HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA, SINA DJEVICE MARIJE KOJA JE PRIKAZANA U HRAMU! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Subota je i slavimo Prikazanje Djevice Marije u Hramu, kad je bila još mala djevojčica. A sutra slavimo svetkovinu Krista Kralja svega svemira ili, kako bi stari rekli, cijele „vasione”. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, malo prohladno, tipično jesensko. Studeni se bliži kraju, već se spremaju adventski vijenci s četiri svijeće i nude se na prodaju. Ali Gospodin nam stalno upućuje upozorenje: „Bdijte i molite! Ne znate ni dana ni časa.”
Izmolimo svoje uobičajene molitve, posvetimo sebe i sve svoje Gospodinu, neka on ispruži svoju moćnu ruku nad nas kao nad Petra, koji je počeo tonuti kad je vidio silinu valovlja i premro od straha. „Malovjerni, zašto si posumnjao? Pa ja sam ovdje, u visini tvojih očiju…”
Sjećamo se žrtava iz 1991. godine, koje nisu zaboravljene, a mnogi traže svoje najmilije. Traže barem jednu kost da mogu znati: to je dio moga sina, kćeri, oca, djeda… i da mogu zapaliti svijeću i pomoliti se, a ne onako, „neznanom junaku”. Svi su oni u Božjoj ruci i kod njega je konačna pravda.
Što o Marijinu prikazanju kažu apokrifi
Kao što rekoh, danas je spomen Prikazanja Djevice Marije u Hramu. O tome nema riječi u evanđeljima, ali ima u kasnijim „evanđeljima” iz drugoga stoljeća, poglavito u Protoevanđelju svetoga Jakova, gdje je opisano kako Joakim i Ana dovode Mariju u Hram. Ondje se spominju i Marijini roditelji, kojih drugdje nema, pa ni u evanđeljima.
Na današnji spomendan snažno su utjecala tri „evanđelja”: Protoevanđelje po Jakovu, Evanđelje po Pseudo-Mateju i Evanđelje o rođenju Marijinu. Najstarije je Protoevanđelje po Jakovu (zovu ga i Apokrifnim evanđeljem po Jakovu), koje je najvjerojatnije napisano u drugom stoljeću. Ne smatra se dijelom nadahnute Božje riječi, odnosno kanona Svetoga pisma, jer ga po svemu sudeći nije napisao apostol Jakov. Ipak, kao i mnogi ranokršćanski spisi, ovo je apokrifno evanđelje imalo velik utjecaj u ranoj Crkvi. Iz njega je Crkva preuzela tradicionalna imena roditelja Blažene Djevice Marije, svetih Joakima i Ane.
Protoevanđelje po Jakovu opisuje Marijino Bezgrješno začeće, rođenje, prikazanje u Hramu i njezin život u Hramu do dvanaeste godine, gdje neprestano moli, a anđeli joj služe. Priča se nastavlja njezinim čudesno ugovorenim zarukama sa svetim Josipom i Isusovim rođenjem, a potom Herodovim susretom s mudracima, pokoljem nevine dječice i mučeništvom Zaharije, oca svetoga Ivana Krstitelja. Apokrifno evanđelje po Jakovu ne proturječi ničemu u kanonskim evanđeljima, a donosi i pojedinosti koje bi mogle biti istinite.
Kako je nastao blagdan
U vrijeme kad se rodila Blažena Djevica Marija nije bilo neuobičajeno da neka djeca budu prikazana u Hramu, da ondje budu odgajana i da stupe u hramsku službu. Pomagala su svećenicima i djelovala kao sluge milosrđa. Svaki prvorođeni dječak bio je obredno prikazan svećeniku u Hramu osam dana nakon rođenja i posvećen Bogu, a ponekad su se prikazivale i djevojčice, ali s ciljem da služe u Hramu.
Vjeruje se da je blagdan nastao u bizantskoj liturgiji oko šestoga stoljeća, kad je bizantski car Justinijan I. u Jeruzalemu, blizu ruševina Hrama, podigao crkvu nazvanu Bazilika svete Marije Nove. Do devetoga stoljeća taj je blagdan slavilo nekoliko samostana Latinske Crkve, a u kalendar opće Crkve uvršten je u petnaestom stoljeću.
