Isusovac, bibličar prof. dr. o. Marko Matić poslao nam je promišljanje nad Evanđeljem na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja: Krist Kralj – Sudac svih naroda.
Pet govora, jedno Kraljevstvo
Posljednje nedjelje u crkvenoj godini A slušamo završni dio Isusova eshatološkoga govora iz Matejeva evanđelja (Mt 25,31-46). Riječ je o posljednjem od pet Isusovih govora, koje u takvom obliku susrećemo samo u Matejevu evanđelju.
Svih pet povezuje nekoliko zajedničkih obilježja. Svaki završavaju gotovo istim riječima: Kad Isus završi ove svoje besjede… (7,28; 11,1; 13,53; 19,1; 26,1). Opća pak zaključna formula nakon eshatološkoga govora: Kad Isus završi sve te besjede… (26,1) – obuhvaća svih pet govora i povezuje ih u jedinstvenu cjelinu.
Ti se govori ne samo nadovezuju jedan na drugi, nego se i međusobno nadopunjuju. Svaki iz drugoga kuta osvjetljuje istu temu, najavljenu već u prvom sažetku Isusova djelovanja: evanđelje o Kraljevstvu nebeskom (Mt 4,23-25).
Od Govora na gori do kraja povijesti
Govor na gori u biti je programski sažetak evanđelja o Kraljevstvu (Mt 5–7),
Govor apostolima jesu upute navjestiteljima Kraljevstva (Mt 10),
Govor u prispodobama jest otkrivanje otajstva Kraljevstva (Mt 13,11),
Govor zajednici jest pouka o praktičnom ponašanju sinova kraljevstva (Mt 18),
Eshatološki govor objava je budućnosti Kraljevstva (Mt 24–25).
Tema koja povezuje sve govore: sud
Svi Isusovi govori završavaju temom suda, a ta tema svoj vrhunac doseže u posljednjem govoru, koji joj je u cijelosti posvećen.

Pastir koji luči ovce od jaraca
U Govoru na gori Isus ističe da u Kraljevstvo nebesko ne će ući svaki koji mu govori: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca njegova, koji je na nebesima. Mnogi će Me – veli On – u Onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici (Mt 7,22-23).
U Govoru apostolima Isus jamči: Tko vas prima, Mene prima; a tko prima Mene, prima Onoga koji je Mene poslao… Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je Moj učenik, zaista, kažem vam, ne će mu propasti plaća” (10,40-42).
Govor u prispodobama najavljuje da ćena svršetku svijeta izići anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi (Mt 13,49-50).
Govor zajednici završava prispodobom o okrutnom dužniku. Gospodar mu je oprostio dug od deset tisuća talenata, a on nije htio oprostiti svomu drugu ni sto denara. Gospodar ga tada dozva i reče mu: Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu, zaključuje Isus(Mt 18,23-35).
Eshatološki govor u cijelosti je posvećen sudu, napose njegov završni dio (25, 31-46). U uvodnom dijelu (25,31-33) Matej opisuje što će se dogoditi na kraju povijesti, kada Sin Čovječji dođe u slavi Svojoj i anđeli njegovi s Njime. Sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a On će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desna, a jarce s lijeva.
Siromah, patnik i sudac u slavi
Oslov Sin Čovječji sveobuhvatni je kristološki pojam, kojim Isus u evanđeljima izriče Sebe i svoje poslanje. Obuhvaća tri važna vida Isusova identiteta i poslanja: Sina Čovječjega kao siromaha, kao patnika i kao sudca u slavi.

