Tehnologija, dakako, nije neutralna niti je nešto čemu treba bespogovorno vjerovati. Ona je uvijek, po samoj svojoj srži, obojana željama onih koji ih koriste te onih koji su se razvili i implementirali u dani sustav. Penetracija tehnike u svaki kutak našeg društva, pa tako iu sportu, ne mijenja samo našu okolinu, već i način na koji mi sami sagledavamo stvarnost, a vrijeme i način na koji sport funkcionira.
Ovo se nogometno prvenstvo među ostalim može sagledati kao svojevrsno masovno senzibiliziranje ljudskog bića na vladavinu tehnike, u kojoj igrači i navijači pri svakom većem događaju moraju strepiti da će isti biti poništen ili obustavljen dok tehnika ne donese svoj konačni sud.
Tehnocentrizam naš svagdašnji
Svaka minuta provedena u iščekivanju odluke tehnologije i proceduralnog sudskog procesa učvršćuje nas u našem tehnocentrizmu, odnosno u implicitnoj misli da svi ritualno okupljeni oko tehnike, postavljene u središte našeg bivstvovanja, te da od nje, poput antičkog proroka, čekamo presudu.
Nadalje, nakon što je presuda donesena, koja, naravno, nije ni približno toliko egzaktna kako nam to novine i “struka” sugeriraju – što potvrđuju iznimno duga premišljanja sudaca oko spornih odluka – naučeni smo slijepo vjerovati toj presudi, bez ikakvih dokaza. Sudac i profitabilne sportske organizacije naprosto mogu ustvrditi da je čip u lopti nešto pokazao ili da je VAR nešto utvrdio, i svi smo dužni, kako se duh vremena nalazi, tome bespogovorno vjerovati ili se svrstati među heretike koji ne vjeruju tehnologiji.
Tehnika ne može i neće riješiti dvojbe ljudskog stanja, ali itekako može legitimirati naše grijehe, propuste i odluke utemeljene na profitabilnosti, umjesto na sportskim kriterijima. Može također, što upravo i čini, temeljito i nepovratno preobraziti naše sportove u nešto sve manje nalik onome što su nekoć bili.
Tehnizirani nogomet podsjeća nas na sintagmu Henryja Millera, koji je moderno društvo prozvao klimatiziranim paklom.
https://sapereaudecro.substack.com/p/klimatizirani-pakao-tehniziranog
#SapereAude
