Proteklih je dana na konzervativnoj sceni isplivala naznaka jedne teme koja je sve aktualnija, a radi se o infiltraciji različitih subverzivnih ideja u katoličke krugove u Hrvatskoj.
Naime, nije tajna da su ovakvi pokušaji dolazili iz različitih smjerova – od tajnih društava i modernista do komunističkih režima, a uvijek s ciljem mijenjanja crkvenog nauka, discipline i društvenog utjecaja iznutra. Crkveni dokumenti pokazuju da su se ovom temom bavili i brojni pape, osobito tijekom 19. i 20. stoljeća.
Crkveni nauk o infiltraciji i njemački model propasti Crkve
Primjerice, Papa Pio IX. tako u enciklici Quanta Cura iz 1864. ističe da “najlukaviji ljudi” nastoje eliminirati spasonosni nauk Crkve iz obrazovanja mladih kako bi njihove “nježne i povodljive umove” zarazili zabludama i porocima.
Slično tome i Papa Pio X. u svojoj enciklici Communium Rerum iz 1909. s tugom govori o “unutarnjem i domaćem ratu” koji vode “neprirodna djeca” u samom krilu Crkve. Ti pojedinci, zaraženi otrovnom atmosferom” novotarija, nastoje promijeniti samu bit Crkve, njezine zakone i načela.
Papa Benedikt XVI je u svojoj čuvenoj homiliji na misi za izbor Rimskog prvosvećenika „Pro Eligendo Romano Pontifice”, 18. travnja 2005. godine, kojom prigodom je skovao termin “diktatura relativizma”, upozorio da se danas jasno ispovijedanje vjere prema Credu često etiketira kao „fundamentalizam”, dok se popuštanje duhu vremena smatra jedinim prihvatljivim stavom.
Isti je papa 2011. tijekom posjeta Njemačkoj u svom govoru u Freiburgu im Breisgau upozorio da se Crkva previše prilagođava standardima svijeta, dajući veću važnost organizaciji i institucionalizaciji nego svojoj vokaciji prema Bogu.
Da pape nisu bezrazložno upozoravali na te opasnosti najbolje nam pokazuju događaji koji su Crkvu u Njemačkoj pod krinkom „dijaloga sa suvremenim svijetom” odveli putem ubrzanog izumiranja, svojevrsne eutanazije liberalizmom.
Danas u Njemačkoj svjedočimo masovnom ispisivanju iz redova Katoličke Crkve, sve manjem broju vjernika koji sudjeluju na svetim misama i kroničnim manjkom svećenika. Crkve se zatvaraju, prodaju, ili se u njima održavaju groteskni sadržaji poput„Harry Potter Gottesdienst” te razne izložbe blasfemičnih kvaziumjetničkih artefakata dok s ambona propovijedaju laici, pripadnici LGBT katoličkih udruga.
Unatoč očiglednim „plodovima” ovakvih aktivnosti modernistički teolozi pokušavaju cijeloj Crkvi prodati svoj „dijalog sa suvremenim svijetom”. Ovaj termin ustvari je eufemistički naziv za duhovno samoubojstvo što zorno pokazuju pastoralni rezultati njegovih protagonista.
Nažalost, njemački model nije iznimka, pokušaji da se mijenja izvorni nauk događaju se u svim Crkvama na Zapadu, a ni Hrvatska nije pošteđena.
Riječki nadbiskup – usamljeni jahač subverzije sa snažnom podrškom medija
Svojedobno smo na našem portalu pisali o velikoj aferi kad su dvojica dekana katoličkih fakulteta i još nekoliko katoličkih intelektualaca glasali za uvođenje Rodnih studija na Zagrebačkom sveučilištu. Tekst je dostupan na poveznici ovdje.
Zagrebački nadbiskup mons. Kutleša, nakon što su te informacije postale javno poznate, smijenio je dr. sc. Josipa Šimunovića s mjesta dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a slična je sudbina zadesila i dr.sc. Ivana Šestaka, koji se, nakon što mu je, nedugo nakon toga, istekao mandat dekana Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, za isti više nije kandidirao.
Na sreću, većina hrvatskih biskupa, kao i mons. Kutleša, ostaje vjerna izvornom Kristovom nauku.
Riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić usamljen je među hrvatskim prelatima i jedini javno zagovara modernističke ideje. Svojedobno je izjavljivao da bi se rodna teorija trebala izučavati i na katoličkim fakultetima, a o tome su slavodobitno izvještavali svi srednjostrujaški mediji pa tako i Telegram u svom tekstu “Nadbiskup Uzinić opet protiv struje: Olako padamo pod utjecaj teorija zavjera. Rodni studiji nam trebaju i na Katoličkim fakultetima.”
Njemačku autodestruktivnu modernističku matricu riječki nadbiskup nije uspio popularizirati unutar HBK, a nije je uspio nametnuti ni svećenicima nadbiskupije kojom upravlja.
O porazu njegovih nastojanja unutar podređenog mu klera već smo pisali na našem portalu, a pisali smo i o suradnji s Queer i feminističkim protestantskim teologinjama i novom otporu njegovih svećenika.
Iako ga kler u njegovim nastojanjima ne podržava, značajnu podršku pružaju mu lijevo-liberalni ili, točnije, srednjostrujaški mediji kod kojih ima status katoličkog „superstara” dok su za njih svi ostali biskupi nazadni nacionalisti.
Akademija za politički razvoj i Anto Mikić
Ideja po kojoj bi se Crkva trebala prilagođavati „realnostima suvremenog svijeta” osim kod mainstream novinara određenu podršku ima i kod njihovih katoličkih kolega.
Jedan od takvih je i prof. komunikologije na Hrvatskom Katoličkom sveučilištu u Zagrebu dr. sc. Anto Mikić koji je ujedno i glavni urednik Bitno.net, jednog od najutjecajnijih katoličkih portala u Hrvatskoj.
Profesor Mikić došao je u žižu interesa katoličke javnosti nakon što je Luka Šarić, novinar i kolumnist na portalu Narod.hr, objavio tekst “Trump ugasio USAID; doznajemo koga je ova organizacija financirala u Hrvatskoj“.
U tekstu se analizira uloga USAID-a u sustavnoj financijskoj podršci udrugama u Hrvatskoj.
Ova američka organizacija poznata je po tome što je financirala neke vrijedne humanitarne projekte, donirala hranu i lijekove da bi onda pod krinkom tih aktivnosti izdašno podržavala najrazličitije ljevičarske odnosno subverzivne sadržaje i organizacije.
Tako su, piše Narod.hr, financirali DEI ideologiju (Diversity, equity, and inclusion) na radnom mjestu u Srbiji (1,5 milijuna dolara), transrodnu operu“ u Kolumbiji (47 000 dolara) ili „transrodni strip“ u Peruu (32 000 dolara).
U Hrvatskoj su isplatili čak 140 tisuća dolara Akademiji za politički razvoj, navodi Narod te ističe:
” Akademija za politički razvoj je “udruga koja primarno provodi programe obrazovanja i povezivanja mladih lidera i profesionalaca iz različitih sektora – politike, poslovnog sektora, javne uprave, civilnog društva, medija i znanosti”, piše na mrežnim stranicama. Udruga provodi političke edukacije na ”regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini”“. Dio je mreže škola pod nazivom Škola za političke studije Vijeća Europe.”
U tekstu se navodi da je jedan od osnivača ove udruge i profesor Mikić, ali bez vrijednosnih sudova o toj činjenici iako mu u toj skupini društvo čine i Tin Gazivoda, dugogodišnji glavni Sorošev suradnik u Hrvatskoj i Danijela Dolenc, zamjenica gradonačelnika Zagreba, Tomislava Tomaševića.
Napad na digitalne molitvene zajednice
Profesor isprva nije reagirao na ovu vijest. Situacija se promijenila nakon što se Mikić angažirao oko „prokazivanja laičkih digitalnih molitvenih zajednica” na što je uslijedio odgovor voditelja jedne od njih, dr. sc. Vladimira Grebenara.
Naime, na svom predavanju u Varaždinskoj biskupiji, Mikić je takve zajednice označio kao „opasnost koje stvaraju privid povezanosti, kao i krizu povjerenja u institucije poput obitelji, Crkve ili znanstvenih ustanova, što duboko narušava tkivo društva.”
Nakon toga, u sličnoj prigodi, na jednom drugom predavanju, Mikić je posprdno spomenuo Grebenara kao pojavu koja stvara ovisnost kod pratitelja, napomenuvši da „nekima ni tri sata Grebenara dnevno nije dovoljno.”
