HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA, SINA MARIJINA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana! Danas je prva subota u mjesecu studenome, dan kada napose molimo za svoje pokojne i za duše u čistilištu te se u svojim potrebama utječemo Mariji. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, prohladno, ali ovdje je svejedno pravo mnoštvo hodočasnika iz cijele Hrvatske i mnogo autobusa.
Prošli vikend bijaše nešto slabije posjećen jer su bili Svi sveti i Dušni dan, pa se svatko brinuo za svoje pokojne, pohađao groblja i molio za njihove duše da ugledaju i gledaju lice Božje. Kako je početak mjeseca i još nema velike hladnoće, hodočasnici dolaze. Mnogi se ispovijedaju, a sinoć je bilo dovoljno svećenika i za strane jezike i za hrvatski. Hvala Gospodinu za svaku ispovijed i svako obraćenje.
Lijepo je od samih pokornika ili od njihove rodbine, roditelja i prijatelja čuti o dobrim iskustvima s ispovijedi, koja čovjeka oblači u čistu, bijelu, prvu haljinu, onu koju smo dobili na krštenju. Pa i rasipni sin koji se vratio kući i kojega je otac zagrlio dobio je, kako piše Luka, „prvu haljinu” (ten proten), a to je haljina čistoće i nevinosti. Zahvalimo za te Božje kupke, poput onih u Lurdu. Ondje je riječ o vodi, a ovdje o duhovnom daru i izljevu Duha Svetoga.
Blagoslivljajte, a ne proklinjite
Stoga smo pozvani ustrajati u milosti, očistiti svoj jezik i rječnik od svake ružne riječi te naučiti da iz naših usta ne izlaze psovke ili, ne daj Bože, kletve, nego blagoslovi. „Blagoslivljajte, a ne proklinjite!” To je stalni pripjev Pavlovih poslanica, pa ga nalazimo i danas, u završnici Poslanice Filipljanima. Jučer smo slušali o protivnicima Kristova križa, o onima kojima je „bog trbuh, a slava u sramoti, koji misle na zemaljsko”.
Pustimo da nas Pismo čita
Trebamo naučiti čitati Sveto pismo polagano i dopustiti da, dok ga mi čitamo, ono čita nas i stavlja pred nas zrcalo u kojem se možemo ogledati. Da se ogledamo u Božjoj riječi! Kad Sveto pismo čitamo polako i pozorno, počinjemo primjećivati stvari koje nam žurba skriva. Jedna slika odgovara na drugu i upotpunjuje je, jedan se događaj oslanja na raniji, a odlomak koji se isprva činio potpunim i cjelovitim sam po sebi pokazuje se kao dio većega plana. U Bibliji gotovo ništa ne stoji izdvojeno. Sve upućuje jedno na drugo i sve smjera prema Jednomu, Mesiji, Gospodinu Isusu Kristu.
Većina nas Svetomu pismu pristupa sa suvremenim naočalama na nosu, a onda se čudi zašto boje izgledaju drukčije. Donosimo svoje navike i načine razmišljanja, svoje uredne kategorije i podjele. Ali tekst ne miruje, nego se opire našim slikama i predodžbama. Njegove riječi možda zvuče dovoljno poznato, ali se ne uklapaju u okvir koji smo donijeli sa sobom.
To je zato što su biblijski pisci živjeli u svijetu prepunom značenja i nutarnjih poruka. Nisu zamišljali da je značenje nešto što čovjek proizvodi i naknadno pridodaje događajima, osobama ili stvarima, nego su ga prihvaćali kao nešto što je jednostavno tu, posve naravno. Nebo i zemlja nisu bili odvojeni jedno od drugoga, a ljudska se djela nisu iscrpljivala na površini. Slike nisu bile ukras istine, nego dio njezine cjeline. Poruke nisu bile predmet tumačenja, nego način na koji je svijet stvoren.
