Europljanima će vrlo, vrlo brzo biti jako, jako, jako žao što su ih zadnjih trideset godina vodili ovi i ovakvi političari. I doveli Europu doslovno na rub opstanka radeći jednu glupost za drugom. Trenutačno europska sigurnost temelji se na nadanjima vlastodržaca. U Berlinu, Parizu, Londonu, Rimu, Varšavi, Brusselsu i drugim prijestolnicama vlastodršci se nadaju da Putin ipak neće napasti. Ako i napadne nadaju se da Trump neće izdati Europu. Kao što se Poljska 1939. godine nadala da Hitler (a pokazalo se i Staljin) neće napasti. Ako napadne da će ih Francuzi i Britanci braniti. Hitler i Staljin su napali, Francuzi i Britanci ih nisu branili.
Nažalost trideset godina pažljivo njegovana vojna impotentnost nije jedini europski problem. I bez rata s Rusijom Europa ima ogromne probleme. Koje sadašnji političari-birokrati, reklo bi se aparatčiki, nisu sposobni riješiti.
Raspad Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) donio je puno toga dobrog za Europu. Prije svega za države koje su do tada bile pod sovjetskom okupacijom. Koje su se mogle ne samo riješiti Sovjeta već i komunizma. Nama nije donio ništa dobro jer smo se, zbog srbijanskog nacionalizma i suludih ideja od velikoj Srbiji, morali četiri godine boriti za neovisnost. Činjenicu koju tada i sada četnik Aleksandar Vučić prešućuje u tekućoj predizbornoj retorici. S obzirom na to da prijevremeni parlamentarni izbori još nisu službeno raspisani, pa je i Vučić u neslužbenoj predizbornoj kampanji, uopće ne sumnjamo da ćemo od istog imati priliku čuti još puno „bisera”.
No vratimo se mi Europi. Prije svega Europskoj uniji koja je osnovana s idejom vječnog blagostanja i mira. Europa bez granica za nesmetan protok roba i usluga (radnika). Pa što je pošlo krivo? Skoro pa sve.
Europska unija je 2008. godine imala nominalni BDP od 16 365 bilijuna dolara. Sjedinjene Američke Države 14 769 bilijuna dolara. Da bi 2015. godine EU BDP pao na 13 656 bilijuna dolara, a SAD-ov BDP porastao na 18 206. Nakon toga razlika se samo strelovito povećavala u korist Sjedinjenih Država. Europski BDP 2024. godine bio je tek 19 497 bilijuna dolara, a Sjedinjenih Država čak 28 750 bilijuna dolara. Procjene su da je SAD-ov BDP prošle godine premašio 30 bilijuna dolara. Za Europsku uniju procjene BDP-a kažu 21 230 bilijuna dolara. Pritom treba uzeti u obzir da su Sjedinjene Države tržište s niti 342 milijuna stanovnika. Europska unija ima više od 450 milijuna stanovnika. Usprkos tome Europska unija stagnira, iako bi prava riječ bila propada.
Europska unija na početku 21. stoljeća nije uspjela iznjedriti niti jednu veliku kompaniju. Zapravo velika većina europskih najvećih kompanija ima korijene ili s početka prošlog ili čak 19. stoljeća. Europljani, prije svega Nijemci, uporno svijetu pokušavaju prodati proizvode izumljene u 19. stoljeću. A i to im ide sve lošije. Prvi automobil izrađen je 1886. godine u Njemačkoj. Nijemci se ponose da rade najbolje aute na svijetu. Iako je to vrlo upitno. Primat proizvodnje najboljih automobila na isključivo električni progon preuzela je američka tvrtka Tesla. Najbolje hibride radi japanska tvrtka Toyota. Uskoro će i jedne i druge najbolje raditi Kinezi. I u najvećim količinama. Stoga ne čudi da je najveći europski proizvođač automobila Volkswagen najavio zatvaranje europskih pogona i otpuštanje više od sto tisuća radnika. U skladu s tim svi koji kupe Golf od 2027. nadalje dobit će auto proizveden u Meksiku, u tvornicu u Pueblu.
Istovremeno s propašću starih industrija ne stvaraju se nove. Europa nema ekvivalent za Microsoft, NVIDIA-u, Apple, Alphabet (Matična tvrtka Googlea), Space X, META-u (Facebook), Visa, Mastercard, Netflix… Samo NVIDIA ima veće godišnje prihode od većine europskih država. NVIDIA je u drugom fiskalnom tromjesečju ove godine ostvarila prihod od 96,22 milijarde dolara. Pritom su procjene da će prihodi samo rasti, te na kraju godine premašiti 400 milijardi dolara. Za usporedbu bruto društveni proizvod Hrvatske, svih nas tri i nešto milijuna, ove će godine dosegnuti 116 milijardi dolara.
Činjenica da Europa ne proizvodi mikroprocesore nije najveći problem. Puno veći je demografsko urušavanje. Jedno je ekonomsko zaostajanje, a sasvim nešto drugo ostati bez stanovništva. Ili još gore zamijeniti ga useljenicima potpuno različite vjere i kulture. Te tako od izvornog stanovništva učiniti manjinu. Kad se Europi to zadnji put dogodilo sunovratila se u mračan srednji vijek. Bili su potrebna stoljeća da Europljani ponovno dosegnu civilizacijske dosege koje je imao Rim. Tako su se vodovod i kanalizacija vratili u europske gradove tek krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Iako su svi rimski gradovi to imali kao razumljivo samo po sebi.
Promašene politike sad se očituju su svemu. Na žalost najviše u niskom natalitetu. Europljana je sve manje, ali zato doseljenika ne manjka. U promašenim pokušajima da se na lakši i brži način riješi problem što Europljanke više ne žele rađati. Problem je što useljeništvo stvara više problema nego što je od njega koristi. Zbog toga poslodavci traže sve više i više useljenika nadajući se da će među njima naći potrebite radnike.
A oni dolaze iz sve udaljenijih krajeva. Koji su potpuno kulturološki različiti od Europe. Posljedično, grupiraju se u zajednice koje pokušavaju organizirati paralelni sustav egzistiranja. Useljenici se ne integriraju. Oni koegzistiraju. Istovremeno snažno opterećuju i ovako preopterećen sustave zdravstvene i socijalne skrb.
Imigranti desetljećima nakon dolaska više opterećuju proračun nego što mu pridonose. Kad vam naručenu hranu Woltom dostavi ilegalni useljenik on je uzeo taj posao vašem sinu ili unuku studentu. Ili kad vas imigrantica posluži u nekom od trgovačkih lanaca. Nakon što je propao projekt robotaksija za očekivat je da će vas taksijima voziti imigranti.
Europska unija trebala je osigurat prosperitet svim Europljanima. Nažalost uspjela je samo postići deindustrijalizaciju i posljedično ekonomsko zaostajanje za Sjedinjenim Državama i Kinom, te masovno useljavanje. I naravno, sustavno uništavanje obrambenih sposobnosti.
Rusija bi tijekom jeseni ili zime mogla napasti baltičke zemlje