Mikićeva antikomunikologija u polemici sa Šarićem i Grebenarom
Potom je Grebenar prozvao Mikića u njegovom podcastu Ora et Labora da objasni svoje sudjelovanje u pokretanju Akademije za politički razvoj što je ovaj i učinio i to u dva navrata. Najprije nemušto u objavi na svom Facebook profilu od 28. veljače pa onda i u drugoj objavi od 10. ožujka.
U prvoj objavi komunikolog Mikić iznosi svoju emotivnu i duhovnu obranu gdje nasuprot “tehničkim” optužbama o financiranju moralno i duhovno upitne udruge i njegovoj ulozi u njoj, postavlja svoj životni put, obiteljski odgoj i javno ispovijedanje katoličke vjere, a novinara Naroda napada jer je objavio vijest zbog koje sad ima raznih neugodnosti.
U osjetljivim uvjetima snažnih ideoloških podjela to jednostavno nije bila dovoljno uvjerljiva obrana, pa je uskoro uslijedila i druga objava.
Prof. Mikić u njoj ističe da on nije utemeljitelj APR-a, već polaznik i bivši član koji u aktivnostima ne sudjeluje već 15 godina te da je samo dao potpis na dokumente za registraciju udruge.
U reagiranjima na Mikićeve objave svoje su osvrte dali i Luka Šarić u tekstu “Kako je profesor Mikić zaslužio nagradu antikomunikatora godine “
i Vladimir Grebenar na blogu Ora et Labora u tekstu “Komunikološke manipulacije gosp. Ante Mikića, glavnog urednika portala Bitno.net” .
Šarić iznosi da se Mikićevo ime nalazi među osnivačima na stranicama Akademije te da su mu taj status za Mikića potvrdili i u udruzi.
Novinar Naroda navodi i da ga je Mikić, koji ga je nazvao „neki Luka Šarić”, u svojim objavama javno ocrnio, a kad je ovaj pokušao s njim komunicirati na njegovom Facebook profilu i blokirao. Na poziv urednice portala da objavi i Šarićevu stranu priče, Mikić je to otklonio i tako po Šariću priskrbio sebi titulu „Antikomunikatora godine”.
Slučaj okružnice nadbiskupa Hranića i Bitno.net
Grebenar osim polemike oko APR-a i Mikićeve uloge u njemu raspravlja i o drugim Mikićevim aktivnostima u kojima se kao urednik portala Bitno obračunavao s njim i njegovom digitalnom zajednicom, kako profesor naziva skupinu od nekoliko desetaka tisuća ljudi koje mole i poste okupljeni oko Grebenarova YouTube kanala Ora et Labora.
Grebenar ističe da je, kao urednik katoličkog portala, Mikić bio dužan provjeriti suglasnost nadbiskupa Hranića o javnom objavljivanju njegove okružnice. Podsjećamo, tom se okružnicom Grebenaru branilo da održava duhovne vježbe na području Đakovačko-osječke nadbiskupije premda ih, kako Grebenar navodi, nikada nije niti održavao niti se planirao njima baviti.
Grebenar iznosi i da mu je sam biskup Hranić u siječnju 2025. rekao da nije htio da okružnica bude javno objavljena te da je to učinio netko tko je biskupu htio “napakostiti”.
Nakon što je Grebenar objavio da se našao s nadbiskupom i da su nesporazum razriješili te da je i ta objava kojom iznosi tu vijest usuglašena s mons. Hranićem, Bitno.net je prenio informaciju uz urednički komentar kojim je sugerirano da je Grebenar to priopćenje možda “manipulativno napisao” jer nije bilo na službenim stranicama nadbiskupije te da je upit nadbiskupiji poslan kako bi se provjerila istinitost navoda.
Epilog nije nikada objavljen. Istovremeno nikad nije poslan upit Grebenaru da se i on očituje.
Analizirajući Mikićevu obranu u njegovoj Facebook objavi jasno se ističe još jedan komunikološki propust; Mikić se u svojim objavama žali da ga druga dva aktera ovog sukoba nisu osobno kontaktirali, a zanemaruje da sam to isto nije učinio ni kad je objavljivao okružnicu niti kad je objavljivao Grebenarovu objavu o susretu s mons. Hranićem.
“Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.” (Matej 7,12)
Anto Mikić – Utemeljitelj APR-a ili samo potpisnik papira za registraciju?
