Pedantni novinari izračunali su da je od 2016. godine, kada je Andrej Plenković postao premijer, vladu napustilo 30 ministara. Neki nisu bili ponovno izabrani, neki su otišli sami, najvećim dijelom bili su to Mostovci kada se raspadala i na kraju raspala njihova koalicija HDZ-om, no većina je ipak smijenjena. Upravo na inicijativu premijera jer su bili optuženi, uhićeni ili na bilo koji drugi način postali balast vlasti.
Sve zbrojeno i oduzeto, od Plenkovićeve početne postave iz 2016., ostali su samo potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. A upravo se oko nje već nekoliko mjeseci steže obruč.
Kako je prvi izvijestio Telegram prije nekoliko dana, PNUSKOK je, po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), bio i u Ministarstvu kulture i medija. Zanimali su ih poslovi snimanja zgrada nakon potresa i plaćanja Geodetskom fakultetu koje je odobrila ministrica.
Sjetimo se, prije nekoliko mjeseci policija je, na zahtjev EPPO-a, pokucala na vrata bivšeg dekana Geodetskog fakulteta Almina Đape. A onda se istraga počela širiti, da bi jedan njen krak policiju odveo i do sjedišta Ministarstva kulture i medija.
Na stranu detalji, što se sve i koga istražuje i kako. Ovaj tjedan možemo očekivati da će o tome opširno izvještavati svi mediji. Zanima nas, međutim, moguća sudbina ministrice Obuljen Koržinek. Ona je u srijedu na saborskom odboru „otklonila tvrdnje da je posao snimanja oštećenja na zgradama nakon potresa koje je obavio Geodetski fakultet preplaćen te da nije nadziran, ponovivši da su za plaćanje korištena nacionalna sredstva.” Kažu prisutni da ipak nije bilo toliko samouvjerena koliko je to inače u javnim istupima.
Možda je to ipak neki znak da joj pozicija više nije tako sigurna. Ima tih znakova još. Do sada je premijer o njoj govorio kao o „suhom zlatu”, ne dopuštajući da itko posumnja u njen kredibilitet. Sada je hladno izjavio da će ona sama odgovoriti na pitanja vezana uz ovu aferu. Slično je znao izjaviti i uoči nekih drugih ministarskih smjena.
Vratimo se začas na početak priče. Nina Obuljen Koržinek bila je po svemu po mjeri Andreja Plenkovića. S respektabilnim stažem u Ministarstvu kulture i prije negoli je postala ministrica, suvereno je vladala područjem da premijera nije morala boljeti glava kao u slučaju nekih drugih ministara i ministarstava. No, iako u kulturi nije bilo afera, bilo ih je u drugom dijelu resora – u medijima. Nažalost prošle su ispod radara javnosti, dobrim dijelom i zato što je veliki dio medija to praktički prešutio – ignorirajući saznanja Media Daily, specijaliziranog portala za medije – iako bi se u demokratski uzorno uređenim zemljama začas digla velika prašina.
Izdvojit ću dvije takve situacije. Ivan Jurić Kaćunić godinama sudjeluje u skrivanju vlasništva brojnih radio stanica, Antene, Brava (bivšeg Narodnog radija), Gold FM, Extra FM…, kontrolira preko 60 brendova (zaštićenih žigova) iako se gotovo nigdje ne vodi kao vlasnik. Dobio je koncesiju za Top radio (frekvencija bivšeg Radija 101), premda je u prijavi dao netočne podatke. Vijeće za elektroničke medije, pod kontrolom vlasti, nije reagiralo, a ministrica je prije toga, kao ministrica ili izaslanica premije, bila na brojnim proslavama koje je organizirao Kaćunić. A čiji su tvrtke bile i mnoge još sada jesu porezni dužnici državnog proračuna.
Ministrica se ogriješila o „medijsku sferu”, bolje reći o demokratske uzuse, i prilikom nedavnog donošenja novog Zakona o elektroničkim medijima. Mnogo je štošta u tom Zakonu promijenjeno, dopunjeno, ukratko usklađeno s vremenom. No, utvrđujući konačni tekst Zakona jednu je stvar Ministarstvo odbilo promijeniti. Riječ je o izboru članova Vijeća za elektroničke medije (VEM), po definiciji nezavisnog regulatornog tijela. Nije uslišana želja novinarskih udruga i medijske javnosti za transparentnošću odlučivanja primjerenom jednom regulatornom i k tome još nezavisnom tijelu.
Tako i dalje nitko ne mora znati tko se sve prijavio, poštuju li se ikakvi kriteriji osim načelnih zapisanih u javnom pozivu za predlaganje kandidata, niti se s kandidatima razgovara… Naposljetku, tek kad vlada, na prijedlog ministarstva, uputi u Sabor imena predloženih za VEM, i to točan broj koliko ih se bira, sazna se ime ili imena onih iza kojih je stala vlada. Ovo je savršen sustav da vladajući mogu kontrolirati tko ulazi u Vijeće. A ministrica je to blagoslovila.
Ništa od ovoga, naravno, nije moglo poremetiti njen sjaj u očima premijera. Igrala je ulogu kakvu premijer traži, slabe ili gotovo nikakve prijetnje njenoj i njegovoj poziciji su bile domaće ne europske. Koga briga za demokratske običaje i procedure kada nema stvarne ugroze.
Sada međutim, s europskim istražiteljima za vratom situacija se mijenja. Budu li istražitelji u papirima Ministarstva kulture i medija našli i jednu rečenicu koja može inkriminirati ministricu – bit će otpisana. I postati 31. ministrica/ministar u Plenkovićevoj eri koja nije dočekala kraj mandat. Potrošna roba u slavu premijerove nepogrešivosti.
