U trenutačnoj tankoj većini vladajućeg HDZ-a u Hrvatskom državnom saboru svaka je ruka važna. U nestabilnim vremenima u kojima živimo ta važnost još više dobiva na težini. Jedna od ruku koja vjerno podržava aktualnu većinu jest i ona HSLS-ova predsjednika Darija Hrebaka, gradonačelnika Bjelovara.
Zanimljivo je promotriti odakle dolazi i kuda to ide nekoć jedna od najznačajnijih političkih stranaka u Hrvatskoj kojoj se važnost svela na tu jednu jedinu ruku u saboru.
Pa krenimo redom.
HSLS prva demokratska stranka i druga najsnažnija politička opcija 90.-ih
HSLS je osnovan 20. svibnja 1989. godine u Zagrebu. Bila je to prva demokratska politička stranka osnovana u Hrvatskoj, još za vrijeme komunističkog režima, prije službenog uvođenja višestranačja.
Već od samog osnivanja ovu su stranku obilježavali usponi i padovi, ali HSLS je uvijek nekako uspijevao preživjeti.
Može se reći da čak i kad donose katastrofalne političke odluke, kad promašuju savezništva i zastupaju krive stavove HSLS uvijek preživljava. Razlog njihove žilavosti leži u romantičarskom doživljaju stranke čiji su osnivači Vlado Gotovac i Dražen Budiša. Radi se o ljudskim i političkim veličinama koje su zadužile hrvatsku povijest i s kojima se lako identificirati.
Gotovo pa bi se mogla povući paralela s HDZ-ovim glasačima koji, kad na izbornim listićima zaokružuju imena uvoditelja Istanbulske konvencije i sufinancijera “Spolnoćke”, ustvari vide dr. Franju Tuđmana kako ljubi šahovnicu na vrhu Kninske tvrđave.
HSLS je od svog početka bila stranka centra, liberalne provenijencije koja je zagovarala slobodu pojedinca kao temelj slobodnog društva.
Građani su devedesetih godina prošlog stoljeća glasali za HSLS jer je okupljao ljude čiji se vrijednosni sustav temeljio na europskim, ali i domoljubnim vrijednostima. Pokazalo se da je to dobra politička pozicija koja je Hrvatskoj nudila europsku perspektivu, ali i jasan nacionalni identitet. Ta je pozicija HSLS u jednom trenutku etablirao kao drugu najsnažniju političku opciju.
Sukob Budiša – Gotovac
Međutim, sve se počelo mijenjati nakon 1996. godine kada započinju prvi prijepori na relaciji dvaju političkih teškaša. Gotovac i Budiša sporili su se oko daljnjeg političkog smjera stranke.
Dražen Budiša vodio je centrističko-liberalnu politiku zbog čega je bio optuživan da želi suradnju s HDZ-om, dok je Vlado Gotovac zagovarao građansko-liberalnu politiku i smatrao da HSLS mora ostati jasna oporba tada vladajućem HDZ-u.
Idući parlamentarni izbori pokazali su da su te tvrdnje bile apsurdne jer je Dražen Budiša, još apsurdnije ušao u koaliciju sa SDP-om i srušio HDZ s vlasti.
Pogubno savezništvo sa SDP-om
Pokazalo se da je taj potez bio poguban i za Budišu, a dobrim dijelom i za stranku.
Naime, Budiša je bio hrvatski proljećar, jedan od vođa studentskog pokreta 1971. i za te njegove aktivnosti ondašnje vlasti „počastile” su ga s četiri godine u komunističkim zatvorima.
Zbog svoje žrtve, znanja i odlučnosti Budiša je smatrao da on zaslužuje voditi Hrvatski narod.
U to vrijeme, neposredno nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika, na snazi u „Lijepoj Našoj” bio je predsjednički sustav koji je većinu vlasti grupirao u funkciji predsjednika.
Ne bi li dobio priliku kandidirati se za predsjednika s izglednim šansama za pobjedu, Budiša je napravio kompromis kojeg nije smio. Stupio je u savez s reformiranim komunistima Ivice Račana, istim onim ljudima koji su ga dvadesetak godina ranije progonili i zatvarali. Bez podrške HSLS-a, SDP nije bio ni u kakvoj mogućnosti osvojiti vlast. Budiša je imao srce i inteligenciju, ali su reformirani komunisti imali lukavstvo i dobro su poznali tehnologiju vlasti i tako nadmudrili HSLS-ova lidera.
