Kako bismo doznali više o počecima i 80 godina Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, kao i o proslavi ove visoke obljetnice, razgovarala sam s doc. dr. sc. prim. Irenom Jukić, ravnateljicom Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu i darivateljem krvi Vazmenkom Pervanom.
Na Portalu dijalog.hr u šest dijelova donosim priču o transfuzijskoj medicini u Hrvatskoj, o dobrim ljudima – darivateljima koji su spremni u svakom trenutku pružiti ruku i pomoći osobi kojoj je potrebna krv i iznosim ideje za održavanjem ili povećanjem broja darivatelja krvi u Republici Hrvatskoj. Svi navedeni dijelovi imaju zajednički nazivnik ‘Darivanje krvi – transfuzija ljubavi’.
Kada je i na koji način osnovan Zavod za transfuzijsku medicinu, dr. Jukić?
Kada je 1945. godine osnivao Zavod za transfuziju doc. dr. sc. Artur Polak pomno je odabrao skupinu suradnika. Prvih godina Zavod je bio vojna ustanova. Nakon toga postaje dio ‘Plive’ pa Medicinskog fakulteta u Zagrebu. 1948. godine Zavod postaje samostalna ustanova smještena u Ulici kneza Mislava. Nakon 30 godina, 1978. potpuno je preseljen na današnju lokaciju u Petrovoj ulici, gdje su se razvijale i medicinska i farmaceutska djelatnost. Taj razvoj je uvjetovao i proširenje pa je proizvodnja medicinskih proizvoda za jednokratnu upotrebu preseljena na Jarun. 2010. godine kupnjom Plivinog pogona u Hrvatskom Leskovcu otvorena je mogućnost daljnjeg razvoja transfuzijske medicine u Petrovoj, a proizvodnje otopina u Hrvatskom Leskovcu.
Kad govorimo o povijesti Zavoda kao ilustraciju važno je spomenuti i neke brojke koje svjedoče o rastu Zavoda?
Tijekom 1946. godine djelatnici Zavoda prikupili su 557 doza krvi od rodbine bolesnika ili od plaćenih davatelja. Taj broj doza posljednjih godina ekipe Zavoda na terenu i u Petrovoj 3 nerijetko prikupe u jednom danu. Tijekom godine u suradnji s Crvenim križem broj prikupljenih doza krvi od dobrovoljnih darivatelja je ukupno oko 100000. Po broju prikupljenih doza i broju proizvedenih krvnih pripravaka (250000 godišnje) Zavod se ubraja u veće europske transfuzijske centre. Zavod bilježi i rekordne dane u broju prikupljenih doza potaknute posebnim događanjima, a to su 5. kolovoz 1995. početak Oluje kada su prikupljene 692 doze i 30. prosinac 2020., dan nakon potresa u Petrinji, 724 doze.
Zavod nije razvijao samo transfuzijsku djelatnost?
Točno. Paralelno uz transfuzijsku razvijala se i farmaceutska djelatnost. Tako je 1949. proizvedeno 25000 infuzijskih otopina dok je ta brojka 2024. bila preko 3800000. Docent Polak nije ni slutio kako će jednog dana zavodske otopine biti korištene za potrebe liječenja u njemačkim bolnicama. Ponosni smo jer smo se uspjeli othrvati različitim pokušajima zatvaranja farmaceutske proizvodnje, preživjeli različite konkurencije i ignoriranje domaće proizvodnje, probleme koje je nosila kriza u cijelom svijetu pa i u Hrvatskoj. Dok su mnogi zatvarali proizvodnju i otpuštali radnike mi smo kupili pogon, zapošljavali nove ljude i tražili nova tržišta. S ponosom ističem kako proizvodimo infuzijske otopine za dva njemačka partnera koji pokrivaju veliki dio zahtjevnog njemačkog zdravstvenog tržišta.
Istovremeno, s infuzijskim otopinama pokrivamo samo oko 40 posto hrvatskog tržišta, a s medicinskim proizvodima za jednokratnu upotrebu, koje proizvodimo od 1960. godine, pokrivali smo samo oko trećine potreba hrvatskog zdravstva. Pratili smo uvijek potrebe našeg zdravstva i proizvodnju nastojali uskladiti s trendovima razvijenog svijeta. Nije bilo lako uskladiti potrebe i mogućnosti, jer mi smo proizvodni dio zdravstva, no uspjeli smo opstati. Pandemija je potvrdila koliko je to bilo važno, jer nije bilo jeftinog uvoza iz Kine, mi smo jedini opskrbljivali bolnice tada važnim setovima za kisik i spasili smo brojne bolesnike. Upravo proizvodnja setova za kisik donijela je Zavodu status strateške ustanove.
Bili smo prva zdravstvena ustanova u Hrvatskoj certificirana 2001. od strane britanskog Lloyda za uvođenje ISO 9001 sustava. ISO je međunarodna organizacija za standardizaciju koja kroz svoje norme postavlja standarde, specifikacije i zahtjeve za tvrtke i organizacije, koje, jednom kada dobiju ISO certifikat, dokazuju da njihovi proizvodi, usluge ili sustavi zadovoljavaju dogovorene međunarodne zahtjeve i propise.
Sve to ne biste mogli postići bez stručnosti vaših djelatnika?
Zavodski djelatnici su u svim segmentima rada težili postizanju visokih standarda. Već godinama smo punopravni članovi europskih i svjetskih stručnih tijela i radnih skupina. Zavod je uvijek svima bio otvoren za suradnju, a načinom rada otvorili smo vrata mnogih međunarodnih institucija, stekli profesionalno povjerenje i stvorili brojna prijateljstva.
