HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – UZORA SVAKE SVETOSTI! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je – dan sv. Ante komu se mnogi utječu, poste, mole za svoje potrebe. Uključimo se i mi u taj lanac molitve i zajedništva.
Izmolimo svoje uobičajene jutarnje molitve, molimo i za duhovnu i tjelesnu čistoću, izmolimo svoje molitve, preporučimo Gospodinu cijeli ovaj dan. Mi ćemo već od jutra toliko puta provjeriti svoj mobitel, svoj telefon, je li nas tko zvao, je li tko poslao kakvu poruku. Desetke puta otvorit ćemo ekran i pogledati. A koliko puta pogledamo na Gospodinov križ?
Koliko molitava i zaziva uputimo Gospodinu? Ili svomu Anđelu čuvaru? Upamtimo: Isus i Gospa čekaju nas cijeli dan! I što ako zaboravimo na njih? Toliko puta čujem od pokornika kako danju uopće ne mole. Ne sjete se Boga. Pa čovječe, dok voziš, imaš mogućnost moliti, blagoslivljati, a ne iz usta slati psovke i pogrdne riječi na one koji nam u prometu smetaju ili su nam presjekli put.
Nema koristi – nitko nas ne čuje, a sami prljamo svoju dušu i savjest! Stoga naučimo pogledati u danju na križ, dok smo na poslu, u kuhinji itd.
Sjećanje na svetoga Brunu, utemeljitelja kartuzijanaca
Zahvalimo za ovo jutro, ovdje prohladno, ali danju su temperature iznad dvadeset stupnjeva. I uvečer kad se vozim doma nogostupi su s obje strane prepuni hodočasnika, svih boja. Hvala Gospodinu za ove dane milost, napose u listopadu – Marijinu mjesecu i mjesecu Krunice. Sutra slavimo BD Mariju od Krunice, a danas se sjećamo svetoga Brune.
Svijetli lik u 11. stoljeću, utemeljitelj reda kartuzijanaca. Rodio se oko g. 1030, a preminuo 1101. godine. Njegova majka bila je sveta Matilda. Njegovi suvremenici nazivali su ga svjetlom Crkve, cvijetom svećenstva, slavom Njemačke i Francuske. U ranoj dobi bio je profesor teologije i kanonik u Kölnu i Rheimsu. Biskup ga je prognao iz Rheimsa jer ga je Bruno optužio da zlorabi crkvenu vlast.
Plemenitog podrijetla, s putem otvorenim za lagodan i privilegiran život, Bruno je odabrao bolji put, rano se posvetivši Bogu, shvativši potrebu za dubokom svetošću u brutalnom 11. stoljeću, gdje su sila, nasilje i spletke prečesto bili uobičajeni, i u Crkvi a i na kraljevskim dvorima. Gospodin je upravo u 11. stoljeću podigao velikane u Crkvi poput svetoga Brune ili Bernarda iz Clairvauxa.
Traženje poziva i osnutak Chartreuse
Iza reformi koje bi vratile red u društvo stajale su one skrivene posvećene duše, redovnici i redovnice koji su molili i radili, daleko od vreve ‘svijeta’, a njihova žrtva i služenje često su bili poznati samo Bogu. Upravo toj skupini kontemplativne braće Bruno se žudio pridružiti, prvo isprobavši svoj poziv s Robertom, u Molesmesu na jugu Francuske, čija će se skupina razviti u cistercite pod vodstvom njihova opata, svetog Bernarda iz Clairvauxa.
Foto: Wikimedia commons
No Bruno je shvatio da to ne će biti njegov poziv, jer su on i njegovi drugovi željeli još veću samoću i tišinu. Na kraju su dobili zemlju smještenu u francuskim Alpama u regiji Chartreuse, po kojoj će njihov Red dobiti ime. Započeli su život kao pustinjaci, usredotočeni na molitvu i rad, u tišini i zajedništvu. Bio je to blagoslovljen put, na kojem bi trebali biti zahvalni, kako je Bruno napisao u pismu svojoj braći:
Stoga se radujte, predraga braćo moja, jer ste tako blagoslovljeni i zbog obilne ruke Božje milosti na vama. Radujte se, jer ste izbjegli razne opasnosti i brodolome burnog svijeta. Radujte se, jer ste stigli do tihog i sigurnog sidrišta tajne luke.
