Ovih dana svjedočimo novom sukobu Predsjednika i Premijera koji je toliko polarizirao javnost da se svaka kritika upućena nekome od ove dvojice vodećih hrvatskih političara sagledava iz te prizme. Ako imaš primjedbu na rad Plenkovića onda si za Milanovića i obrnuto.
U tom kontekstu odvijala se i polemika koju je ovih dana potaknuo Luka Goleš Babić.
Pa krenimo redom.
Udruga mladi za Domovinu na svom YouTube kanalu objavljuje podcaste koji često zaokupe pažnju javnosti. Tako je bilo i s gostovanjem Luke Goleša Babića, mladog filozofa i osnivača bloga Sapere Aude i kolumnista na nekoliko medija (suradnika i našeg portala) koji je, pored ostalih tema, komentirao i fenomen Plenkovićeve dugogodišnje vladavine u Hrvatskoj.
Citat koji je uzburkao javnost donosimo u nastavku:
“Moja teza je, u nizu tekstova, da je Plenković toliko dugo na vlasti u Hrvatskoj zato što je on savršen primjer tehnokratskog političara, a da mi kao Hrvati, s obzirom na našu povijest i na podneblje u kojem smo živjeli, mi nismo navikli na takve bezlične tipove, mi nismo navikli na tehnokrate. Mi smo navikli ili na dobre vladare, koje ćemo prigrliti, držati kao naše i slaviti ih i dizat im kipove, ili na loše vladare koje ćemo rušiti. Mi smo navikli na velike ličnosti koje su isturene s kojima se mi ili slažemo ili ne slažemo.
Ovaj tip vladara je jedna potpuno novost i Hrvati i dalje nisu uspjeli uspostaviti svoje kategorije razmišljanja da pojme što to Plenković zapravo jest.
Plenković je fleksibilna ideološka politička figura, on zapravo nema ideologije, on je ispražnjen od ideologije i time je savršen primjer tehnokrata.
On će baratat, odnosno kao ja to zovem u tekstovima, tehnicirat povremeno sa svojim demokršćanstvom tobožnjim, a povremeno će odlazit skroz u drugu prizmu pa će primjerice usvojit zakon koji dozvoljava da se kažnjava svatko tko u digitalnoj sferi negira rodnu ideologiju, odnosno transrodnost.
Dakle, on kao demokršćanska stranka potpisuje da se kažnjava nešto što je službeni stav Katoličke Crkve, jer Katolička Crkva službeno ne priznaje transrodnost uopće kao fenomen. A, povremeno naravno odlazi u desnicu, slika se na Thompsonovom koncertu i slično .On tehnicira s različitim ideologijama, kao takav on je savršen primjer tehnokrata.“
Ovaj je isječak objavljen na facebook stranici bloga Sapere Aude kojeg već godinama uređuje Luka Goleš Babić i isprovocirao je digitalnu postrojbu čuvara lika i djela hrvatskog premijera koji su se odjednom pojavili kao komentatori na ovoj stranici. Komentari ovog djela publike išli su u smjeru od podcjenjivanja do etiketiranja Goleša Babića kao ljevičara
Nedugo nakon toga Goleš Babić je na istoj facebook stranici objavio dodatno pojašnjenje za sve “komentatore po zadatku” koje u cijelosti prenosimo u nastavku.
[Dobrodošlica hadezeovim podupirateljima na stranice Sapere Aude]
Na isječak moga podcast gostovanja u kojemu kritički pristupam hrvatskom premijeru pojavili su se mnogi komentari napisani od strane ljudi koji su na ovoj stranici očito novi. Pa evo par kratkih crtica upoznavanja za podupiratelje vladajuće stranke, zalutale u granice Sapere Aude prostora.
Mi ovdje promišljeno, argumentirano i nepokolebljivo stojimo iza teze da je postuđmanovski HDZ, a napose Plenkovićev HDZ, jedna koruptivna, malograđansko-interesna, parapolitička struktura, koja je za globalističke i progresivne politike u praksi napravila više od bilo koje druge dosadašnje vlade ili premijera.
Od Istanbulske konvencije preko pandemijskog tehnokratskog eksperimenta do masovnog financiranja raznoraznih protuhrvatskih i razvratno-amoralnih elemenata, Hrvatska je u ovome trenutku reducirana na svojevrsnog lutka globalističko-progresivnih politika, a njezinu transformaciju u tom smjeru predvodio je upravo Andrej Plenković i njegova birokratska mreža političkih sablazni.
U prilog tome koliko je štete HDZ napravio Hrvatskoj među ostalim govori činjenica da nas je ta struktura toliko desenzibilizirala na korupciju da na nju gotovo više nitko ni ne reagira. Milijuni eura ukradenih iz džepova građana naprosto se prešućuju pod implicitnom mišlju da je to cijena življenja u Hrvatskoj.
Dakle, osim sustavnog plenkovićevijanskog predavanja sve većeg komada našeg suvereniteta bezličnom, vrijednosno izokrenutom Briselu pod krinkom nekakve tobožnje “napredne Europe”, mi se i dalje unutar naših granica suoočavamo s hajdučko-balkanskim mentalitetom, kojemu se razvlašćivanje naše države dodatno naplaćuje krađom i sitnim kokošarskim interesima.