Račan je postao premijer, a Budiša, koalicijski partner, bio je najizgledniji kandidat na predsjedničkim izborima koji su slijedili nakon parlamentarnih.
No, ljevica je izigrala Budišu i istaknula svog predsjedničkog kandidata koji se kandidirao, dakako, izvan vladajuće koalicije i bez njene formalne podrške i na kraju svejedno pobijedio.
Stjepan Mesić tako je došao u prigodu da s pozicije Predsjednika Republike dostavlja dokumente iz predsjedničkog arhiva tužiteljstvu Haškoga suda.
Raskolništvo LIBRE
Vlast je slast, a ozbiljnije moralno posrnuće HSLS-a dogodilo se 2002. godine kada dio pripadnika stranke nije želio napustiti Vladu Ivice Račana.
Ključni prijepor odnosio se na provedbu obveza Hrvatske prema ICTY-u, osobito u vezi s izručenjem i suradnjom u istragama protiv hrvatskih generala.
Dražen Budiša je smatrao da Vlada u tim pitanjima nije dovoljno štitila nacionalne interese, dok je Račan inzistirao na ispunjavanju svih međunarodnih obveza.
Ispunjavanje međunarodnih obveza bez kriterija i pod svaku cijenu nije bilo prihvatljivo za Dražena Budišu, koji je za mnoge generacije bio i ostao ikona političke moralnosti i poštenja.
Nasuprot tome, dio HSLS-a predvođen Jozom Radošem radije je izabrao funkcije nego postupio po odluci Predsjedništva HSLS-a, o izlasku HSLS-a iz Vlade.
Ubrzo nakon toga, ovi disidenti osnivaju LIBRU kao preteču kasnijih lijevo-liberalnih stranaka, koja se vrlo brzo utopila u HNS-u pod vodstvom Vesne Pusić.
Poligon za uspon odabranih pojedinaca
Nakon ovog raskola, HSLS nastavlja djelovati, ali sada kao minorna i politički sve manje relevantna stranka, koja se s vremenom pretvorila u poligon za politički uspon odabranih pojedinaca.
Političko djelovanje Đurđe Adlešić i Ivana Čehoka nije ostavilo značajniji trag u razvoju stranke.
Određene promijene dogodile su se dolaskom Darinka Kosora, kojem se najviše prigovarala svojevrsna „privatizacija“ HSLS-a.
Dio ljudi iz stranke, među njima i ekonomski suradnici poput Josipa Budimira, kritizirali su način upravljanja strankom, tvrdeći da ona funkcionira kao zatvoren krug ljudi koji kontroliraju sve ključne odluke i procese.
“Selection”, not “election” Darinka Kosora
Kosor je uveo svojevrsni elitistički princip selekcije kadrova koji će upravljati strankom i koji će biti raspoređeni u državne službe, a kasnije se samo formalno potvrđuju na tijelima stranke. Time je HSLS, izgubio demokratski kapacitet provedbe vlastitih izbornih procesa jer selekcija i nametanje kadrova nije isto što i njihov neposredni izbor („Selection“, not „Election“).
Takav model selekcije, premda formalno potvrđen kroz stranačke izbore, iznjedrio je današnjeg predsjednika stranke Darija Hrebaka. Ovaj policijski kriminalist, uz snažnu financijsku potporu i lobiranje cijelog HSLS-a, 2017. godine postaje gradonačelnik Bjelovara.
Daljnje urušavanje pod Hrebakom
Današnji HSLS nije ni sjena HSLS-a iz vremena Gotovca ili Budiše, pa čak ni HSLS-a iz vremena Darinka Kosora.
Dariju Hrebaku, HSLS i njegov glas u hrvatskom saboru služi gotovo isključivo u svrhu ostvarivanja interesa Grada Bjelovara, kojemu je gradonačelnik. Sredstva iz nacionalnog proračuna koja se kapilarno slijevaju u njegov grad u potpunosti su zasjenili svaku drugu svrhu djelovanja ove povijesne hrvatske stranke.
Upravljanje HSLS-om vrlo je slično modelu koji je uspostavio Kosor po principu „Selection“, a ne „Election“.
