HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KOJI JE POBIJEDIO GRIJEH I SMRT TE NAM DAROVAO NOVI ŽIVOT! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je – dan posvećen tihom, predanom i marljivom te vjernom svetomu Josipu, zaručniku Djevičinu, zaštitniku svete Crkve kao i našega naroda te obitelji.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, izmolimo svoje uobičajene molitve, posvetimo sebe i sve svoje Gospodinu i stavimo se pod zaštitu nebeskih sila. Neka Gospodin nad nama i našima bdije sa svojim svetim anđelima. Sedmi je dan mjeseca listopada, slavimo Blaženu Djevicu Mariju – Gospu od svete Krunice ili Gospu od Pobjede.
Spomen je to na pomorsku pobjedu nad osmanskom vojskom g. 1571. Svetkovinu je uveo sveti papa Pio V. koji je pozvao kršćanske vladare u Ligu za odlučni boj protiv Osmanlija – jer da su u toj bitci pobijedili Turci, njihovo bi bilo Sredozemlje.
Ali, neovisno o tome, krunica je sastavni dio naših svagdanjih molitava. Milijarde puta u danu ponavlja se ono – Ave Maria, gratia plena – Dominus Tecum. Zdravo Marijo, milosti puna – Gospodin je s tobom! Nisu to riječi ljudske, nego nebeske.
Izgovorio ih je nebeski glasnik Gabrijel koji je navijestio rođenje Sina Božjega, a nastavak te Zdravomarije dolazi iz Elizabetinih usta koja je – ispunjena Duhom Svetim – odgovorila na Marijin pozdrav u svojoj kući. Dakle, svaka je Zdravomarija biblijska i nebeska molitva, a onaj nastavak samo je pouzdanje u Mariju – da nam bude u pomoći trajno, a napose na času naše smrti. Budimo toga svjesni. I molimo je – ne mehanički – nego srcem. I budimo svjesni njezina iskona – on je u Nebu.
Marija i molitva krunice – Lurd, Fatima i Pompeji
Imajmo na umu da je Marija osobno preporučila molitvu krunice. Sjetimo se da je molila zajedno s Bernardicom u Lurdu te da se prikazuje s krunicom! Isto tako i u Fatimi je molila zajedno s nepismenim vidiocima Krunicu i preporučila tu molitvu da se odvrati zlo od svijeta.
Mnogi mole i tzv. Pompejsku krunicu, a imate gore – na slici iz Službe čitanja Pompejsku sliku te svetoga Dominika i svetu Katarinu Sijensku koji primaju iz Marijinih ruku krunice. Sveti Ivan Pavao II., započinjući svoj pontifikat, krenuo je Gospinim stopama i došao u Pompeje pronaći svjetlo i utjehu za svoje apostolsko poslanje.
Sveti Otac je pohodio Pompeje skoro na početku svoga pontifikata. Kada je posjetio svetište 21. listopada 1979., rekao je prisutnima: “Došao sam u ovo svetište u duhu žarkog i poniznog hodočašća, da počastim Blaženu Djevicu i ispunim svoj tajni zavjet odanosti, zahvalnosti i ljubavi” (Govor u bazilici Gospe Pompejske, 21. 10.1979.) A Pompeji su vezani uz blaženoga Bartola Longa, sotonista koji se obratio i postao promicatelj Pompejske pobožnosti.
Bitka kod Lepanta i pad Famaguste
Rekoh, slavimo Gospu od Presvete Krunice, blagdan koji je ustanovio papa sveti Pio V. u spomen na veliku pobjedu kod Lepanta 7. listopada 1571. godine, kada je kršćanska flota predvođena Don Juanom Austrijskim uništila osvajačku i naizgled nepobjedivu mornaricu osmanskih Turaka, koji bi Sredozemno more pretvorili u islamsko jezero da su odnijeli tu pobjedu.
Nikada nisu bili poraženi, a posljednje uporište, utvrđeni grad Famagusta na Cipru, pao je g. 1571. Kara Mustafa-paša, vođa turske vojske, obećao je sigurnu predaju stanovnicima, a zatim je prekršio svoju riječ – uostalom, kršćane je smatrao nevjernicima kojima se može lagati – ubijajući ili porobljavajući sve koji su ostali unutar zidina.
Guverner Venecijanac, Marcantonio Bragadin, mučen je, uši i nos su mu odrezani, pretučen, vođen kao rob ulicama, živ oderan, a njegovo preparirano tijelo korišteno je kao trofej za pašin brod. Katedrala svetog Petra i Pavla u Famagusti pretvorena je u džamiju posvećenu Mustafi.
Pio V., pobjeda i Europa koja je izbjegla propast
Sultan je obećao učiniti isto sa samom Bazilikom svetog Petra u Rimu, budući da je islam obeščastio veliku katedralu Aja Sofija nakon pada Carigrada, stoljeće ranije, g. 1453. Papa Pio V. zamolio je kršćane da ispovjede grijehe i mole krunicu zazivajući Majku Božju, dok je sam predvodio procesiju kroz Rim, da Bog preko svoje Majke pošalje pomoć u teškoj nevolji.
Doista, protivni vjetrovi, valovi, sama bitka stali su na stranu istine i dobra. Don Juan i kršćanski mornari i vojnici hrabro su se borili i uz Božju pomoć porazili muslimane.
Da su stvari krenule drugim putem, Osmanlije bi ovladale Sredozemljem, Europa bi danas bila sasvim drugačija. Bila bi duhovna pustinja: Ne bi bilo umjetnosti ni glazbe, ne bi bilo Mozarta ili Bacha ni Palestrine, ne bi bilo sveučilišta na kojima bi se moglo naučavati i raspravljati, barem ne u kršćanskom i katoličkom smislu; ne bi bilo vina ni samostana, molitava, osim blijedih memoara; ne bi bilo slobode misli ili izražavanja.
