Tri mjeseca prije najavljenog koncerta Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu dnevno se, uz medijsko pumpanje, govori o ovom događaju kao o nekoj vrsti sudbonosnog čina nakon kojeg navodno Hrvatska više neće biti ista. I s krajnje lijevog i desnog vrijednosnog, da ne kažem političkog spektra, osjećaju se vibracije koje ogroman interes publike za koncert „kontroverznog” pjevača nastoje protumačiti kao konačni i nepobitni dokaz divljanja hrvatskog nacionalizma (ljevica) odnosno rasplamsaj nesputanog domoljublja (desnica).
Tim pojednostavljenim etiketiranjem s obje strane čini se nepravda i pjevaču, kojeg se svodi isključivo na „pučkog tribuna”, a još više njegovoj publici, koju se svodi isključivo na povodljivu masu. Polarizacije oko Thompsona imaju uzrok u dubljim sferama hrvatskog društva koje ne bi nestale sve i da Marko Perković prestane pjevati. On je samo svojevrsni lakmus papir trenutačnog stanja hrvatske nacije. A negdje između isključivih podjela nalazi se široko polje raznoraznih razloga i faktora, neki od njih su i društvene i političke prirode, koji su doveli do toga da će Thompsonovom koncertu prisustvovati pola milijuna ljudi.
Naravno, nije Marko Perković naivac i bezgrešna duša koja ne zna što i kako radi. Nije do svjetskog rekorda u prodaji ulaznica za koncerte došao ni iz čega. Pojavio se s „Čavoglavama” 1991. godine, koja je uz „Moju domovinu” i još neke pjesme postala simbolom otpora velikosrpskoj agresiji, ali je njegov uzlet došao desetak godina poslije. Na jednom koncertu, iako je on tvrdio da se ne sjeća, otpjevao je pjesmu „Jasenovac i Gradiška stara” koja slavi ustaške koljače. Više je neće javno pjevati, ali je njome uz sebe trajno vezao pristaše neoustaštva, kao što će s drugim pjesmama poput „Lijepa li si” ili najnovije „Ako ne znaš što je bilo” uz sebe, isto tako trajno, vezati „nacionalno ispunjene domoljube”. I sve to uz scensku koreografiju koja je dodatno naglašavala dramatičnost njegovih koncerata.
Zapravo, pjevaču Thompsonu je sva ta buku i javna prepirka oko toga treba li Marka Perkovića zbog „Jasenovca i Gradiške stare” zabraniti ili ne, je li ustaša ili domoljub, je li politički agitator ili pjevač – a što je on rijetkim medijskim istupima i odbijanjem da se jednoznačno odredi o tim „spornim” pitanjima samo podgrijavao – s vremenom samo podizala cijenu. Dr. Perković pjevač i gospodin Thompson nacionalni agitator i dan danas lijepo koegzistiraju koketirajući sa svime što će im donijeti popularnost i novce, a njihov je zajednički trgovački brand eto uspio prepuniti Kajzericu.
Tome su, dakako, pridonijeli i oni koji su napadaju poput pjevačice Remi koja je još u veljači, prije najave koncerta u Zagrebu, izjavila da će bojkotirati glasanje za nagradu Porin jer je u izboru bila i Thompsonova pjesma. Možda je i više tisuća građana pod dojmom njene izjave, takoreći njoj u inat, odlučilo kupiti kartu za koncert, ali Remi je bar rekla što misli. I zato dobivala i prijetnje smrću što dovoljno govori i o onima s druge strane „Thompsonove barikade” koji očito ne bi imali ništa protiv novih Jasenovaca i Starih Gradiški.
Mnogi su ovih dana pokušavali uspoređivati Thompsona i Cecu Ražnatović kao ikone hrvatskog i srpskog nacionalizma. Nema benignog nacionalizma, ali ipak nije isto uspoređivati Thompsona, koji se borio i pjevao braneći svoju kuću i zemlju, s gospođom Ražnatović, koja je nacionalističku karizmu baštinila od svog muža Arkana koji je ubijao, palio i krao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bar u ovom primjeru ne treba Thompsonu dodavati više nego li ga ide.
Kako god okrenuli, u nastupu i imidžu Marka Perkovića Thompsona ima smišljenog flertovanja sa svime i svačime što bi se moglo podvesti pod „hrvatstvo”, a što privlači i one najradikalnije desničare, ali postoji i značajan dio njegove publike koja ga voli kao pjevača, kojoj su njegove pjesme iskaz najdubljeg domoljublja i zbog čega se mnogi ne libe potegnuti kilometre da bi otišli na njegov koncert.
Koliko god mediji željni konflikta i dramatičnosti od Thompsonovog nastupa u Zagrebu pravili „epsku priču”, koliko god energije oko toga bilo uzalud potrošeno, ipak je na kraju riječ o jednom koncertu. Thompson i njegov tim će zaraditi (kao i prodavači lažnih majica i memorabilija), zaradit će i država od PDV-a na prodane ulaznice, a većina obožavatelja uživat će u njegovim pjesmama. Izvjesno je i to da će sunce nad Hrvatskom, ako mu Trump ne uvede carine, izaći i nakon 5. srpnja.
Thompsonov tim: Prestanite zloupotrebljavati njegovo ime na lažnim artiklima!
Spektakl bez presedana: Thompson na putu prema pola milijuna gledatelja
