Ministar rata Pete Hegseth pokrenuo je nekoliko značajnih projekata kako bi američke oružane snage bile spremne za ratove 21. stoljeća. Mediji su, naravno, najviše popratili najavu smanjenja broja visokih časnika i časnica za 20 posto. Međutim, to je sporedno. Znatno veću važnost imaju dugoročni projekti, njih šest. Rezultati tih projekata na kraju će se preliti preko Atlantika te će biti jednako važni, ako ne važniji, i za europske oružane snage.
Rezanje vojnog vrha
Prije godinu dana, preciznije 30. rujna, ministar Hegseth je najvišim američkim vojnim zapovjednicima, koji su došli sa svih strana svijeta u bazu mornaričkog pješaštva u Quanticu, objavio da namjerava njihov broj smanjiti za 10 posto. Točno godinu dana poslije ministar Hegseth objavio je da će smanjenje biti 20 posto te da će krenuti 1. siječnja 2027. Pritom ministar Hegseth uopće nije skrivao koji je krajnji cilj: „Simple translation of that: No fatties. No trannies. No beardos. No weirdos. No wimps. No radicals.” (Jednostavan prijevod toga: Nema debelih. Nema transvestita. Nema bradonja. Nema čudaka. Nema slabića. Nema radikala.) Potom je, da bude potpuno jasno, pridodao: „The ideological clowns are out. The patriotic cowboys are in — with testosterone testing on top.” (Ideološki klaunovi odlaze. Na scenu stupaju domoljubni kauboji – uz obvezno testiranje razine testosterona.) Dakle, potpuni kraj woke/DEI ideologije koja je razarala američke oružane snage.
Šest projekata, jedan najvažniji
No to je bio samo dio njegovih planova. Ono što je puno važnije jest šest projekata. S obzirom na to da ćemo se u ovom tekstu baviti samo jednim, sve ćemo ih navesti pod izvornim nazivima kako biste ih lakše mogli pronaći ako vas zanimaju. Ti su programi: Autonomous Warfare Command, America’s Corps of Cadets, FORTRESS America (Federal Operations for Resilience, Troop Resources, Energy, Supply, and Survivability), Next Great American Base, Office of Religious Affairs i najzanimljiviji Project Meridian.
Pentagon je Project Meridian opisao kao projekt koji će osigurati dugoročnu vojnu nadmoć Amerike utvrđivanjem sposobnosti potrebnih za postizanje apsolutne tehnološke dominacije na bojištu sljedeće generacije. Project Meridian istražit će cjelokupan raspon budućih domena ratovanja, od podzemnih dubina do cislunarnog područja. Angažiranjem vodećih inovatora iz privatnog sektora, poslovnih čelnika i tehnoloških stručnjaka, Project Meridian otkrit će i ubrzati uvođenje naprednih sustava potrebnih za jamčenje odlučnog odvraćanja. Ako odvraćanje zakaže, američke snage moraju ući u svaki budući sukob s tehnološkom prednošću osiguranom današnjom dalekovidnošću, odlučnošću i pripremom. Američka pobjeda zahtijeva opremanje „Arsenala slobode” smrtonosnim sposobnostima potrebnima za očuvanje mira putem snage. Project Meridian predstavit će proaktivnu viziju oblikovanja američke dominacije u budućem ratovanju.
Musk, Luckey i Gingrich na čelu
Za koordinatora Project Meridiana ministar Hegseth postavio je podtajnika za istraživanje i inženjerstvo Emila Michaela. Međutim, puno veću pažnju javnosti privuklo je imenovanje trojice kodirektora – Palmera Luckeyja, Newta Gingricha i Elona Muska.
Palmer Luckey najpoznatiji je kao osnivač vojno-tehnološke kompanije Anduril Industries, koja je specijalizirana za razvoj bespilotnih sustava te naprednu uporabu umjetne inteligencije. Newt Gingrich je Amerikancima jako poznat političar koji je bio zastupnik u Zastupničkom domu Kongresa od 1979. do 1999. godine. Gingrich se 2012. godine neuspješno kandidirao za predsjedničkog kandidata republikanaca; izgubio je od danas potpuno zaboravljenog Mitta Romneyja.
Elona Muska ne treba posebno predstaviti. Osnivač je Tesle, SpaceX-a, Starlinka i mnogih drugih kompanija. Stoga je njegovo imenovanje privuklo najveću pažnju javnosti. Musk je još 2020. godine u razgovoru vođenom na Air Warfare Symposiumu visokim časnicima i pilotima u lice sasuo: „The fighter jet era has passed. (…) It’s drones.” (Doba borbenih aviona prošlo je. (…) Sada je doba dronova.) Zato je više nego jasno u kojem će smjeru Musk i Luckey usmjeravati rad Project Meridiana.
Kako se ipak ne bi sve svelo na ta dva imena, ministar Hegseth je u projekt uveo i 17 savjetnika. Od njih samo umirovljeni general James Rainey dolazi iz vojnog sustava. Dotični je gospodin od 2022. do 2025. godine bio na čelu United States Army Futures Commanda, koji se bavi osmišljavanjem i razvojem novih borbenih sustava. Stoga se može zaključiti da je pristupom i idejama bliži Musku i Luckeyju nego velikoj većini aktivnih generala i admirala.
