Poznata hrvatska braniteljica, spisateljica i kolumnistica, Tanja Belobrajdić, gostovala je u emisiji “Nova era” na Televiziji Slavonije i Baranje. Tijekom razgovora, osvrnula se na svoj dugogodišnji rad u kojem kroz kolumnu “Nisu zaboravljeni” podsjeća javnost na sudbine heroja Domovinskog rata. Poseban povod za razgovor bila je nedavna pobjeda filma Nebojše Slijepčevića Čovjek koji nije mogao šutjeti na festivalu u Cannesu, što je izazvalo brojne reakcije i polemike, prenosi Direktno.hr.
Priča o Tomi Buzovu: Hrabrost izvučena iz konteksta
Belobrajdić je naglasila kako film donosi važnu priču o ljudskosti i hrabrosti Tome Buzova, Hrvata iz Kaštel Novog, koji je živio u Beogradu i bio umirovljeni časnik JNA. U veljači 1993. godine, Buzov je na vlaku u Štrpcima stao u obranu muslimanskih putnika koje su pripadnici Belih orlova nasilno izvodili, zbog čega je i sam bio ubijen. “Njegov čin svakako zaslužuje poštovanje, no smatram da je priča u filmu izvučena iz konteksta. Buzov je hrabro odreagirao, ali on je ipak bio dio JNA – vojske koja je prethodno sudjelovala u agresiji na Hrvatsku, Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik”, istaknula je.
Dodala je da film ne umanjuje važnost Buzovljeva čina, ali ne odražava hrvatski kontekst rata. “Taj čin hrabrosti, koliko god vrijedan, nije simbol otpora i borbe za Hrvatsku. To je više priča koja rehabilitira tadašnju JNA, prikazujući je kroz prizmu pojedinačnih heroja, dok se zaboravlja na njezinu ulogu u agresiji”, kazala je spisateljica.
Fikcija temeljena na stvarnim događajima
Belobrajdić je također ukazala na izjave redatelja Slijepčevića, koji je film nazvao fikcijom inspiriranom istinitim događajem. “Sam redatelj priznao je da u sudskim spisima o zločinu u Štrpcima nema dokaza koji potvrđuju da je Buzov učinio to što film prikazuje. Ideju za film pronašao je u tekstu Borisa Dežulovića, a priče je prikupljao od članova Buzovljeve obitelji. Na kraju, film više djeluje kao simbolički prikaz nego dokumentarna istina”, objasnila je.
Istinski hrvatski heroji ostaju zaboravljeni
Kao kontrast priči o Buzovu, Belobrajdić je istaknula primjere istinskih hrvatskih heroja, čije su priče do danas ostale u sjeni. Prisjetila se pukovnika Vladimira Urbana, umirovljenog časnika JNA, koji se iz mirovine priključio obrani Vukovara. “Urban je bio 60-godišnjak koji se dragovoljno stavio na raspolaganje obrani Domovine. Poginuo je u proboju iz Vukovara, a njegovoj hrabrosti nije posvećena ni ulica ni bista”, naglasila je.
Posebno emotivno govorila je o Milanu Turkalju, hrvatskom branitelju koji je preživio strahote logora u Srbiji. “Milan je tijekom zatočeništva ustao protiv zlostavljanja suboraca, riskirajući vlastiti život kako bi obranio dostojanstvo hrvatskih vojnika. Njegova nevjerojatna priča, hrabrost i prkos trebali bi biti inspiracija za filmove, no, nažalost, javnost malo zna o njemu”, rekla je Belobrajdić.
Spisateljica je podsjetila i na heroje poput Mile Blaževića Čađe, koji je svojim životom zaustavio tenk kako bi spasio civile, i Gorana Kliškića, koji je poginuo spašavajući suborca. “To su priče koje pokazuju istinsko herojstvo, priče koje trebamo prenijeti budućim generacijama”, poručila je.
Potrebni su filmovi o pravim herojima
Belobrajdić je izrazila razočaranje zbog činjenice da hrvatska kinematografija ne prepoznaje vrijednost priča o herojima Domovinskog rata. “Mi smo zemlja koja ima toliko nevjerojatnih priča o hrabrosti i žrtvi, a još uvijek nemamo filmove koji bi te priče ispričali svijetu. Umjesto toga, uzdižu se priče koje nisu usko povezane s našom borbom za slobodu”, kazala je.
Zaključila je kako je spremna suočiti se s kritikama zbog svog mišljenja, ali čvrsto vjeruje da Hrvatska mora odati počast svojim istinskim junacima. “Dokle god ne priznajemo njihove žrtve i ne pričamo njihove priče, nastavit ćemo osjećati žalost i razočaranje. Vrijeme je da se fokusiramo na one koji su dali sve za ovu zemlju”, poručila je.
Slijepčevićev film ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ nominiran za Oscara