Stoga, još jednom za sve vas koji ste ovdje novi: Sapere Aude eksplicite odbacuje sve što ima veze s trenutačnim HDZ-om, pri čemu, kako ovdašnja publika dobro zna, to ne znači da smo “za lijeve” ili “za crvene”, već da shvaćamo da između plavih i crvenih ili plavih i zelenih u ovome trenutku nema supstancijalne razlike – radi se o kotačićima istog tehnokratsko-progresivnog stroja, obučenih u blago drukčije ruho.
Sapere Aude također ne ulazi u subintelektualna i primitivna nabacivanja blatom u komentarima, pa neka vas pristojnost, elokventnost i intelektualizam naših pratitelja ne navedu na misao da se itko od ljudi koji prate ovu stranicu slaže i s centimetrom onoga što vaša parapolitička struktura nudi i zagovara.
Ovaj portal i svi koji prebivaju na njemu operiraju unutar fundamentalno drukčije paradigme od one na koju ste, nažalost, naviknuli na hrvatskim ulicama. Svoje crveno-plavo-zelene bajke, slijedom toga, ostavite za druga mjesta.
Ovdje se ne zamaramo jeftinim dnevnopolitičkim razračunavanjima i tlapnjama o “najboljem premijeru koji govori puno jezika”. Naša je priča u mnogočemu drukčija te je kao takva neuklopljiva u ono što možemo nazvati domaćim političko-medijskim prostorom.
I da, Hrvatska kakvu mi zagovaramo moguća je. Dok god smo ovdje trudit ćemo se uprizoriti ju, nudeći alternativne intelektualne, djelatne i misaone okvire, radi dobrobiti sve hrvatske, pa tako i vaše djece” završio je Goleš Babić.
Nakon faze ignoriranja – faza podcjenjivanja i etiketiranja
Činjenica da je nakon faze ignoriranja došla faza podcjenjivanja i etiketiranja od premijerovih simpatizera, daje naslutiti da je Luka Goleš Babić procijenjen kao opasnost za vladajući establishment što ga može veseliti jer je to potvrda kvalitetna rada i uspjeha u nastojanjima za koje se zalaže.
Reakcija HDZ-ovih simpatizera na stranici bloga Sapere aude signalizira da se i pored ignorancije najutjecajnijih medija može doći do većeg broja publike. Nacionalne televizije više nemaju ekskluzivu na sadržaje koji pojedine političare, ili društvene komentatore mogu bolje približiti širem broju ljudi. Nezavisni podcasti pokazuju se kao sve bolja alternativa. Tekstovi u dnevnim novinama isto tako gube bitku s onima koji se objavljuju na portalima i ostaju trajno prisutni.
Društvene mreže otvaraju mogućnost svakom pojedincu da svoja razmišljanja podijeli s javnošću. Svi ovi pokazatelji stvaraju dojam da su građanske slobode teže ugrozive i da se demokracija čvrsto ukorijenila u društvenim odnosima u kojima funkcionira naša civilizacija.
Čini se da utjecaj neovisnih medija jača pluralizam i to djelomično točno no ta je slika varljiva jer u stvarnosti, slobode je sve manje, a privid demokratičnih odnosa rezultat je područja na koje se bitka preselila, a radi se o percepciji, o ljudskom umu. Čovjek danas misli da je slobodan, a najčešće postupa kao ga navode algoritmi bez da je svjestan te činjenice. Algoritmi društvenih mreža pokazuju mu sadržaje koji potvrđuju njegove odabrane stavove.
Manipulacija oko hrvatskih vojnika na paradi u Parizu
Aktualan sukob Milanovića i Plenkovića oko slanja vojnika na paradu u Pariz tipičan je primjer perceptivne manipulacije. Njihovi stalni sukobi imaju zadatak podijeliti javnost odnosno učvršćivati je u taborima koje su pojedinci odabrali. Kad se pojedinac opredijeli za jednog od njih, zbog bilo kojeg od pitanja, spreman je tolerirati i njegove stavove s kojima se ne slaže. Oprostit će mu ta odstupanja, jer, eto, ipak je on njegov.
Naravno, ne treba smetnuti s uma i da je tehnokratsko društvo kad uspostavlja svoju konstrukciju ili brani svoje interese kadro uvesti cenzuru kakvu smo imali tijekom pandemije. Tada nije bilo dopušteno javno iznositi drugo mišljenje, a svaki pokušaj da se propituju odluke vladajućih ili je cenzuriran na društvenim mrežama ili je u mainstream medijima prikazivan kao teorija zavjere. U to je vrijeme blog Sapere aude nastao, a postao je popularan jer je bio jedan od rijetkih kanala koji se usudio postavljati pitanja.
Baš zato, pojedinci poput Goleš Babića, nezavisni portali, blogovi i podcasti koji ne pristaju uz jednoobrazno svrstavanje u nametnute tabore i to uspijevaju jasno komunicirati javnosti zlata vrijede za razvoj svakog društva pa tako i ovog našeg, hrvatskog.
