Kakva je veza između spaljivanja vijećnice u Limogesu, pljačke luksuzne milanske trgovačke arkade Galleria Vittorio Emanuele II i plinovoda Sjeverni tok 2? Jako, jako velika, samo što vam to političari i ljevičarski mediji neće reći.
Od školskih zgrada do ulične pobune
Sve je počelo sredinom rujna, kad su nezadovoljni francuski učenici, studenti i nastavnici pokrenuli tada još posve male prosvjede. Razlozi su bili školske zgrade na samom rubu uporabljivosti i kroničan nedostatak nastavnika, a studenti su tražili i niže školarine te niže cijene smještaja i prehrane. Predsjednik Macron odlučio je ignorirati njihove zahtjeve, vjerujući da će se prosvjedi ugasiti s prvim kišama. O, kako se prevario!
Ni tri tjedna poslije prosvjedi su postali masovni, sa stotinama tisuća ljudi na ulicama. Novi prosvjednici donijeli su i nove zahtjeve, a na samom vrhu popisa našlo se zaustavljanje inflacije i svakodnevnog rasta troškova života. U subotu, 17. listopada, prosvjedi su prerasli u nasilnu pobunu garniranu paljevinama i pljačkama.
Kao odgovor na to, u Marseilleu je uvedena zabrana okupljanja na javnim površinama od podneva do 20 sati, a predsjednik Macron najavio je sličnu zabranu za cijelu Francusku. U međuvremenu su se prosvjedi proširili na Italiju i Belgiju i ne bi bilo iznenađenje da zahvate još koju zemlju.
Energenti tjeraju cijene u nebo
Godišnja stopa inflacije u Francuskoj u rujnu iznosila je 3,4 posto, dakle puno više od 1,8 posto koliko je ne tako davno tvrdila koordinatorica Možemo! Sandra Benčić, pokušavajući obmanuti javnost. No od takvih se to i moglo očekivati.
Glavni su pokretač francuske inflacije pritom cijene energenata, koje su porasle 21,1 posto. Prije svega to se odnosi na plin, koji je u kolovozu poskupio 17,7, a u listopadu za dodatnih 6,3 posto. Litra benzina ili dizela odavno stoji znatno više od dva eura. Povrh toga, sve veći broj benzinskih postaja prijavljuje nestašice, pa je u nedjelju gotovo svaka šesta prijavila nestašicu barem jedne vrste goriva. Problemi su uglavnom koncentrirani u mreži kompanije TotalEnergies, čije ograničene cijene naftnih derivata privlače vozače.
Francuska, najveći europski kupac ruskog plina, a Njemačka strahuje od zime
Zahvaljujući ogromnim narudžbama ruskog ukapljenog plina, francuska su skladišta među najpunijima u Europi i popunjena su 86,7 posto. U prvoj polovici 2026. francuske tvrtke uvezle su goleme količine ruskog LNG-a, a samo je u srpnju francuski uvoz iznosio 364,9 milijuna eura, što je 2,1 puta više nego godinu ranije. Tako je Francuska postala najveći europski uvoznik ruskog plina i daleko najveći europski financijer Putinove agresije na Ukrajinu.
Francuska, Belgija i Španjolska u prvih su devet mjeseci ove godine uvezle ruskog ukapljenog plina u vrijednosti od 9,7 milijardi eura, a do kraja godine iznos će premašiti 12 milijardi.
Dodatni je problem to što su njemačka skladišta plina popunjena tek 60 posto. U slučaju oštre zime njemačka bi vlada zato morala uvesti restrikcije koje bi najteže pogodile ionako „načetu” kemijsku industriju i uzrokovale nove gubitke radnih mjesta.
Stoga ne čudi da je čelnica stranke Alternative für Deutschland (AfD) Alice Weidel u Bundestagu zatražila ponovno pokretanje uvoza ruskog plina i nafte. S obzirom na to da je AfD najvjerojatniji pobjednik idućih parlamentarnih izbora, bili oni redovni ili prijevremeni, ponovni uvoz ruskog plina samo je pitanje vremena.
