HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – USKRSLOGA I PROSLAVLJENOGA, NA NEBO UZNESENA! MIR VAM I DOBRO!
Tajna Uzašašća
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Petak je – spomen na Kristovu žrtvu, na smrt kojom je pobijedio neprijatelja Smrt. Krist je porazio u svojoj smrti Smrt koje se svatko od nas straši jer nam ulijeva jezu. On je zadao smrtni udarac Smrti u svojoj smrti na križu, silasku nad pakao te proslavom u nebu.
Zahvalimo za ovo jutro, malo je svježije, nije hladno kao jučer ujutro, nešto ima oblaka, možda bude tijekom dana i kiše. Izmolimo svoje molitve, zahvalimo za dar i dah života, neka svaki naš udisaj, svaki otkucaj srca bude proslava Boga. Opredijelimo se već ovoga jutra za Gospodina, nemojmo u dan srljati bez molitve i posvete. Živimo svjesno kao vjernici i kršćani.
Slavili smo jučer Gospodinovo uzašašće. U nekim se državama i krajevima to prebacuje na nedjelju, a za nas ima smisla jer je jučerašnji dan uvod u Devetnicu Duhu Svetomu kako sam jučer i istaknuo. Prva devetnica zajedno s Marijom i apostolima u Gornjoj odaji gdje iščekuju dolazak Duha Svetoga kako im je Gospodin na rastanku i obećao.
A zapravo, on je otišao, oblak ga je otrgnuo njihovu pogledu, ali je ostao među nama i ostaje do kraja svijeta i vremena. Svetkovina Uzašašća Gospodinova jedan je od najtajnovitijih, a opet i jedan od najpraktičnijih blagdana u cijeloj kršćanskoj godini. Na prvi pogled može se činiti kao blagdan odlaska, odsutnosti, Isusovog napuštanja svijeta.
Učenici stoje na gori i gledaju prema gore. Oblak ga zastire iz njihova vidokruga. Nebo se čini dalekim, a zemlja odjednom praznom. Pa ipak, Crkva inzistira na tome da ovaj blagdan ne svjedoči o gubitku već o ispunjenju; ne o udaljenosti već o blizini; ne o Kristovom napuštanju čovječanstva, već o Kristovom ispunjavanju cijelog stvorenja svojom prisutnošću, sakramentalnom stvarnošću.
Čovječanstvo sjedi s desna Ocu u Kristu
Uzašašće nije izvještaj o Isusovom odlasku sa svijeta. To je ustoličenje raspetoga i uskrslog Gospodina. To je trenutak kada samo čovječanstvo ulazi u samo Božje srce. To je objava da je patnička, ranjena, krhka ljudska priroda sada uzdignuta u božansku slavu.
Onaj koji uzlazi jest Isus iz Nazareta: još uvijek nosi tragove čavala i koplja, još uvijek nosi otkupljeno čovječanstvo u sebi. Uzašašće nam govori da nebo više nije zatvoreno za čovječanstvo jer čovječanstvo već sjedi zdesna Ocu u Kristu.
A Isus se očituje kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, prema Knjizi Otkrivenja. Znamo tko nad nama vlada. Ne monarsi ni carevi, ne parlamenti i vlade, nego je naš Gospodin i Gospodar Isus Krist. Toga su bili svjesni prvi kršćani koji nisu zvali onoga cezara u Rimu “Kyrios”. Jedini je Kyrios Krist Gospodin, a tom riječju završavaju i Djela apostolska. I svetkovina Uzašašća zapravo je svetkovina Krista kao Kralja koji ima svu vlast, zemaljsku i nebesku, kako smo jučer čuli u Matejevu evanđelju, na završetku evanđelja.
Misijsko poslanje i ljudska krhkost
Crkva je često bila u iskušenju da stoji i gleda u nebo, a zanemaruje patnički svijet dolje. Kršćani se mogu do te mjere usredotočiti na osobne interese da zaborave gladne, siromašne, usamljene, potlačene i zaboravljene.