Danas u Zavod na stručnu edukaciju dolaze kolege iz istočne, zapadne, sjeverne Europe i s Dalekog istoka uz redovite edukacijske boravke naših kolega iz čitave Hrvatske. Mi smo često pozvani predavači na svim relevantnim svjetskim stručnim skupovima. Treba spomenuti i znanstveni rad kojeg potvrđuju brojni obranjeni doktorati, objavljene knjige, znanstveni i stručni radovi u renomiranim svjetskim publikacijama, organiziranje stručnih i znanstvenih skupova i trajne edukacije. Povijest Zavoda je i povijest razvoja transfuzijske medicine u Hrvatskoj.
U Domovinskom ratu Zavod je također imao važnu ulogu?
Uloga Zavoda tijekom Domovinskog rata bila je neizmjerna, ne samo zbog uvijek dostatne opskrbe krvnim pripravcima, nego i proizvodnje infuzijskih otopina i medicinskih proizvoda za jednokratnu uporabu, a i mnogi djelatnici su i aktivno sudjelovali u obrani Domovine. Tijekom pandemije ponovno smo postali nezamjenjivi za hrvatsko zdravstvo kako zbor krvnih pripravaka, tako i zbog farmaceutskih proizvoda.
Zavod nije klasična zdravstvena ustanova?
Nismo klasična zdravstvena ustanova. Zavod je poveznica između zdravih i bolesnih, plemenitosti i potrebe i izravno ili posredno svakodnevno smo u kontaktu s dobrim ljudima, darivateljima krvi. Nismo klasična zdravstvena ustanova ni po financiranju jer sami proizvodimo i naplaćujemo, sami podmirujemo sve troškove i uredno plaćamo naše dobavljače.
Hrvatski zavod za transfuzijsku, medicinu svečano je u listopadu 2025. obilježio osamdesetu obljetnicu svog postojanja i Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Najdirljiviji dio ove proslave bila je podjela priznanja i zahvalnica darivateljima krvi koji su svojom plemenitošću dali krv čak i do 200 puta. Dočarajte nam doktorice Jukić kako je izgledala proslava!
Kao i svake godine kada slavimo Dan darivatelja krvi proslava je mjesto na kojem se u jednom trenutku nalaze najplemenitiji ljudi našega grada. Dakle, logično je i bilo da 80. rođendan našeg zavoda slavimo zajedno s Danom darivatelja krvi jer bez darivatelja ni zavod ne bi postojao.
A s druge strane kada su na okupu na jednom mjestu ljudi koji su svoju krv darovali 50, 70, 100, 125, 150 ili 200 puta mislim da se može osjetiti ta vibracija dobrote, odnosno koncentracija najboljih ljudi. Svi koji smo tamo bili i koji nazočimo na takvim proslavama možemo samo zahvaliti Bogu što uopće imamo prigodu biti dio takvih obilježavanja. Proslava je bila skromna. Nije tu bilo prevelikih očekivanja. Okupljeni su dobri ljudi, djelatnici Zavoda, umirovljenici Zavoda i naši suradnici i mislim da su svi došli s dobrom voljom i da su se ugodno osjećali. Imali smo izvođače koji su isto tako dijelili s nama radost. Imali smo i gospođu Anu koja je dijelila plakete, a koja je primateljica krvi jer je imala i transplantaciju koštane srži. Bio je to spoj empatije, dobrote i emocija.
Među darivateljima jubilarcima ove godine bili ste i vi gospodine Pervan. Kakav je to osjećaj?
Jesam, bio sam. Uvijek je lijepo vidjeti da još postoje dobri ljudi. Kada dođete darivati krv, onda vidite samo nekoliko dobrih ljudi, a ovako, na proslavi, imate priliku vidjeti dosta njih na okupu. Ove godine je bilo preko sto laureata.
Koliko puta ste darovali krv i koliko često darujete krv?
Darovao sam krv do sada 162 puta. Postoji darivanje pojedinih krvnih sastojaka. To je darivanje na staničnom separatoru kada osoba mora doći u transfuzijski centar gdje se uzimaju samo trombociti u plazmi. Na taj način možete biti darivatelj svaki mjesec i moja je želja i plan da dvanaest puta godišnje darujem krv i to mi se čini optimalno. No, ne uspijeva mi to svake godine. Po tome koliko sam puta darivao krv u godini mogu pratiti kakav mi je bio lifestyle i koliko sam bio discipliniran. Ako sam darivao dvanaest puta u godini znači da sam došao svaki puta dovoljno odmoran da sam mogao dati krv i da se sve to stiglo obnoviti u međuvremenu. Uglavnom mi željezo zna biti niže ili granično, zbog toga su me već dvadeset i pet puta odbili, no ove godine uspio sam darivati dvanaest puta što znači da dobro jedem, dovoljno spavam i da sam posložio život.
Spomenuli ste da ste na proslavi okupili i umirovljenike Zavoda, dr. Jukić?
Posljednjih desetak godina imali smo smjenu generacija. Naši prethodnici koji su nesebično radili za Zavod otišli su u zasluženu mirovinu, a na njihova mjesta došli su kolege mlađih generacija u čiju predanost radu iskreno vjerujemo, jer učili su od najboljih. Na kraju hvala svima koji su dio svog života utkali u čvrste temelje Zavoda, svim prethodnicima koji su utrli staze kojima kročimo, svima koji su pridonijeli opstanku i razvoju Zavoda, koji to i danas rade, a i svima koji nam vjeruju i podržavaju naš rad. Moja je želja, a i želja svih koji rade u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu, da on ostane mjesto u kojem domuje dobro.
*Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.