Dokumentarac “Velika tišina” i poziv u Rim
Kartuzijanski način života opisan je u dokumentarcu iz 2005. godine “Velika tišina” koji je snimio njemački režiser Groning. Još osamdesetih godina zamolio ih je da snimi film o njihovu životu. Odgovorili su mu da će mu odgovoriti kad za to bude vrijeme.
Čekao je punih 16 godina na odgovor koji je bio pozitivan, ali pod uvjetom da s njima živi pola godine i promatra njihov život. Kartuzijanci također igraju značajnu ulogu u meditacijama Roberta kardinala Saraha o tišini u njegovoj knjizi, prikladno nazvanoj “Moć tišine”, koju je napisao u istoj toj Velikoj Kartuziji, koja još uvijek stoji i cvjeta, slično kao što je to činio kada ga je Sveti Bruno osnovao prije jednoga tisućljeća.
U tajanstvenim planovima i naumu Providnosti, naš svetac nije dugo uživao u svojoj monaškoj osami. U Rim ga je pozvao jedan od njegovih bivših učenika, Eudes iz Chatillona, koji je izabran za papu Urbana II. (+1099.). Svetom Ocu su bili potrebni čvrsti i nadnaravno ispravni savjeti i upute kako bi upravljao Crkvom kroz kaotično doba, dok je nastavljao i učvršćivao reforme koje je započeo Grgur VII. (+1085.).
Brunova smrt i geslo kartuzijanaca
Papa Urban dopustio je svom bivšem učitelju da živi u samostanu blizu Rima, kako bi ga se moglo pozvati za savjet, i upravo je ondje, nakon ispunjena života, Bruno umro na današnji dan u Kalabriji u Italiji, dvije godine nakon pape komu je služio, 1101. godine, daleko od svoje voljene braće u njihovoj alpskoj osami. Bio je slavljen diljem kršćanstva zbog svoje svetosti, duha pokore, odricanja od samoga sebe i vlastitih želja, svoje učenosti, svoje odanosti, posebno kontemplaciji i Blaženoj Djevici. Odjek njegova života još i danas odjekuje.
U skladu sa skrovitošću i poniznošću zapisanom u njihovu Pravilu, nijednom kartuzijancu nije dopušteno službeno proglašenje svetim, ali je 1623. papa Grgur XV. stavio ime svetoga Brune u rimski kalendar, gdje i danas stoji. Amare nesciri, rekao je sveti Filip Neri u Rimu u 16. stoljeću, volim biti nepoznat – poznat samo Bogu u čijem su životu sve stvari.
Trebali bismo moliti za dar tišine, barem za ljubav prema tišini, daleko od vreve ‘svijeta’, ili onoga što je kardinal Sarah nazvao, kao podnaslov svoje knjige, ‘diktaturom buke’. Pokušajmo s onom starom poslovičnom šetnjom šumom i razmislimo o velikom svetom Brunu, čija je jedina želja, kako sveti Pavao potiče sve kršćane (Kol 3,3), bila biti skriven s Kristom u Bogu. Geslo redovnika kartuzijanaca glasi: STAT CRUX DUM VOLVITUR MUNDUS! DOK SE SVIJET OKREĆE I VRTI, KRIŽ STOJI USPRAVAN I NEPOMIČAN!
Križ doista stoji dok se svijet okreće, upravo onaj Križ koji će na kraju otkupiti svijet. I na kraju, kroz vrtlog ovog prolaznog života, kako nas podsjećaju Bruno i njegovi kartuzijanci, to je sve što je zaista važno i bitno u životu.
Kartuzijanski liker i red koji se nikad nije reformirao
Usput, kartuzijanci proizvode jedan od najboljih likera, nazvan po njihovom samostanu, Chartreuse, a njihov način života održava se prihodima od njega. Dolje imate poveznicu za dokumentarac VELIČANSTVENA TIŠINA – koji traje skoro tri sata. Nema tu razgovora, nema tu glazbe, tekstova.
Sniman je život u Velikoj Kartuziji kako se stoljećima odvija. I treba jedno imati na umu: Kartuzijanci su jedini red koji se nikada nije reformirao! Ostao je do kraja vjeran svojim izvorima, Evanđelju i početcima. Red koji se nije nikada de-formirao nije trebao nikakve reforme, povratka na izvorno stanje i izvorni život kojim je živio sveti Bruno sa svojim redovnicima! Hvala Gospodinu za ove primjere života i svetosti u teškim vremenima. Takvi nam i danas trebaju!
