Čestitam Rijeci na osvojenoj duploj kruni (čekao sam finale kupa da sumiram cijelu sezonu u ovom tekstu). Hajduk je (opet) ostao kratak, ovaj put za ta dva boda. Pirovom pobjedom zatvorena je sezona 2024./25. i to će biti još jedna u nizu koja će se pokušati što prije zaboraviti. Najpamtljiviji dio ove sezone bit će ona zauvijek zapamćena konferencija za novinare u kojoj je (uskoro bivši) predsjednik nadzornog odbora, famozni Aljoša Pavelin, najavio kako je smjena bivšeg predsjednika uprave Lukše Jakobušića EVOLUCIJSKI NAPREDAK, koji se trebao vidjeti i u ovoj sezoni.
Sad, kada je sezona gotova možemo pogledati punu sliku i ovu evoluciju ocijeniti reverzibilnom. Ovo pokazati nekakvom evolucijom je kao pokušaj dokazivanja da je majmun evoluirao od čovjeka, a ne obrnuto. S obzirom na to da nisam u upravi kluba i nemam podatke o tome koja je momčad „skuplja“, teško je napraviti potpuno realnu sliku, ali ako kažem da su prošlosezonska i ovosezonska ekipa u „pet deka“ po svojim cijenama, mislim da neću biti baš puno u krivu (ove sezone su doveden Rakitić i Gattuso koji su sigurno podigli izdavanja za prvu momčad, pa s obzirom na završene posudbe i prodaju Sahitija, može se reći da su cijene li-la).
Uzeti ćemo period otkako je Lige 10 (počinje sa sezonom 2013./14.) za sve usporedbe s ovom sezonom. Hajduk je, koliko god to bilo nevjerojatno, ovu sezonu bio udaljen „samo“ DVA boda od titule (dakle da se jedan remi pretvori u pobjedu, Hajduk je prvak).
Kad se to tako kaže, to uopće ne zvuči toliko loše, ali… Prosjek bodova koji bi morala osvojiti momčad koja u HNL-u želi ići u Europska natjecanja s posljednjeg mogućeg mjesta (uglavnom s četvrtog, osim jedne godine kada je i peto mjesto vodilo u Europu), je malo preko 56 bodova. Rijeka, ovogodišnji prvak je prvo mjesto osvojila sa SAMO devet bodova više od toga, odnosno sa 65 bodova.
To je najmanje bodova još od sezone 2009./10. kad je Dinamo imao 62 boda (tad se igralo 30 utakmica, a danas 36). Poanta ovoga nije da ocrnim našu ligu, jer sam i sam pisao kako mislim da ovo nije najlošiji HNL jer činjenica je da su se ovi iz „donjeg doma“ malo podigli (pogotovo Varaždin, Istra i Slaven Belupo). To vidimo po tome što se za kandidate za trenere Hajduka i Dinama spominju upravo trener Slaven Belupa i trener Istre. To se da naslutiti i po tome što Dinamo i Hajduk, pa i Rijeka svoja pojačanja vide upravo u tim klubovima. Hajduk je doveo Šegu, Dinamo je zainteresiran za Valinčića i Lisicu iz Istre, te Jagušića iz Slaven Belupa.
U Riječkoj momčadi koja je osvojila prvenstvo su upravo Majstorović i Devetak koji su prošlu sezonu proveli u Istri. Činjenica je i da Šibenik ispada s 30 bodova što bi mu u 10 od 12 sezona Lige 10 bilo dovoljno za ostanak (Zadar 32 i Dragovoljac 30). Moja poanta je da pokažem kakvu je Hajduk šansu imao i što je propustio, a kvalitetu naše lige ćemo moći ocijeniti nakon kvalifikacija za UEFINA natjecanja. U sažetku Hajduk je (opet) treći i ima pet bodova manje nego prošlogodišnja ekipa koja je doživjela EPSKI raspad prošle godine, dakle taj EVOLUCIJSKI napredak ocjenjujemo s nedovoljnim.
Što se tiče ovih „eliminacijskih“ natjecanja Hajduk je prošle godine u polufinalu kupa, na Poljudu, ispao od Dinama, a ove godine je ispao u četvrtfinalu kupa, na Poljudu, od Rijeke. Mislim da je i tu vidljiv „napredak“. Što se tiče Europe, prošle godine je Hajduk eliminiran od Paoka u trećem pretkolu doigravanja za Konferencijsku ligu (unatoč tome što je završilo s 3:0 za PAOK, Hajduk je bio blizu i rezultat nije baš najrealniji), a ove godine od Ružomberoka u istoj fazi. PAOK je kasnije ispao u četvrtfinalu od Club Bruggea, osvojio Grčko prvenstvo i ispao u četvrtfinalu Grčkog kupa (od Atene). Ružomberok je, s druge strane, u Europi ispao odmah u idućem kolu od ARMENIJSKE Noah FC, izgubio u finalu Slovačkog kupa i OSIGURAO OPSTANAK U ZADNJEM KOLU. Uzmemo li i tu ove dvije krajnosti, možemo zaključiti da je i u „eliminacijskim“ natjecanjima Hajduk isto tako vidljivo „napredovao“. NEDOVOLJAN.
