nosi nadnevak 25. siječnja, kada slavimo blagdan Obraćenja svetoga Pavla, velikoga apostola naroda. Toga je dana 1959. sveti papa Ivan XXIII. u bazilici svetoga Pavla izvan zidina najavio održavanje ekumenskoga sabora. Znakovit je to nadnevak jer vrijedi slijediti Pavla i s njim se obratiti Isusu Kristu.
Prvi kršćanski spis
Danas u misnim čitanjima imamo odlomak iz Prve poslanice Solunjanima, prvoga kršćanskog spisa! Vrijedi se malo osvrnuti na taj kratki spis. Prvi put kršćanski glas i ton odjekuju u našim ušima. Nigdje u svijetu dotad nije bilo ničega slična. Riječ je o neusporedivoj novosti u povijesti čovječanstva, novosti koja nema ništa zajedničko ni s jednom vrstom književnosti, umjetnosti ili filozofske misli. Sve se odnosi na Isusovu osobu, sve potječe od događaja Isusove pojave. Pavao s nepobjedivom sigurnošću zna da je taj događaj sve preokrenuo i da sve počinje s Isusom.
Toliko je u njemu svježine rosne zore, novoga zamaha i već toliko bogatstva: organizirane Crkve i bratske veze među njima, briga za nasljedovanje Majke Crkve i za jedinstvo s njom, zajednica koja je već prošla kroz kušnje i progonstva, i taj intenzivan osjećaj da se cijeli život mijenja i obnavlja u dubini. Tu je i veliki Apostol koji nije ništa i ne želi biti ništa izvan svojega svjedočanstva, ali kojemu upravo to svjedočanstvo daje neusporediv autoritet, autoritet oca i majke, sa svom nježnom ljubavlju oca i majke.
Vjera, ljubav i nada i borba od samih početaka
Bez ikakva pametovanja, na nekoliko stranica obiteljskoga pisma, kakva i kolika samo punina, kakva doktrinarna prodornost! To su prvi kršćanski redci, preludij golemom oceanu proteklih dvadeset stoljeća. U njima je sav kršćanski život odjednom i zauvijek definiran i sažet u tri teološke krjeposti: vjeru, ljubav i nadu. To je trostruki raspored, trostruko lice jednoga te istog života, koji sav dolazi iz božanskoga izbora, a ipak poziva kršćanina na trud, djelovanje i odlučnu napetost: „djelo vjere, trud ljubavi, postojanost nade“ (1 Sol 1,3). Duh Sveti sve oživljava i širi radost usred nevolja.
U tim početcima nema nikakve idile. Nema lakih putova ni ičega neprimjerenoga, svugdje je već započela borba. Evanđelje se propovijeda u velikim nevoljama, „unatoč velikom protivljenju“ (1 Sol 2,2), a oni koji se s Pavlom odupiru tom protivljenju tek su šačica ljudi bez ikakva ugleda.
No to je zapravo pobjednička borba „živog i istinitog Boga“ protiv svih zlih sila izvana i svih idola u srcu, borba Boga koji potiče kretanje cijeloga bića prema sebi: „vaša vjera u Boga“ (1 Sol 1,8), u iščekivanju njegova Sina Isusa, kojega je uskrisio od mrtvih.
Od Pavla do ove male zajednice u nastajanju i od Solunjana do njihova oca teče stalna razmjena sjećanja u molitvi. Pavao na to aludira već svojim prvim riječima, a taj se običaj u Crkvi među kršćanima koji se dopisuju održao do danas. Tako se svi međusobno jačaju da u svemu idu naprijed na način dostojan Boga, koji ih sve poziva da dijele njegovo Kraljevstvo i njegovu slavu.
To nije neka apstraktna ni nestvarna ideja. Ovdje već osjećamo prijetnju sporova, zabluda i raskola. Budući da ne može sam doći, Pavao šalje svojega dragog Timoteja da svjedoči, naravno, o Apostolovoj ljubavi prema djeci kojoj je duhovni otac, ali i da se brine za dobar red u zajednici, da utiša sukobe koji se pojavljuju te da osigura jedinstvo unutar zajednice i s drugim Crkvama. Jer težina svega što je „odveć ljudsko“ uvijek, i često vrlo brzo, uzrokuje propuste, a Napasnik je neprestano na djelu i prijeti da će cijelo Apostolovo djelo učiniti uzaludnim.
Kršćanska abeceda
Suvišni su nam komentari. Jednostavno čitanje ovoga pisma, čitanje bez ikakvih znanstvenih pretenzija, pod uvjetom da je sporo i pažljivo, dovoljno je da čovjek osjeti težinu riječi, gustoću izraza, preokret staroga čovjeka, radikalnu novost i ovu novu atmosferu čiste radosti i sjajne nade. To je poput Božića kršćanske književnosti… I sve je to danas, za svakoga tko se tomu pristane otvoriti, novo kao što je uvijek i bilo.
I ništa od toga ne bi bilo bez Isusa, kojega nam evanđelisti, koji dolaze iz sestrinskih zajednica, daju spoznati s očitom nemoći da izraze ono što osjećaju u srcu: jedinstvenu veličinu, snagu i novost Isusove osobe i djela. A tko je i kada mogao izraziti veličinu Isusove osobe i djela?
Pavao nas uči kršćanskoj abecedi. Slijedimo je i izučimo je!