Odmak od liberalnih stajališta u smjeru ljevičarskih ideja
Ono što posebno bode oči u Hrebakovoj kadrovskoj križaljci je svakako iznadprosječno medijsko prisustvo državne tajnice u MUP-u Nevenke Lastrić Đurić. Ova ideološki gledano, WOKE ambasadorica, redovito puni stranice hrvatskih mainstream medija.
Lastrić Đurić tako prigovara zbog znakovlja ratnih postrojbi iz Domovinskog rata, smeta joj molitva na trgovima i paradira s LGBTIQ+ aktivistima ulicama Zagreba.
Ostaje pitanje je li i nedavno Hrebakovo iskakanje oko Dabre i nametanje Plenkoviću „mi ili oni” izbora bila konstrukcija koja se rodila u njenoj glavi.
Medijska hajka na Mirka Budišu
Da ipak HSLS ne bude veći Možemo! Od samog Možemo! potrudio se Mirko Budiša, Draženov prezimenjak i donedavni Hrebakov zamjenik. Za ovog istaknutog HSLS-ovca može se reći da je u neku ruku tradicionalni liberal, antitotalitarnog kova kakav je bio i njegov slavni prezimenjak.
Mirko Budiša poznat je u stručnim krugovima kao zamjenik direktora Fonda za okoliš gdje često javno obrazlaže njegovu ulogu u različitim projektima.
Budiša se javno ogradio od nastupa HSLS-ove državne tajnice u MUP-u, Lastrić Đurić na ovogodišnjem Zagreb Prideu.
Istaknuo je da se ta manifestacija posljednjih godina pretvorila u ljevičarsko-marksistički skup na kojem militantna Antifa uz komunističke simbole poziva na nasilje i revoluciju.
Kontaktirali smo gospodina Budišu za komentar vezan uz slučaj „Državna tajnica“ i njegovu smjenu s mjesta zamjenika predsjednika HSLS-a.
Kratko smo porazgovarali, a on je istaknuo da je sve što je imao reći o toj temi rekao kroz svoje priopćenje i objave na fb stranici uz opasku kako nije smijenjen već je sam dao ostavku.
Medijska hajka koja je uslijedila protiv Budiše, bila je proporcionalna medijskoj potpori koju je dobila HSLS-ova državna tajnica od tih istih lijevo orijentiranih portala i novinara.
Iako je većina njih izvještavala da je Budiša smijenjen s pozicije zamjenika predsjednika, Budiša je s te pozicije sam otišao, a i dalje obnaša dužnost potpredsjednika stranke.
Projekt ”državna tajnica”
Tko i zašto stoji iza takve podrške Lastrić Đurić, te zašto se stvara krivi dojam i doslovno lomi ionako oskudni politički kapital HSLS-a pitanje je koje se logički nameće.
Pri tom valja imati na umu da je taj kapital vezan isključivo uz Darija Hrebaka kao jedinog HSLS-ovca koji ima izborni legitimitet, a nije dobiven glasovima ljevice.
Stječe se dojam da je u tijeku izgradnja imidža buduće liderice HSLS-a, koja će se osim radikalno progresivističkim stavovima nametnuti i svojom navodnom stručnošću i međunarodnim vezama.
Večernji list tako navodi:
Nevenka Lastrić-Đurić (33) državna je tajnica u MUP-u, jedna od najistaknutijih mladih političarki HSLS-a te najmlađa državna tajnica u Hrvatskoj. Na ovu odgovornu funkciju unutar sustava domovinske sigurnosti stupila je 2024. godine, a u MUP-u je primarno zadužena za sektore međunarodne suradnje, pitanja NATO-a, OECD-a te suradnju Hrvatske s Ukrajinom. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, specijalizirala europsko pravo u Belgiji, a zvanje magistrice međunarodnog javnog prava stekla je na American Universityju u Washingtonu. Prije ulaska u izvršnu vlast radila je u odvjetništvu, a potom je provela jedno vrijeme u SAD-u radeći kao savjetnica za politike srednje i istočne Europe pri američkom State Departmentu.
Na ovo možemo nadodati da su navodno i članovi njene obitelji poslovno povezani sa stranim veleposlanstvima te da je isto tako navodno utakmicu svjetskog prvenstva između Hrvatske i Engleske uživo pratila na poziv Veleposlanstva Velike Britanije.