Otpor promjenama kroz stoljeća
Zašto je ministar Hegseth pokrenuo Project Meridian? Zato što generali, admirali i raznorazni lobiji, od kojih je najjači pilotski, uporno usporavaju razvoj oružanih snaga, bojeći se za svoje pozicije. To se ne događa samo u Sjedinjenim Državama, već u svim vojskama. I događalo se kroz stoljeća.
Papa Inocent II. proglasio je samostrele „ubojitima” i „protivnima Bogu” te je, pod prijetnjom ekskomunikacije, zabranio njihovu daljnju uporabu u ratovanju protiv kršćana davne 1139. godine.
Britanski admirali početkom XX. stoljeća uporno su odbijali naoružati mornaricu podmornicama. Tako je sir Arthur Wilson (kasniji prvi morski lord) 1901. godine izjavio da je ratovanje ispod površine mora „underhand, unfair and damned un-English” (podlo, nepošteno i prokleto neengleski). Otišao je toliko daleko da je predložio da se u ratu posade neprijateljskih podmornica tretiraju kao pirati i objese. Naravno, I. svjetski rat dokinuo je takve gluposti.
Što se tiče Sjedinjenih Država, najbolji primjer kad su zatupljeni visoki časnici znatno ugrozili razvoj oružanih snaga datira iz 1921. godine. Brigadni general William „Billy” Mitchell 21. srpnja te godine upriličio je demonstraciju sposobnosti aviona protiv brodova. Eskadrila sastavljena od dvokrilnih dvomotornih bombardera Martin NBS-1 i Handley Page O/400, naoružana bombama od 907 kilograma, potopila je njemački bojni brod SMS Ostfriesland. Druge „žrtve” bile su laka krstarica SMS Frankfurt i razarač SMS G-102. Iako je eksperiment bio više nego uspješan, rezultat je bio grozan.
Atribucija: Foto: U.S. Navy / Wikimedia Commons (javno vlasništvo)
Admirali su se uspaničili da više neće biti najvažniji te su učinili sve moguće kako bi, ako ne onemogućili, onda maksimalno usporili razvoj ratnog zrakoplovstva. Stoga ne čudi da je bombarder B-17 Flying Fortress ušao u operativnu uporabu krajem 1940. godine. U trenutku japanskog napada na Pearl Harbor isporučeno je samo 155 primjeraka. Admirali su bili toliko učinkoviti da je ratno zrakoplovstvo američkih oružanih snaga kao zasebna grana osnovano tek 18. rujna 1947. godine.
Piloti protiv dronova
Zbog toga je glavni cilj Project Meridiana da ostarjeli generali i admirali te raznorazni lobiji izgube moć odlučivanja u razvoju borbenih sustava bliske budućnosti. Da se pilote pitalo, borbene bespilotne letjelice ne bi se rabile još desetljećima. Iako je to potpuno besmisleno, i dalje tvrde kako piloti moraju ostati u borbenim avionima, dok bi borbene bespilotne letjelice tek bile pomoćno sredstvo, tzv. Loyal Wingman ili Collaborative Combat Aircraft. U suprotnom razvoj višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije F-47 ne bi imao smisla, kao ni razvoj njegova mornaričkog pandana F/A-XX. Naravno, protivnici razvoja imaju snažnu potporu iz dijela vojne industrije koji se izgubio u promjenama i više ne može držati korak s razvojem.
Europa i dalje zaostaje
Zašto je to važno i za Europu? Zato što je europska vojna industrija sustavno uništavana posljednja tri desetljeća. Pa se sada svi čude kako ništa ne nudi. Zašto Ukrajinci uporno traže američki sustav MIM-104 Patriot, a ne žele europski SAMP/T. Zašto su svi navalili kupovati južnokorejske PZO raketne sustave, a ne europske. Zašto europske države ne mogu kupiti ništa drugo nego američke F-35 Lightning II. Zašto nijedna europska tvrtka ne proizvodi borbene bespilotne letjelice, a proizvode ih Turci, Izraelci, pa čak i Kinezi. Zašto su Nijemci morali kupiti izraelski proturaketni sustav Arrow 3. Zašto Poljaci kupuju južnokorejske tenkove, samovozne haubice, višecijevne lansere…
Dok se europska vojna industrija polako diže iz pepela, američka ubrzano napreduje. Njemačko-francusko-španjolski program razvoja borbenog aviona šeste generacije neslavno je propao. Britansko-talijansko-japanski projekt Tempest (cjelokupni projekt naziva se Global Combat Air Programme – GCAP) za sada napreduje, iako je više nego jasno da će biti u ozbiljnom tehnološkom zaostatku za F-47. Stoga neće biti iznenađenje ako ga stručnjaci na kraju označe kao 5+ generaciju.
Novi američki strateški bombarder B-21 približava se kraju razvoja i već su počele pripreme za serijsku proizvodnju. Europa je posljednje strateške bombardere razvila prije sedamdeset godina (britanski V-bombarderi), a ne postoje ni planovi da bi se mogao pokrenuti razvoj. Europa trenutno ne proizvodi krstareće projektile dometa većeg od 1500 kilometara. Doduše, jako je puno programa, no proći će godine i godine dok neki od tih projektila ne postane operativan. Stoga će Europljani još jako dugo ostati kupci američkog oružja.
Podržavaš neovisno novinarstvo?
Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