Gospa od Zdravlja i zavjet Venecije
Danas se ujedno slavi i Gospa od Zdravlja. Zazivamo je u litanijama: Zdravlje bolesnih, Utočište grješnika, Utjeho žalosnih. Naziv Gospa od Zdravlja izražava vjeru da je Marija zagovornica ljudskoga zdravlja, života i cjelovitoga ozdravljenja. Zdravlje ovdje ne treba shvatiti samo kao odsutnost bolesti. Kršćansko poimanje zdravlja obuhvaća tjelesno ozdravljenje, duševni mir, oslobođenje od straha i očaja, pomirenje s Bogom te spasenje i cjelovitost ljudske osobe.
Marija nije izvor ozdravljenja neovisno o Bogu. Ona je Majka koja zagovara, upućuje na Krista i vodi k njemu. To je ovdje u Međugorju tako zorno.
Osobito poznato štovanje Gospe od Zdravlja povezano je s Venecijom. Godine 1630. Veneciju je pogodila velika epidemija kuge. Mletačke su vlasti zavjetovale da će podići crkvu u čast Blažene Djevice Marije ako grad bude oslobođen pošasti. Tako je nastala veličanstvena bazilika Santa Maria della Salute, posvećena 1687. godine. Od tada je 21. studenoga u Veneciji poseban dan hodočašća i zahvalnosti Gospi od Zdravlja.

Zdravlje i spasenje
Marijanski naslov Gospe od Zdravlja ima duboku kristološku dimenziju. Krist je liječnik duše i tijela. Evanđelja ga prikazuju kako ozdravlja bolesnike, vraća vid slijepima, podiže uzete i oslobađa čovjeka od grijeha. Marija je ona koja nas upućuje na Krista riječima iz Kane Galilejske: „Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5).
U tome je središte njezine duhovne uloge: ne zadržava čovjeka na sebi, nego ga vodi prema Kristu. Gospa od Zdravlja podsjeća nas da čovjeku nije potrebno samo ozdravljenje tijela, nego i ozdravljenje srca. Postoje bolesti koje medicina može liječiti, ali postoje i rane koje nastaju zbog samoće, gubitka, krivnje, straha i nedostatka nade.
Isus nam nudi cjelovito ozdravljenje i spasenje. Upravo to znači latinska riječ salus: zdravlje i spasenje. Isto znači i njemačka riječ Heil, zdravlje i spasenje! Nebrojeni su to iskusili na Marijin zagovor upravo ovdje u Međugorju.
Lav XIV. u Južnoj Americi
Vrijedi se malo osvrnuti i na Papin pohod Južnoj Americi. Bijaše to izvanredan događaj, desetak dana u tri države. Osobito je upečatljiv bio povratak Lava XIV. „kući”, u Peru, treću i posljednju zemlju njegova južnoameričkog putovanja od 6. do 16. studenoga. Ubrzo nakon Lavova dolaska u zemlju u kojoj je služio gotovo dva desetljeća, tri milijuna ljudi stajalo je uz ulice i gledalo papamobil u prolazu, a mnoštvo je neprestano pristizalo. Slično je bilo i u Argentini, gdje je na misi bilo 2,5 milijuna ljudi. Urugvaj je zabilježio skromnije brojke, ali ima i znatno manje stanovnika, a molitveno bdijenje za mlade privuklo je 100.000 ljudi, što je iznimno postignuće s obzirom na sekulariziranost te zemlje.

Velika čežnja za Bogom
Ako se o dosadašnjim međunarodnim putovanjima Lava XIV. išta može reći, onda je to da je Papina prisutnost pokazala veliku čežnju za Bogom. To bi se moglo opisati kao oblik nostalgije, odnosno želje Božjeg naroda da se „vrati kući”, a ta se želja očituje gdje god se Papa pojavi. U Parizu je više od milijun ljudi prisustvovalo misi 26. rujna na Place de la Concorde, gdje su prije dva stoljeća giljotinirane tisuće i tisuće katolika. Ranije ove godine 1,2 milijuna ljudi okupilo se na madridskom trgu Plaza de Cibeles. Kamo god je Papa išao, ljudi su grnuli da ga vide i sudjeluju u bogoslužjima.