Pa ipak, Uzašašće nas sili i tjera prema van, u misije, u poslanje. Učenici ne mogu zauvijek ostati na gori. Moraju ići u Jeruzalem, u Judeju, u Samariju i na kraju u svaki kutak zemlje. To im je Isusov nalog. Evanđelje po Mateju daje nam ono što nazivamo Velikim poslanjem. Isus kaže: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode.“
Kršćanstvo je po svojoj prirodi misionarsko. Vjera nikada ne smije biti skrivena kao privatno vlasništvo. Kristova ljubav zahtijeva da se dijeli. Istina evanđelja čezne da se proglašava. Milosrđe koje smo primili mora postati milosrđe ponuđeno drugima. Ipak, dojmljivo je da nam Matej govori nešto duboko ljudsko o apostolima: „Kad ga ugledaše, pokloniše mu se, ali neki posumnjaše.“
Čak i u ovom vrhunskom trenutku, sumnja još uvijek postoji među njima. To bi nas trebalo uvelike utješiti. Evanđelje ne predstavlja apostole kao besprijekorne heroje s nepokolebljivom sigurnošću. Oni su vjernici koji se još uvijek bore sa strahom, zbunjenošću i slabošću. Ipak, Isus im povjerava misiju svijeta i u svijetu.
Ponekad zamišljamo da svetost znači nikada se ne boriti, nikada ne propitivati, nikada ne osjećati slabost. Ali apostoli nas podsjećaju da vjera često u suživotu s neizvjesnošću i sumnjom. Hrabrost nije odsutnost straha; to je vjernost unatoč strahu.
Za djelovanje ne treba savršenstvo
Gospodin ne čeka savršene učenike prije nego što ih pošalje u misiju. Da je čekao savršene učenike, evanđelje nikada ne bi napustilo Galileju. To je važno za nas danas jer se mnogi kršćani osjećaju nedostojnima. Mislimo da ne znamo dovoljno. Mislimo da je naša vjera preslaba. Mislimo da nas naša prošlost diskvalificira, da smo nedostojni. Mislimo da nas naši neuspjesi čine neupotrebljivima. Ali Uzašašće otkriva nešto zapanjujuće: Krist gradi svoju Crkvu s krhkim i na slabim ljudskim bićima.
Sami apostoli su više puta podbacili. Pobjegli su tijekom muke. Petar ga je zanijekao. Toma je sumnjao. Pa ipak, ti isti ljudi postat će temeljno kamenje Crkve. A Petar Stijena. Snaga misije ne dolazi od ljudskog savršenstva nego od božanske milosti. Isus ne kaže: “Uspjet ćete jer ste jaki”. On kaže: „Primit ćete snagu kada Duh Sveti siđe na vas.“ Crkva ne živi od ljudske briljantnosti već od snage Duha Svetoga. Stoga nam je moliti za snagu i ispunjenost Duhom Svetim.
Baština vjere i misao pape Benedikta XVI.
Naš je Papa jučer pohodio rimsko sveučilište Sapienza i ondje održao predavanje. Papi Benediktu bilo je 2008. godine uskraćeno održati predavanje na tome rimskom sveučilištu zbog protesta profesora i studenata protiv pape Benedikta. Mislim da su svoj čin okajali jer je Benedikt bio vrhunski intelektualac, a povjesničar P. Watson ubraja ga među njemačke genijalne pojave, stavljajući ga uz bok Beethovena, Goethea i drugih njemačkih velikana kroz povijest.
Povijest će pokazati koliko je Benedikt svojom mišlju impregnirao katoličko mišljenje i teologiju u prošlom i ovom stoljeću. I koliko će trajati njegova baština među sljedećim naraštajima. Trudimo se nadahnuti njegovom mišlju i teologijom, ali poglavito njegovom jednostavnom vjerom koju je upio od svojih roditelja, iz podnožja bavarskih Alpa.
Više od istog autora:
Svetkovina Uzašašća i znakovi vremena