Stoga, kad nam se Pismo počne činiti dubljim od onoga što smo naučili na vjeronauku ili tijekom studija, nemojmo misliti da smo zbunjeni ili smeteni. Možda napokon vidimo jasnije. Biblija je bremenitija od mnogih svojih tumača i komentara. Oporija je, čudnija i povezanija nego što suvremeni čitatelji obično očekuju. Ne mijenja se tekst, nego naš pristup i pogled na njega. Prava je razlika, dakle, dublja od ovog ili onog tumačenja. To je razlika u načinu gledanja, razlika u tome u kakvu svijetu netko vjeruje da živi.
Biblija nas uči gledati
Ne postupajmo s Biblijom kao sa zalihom korisnih citata i ne kresimo tekst dok ga ne uguramo u moderne kategorije. To zahtijeva strpljenje i oko za ponavljanja, odjeke i forme. Zahtijeva od nas da primijetimo kako se određeni oblici uvijek iznova pojavljuju u biblijskim pričama, u sjećanju, u bogoslužju i u samom životu. Biblija nam ne govori samo o stvarima, događajima i osobama, nego nas uči kako gledati i živjeti.
Katkad se zadržimo uz jedan odlomak, sliku ili oblik koji se ponavlja, sve dok njegova unutarnja logika ne izađe na vidjelo. A katkad se odmaknemo i pogledamo šire, pitajući se kako biblijsko viđenje rasvjetljuje suvremenu zbunjenost, kulturni nered i posebne probleme našega doba.
Cilj je jednostavan, iako nije malen: vratiti svijet kakav Pismo pretpostavlja, Božji svijet, svijet koji je Bog stvorio. A kad se taj svijet počne vraćati u vidokrug, mnogo toga istodobno dolazi na svoje mjesto. Tekst postaje jasniji. Predaja se doživljava kao ponovno oživljavanje, a ne kao rasipanje u krhotine. Kršćanski život ponovno dobiva težinu, oblik i smjer, i to prema Isusu Kristu!
Steknite prijatelje nepoštenim bogatstvom
U tom smislu i u tom svjetlu treba čitati i današnju Isusovu poruku o „nepoštenom bogatstvu”. Novac danas ima gotovo panteističku vrijednost i značenje. Sveprisutan je i čini se da se s njime može sve. A što se zapravo može?
Današnje evanđelje počinje zbunjujućom zapoviješću: „Steknite sebi prijatelje nepoštenim bogatstvom da, kad ono propadne, budete primljeni u vječne stanove.” Na prvi pogled kao da Isus izriče protuslovlje. Kako nas može poticati da bogatstvom koje naziva „nepoštenim” stječemo prijatelje? U ovom se odlomku izraz „nepošteno bogatstvo” ne odnosi prvenstveno na novac stečen nemoralnim putem, poput krađe, pranja novca ili prijevare. Riječ je o vremenitom bogatstvu ovoga svijeta, često okaljanom ljudskim grijehom i sebičnošću. Ono je „nepošteno” po tome što je prolazno, lako se zlorabi i često postaje idol, novac kao bog. Pa ipak, Isus uči da i takvo svjetovno bogatstvo može postati izvor milosti kad se ispravno koristi, to jest kad se stavi u službu Kraljevstva Božjega.
Stjecati prijatelje tim bogatstvom znači koristiti ga za djela milosrđa: hraniti gladne, pružati krov beskućnicima, brinuti se za siromašne i podupirati karitativna djela. Ta djela ljubavi stvaraju duhovne veze, „prijatelje” koji će nas, kako kaže Isus, „primiti u vječne stanove”. Svetci i siromasi koji imaju koristi od naše ljubavi mogu postati naši zagovornici pred Bogom. Onaj Lazar pred vratima i drugi siromasi naša su porota u nebu i oni će nam suditi. Na taj se način vremenita dobra pretvaraju u vječno blago.