Anti Mikiću je iz nekog razloga jako stalo da otkloni svoju ulogu utemeljitelja iako postoje nesporni dokazi da on tu ulogu ima i ta činjenica ovom slučaju daje i tu dodatnu dimenziju, budi dodatni interes, osobito iz perspektive njegove ekspertize.
Profesor komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu tako navodi: „I u APR-u me ponegdje nazivaju utemeljiteljem, zato što sam jedan od onih koji su i svojim potpisom poduprli njen pravni preustroj i službenu registraciju pred državnim tijelima (što oni valjda smatraju svojim novim „rođenjem“), no do svega je toga došlo godinama nakon što je APR već osnovana i uspješno djelovala. “
Jednostavnim pretraživanjem došli smo do informacija da je udruga osnovana 2007., a od 2004. su krenuli programi obrazovanja budućih lidera.
Anto Mikić je bio polaznik druge generacije 2005. godine. Dvije godine kasnije bio je jedan od potpisnika dokumentacije za registraciju udruge.
Iz toga proizlazi da je prve tri godine Akademija djelovala u okrilju neke druge institucije i da je Mikić u pravu kada iznosi da je Akademija djelovala i ranije, no teško je povjerovati da je njegova uloga bila beznačajna i da ga je netko usput pitao da stavi svoj potpis na dokumentaciju, a on je, ne razmišljajući, eto, to prihvatio kao da se radi o potpisu neke peticije, a ne jednom od temeljnih dokumenata organizacije..
Osobito je to teško povjerovati kad pogledamo video podrške Akademiji kojeg je snimio prošle godine;
U tom videu Mikić poziva sve znatiželjne, dobronamjerne i zainteresirane da se pridruže i upoznaju iste takve ljude i da s njima uspostave suradnju. Zanimljivo da u svojim obranama na Facebooku profesor Mikić nije spominjao ovaj video.
APR, USAID i Soroš: rasadnik lijevo-liberalnih elita
Dakle, među polaznicima Akademije za politički razvoj koji su prema Mikićevim riječima znatiželjni, dobronamjerni i zainteresirani nalaze se i:
političari – Tomislav Tomašević, Sandra Benčić, Gordan Bosanac, Danijela Dolenc, Petra Marčinko, (svi Možemo!)
Tesa Goldstein, Sanja Radolović, Marija Lugarić, Petra Karanikić, Karlo Vedak, Hrvoje Kovač, Jure Zupčić (svi SDP)
Ivan Vrdoljak, Valter Flego, Domagoj Hajduković, Davor Bernardić, Dario Hrebak,
novinari – Zoran Šprajc, Ilija Jandrić, Nataša Božić, Đivo Đurović, Hrvoje Krešić…
aktivisti, znanstvenici, poduzetnici i ostali – Tin Gazivoda (Otvoreno društvo), Arijana Lekić Fridrih (Tiha misa), Saša Cvetojević, Suzana Kunac (B.a.b.e.), Sandi Blagonić, Franko Dota (Zagreb Pride) Zvonimir Dobrović (Queer festival Zagreb) Višeslav Raos, Emina Višnić, Iva Šulentić, Ida Prester i mnogi drugi.
Da ne bi bilo zabune, potrebno je istaknuti i da u demokratskom društvu u kojem želimo vjerovati da živimo, svi ovdje nabrojeni imaju potpuno pravo isticati svoje svjetonazorske stavove i zalagati se za njih javno.
Ipak, sad je mnogo jasnije zbog čega profesor Mikić pokušava umanjiti svoju ulogu u ustrojavanju APR-a.
Ljudi koji se otvoreno zalažu za pobačaj, za rodnu ideologiju, koji zagrebačkim ulicama organiziraju parade izopačene seksualnosti, koji su vodili Soroševe podružnice u Hrvatskoj, koji ismijavaju Crkvu u svojim eventima koje nazivaju Tiha misa, koji su slikani na masonskim obredima pa onda opovrgavaju članstvo u tim opskurnim i od Crkve zabranjenim organizacijama… su okružje u kojem se jedan profesor na katoličkom fakultetu i glavni urednik najutjecajnijeg katoličkog portala ne želi naći.
Smokvini listovi
Osim nabrojenih alumnija, tu ćete među 500-tinjak imena pronaći i desetak HDZ-ovaca, dva mlada Mostovca, jednog ex Mostovca, teologa dr. sc. Bruna Petrušića i Marijanu Petir.