U upravi se promijenio samo jedan pijun (Jakobušić out, Bilić in), dok su Matana i Akrap ostali unutra. Podsjetimo da se prvi „gaf“ u evolucijskom napretku dogodio kad je predsjednik NO-a zvao Josipa Pavića (politički aktivnog) da preuzme poziciju u Hajduku (očito ne poznavajući statut koji im je osnova za posao), da bi onda nakon nekoliko „odbijenica“ od drugih kandidata doveo Ivana Bilića koji je naravno njegov PRVI kandidat od početka (prema Pavelinovim riječima)… Bilić nije kresao budžet. Unatoč tome što on očito nije kalibar za predsjednika Hajduka, on je imao svojih par pluseva (uz dosta minusa).
Prvi njegov potez je bilo postavljanje Sablića za voditelja škole što je dalo izvrsne rezultate (ovo je vjerojatno potez NO-a, ali Bilić ga je odobrio). U brojkama vam je to treće mjesto pionira (23 ZAOSTATKA ZA PRVOPLASIRANOM LOKOMOTIVOM), drugo mjesto kadeta (13 BODOVA IZA DINAMA) i jedini koji su koliko – toliko osvjetlali obraz kluba su juniori koji su bili u borbi za naslov prvaka s Lokomotivom koja je očito prevelik zalogaj (nakon poraza od Lokomotive i gubljenja titule, nije se više obraćalo pažnju na prvenstvo). Treba napomenuti da su pioniri ispali u osmini finala kupa od Cibalije, kadeti u polufinalu od Slaven Belupa, a jedina svjetla točka su OPET juniori koji su došli do finala i izgubili nakon jedanaesteraca.
Jasno je meni da rezultat nije primaran u akademiji, već razvoj mladih igrača, ali ipak kao „najjača“ akademija koja privlači najviše mlade djece na ovim područjima, mora se pokazati nekakav rezultat. Da ne bi bilo da manipuliram brojkama, treba napomenuti i drugu stranu medalje. Kadetima su oduzeta dva najbolja igrača (jedan trener koji radi u omladinskoj školi kaže da individualna kvaliteta u ovim uzrastima donosi deset bodova minimalno) s kojima bi vjerojatno uzeli titulu, juniori imaju par igrača koji čekaju u „niskom startu“ da uđu u prvu momčad, a pionire se stigne do selekcijom podići na višu razinu. Dobar (3).
Napravljena je velika šteta na račun ugleda kluba i slike koja se šalje u javnost. Prvo fijasko s Nikolom Kalinićem (smjenjivati čovjeka nakon tri mjeseca ne može nitko normalan), pa onda međusobnog dogovaranja Kalinića i Bilića preko medija. Njihovi prvi intervjui, gdje se govori da ne mogu ići u borbu s Dinamom jer je on prejak, priče o tome da se nema novaca i slične gluposti su samo dale povoda da se gazi Hajduka i dalje u medijima. Odnos prema javnosti bio je jednak nuli, a projekt „Hajduk authentic“, gdje je bilo zamišljeno da se demantiraju dezinformacije koje su dobile „zamaha“, je pokazan kao jedan veliki „flop“.
Usudio bih se reći da sam više neistina ja demantirao, nego sami klub. Trebam nadodati i činjenicu da su komentari još uvijek zaključani i to baš u trenutku nakon Perišićevog odlaska. Klub koji živi od navijača, koji na kraju krajeva i je KLUB NAVIJAČA, brani navijačima da izražavaju svoje mišljenje i dopušta da pričaju SAMO ONI koji „lijepo pričaju“. Kako je 1971. uzviknuo Ante Žužul: “Živjela demokracija“… Priča o borbi protiv HNS i sudaca mi isto tako ne drži vodu, jer su se neke stvari počele „događati“ tek kad je borba za titulu došla pri kraju, a onda je već „izija vuk magare“. Sve ima svoj „tajming“, a njega treba znati pogoditi. Nedovoljan.
