U posljednjem kolu jesenskog dijela HNL-a Hajduk i Rijeka ušli su bodovno poravnati, a Rijeka je imala +4 gol razliku u odnosu na drugoplasirane Splićane. Hajduk je gostovao na Šubićevcu, a Rijeka je ugostila hit prvenstva kako su Slaven Belupu tepali uoči ove utakmice. Svi ishodi u obadvije utakmice bili su mogući. Šubićevac je ponekad znao biti neugodan za favorizirani Hajduk kojem je ovaj put nedostajao Rakitić. S druge strane Rijeka je bila u ozbiljnim kadrovskim problemima uoči posljednje utakmice ove jeseni.
Nedostajali su kartonirani standardni veznjaci Selahi i Petrović, bek Devetak te ozlijeđeni golman Zlomislić. I dok su za trojicu prvotimaca još postojale adekvatne zamjene, Zlomislićev potres mozga stvarao je glavobolju i riječkom strategu Radomiru Đaloviću. U sredinu su ušli potpuno očekivani Gojak te stoper Galešić na zadnjeg veznog. U formaciji 4-1-4-1 i u situaciji kad su otpala oba veznjaka koji su igrali na ovoj poziciji između obrane i ofenzivnih “veznjaka”, može se reći da je razumljiva Đalovićeva odluka da Galešić, po vokaciji obrambeni igrač, zatvara prostore iza ofenzivaca, osobito ako uzmemo u obzir nevolje s riječkim golmanima.
Naime, ne pamtimo kad je klub iz grada na Rječini morao u jednoj prvenstvenoj utakmici staviti svog petog golmana na vrata. Prvi golman Zlomislić je protiv Hajduka prošlo kolo, kako smo već rekli, doživio potres mozga kad je nakon jedne obrane udario glavom u pod i na trenutak izgubio svijest.
Drugi golman Posavec već je neko vrijeme izvan stroja, treći golman Domagoj Ivan Marić koji je na Poljudu zamijenio Zlomislića ozlijedio se na treningu, a četvrti vratar Rijeke Nigerijac David koji ima dvojnu registraciju za Opatiju i Rijeku otputovao je kući za praznike još ranije. I tako je knjiga spala na jedno slovo, na Rijekinog kadeta Vitu Kovača. Šesnaestogodišnji polaznik Salezijanske gimnazije dobio je prigodu zaigrati s velikim dečkima.
Od samog početka Rijeka je na prohladnoj Rujevici Slavenu dala do znanja tko je gazda i tko je stvarni hit prvenstva koliko god to paralo nečije uši. Rijeka je igrala s autoritetom, bila je odlučnija u duelima, preciznija u dodavanjima, kreativnija u rješenjima ili jednostavno rečeno bila je – bolja.
Kapetan Smolčić bio je neprelazan u obrani, aktivan prema naprijed. Pašalić je opet pokazao zašto mu je mjesto na okupljanjima Vatrenih, prolazio je po desnoj strani, pucao iz sveg oružja. Janković je bio borben i rastrčan, Fruk maestralan. Djouahra je opet pokazao svu raskoš svog talenta dok je nizao minijature za pamćenje. Goda je bio na razini svojih najboljih prošlogodišnjih partija, a njegova kao i izvedbe svih zamjena koje su u momčad ušle umjesto kartoniranih i ozlijeđenih igrača pokazale su da su izjave kako Rijeka nema roster više želja pristranih komentatora nego stvarna činjenica.
Ipak, usprkos posjeda i osam udaraca prema golu od koji su četiri bila u okvir te vrlo izglednih prilika, na odmor se otišlo s početnim rezultatom. Najuspješniji klub HNL-a, ako gledamo posljednjih pet utakmica uoči zadnjeg kola, nije uspio ni jednom zapucati prema golu.
Nastavak je donio kišu nošenu snažnim vjetrom i koliko god da su ti nepovoljni vremenski uvjeti ometali igrače možemo reći da je navijačima bilo još i teže. Nakon što su promrzli u prvom poluvremenu u drugom su se k tome još i smočili do kože, a zbog vjetra nisu bili pošteđeni ni gledatelji na natkrivenoj centralnoj tribini. Hladno i kišovito vrijeme još je više motiviralo riječke navijače da nose svoju momčad do pobjede.
I u nastavku smo gledali istu sliku kao i u prvom dijelu, Rijeka je inzistirala, ali vrijeme je polako odmicalo, a Koprivničani su držali bod u džepu.
I onda je došla poznata 60. minuta u kojoj tradicionalno Armada izvodi svoje koreografije, izvjesili su najvatreniji riječki navijači prigodnu novogodišnju koreografiju s natpisom “Jedna želja je ta” početak je to navijačke pjesme kojoj nastavak inače ide “Rijeka prvak, to je naš san…”.
Upravo u tom trenutku najbolji riječki igrač, Marco Pašalić s brojem 87 (1987. godina osnivanja Armade) na leđima, volejom je probio mrežu Slavena i naznačio da će neslužbena titula Jesenskog prvaka pripasti Rijeci.
Doista, puno je simbolike objedinio ovaj pogodak ljubimca riječkih navijača. Potvrda je stigla 15. minuta kasnije odličnim udarcem Jankovića nakon što se oslobodio svog čuvara. Točku na i Rijekinog slavlja stavio je šesnaestogodišnji Kovač nakon što je znalački i hladnokrvno skinuo loptu kad su Koprivničani u jednoj situaciji pred kraj utakmice izašli na njega jedan na jedan.
Iako su u ovu sezonu ušli oslabljeni za Pjacu, Ivanovića, Hodžu i Obregona, a nikakva pojačanja nisu dovedena, iako je uspješni prošlogodišnji trener Rijeke iznenada bio otpušten i činilo se kako Rijeku čekaju teški dani, a Joško Jeličić nakon osvajanja neslužbenog naslova pušta priču o milijunima manjka u riječkom proračunu o kojima mu se navodno povjerio predsjednik Rijeke Mišković, sada je sasvim jasno da se “Lijepa priča” nastavlja i ove godine…
