U vremenu korizme mnogi će vjernici pristupiti sakramentu svete ispovijedi kako bi radosna i čista srca proslavili događaj Gospodinova Uskrsnuća.
Govoreći o sakramentu svete ispovijedi često se čuje i pitanje moram li se uopće na ispovijed i koliko često se mora pristupiti ispovijedi. U tom smjeru Katekizam Katoličke Crkve daje jasne smjernice:
1457 Prema crkvenoj zapovijedi, »svaki vjernik, pošto je došao u godine rasuđivanja, obvezan je barem jedanput godišnje iskreno ispovjediti svoje teške grijehe«. Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku. Djeca treba da pristupe sakramentu pokore prije nego po prvi put prime svetu pričest.
1458 Premda ispovijed svakodnevnih pogrešaka (lakih grijeha) nije nužno potrebna, Crkva je ipak živo preporučuje. Redovita ispovijed lakih grijeha pomaže nam da oblikujemo savjest, da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha. Primajući po ovom sakramentu češće dar Očeva milosrđa, poticani smo da i sami budemo milosrdni poput njega (…).
Težina grijeha: smrtni i laki grijeh
Najsažetiji i jasno učenje Crkve o težini grijeha nalazi se u već spomenutom Katekizmu Katoličke Crkve.
Smrtni grijeh
1855 Smrtni grijeh u čovjekovu srcu razara ljubav teškom povredom Božjeg Zakona; on čovjeka odvraća od Boga, njegove posljednje svrhe i blaženstva, pretpostavljajući mu niže dobro. Laki grijeh ne uništava ljubav, premda je vrijeđa i ranjava.
1857 Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta: »Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom.«
1858 Tešku stvar pobliže određuje Deset zapovijedi, prema Isusovu odgovoru bogatom mladiću: »Ne ubij, ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku« (Mk 10, 19).
Laki grijeh
1862 Laki se grijeh čini kad se u lakoj stvari ne obdržava mjera što je propisuje moralni zakon ili kad se moralni zakon krši u teškoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog pristanka.
1863 Laki grijeh slabi ljubav i očituje neurednu sklonost prema stvorenim dobrima; priječi napredak duše u vježbanju u kreposti i u vršenju moralnog dobra; zaslužuje vremenite kazne. Namjerni laki grijeh, koji ostaje bez pokajanja, malo po malo nas pripravlja da počinimo teški grijeh. Ipak laki grijeh ne raskida Saveza s Bogom. Moguće ga je popraviti milošću Božjom. Laki grijeh »ne lišava posvetne milosti, prijateljstva s Bogom, ljubavi, a prema tome ni vječnog blaženstva«.
Čovjek, dok je u tijelu, ne može izbjeći sve grijehe, bar ne lake grijehe. Ipak ne smiješ pridavati malu važnost onim grijesima koji se nazivaju lakima. Malo držiš do njih kad ih mjeriš, ali kojeg li užasa kad ih brojiš! Mnoge lake stvari stavljene zajedno čine jednu tešku: mnogo kapljica pune rijeku, isto tako mnogo zrnaca čini hrpu. Koja tada nada ostaje? Prije svega ispovijed… (sv. Augustin)
Grijeh protiv Duha Svetoga
Čitajući Evanđelje po Mateju (12, 31-32), uvijek ispočetka ostanemo u šutnji na Isusove riječi: »Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.«
Za grijeh protiv Duha Svetoga Crkva uči: 1864 »Svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti« (Mt 12,31). Božje milosrđe ne poznaje granica, ali tko ga namjerno odbije prihvatiti pokajanjem, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti.
Ispit savjesti
Osim svakodnevnog ispita savjesti, Crkva preporuča da se ispit savjesti učini i prije pristupanja sakramentu ispovijedi kako bi čovjek lakše spoznao svoje grijehe i za njih se mogao pokajati. Tako Crkva u Katekizmu potiče: 1454 Dobro je za primanje ovog sakramenta pripremiti se ispitom savjesti, u svjetlu Božje riječi. Za tu svrhu najprikladniji će se tekstovi naći u Deset Božjih zapovijedi i u moralnoj katehezi evanđelja i apostolskih poslanica: u govoru na gori i apostolskim poukama.
1456 Priznanje grijeha svećeniku bitni je dio sakramenta pokore: »Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno.«
Stoga, kao pripravu za sakrament ispovijedi, ovdje možete preuzeti tekst ispita savjesti kako je donesen u Redu pokore (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 251-254).
Tekst je preuzet sa stranica Zagrebačke Nadbiskupije i u integralnom obliku ga možete pogledati na ovoj poveznici.
Biskupi pozivaju na odgovoran izbor koji podupire kršćanske vrijednosti
Biskup Majić: Vjernici Banjolučke biskupije nisu ostatci ostataka