Ako izuzmemo HDZ-ovce, čije su kulturne politike nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika s kratkom iznimkom tijekom ere Tomislava Karamarka i ministra Hasanbegovića također ljevičarske, (pogledajmo samo aktualnu ministricu kulture) onda nam Marijana Petir, dva i pol Mostovca i možda još poneki praktični vjernik ne predstavljaju ništa drugo doli smokvin list za rasadnik subverzivnih, anacionalnih i protucrkvenih kadrova po ukusu globalističkih moćnika.
Može se zaključiti da se krema lijevo-liberalne političko-medijske scene za svoje zadaće pripremala u akademiji koja je financirana iz USAID fondova, Otvorenog društva Georga Soroša, Rockefeller Brothers Foundation, a jedan od utemeljitelja (ili potpisnika dokumenata za registraciju kako se sam opravdava) joj je profesor Mikić, deklarirani vjernik i glavni urednik jednog od utjecajnijih katoličkih portala kojemu sukladno toj funkciji u bitnome određuje njegovu uređivačku politiku.
Kad katolički portal preuzme APR narativ
Ta uređivačka politika osim što prenosi vijesti s Informativne katoličke agencije IKA-e, kroz svoje kolumne i komentare nesumnjivo djeluje na stavove vjernika, čitatelja portala.
Na njihovim stranicama nećete naći ni jednu jedinu crticu kritike dekanima koji su podržavali uvođenje rodnih studija na Zagrebačko sveučilište, ali ćete zato naći kolumnu s kritikom moliteljima na trgu. Istini za volju, ta će kritika biti nešto umjerenija od one koju odašilje polaznica APR-a, Arijana Lekić Fridrih no ideja je u konačnici ista – maknuti molitvu s trgova! Ista je to ideja koju je mjesecima promovirao i nadbiskup Uzinić.
Naravno, potpuno očekivano i sva druga modernistička nastojanja riječkog nadbiskupa nikada nisu kritički propitivana na stranicama portala kojeg uređuje bivši APR-ovac. Suradnja Riječke nadbiskupije s osnivačima riječkog ogranka Možemo koji se javno zalaže za pobačaj ili s QUEER i feminističkim protestantskim teologinjama koje ismijavaju Blaženu Djevicu Mariju nikada nisu pobudile nikakvu reakciju Mikića i njegove redakcije.
Kao i lijevo-liberalni alumniji i profesor Mikić ima puno pravo na svoje stavove koji mogu biti manje ili više sukladni onima koje ima većina polaznika ove akademije, samo onda ne treba javno jadikovati jer mu vjernici pišu da će moliti za njega i za spas njegove duše. Isto tako, ne treba se čuditi ako se s takvim stavovima glavnog urednika katoličkog portala s rezervom uzima narativ kojeg promovira njegova redakcija, poput primjerice onog o moliteljima na trgovima.
Važnije je pitanje, ako su njegovi stavovi doista bliski onima koje ima većina polaznika APR-a, treba li netko s takvim stavovima odgajati studente na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
“Ništa nije prikriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati“
Osim pitanja povjerenja valja istaknuti i pitanja crkvene etike. Naime, kao djelatnik u javnom prostoru u okrilju Crkve, Mikić ne smije komunicirati tako da stvara objektivnu kontradikciju kao u slučaju kad tvrdi da u radu Akademije ne sudjeluje 15 godina, a prošlogodišnji video ga u potpunosti demantira.
Čak i ako ne želi lagati, ovakav način komunikacije nije u skladu s načelom potpune transparentnosti koju Crkva traži od svojih djelatnika. Katolički nauk naglašava da “istinitost” nije samo izbjegavanje izravne laži, već i cjelovitost informacija.
Iz perspektive javnosti i kritičara, svaki javni nastup za neku organizaciju (osobito promotivni video) smatra se aktivnim sudjelovanjem i davanjem legitimiteta toj organizaciji. Prešućivanje tog čina ostavlja otvorenim mnoga pitanja…ali
“Ništa nije prikriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tmini rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste u sobama u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.” (Lk 12;2-3)
Ove Isusove riječi iz Lukina evanđelja vrijede dakako i za sve aktere ove priče, a i za utemeljitelje, financijere i korisnike usluga Akademije za politički razvoj…
Podržavaš neovisno novinarstvo? Doniraj za Dijalog.hr!
