NEC bez pobjede u osam utakmica, a onda je došao na Maksimir i Dinamu ‘otvorio’ oči

„From zero to hero“, to je rečenica kojom bismo mogli danas opisati Marija Kovačevića. Čovjek je preživio nešto u Dinamu što je rijetko tko. Sjetimo se prošle godine Istre 1961 i poraza Dinama 3:0 u Puli. Ista situacija bila je i nakon ne baš tako davnog poraza od Hajduka na Poljudu.

Igra nikakva, pouzdanje u ponoru, kritike u svakom naslovu i tekstu. Ako se sjetimo, i tada igra, i nakon što je krenuo pobjednički niz, nije bila bajna, ali kako je raslo pouzdanje, tako je i igra. Poanta je ista i u ovom primjeru. Ne mora odmah igra biti bolja, ali bitno je nastaviti pobjednički niz jer je to ono što će donijeti mir, povjerenje pa i na kraju bolju igru.

Naravno, ne bih želio da Dinamo ovako igra u nastavku sezone niti da igra na euforiju, jer da vidimo kako to izgleda, ne trebamo ići daleko niti izvan Hrvatske. Tako Hajduk igra već dugi niz godina i vidimo kakvi su rezultati.

Ritam je potreban za mir koji će ponuditi šansu za bolju igru i, nadam se, ozbiljniji pristup klubu sa strane uprave.

Dinamov protivnik nije bezopasan, ali…

NEC Nijmegen u Zagreb na večerašnju utakmicu dolazi u lošoj formi, bez pobjede u posljednjih osam utakmica i bez šestorice igrača, među kojima je i Dušan Tadić.

Nizozemci su u posljednjih 20 utakmica upisali samo četiri pobjede. Klub je ove sezone napustilo 20 igrača iz prošlosezonskog kadra, među njima trojica glavnih i ujedno najvrjednijih igrača sredine terena, a stiglo je 24 nova, pa je riječ o praktički novoj momčadi. U Zagrebu neće moći računati na šestoricu igrača, među kojima je Tadić, njihov najbolji asistent.

Dinamo i NEC dosad su se susreli samo jednom, u Kupu UEFA u sezoni 2008./09., kada je Dinamo na Maksimiru pobijedio 3:2.

Plan igre postojao, igra solidna, rezultat i ne baš

Prvih 10 minuta u znaku Dinama. Možda i najjači dojam nije igra, nego mirnoća s kojom Dinamo igra. Kao da je onaj teret, ona planina pala s leđa igrača u modrom dresu.

Nije NEC pronalazio način za izlazak, ne bih to previše niti pripisao Dinamovom pritisku, već bezidejnosti gostiju. U sličnoj situaciji nalazio se Dinamo u utakmici protiv Anderlechta u kojoj se izlazak iz svoje zadnje trećine gradio na dugim loptama. Sada se ploča okrenula.

Možda i prvi put da se Dinamo u Europi postavio kao favorit na svom terenu.

Iako je Dinamo dominirao, nije pronalazio onaj završni dodir koji bi pretočio šansu u pogodak.

Najveću šansu imao je Stojković, koji je prebacio vratara, ali s linije je to očistio Fonville. Samo dvije minute kasnije gosti su imali prvi udarac prema golu Dinama i odmah je Lebreton pogodio gredu.

Nakon toga gosti su preuzeli konce igre i samo tri minute bilo im je dovoljno da preuzmu vodstvo. Perez Vinlof stajao je izrazito visoko, jedna lopta s protivničke polovice bila je dovoljna da prođe kroz dvije linije Dinama. Lebreton je prošao po krilu, centrirao na drugu stranu, a loptu u mrežu pospremio Bischoff.

Apsolutno nezasluženo NEC je poveo i ponovno stavio ekipu Marija Kovačevića na ozbiljan test.

Dinamo nije potonuo kako je to uobičajeno ove sezone nakon primljenog pogotka, već je nastavio igrati i to je već nakon samo 8 minuta došlo na naplatu.

Vinlof je na bok dobio loptu, centrirao, a Beljo debelo nadskočio svog braniča i pospremio za izjednačenje.

Da su Nizozemci bili zreli za primiti još pokoji do poluvremena, znali su to i Modri. Krenuli su Plavi po pogodak. Gol Ivanušeca poništen je, ali zato u 38. minuti Beljo zabija još jedan i Dinamo vodi.

Klupe su već pripremale taktiku za drugo poluvrijeme, a onda kao grom iz vedra neba stiže centaršut koji je izgledao bezopasno, McKenna promašuje loptu glavom i NEC zabija svoju šansu za 2:2 i tim rezultatom otišlo se na poluvrijeme.

Nizozemci izdominirali i pokazali kako se koriste prilike

Drugo poluvrijeme bolje su otvorili gosti iz Nizozemske.

Dinamo je spustio gas u izgradnji igre i pri posjedu. U prvom poluvremenu se Mišić spuštao na trećeg stopera i pomagao u iznošenju lopte, u nastavku je to činio Stojković, koji bi povukao igrača sa sobom, duga lopta išla je na Belju i preko Belje na krilo za višak.

Upravo tako Dinamo je i primio pogodak, kada je na mjestu Belje bio Ivanušec, koji je izgubio zračni duel, Nejašmić napravio višak, a Linsenn s ruba šesnaesterca zabio. Nakon toga su gosti zagospodarili terenom u potpunosti.

Nakon šoka Dinamo je došao k sebi. Kovačević je napravio tri zamjene, ali Beljo je stao, odnosno NEC ga je duplirao u samoj izgradnji igre, a to znači da se Dinamo ugasio. Rodrigez je u nastavku radio najveće probleme, ali nikog nije bilo na povratnoj da tu loptu pospremi u gol.

Kovačević se oko 75. minute prebacio u 3-5-2 s Vinlofom i Valinčićem na wingbacku, a Goda, Domingez i McKenna činili su stoperski trio.

Bilo je sve i ništa tom formacijom, a vrlo brzo, već u 80. minuti, pokazalo se da je ništa. Nizozemci su ponovno jednom loptom sa svoje polovice došli u zadnju trećinu Dinama, odbijenu loptu iz duela u šesnaestercu primio je Cherky, još pogledao gol i plasirao loptu u lijeve rašlje nemoćnog Kotarskog.

Do kraja pokušavao je Dinamo, ali bilo je to sve jalovo. NEC, kada god je prešao centar, bio je opasan i svaki put je došao u Dinamov šesnaesterac ili do udarca.

Štafeta s kojom ne želiš trčati

Ostaje nejasno zašto se Kovačević odlučio ostaviti najboljeg stopera u ovom trenutku Dinama, Radeljića, na klupi, koji bi svojim dugim loptama, ako je već to bio plan igre, uvelike pomogao u izgradnji igre.

Sve što je Dinamo gradio ova dva tjedna ponovno je na nuli. Kovačević je ponovno na jednom porazu od otkaza, a primiti četiri gola od NEC dokaz je “kvalitete” i širine Dinamove obrane.

NEC je svoj crni niz prekinuo, tu vruću štafetu predao Dinamu u ruke, Dinamo se nje mora riješiti što prije.