A tek položaj žena, porobljenih i podjarmljenih. Jednom riječju, gdje nema kršćanstva, nema istine i slobode, jer islam znači pokornost i podložnost za sve. Na kocki je bilo sve što je istinito, dobro i lijepo. Papa je usrdno molio i u viđenju je vidio kako kršćanska mornarica nanosi poraz turskoj. Vijest o pobjedi stigla je mnogo dana kasnije, a on je naredio da sva rimska zvona zvone u čast pobjede kod Lepanta.
Postanak blagdana Svete krunice
U znak zahvalnosti, papa Pio V. ustanovio je blagdan Gospe od Pobjede koji se slavi prve nedjelje u listopadu svake godine. Dvije godine kasnije, papa Grgur XIII. promijenio je ime u blagdan Svete krunice. Godine 1671. blagdan je proširen na cijelu Španjolsku, a 1716., nakon još jedne važne pobjede protiv muslimana, u bitci pod Bečom 1683., blagdan je proširen na cijelu Crkvu. Godine 1913. Pio X. promijenio je datum s prve nedjelje u listopadu na 7. listopada kako bi sačuvao nedjeljno slavlje. Danas se ovaj blagdan slavi pod nazivom Gospa od Ružarija.
Mnogi su pape još od Pija V. poticali svakodnevno moljenje krunice, a sveti Ivan Pavao II., koji je 2003. posvetio jednu od svojih posljednjih enciklika, Rosarium Virginis Mariae, ovoj drevnoj molitvi Djevici, dajući nam i Otajstva svjetla da nas vode u ovim sumornim vremenima, koje je Ivan Pavao vjerojatno na neki način predvidio.
Krunica protiv maniheizma – staroga i novoga
Krunica koja je spasila Europu ima svoje podrijetlo u bitkama svetog Dominika protiv intelektualnog i duhovnog zla katara i albigenza u 12. stoljeću, koji su baštinili manihejsku herezu, kako je naime sva materija zla, uključujući tijelo, brak i djecu. Same riječi Ave Maria proturječe toj demonskoj laži: I blagoslovljen plod utrobe tvoje. Sam Bog uzeo je tijelo, posvetivši naše tijelo svojim utjelovljenjem, proglasivši sva ‘utjelovljenja’ – svaku bebu, djecu, obitelji, ljudsku ljubav – dobrim i svetim, i da će naše tijelo, sada podložno grijehu, slavno uskrsnuti posljednjeg dana.
Ne treba nam velikih tumača kako danas svjedočimo zlokobnom ponovnom pojavljivanju te hereze u određenim načelima ekstremnih ekologa, koji žele drastično ograničiti ljudsku populaciju kako bi smanjili emisije ‘ugljika’. U njihovim očima, svaka osoba, svaka beba, zagađivač je i potrošač, te ih treba dočekati na ovaj svijet nevoljko, a ne radosno. Bolje, kažu, da se nikada nisu ni rodili.
Stoga promiču novi i suptilniji maniheizam odjeven u pseudoznanstvenu odjeću. Prestanite rađati djecu, ili, ako baš morate, samo jedno, možda dvoje, a ova grozomorna poruka dolazi čak i od određenih vjernika u Crkvi. Koristite kontracepciju, širite pobačaje i jednostavno se svojom voljom uništavamo. Čak i oni koji nisu odani bauku ekologizma jednostavno se ne čine dovoljno zainteresirani za osnivanje i odgoj obitelji. Očaj, letargija, suptilna dosada i ohlađena ljubav su svakodnevnica.
I cijelo vrijeme, čini se da muslimani nisu osobito skloni ovoj prijevari, imaju puno djece. Muhammed – u svojim raznim pravopisima – najpopularnije je ime za bebe u Briselu i Londonu, a pri vrhu je u mnogim drugim zapadnim gradovima. Trebali bismo biti svjesni poslovice da je demografija sudbina. Žanjemo ono što sijemo, a još važnije, ono što ne sijemo.
Krunica kao duhovno oružje danas
A sada, vihori rata pušu… Prijetnje na sve strane. Već pet godina Ukrajina biva uništavana. Bliski istok u trajnom je stanju rata. A i drugdje po svijetu. Krunica pomaže! Dok slavimo ovaj blagdan u čast svete krunice i Gospe, nastojmo obnoviti svoje povjerenje u njezin zagovor, koristeći ovo moćno duhovno oružje. Svaki zločin, zlostavljanje, okrutnost, mržnja i zlo bilo koje vrste prije svega je duhovni nedostatak.
To je grijeh. Najveći lijek za grijeh je obraćenje i pokajanje. Najbolja metoda pridobivanja grješnih srca za pokajanje je molitva, a jedan od najmoćnijih oblika molitve je krunica. Crkva, u svojim papama, biskupima i svecima, uzdizala je krunicu kroz stoljeća. Bezbrojni sveci molili su njezine zrnce svaki dan, prinoseći Gospi duhovni buket – ružarij – ružičnjak, kako bi ona zauzvrat mogla obasuti svijet duhovnim ružama tog buketa.
Pa ipak, krunica, ili bolje rečeno, Gospa, naš je život, naše utočište, naša nada. Njezin zagovor spasio je Europu, našu civilizaciju i kulturu, više puta prije, i može to učiniti ponovno, ako se samo svaki dan prinesemo Kristu, Bogu, po Njegovoj presvetoj Majci.