Trumpov plan za Sjeverni tok 2
U međuvremenu se u europsku energetsku krizu uključio i predsjednik Donald Trump, i to na način od kojeg se europskim ljevičarima diže kosa na glavi. Ako je vjerovati The New York Timesu, što u posljednje vrijeme nije redovita pojava, predsjednik Trump predložio je Europi da u sklopu mirovnog sporazuma s Ukrajinom ponovno počne masovno kupovati ruski plin. Spomenuta tiskovina tvrdi da je temelj američkog prijedloga da Ukrajina ponovno pokrene plinovode kojima je ruski energent godinama tekao prema Europi, kako bi se Moskva privoljela na prekid rata.
The New York Times ne spominje još jednu Trumpovu ideju: da američki konzorcij od Gazproma kupi plinovod Sjeverni tok 2, a da Amerikanci ruski plin kupuju na posljednjoj kompresorskoj stanici u Rusiji. Plin bi tako postao američki prije nego što stigne u Njemačku, gdje bi ga Amerikanci prodavali po načelu tko da više. Putin je, naravno, odmah prihvatio ideju jer bi Gazprom tako kapitalizirao plinovod koji ničemu ne služi i za njega dobio milijarde dolara. Još je važnije što bi se ponovno uspostavio izvoz plina Sjevernim tokom 2.
Amerikanci bi bili vrlo zadovoljni jer bi zarađivali „ni orali ni kopali”. Patila bi jedino europska ljevica, jer bi se tim potezom poništile godine mukotrpnog odricanja kojim se Europska unija oslobađala ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima.
Bruxelles ne odustaje od zelene tranzicije, a milijarde barela pod našim nogama
Europska ljevica i zeleni radikali, predvođeni predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen (koja je tobože demokršćanka), ipak ne odustaju. Na konferenciji za novinare nakon sastanka na vrhu čelnika EU-a u Bruxellesu von der Leyen izjavila je da oslanjanje na uvoznu naftu i plin čini europsko gospodarstvo ranjivim na geopolitičke događaje izvan utjecaja Unije. Kao pokazatelj ekonomskih posljedica energetske krize istaknula je da su cijene plina od kraja veljače skočile 140 posto, dok su se cijene dizela udvostručile. Naglasila je da Europa mora ostati posvećena energetskoj tranziciji i usmjeriti se na cjenovno pristupačne, čiste i domaće izvore, uključujući nuklearnu energiju i obnovljive izvore.
Kaže, dakle, drugarica von der Leyen da se Europa mora usmjeriti na obnovljive izvore i prestati oslanjati na uvoznu naftu i plin jer, eto, nema vlastitih izvora. To, naravno, nije točno. Istina je da se ispod Europe nalaze milijarde barela nafte i milijarde kubičnih metara plina, a kad bi ih iskoristila, Europa bi osigurala energetsku neovisnost barem do kraja ovog stoljeća.
Vjerovali ili ne, dokazane zalihe ispod Europe iznose više od 31,4 milijarde barela nafte i 89,2 bilijuna kubičnih metara plina, a procjenjuje se da su ukupne zalihe znatno veće, više od 145 milijardi barela nafte i više od 207 bilijuna kubičnih metara plina. Čak i kad se oduzme ukrajinski dio, i dalje ostaju milijarde barela i bilijuni kubičnih metara. Problem je u tome što se većina toga nalazi u škriljevcu, pa je za oslobađanje nafte i plina potreban fracking.
Fracking je zelenim radikalima crvena krpa jer donosi goleme količine jeftine nafte i plina, upravo ono protiv čega se bore. Jeftina nafta i plin znače manju potrebu za vjetroelektranama i solarnim farmama koje su im tako drage.
Nada postoji
No nije sve izgubljeno, jer još postoji nada da će desnica, koja nezadrživo nadire, izbaciti zelene radikale iz Bruxellesa i otjerati ih u prošlost. Uostalom, zeleni ne vladaju nijednom europskom državom, nego samo institucijama Europske unije. Kad španjolski socijalist (zapravo komunist) Pedro Sánchez na izborima 29. studenoga izgubi vlast, zeleni će imati još manji utjecaj, a pogotovo nakon što Francuzi u svibnju izaberu Macronova nasljednika ili nasljednicu.
Valja se nadati da će tada krenuti obračun s briselskom birokracijom, čiji su jedini doprinos razvoju bile nepregledne količine zakona, uredbi, direktiva, odluka i preporuka, a jedina im je posljedica gušenje europskog gospodarstva.
Podržavaš neovisno novinarstvo?
Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