Kako gledamo na novac
Razmislite o novcu i o tome kako na nj gledate. Novac ima veliku privlačnu snagu i ljudi vrlo često sanjare o bogatstvu. Zamišljamo lijepa putovanja i krajeve koje bismo mogli pohoditi, novi automobil ili kuću koju bismo kupili te materijalnu sigurnost u kojoj bismo uživali. Tek usput pomislimo i na dobro koje bismo mogli učiniti za obitelj i druge.
Budući da je taj mamac često snažan, moramo biti oprezni kad je riječ o novcu i materijalnim dobrima. Lako je (o)pravdati bogatstvo, kao što su to činili farizeji. Ali ono što je Isus rekao njima reći će i nama kad smo previše vezani uz bogatstvo i sebično koristimo ono što imamo: „Vi se opravdavate pred ljudima, ali Bog poznaje vaša srca; jer ono što je ljudsko, odvratno je pred Bogom” (Lk 16,15). Sebična vezanost uz novac i materijalna dobra „odvratnost je pred Bogom”.
To možda nije lako čuti, pa je korisno razmatrati ovaj evanđeoski odlomak. Sve što je Isus rekao ima za cilj izvući nas iz ludosti grješnih navezanosti, koje su gadost u Božjim očima, i uvesti nas u mudrost duhovne čistoće i siromaštva srca.
Vjeran u malome
Nakon pouke o nepoštenom bogatstvu Isus daje pouku o čestitosti: „Tko je vjeran u vrlo malim stvarima, vjeran je i u velikima.” Vjernost u naizgled malim obvezama otkriva moralni značaj koji nas priprema za veće duhovne zadaće. U Božjim je očima materijalno bogatstvo vrlo mala stvar, to jest Bog ne želi da budemo velikodušni zato što bi njemu trebao naš novac. Želi to zbog krjeposti koju velikodušnost u nama izgrađuje i zbog koristi koju donosi drugima. Ako dakle zlorabimo i tako malu stvar kao što je materijalno bogatstvo, kako nam se može povjeriti pravo bogatstvo milosti?
Razmislimo danas o tome kako gledamo na novac. Koliko duboko utječe na našu maštu, naše odluke i naš mir? Privlačnost bogatstva je jaka, ali milost je jača. Ako u sebi pronađete bilo kakvu neurednu želju za materijalnom dobiti, zamolite Gospodina da vam očisti srce. Molite za milost da bogatstvo ne smatrate ciljem, nego sredstvom za služenje drugima, širenje evanđelja i rast u krjepostima. Uostalom, nije važno koliko posjedujemo, nego koliko smo vjerno služili onim što nam je dano. Koristimo svako vremenito dobro tako da odjekuje u vječnosti.
Papa Lav XIV. u Urugvaju
Papa je u pohodu Južnoj Americi, a prva mu je postaja Urugvaj. Putovanje ima svoj logotip, a donosimo i tekst koji ga prati:
Logotip apostolskog putovanja Svetog Oca u Urugvaj u središte kompozicije stavlja raspetog i uskrslog Krista, prikazanog na papinu pastirskom štapu. S desne i lijeve strane nalaze se papa Lav XIV. i Gospa od Trideset i tri (Virgen de los Treinta y Tres), zaštitnica Urugvaja, što simbolizira susret Petrova nasljednika s Crkvom i narodom Urugvaja. Iznad se nalazi sunce, karakterističan element urugvajskog nacionalnog identiteta, u obliku „Svibanjskog sunca” (Sol de Mayo), dok plave linije u podnožju podsjećaju na nacionalnu zastavu. Svi ti elementi zajedno izražavaju crkvenu i nacionalnu dimenziju apostolskog putovanja te radost Papina susreta s cjelokupnom urugvajskom zajednicom. Geslo putovanja odjek je anđelove navijesti betlehemskim pastirima: „Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost” (Lk 2,10). Te riječi izražavaju temeljno značenje posjeta, a to je prisutnost Svetog Oca, Kristova namjesnika na zemlji, kao prigoda za susret i zajedničku radost Crkve i cijeloga urugvajskog naroda.
Pratimo Svetoga Oca svojim molitvama!