Isti Isus, dva načina postojanja
Sva tri vidika zajedno izriču Isusovu ljudsku i božansku stvarnost. Sin čovječji kao siromah i patnik koji nema gdje glavu nasloniti (Mt 8,20), kao sluga koji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge (Mt 20,28), objavljuje njegovu ljudsku narav i ljudsko djelovanje.
Sin Čovječji kao patnik prikazan je u navještajima Isusove muke, smrti i uskrsnuća, a Sin Čovječji kao sudac u slavi (Mt 16,27) prema viđenju proroka Danijela:
„Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bî predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada ne će proći, kraljevstvo njegovo ne će propasti“ (Dan 7,13-14).
Isus, govoreći o sebi kao o Sinu Čovječjem služi se trećom osobom jednine. Zbog toga su neki teolozi pomislili da govori o nekoj drugoj osobi, različitoj od Njega samoga. Međutim, Isus ne govori o dvjema različitim osobama, nego o dvama načinima postojanja Sina Čovječjega: zemaljskom, u smrtnom tijelu, i proslavljenom, nakon uskrsnuća.
Dok traje vrijeme, ljulj raste s pšenicom
Sveti Ivan u svojem Evanđelju govori o Isusu kao o Sinu Čovječjem, kojemu je Otac predao sav sud i ovlastio ga da sudi jer je Sin Čovječji (Iv 5,22-29). Tijekom svojega zemaljskoga života Isus je bio protiv svake diobe. Rušio je sve zaprjeke i ograde podizane kroz povijest na temelju podrijetla, svjetonazora i moralnih kvaliteta. Nije dopuštao da se ljulj čupa iz pšenice, nego je tražio da oboje raste do žetve.
Kralj kojega nisu mogli zakraljiti
Sa žetvom dolazi dioba, razdvajanje. Žetva označava sudnji dan, kraj povijesti i konačno razdvajanje dobrih od zlih, lučenje koje provoditi Sin Čovječji kao Kralj i Sudac.
Za vrijeme svoga zemaljskoga života Isus je bio veoma suzdržan prema naslovu kralj jer je bio politički obojen. Kad mu je Knez ovoga svijeta nudio sva kraljevstva i slavu njihovu pod uvjetom da mu se ničice pokloni, odbio je (Mt 4,8-10). Kad su ga ljudi silom htjeli zakraljiti, pobjegao je (Iv 6,15). Kad su ga neki oslovljavali tim naslovom (Mk 8,29-31), nadopunjavao ga je uvijek naslovom Sin Čovječji.
Na završnici povijesti događa se obrnuto. Sin Čovječji nadomješten je naslovom Kralj. Kraljevsku čast i vlast nad svim narodima primio je od Oca (Mt 28,18).

Mjerilo je ljubav
Svi će se oni pred sjajem Njegova lica naći ili zdesna ili slijeva. Mjerilo razvrstavanja bit će ljubav. One koji mu budu zdesna pozvat će u Kraljevstvo svojega Oca, a one slijeva poslat će u vječni oganj, pripravljen đavlu i njegovima. I jedni i drugi bit će iznenađeni presudom, a On će im objaviti tajnu ljubavi.
Ljubav po svojoj naravi nadilazi onoga komu je iskazana i vraća se Onomu iz koga izvire – samomu Bogu, odnosno Isusu. On se poistovjetio sa svakim čovjekom kao sa svojim bratom. Stoga ono što učinimo ili ne učinimo jednomu od njegove najmanje braće, činimo ili ne činimo Njemu samomu. Na Sudnjem danu ne će se pitati što je tko mislio, nego što je tko učinio ili propustio učiniti.
Milosrđem do milosrđa
Prema židovskom shvaćanju, Bog se na sudu služi dvama mjerilima: pravdom i milosrđem. A nama je već na zemlji dano da svojim odnosom prema drugima odredimo kojim će nam mjerilom Bog suditi. Isusove riječi to jasno potvrđuju: Sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se (Mt 7,2). Blago onomu komu se bude sudilo mjerilom milosrđa!
P. Marko Matić, DI
Više svetopisamskih tumačenja profesora Matića može se naći ovdje, a još jedno razmišljanje o svetkovini Krista Kralja ovdje.
O Posljednjem sudu prema Matejevu Evanđelju: Ratko Perić, Ivan Bodrožić (1, 2, 3, ), Ivica Čatić i Zvonko Pažin (1, 2).