Naravno da nije nedopušteno, štoviše poželjno je, održavati diplomatske odnose s veleposlanstvima moćnih država.
Ali, kad vidimo koje vrijednosti, vjerojatno i kao posljedicu tih odnosa, mlada državna tajnica i diplomatkinja u jednom, pokušava uz pomoć medija nametnuti u javnosti onda je i ta okolnost zanimljiva.
Ona nam ukazuje na izglednu mogućnost da je politička i kadrovska tranzicija HSLS-a ozbiljan projekt koji ima i međunarodni karakter.
Ima li članstvo snage oduprijeti se agendi?
Ključno pitanje u tom procesu jest postoji li dovoljni voljni kapacitet aktivnog dijela HSLS-ovog članstva da prepozna ovu političku agendu, a potom i da kritički preispita njene protagoniste, a osobito smjer u kojem namjeravaju voditi stranku.
Osim Mirka Budiše, glasova koji bi se protivili progresivističkom preuzimanju stranke nije se dosad čulo.
Dobro, tu valja istaknuti i da je već iste večeri, nakon sjednice Predsjedništva HSLS-a, Hrebak u Dnevniku HRT-a najavio „selekciju“ budućeg vodstva HSLS-a i da će upravo nova selekcija biti vrijeme za istupanje neistomišljenika.
Kao i svaka politička stranka, HSLS ima oportuniste koji će se svrstati uz trenutačnu stranačku vlast računajući da će im ona osigurati određene političke pozicije ili sinekure.
Oni će, nekritički podržati novu Hrebakovu „selekciju“.
Dio članova će to možda napraviti iz uvjerenja, a dio kao rezultat lobiranja koje će nedvojbeno biti intenzivno.
No, sigurno je i da se dosta članova HSLS-a ne slaže s ovakvim razvojem situacije.
U realnosti Hrebak je djelomično kompromitiran političar zbog slučaja „Dabro“ i realno je narušio odnose s Plenkovićem. Premijer glas HSLS ne treba toliko zbog broja ruku u Saboru koliko zbog političke ravnoteže desnom krilu vladajuće koalicije koje čini DP.
HSLS ipak nije izbačen iz vladajuće koalicije, dijelom i zbog razloga što će HDZ i dalje trebati Hrebakove glasove u njegovoj izbornoj jedinici.
Ovo će vrijediti samo ako se HSS ne uspije nametnuti kao zamjena za HSLS, o čemu su mediji počeli naveliko špekulirati.
Hrebak je toga, čini se, svjestan pa igra na dva kolosijeka, jedan je nastavak suradnje s HDZ-om, a drugi, izgledniji je približavanje lijevim opcijama.
Odlučnost u čuvanju liberalnih vrijednosti ili ponavljanje starih grešaka
Nakon tri HDZ-ova mandata, trenutačne ankete upućuju da bi HDZ mogao izgubiti vlast. Enigma je i potencijalna izborna pojava Zorana Milanovića sa svojom listom za kojeg je sigurno da neće biti koalicijski partner Plenkoviću.
Zato HSLS, u odnosu na vlastitu političku tradiciju, s novim protagonistima i politikama sve vidljivije skreće ulijevo.
Budiša je svojim istupom o Prideu to jasno pokazao. Nesumnjivo nije u tim svojim stavovima usamljen.
Konačnu odluku o tome želi li stranka prihvatiti progresivističke politike WOKE kulture i zaokret u skoro pa radikalnu ljevicu na kraju će ipak donijeti samo članstvo.
Ono što se pritom više ne može negirati jest da je pred vodstvom HSLS-a ozbiljna dilema: hoće li političke odluke donositi vodeći se dugoročnim interesom i identitetom stranke ili će ih podređivati očuvanju vlastitih pozicija i istodobnom održavanju različitih, međusobno teško spojivih političkih savezništava.
Upravo će odgovor na to pitanje odrediti daljnji razvoj situacije u HSLS-u, ali i njegov opstanak kao samostalne i prepoznatljive političke stranke.
Iskustva iz prošlosti mogla bi im poslužiti kao najbolji pokazatelj što se HSLS-u događa kad njegove politike i savezništva skrenu ulijevo.
HDZ i HSLS opet idu zajedno na izbore: ‘Pobjednički tim se ne mijenja’
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