Vjernici su se odazvali jer je on Papa i njegova je prisutnost nužna Božjem narodu. On utjelovljuje Petra, kojega je Krist izabrao da vodi Crkvu. Dobrodošlica u Argentini, primjerice, bila je vrlo topla. Nijedan papa nije bio u Argentini 39 godina, a čak ni Franjo, i sam Argentinac, kao papa nikada nije pohodio svoju domovinu. U sekulariziranom svijetu, u kojem se Bog čini marginaliziranim u povijesti, svijest o ljudskoj potrebi za Bogom vraća se, čini se, velikom snagom i na načine koje tek treba do kraja shvatiti.
Val krštenja od Pariza do Hong Konga
To dobro zna Francuska, gdje broj krštenja odraslih na uskrsnom bdijenju raste već najmanje pet godina. Ove je godine kršteno više od 21.386 odraslih i adolescenata, što je 28 % više nego prethodne godine, a u deset godina taj se broj više nego utrostručio (2015. bilo je manje od 4.000 krštenja godišnje). Taj je povratak Bogu toliko nevjerojatan i tajanstven da je regija Pariške nadbiskupije sazvala veliku skupštinu kako bi bolje razumjela razloge tih obraćenja. „Uskrsni val” 2026. proširio se i na Aziju: u Singapuru je broj odraslih katekumena premašio 1.250, a Hong Kong je zabilježio više od 2.500 krštenja. Ukratko, svijet ne može bez Boga, a Papa je naviještao napose Isusa Krista! Svijet, dakle, nastoji prigrliti vjeru i o tome Vatikan mora pomno razmisliti.
Misionarski papa
Poruke koje je Lav upućivao mladima, osobito tijekom ovog putovanja u Južnu Ameriku, bile su iskrene i ohrabrujuće. U Argentini je pred milijun mladih ljudi pozvao okupljene da dopuste Kristu da ih SVE preobrazi. U Peruu je mladima povjerio misijsko poslanje i zatražio od njih da se brinu za one koji prolaze kroz teška vremena. Papine homilije uvijek nose misijsko poslanje, a njegovi susreti s mladima uvijek su poziv na predanost i odluku za Krista. Obrana života i obitelji, misija i svakodnevna predanost tri su ključne teme Lava XIV. Na ovom je putovanju Papa dodao još jednu dimenziju: blizinu.
Radost u njegovim očima kad je stigao u Peru bila je opipljiva. Lav XIV. je prije svega misionarski papa, a nedvojbeno je i papa iz Amerike. Dugo se smatralo da je doba papinskih putovanja završilo, uz pitanje zanimaju li ona ljude još. Danas možemo reći da nije tako. Naprotiv, započelo je novo proljeće, kršćanstvo cvjeta u nemirnom svijetu, a ljudi hrle k vjeri i njezinu predstavniku, Papi.
Lav XIV. pozvan je nastaviti misijsko poslanje. Pred svijetom koji žudi za Bogom Crkva se ipak suočava s izazovima koji prijete njezinu jedinstvu. Sada je vrijeme da uberemo plodove te čežnje za Bogom koju, čini se, osjeća cijeli svijet. Središte svega može biti samo evangelizacija, kako nas je Lav podsjetio na upravo završenom apostolskom putovanju.
57 godina svećeništva
Danas je i za mene poseban dan. Na današnji dan, 21. 11. 1969., postao sam svećenikom. Zaređen sam u Austriji kad sam navršio 23 godine. Trebao sam oprost od kanonske dobi iz Rima jer je u to doba za ređenje bila propisana dob od 24 godine, a danas je 25. Kad su moji kolege ređeni ljeti 1969., nisam imao navršene 23 godine pa sam čekao jesen, nakon 8. 11.
Stavljam svoje potrebe u vaše molitve. A vjerujem da sam nešto i učinio tijekom ovih 57 godina svećeništva. Neka bude na slavu Božju i spas besmrtnih duša! Hvala i Mariji i Međugorju, gdje sam prisutan od prvih dana, od 1981. Sjetite me se!