Jedna od rijetkih pozitivnih stvari je da Hajduk ima predsjednika u Izvršnom odboru Nogometnog saveza Splitsko-Dalmatinske županije. To je prvi put od 2016. godine (taj je bio kratkog vijeka) i nadam se da je ovo korak naprijed u Hajdukovoj borbi za pravedniji nogomet u Hrvatskoj. ODLIČAN
Marketing i financije su u slobodnom padu. Istina je da se ove godine Hajduk pratio u najvećem broju u povijesti kluba. Srušen je rekord u prosječnom broju gledatelja star 50 godina i ovo je bila najposjećenija sezona u 114 godina kluba. Ali… Fan shopovi su, u odnosu na sezonu prije, poluprazni i prazni, kolekcije su u najmanju ruku lošije (osim Collage kolekcije, sve ostale su više-manje promašaj), Adidasova roba (koja se bira iz kataloga) se pokazala kao veliki „flop“ (pogotovo početni outlet). Mislim da i brojke to pokazuju (kad se uzme u obzir da je sve skuplje u odnosu na sezonu prije).
Financijska slika je vjerojatno najkritičniji faktor ovdje. Nitko (osim Sahitija) nije prodan. Za one koji će optužiti Lukšu Jakobušića za ovakvo stanje, mogu samo ponoviti citat kolege Bernarda Jurišića: „U trenutku kad je Jakobušić smijenjen, sami Pukštas i Sigur, igrači s kojima je isti taj Jakobušić potpisao višegodišnje ugovore da ne bi otišli za kikiriki, imali su tržišnu vrijednost veću od duga koji je iza Jakobušića ostao“. Istim tim spomenutim igračima se cijena u međuvremenu i srozala, pa u prodajnom izlogu ostaju Prpić i KADET Durdov.
Nezahvalno je za sve probleme kritizirati Bilića, jer on je prvoj momčadi i treneru, unatoč lošoj financijskog situaciji, omogućio sve uvjete (uključujući i pripreme u Španjolskoj), a pronašao se tu novac i za pokoje pojačanje. Doveo je i Maleša do funkcije predsjednika u ŽNS (već gore spomenuta priča o županijskom nogometnom savezu). Uz sve to mislim da on nema stav, volju i želju da bude onakav kakav Hajdukov predsjednik treba biti. „Veliki gazda“ kojeg neki navijači Hajduka zazivaju je upravo predsjednik Hajduka. On je taj koji „lupa“ šakom od stol i radi ono što ga je volja (u okviru interesa kluba i financijskih mogućnosti).
Mislim da Ivan Bilić nije taj kalibar i da bi njemu više odgovarala pozicija u upravi na mjestu financija. O Vitaliju nemam što reći, jer ništa još nisam vidio. Premalo je jedan prijelazni rok, ali Šego (kojeg je trener tražio), Mlakar (kojeg je Kalinić htio dovesti) i Rusyn su zasad premalo. Ako stvarno dođe nova Uprava i ne budu imali spremnog novog Sportskog direktora i tu mislim na kvalitetu, a ne samo promjenu čovjeka za čovjeka, onda se Vitalija treba ostaviti još BAREM ljetni prijelazni rok jer bi trebao biti spremniji za to, nego opet neko „no name“ rješenje koje sjeda na stolicu kao PR potez.
Rijeka slavi duplu krunu i kvalifikacije za ligu prvaka, Dinamo direktan ulazak u Europsku ligu, sedam kola odmora i nova četiri milijuna na računu, a Hajduk? Hajduk slavi ulazak Maleša u županijski savez. Unatoč tome svemu, opet je Hajduk glavna tema, opet se priča o Garciji u kontekstu Hajduka, o novim pojačanjima Hajduka i slično. Zato je Hajduk najveći, jer bez obzira na njihove uspjehe i naše (ne)uspjehe, opet je Hajduk broj jedan. Opet će se jedva čekati nova sezona i pričati o neostvarenim snovima naslova prvaka, o ulasku u Europu, o svemu…
P. S. Čestitke Marku Livaji na potvrdi da je najbolji. Ne potvrdi nama, nego potvrdi svima, mi već odavno znamo kakav je on. A izgleda da srednji prst u posljednja dva tjedna nije poslao samo Armadi, nego i HNS-u. Onako sramotni crveni karton pokazati i to još čovjeku koji ti donosi popularnost u ovoj ligi, to može samo HNS. A Livaja samo vraća istom mjerom. Čestitam i talentiranom Čulini, što može uživo gledati Livaju, to će mu ionako biti plafon njegove karijere, prije nego nastavi, prije nego nastavi dijeliti (ne)pravdu po nižim ligama (bit će gladan kruha od korporacije, kad ga ne budu trebali) u korist nekog novog Komaka i takvih likova kojima je Hrvatska uvijek na prvom mjestu. I poštenje naravno.
HŽV
