Nakon još jedne duge i na kraju tužne sezone za Hajduk i nas Hajdukovce, opraštamo se od trenera i kapetana. Unatoč svemu, u sjećanju će nam uglavnom ostati pozitivni trenutci. U životu se treba voditi stihovima Gabi Novak „pamtim samo sretne dane“. Od Hajdukovog dresa se oprašta i Trajkovski, a zadnjih dana se pojavila vijest da su započeti pregovori oko novog ugovora s Elezom.
Gattuso je došao u Hajduk u lipnju prošle godine, nakon što je ekipa Hajduka odradila jedan od najvećih raspada u povijesti nogometa. Tadašnji sportski direktor Kalinić ga je doveo s idejom da se zaustavi anarhija koja se stvorila u svlačionici i da se uvode red. Generalno to je i uspio, svaki igrač je imao svoju ulogu i pratili su ga do samoga kraja.
Nažalost malo je falilo do titule. Mister je u Hajduku imao 1,72 boda po utakmici (20 pobjeda, 14 remija, 9 poraza). Mistera ćemo svi pamtiti po njegovoj iskrenosti i po tome što je u klub uveo novi termin koji se zove ODGOVORNOST. Nakon svake individualne pogreške, nakon svakog kiksa, nakon svakog poraza, Mister bi uredno izašao na konferenciju i preuzeo odgovornost. To je ono što je falilo u ovom klubu u jako velikoj mjeri, jer svi miču odgovornost sa sebe. Nije tražio alibije, došao je pod jednim uvjetima koji na kraju nisu ostvareni.
Vjerujem da su mu obećana neka pojačanja i neki igrači koji su na top razini za ono što on želi igrati, ali nažalost morao se zadovoljiti s „low budget“ rješenjima. Ne treba ni zaboraviti da sportski direktor koji je njega doveo je dobio „nogu“ nakon par mjeseci. Mister je i „uveo“ hijerarhiju u klub rekavši nakon Dinama: „ja sam trener, predsjednik je predsjednik, neka svako radi svoj posao za dobrobit kluba“. Vjerujem da je bilo puno prljavog rublja iz kluba koje je Mister mogao koristiti kao alibije, ali je odlučio to prožvakati i živjeti s time. Rijetko je spominjao sudce, iako su u puno navrata kasapili Hajduk, nije puno pričao ni oranicama na kojima se igrao HNL.
Zamjeram mu dvije stvari. Činjenica da je bio toliko tvrdoglav oko nekih stvari mi je nevjerojatna. Ja znam da on na treningu ima bolji uvid na sve nego mi ostali. Silovanje Hrgovića na desnom beku dok su Moufi i Sigur u kadru, tvrdoglavost oko pravila s reprezentacijama. Rijetko tko, tko je bio s reprezentacijom je startao odmah u idućoj utakmici. Diallo na lijevom beku pored Melnjaka, pa i Hrgovića mi još uvijek nije jasno i unatoč solidnoj polusezoni od njegove strane, mislim da je Melnjak TV u boji.
Nadalje unatoč tome što je razvio dosta mladih igrača, praktički je zaustavio razvoj Sigura (koji je bio desno krilo, desni bek, desni wingback, desetka i desno krilo) i u potpunosti stopirao razvoj Pukštasa kojem je cijena strmoglavo pala. Nevjerojatna činjenica je da je Pukštas toliko malo igrao ove sezone da mu je PRVI gol ove sezone bio protiv Šibenika u ZADNJEM kolu. Moralo ga se puno više koristiti. Također nelogičnost u pripremama utakmica je isto jedan veliki minus. Trebalo mu je praktički 35 kola da shvati da na isti način ne može pripremati utakmicu s Lokomotivom i s Dinamom.
Stvar koju mu najviše zamjeram je promjena mentaliteta. U početku je govorio da je ovo rat da, a poslije je to postao ples koji treba otplesati. Odnos prema svom kadru koji „nije dovoljno dobar“ je sigurno uveliko utjecao na momčad. Kadar možda nije bolji od Dinamovog ili Rijekinog, ali nemoguće je za reći da Istra, Gorica i takve ekipe imaju bolji kadar ili da Hajduk nema dovoljno dobar kadar da ih pobijedi. To su stvarno nebuloze. Jednostavno odustao je sam od sebe.
Primjer je recimo ideja da Kalik bude desetka, gdje se igra borbeni nogomet, trči se radi, bla bla bla. Odjednom Kalika nema ni na mapi. Kao grom iz vedra neba. Jednostavno je prestao bit on. Sve u svemu, hvala mu što je klub doveo najbliže do prvenstva od 2005. i što (bez obzira na niski broj bodova) je pokazao „mojoj generaciji“ kako je to izgledalo prije, dok je Hajduk bio jak i kako uopće izgleda borba do zadnjeg kola. Grazie Mister.
Od Hajduka se i oprašta naš kapetan, pomalo zaboravljeni, Lovre Kalinić. Lovre je došao u klub 2000. godine, dakle od svoje desete godine. Prošao je sve mlađe uzraste u klubu. Lovre je bio strpljiv i nakon tri posudbe (Junak, Novalja i Karlovac) dočekao je svoje mjesto pod Suncem. Nakon tih posudbi još je dvije sezone sjedio i čekao svoju priliku da postane jedinica Hajduka. Debitirao je 23. travnja 2011. u pobijedi protiv Slaven Belupa 2:1 pod paskom Ante Miše.
Za Hajduk je odigrao 213 utakmica, što ga stavlja na 38. mjesto po broju nastupa za Splitske „Bile“. Primio je 218 golova (što i nije toliko puno kad se prisjetite tko je sve igrao za Hajduk). Čistu mrežu je Lovre sačuvao 84 puta. U Hajduku je ostvario 107 pobjeda, 53 remija i 53 poraza, a osvojio je i tri kupa (zadnja tri trofeja su osvojena upravo s njim). Treba napomenuti da Lovre drži klupski rekord s najviše minuta bez primljenog pogotka-775. minuta. Lovre je iz Hajduka otišao početkom 2017. godine u belgijski Gent za 3.75 m €. Najveću vrijednost je dosegao u Aston Villi kad je vrijedio 7 m € po Transfermarktu.
Ostaje možda mali žal za time što Lovre nije napravio neku veću karijeru i da se duže nije zadržao u nekom jačem klubu od Hajduka, možda mu je više odgovarala Italija, ali lako je sad pametovati. Nažalost zbog lutanja Aston Ville u sportskoj politici, mijenjanja trenera, ali i nagomilavanja golmana u tom periodu, Lovre je u potpunosti ispao iz svih kombinacija u klubu iz Birminghama.
Na poziv tadašnjeg predsjednika Lukše Jakobušića, Lovre Kalinić je prihvatio poziv za povratak u Hajduk, prvo kao posudbu, a kasnije kao transfer (Lovre je raskinuo ugovor na svoju štetu). Lovre je bio prvi koji se vratio u redizajniranju Hajduka od strane Lukše i da se Lovre nije vratio u klub kad ga je trebao, vjerojatno nikad ne bi došao Livaja, a onda i kasnije zvijezde koje su dolazile.
Lovre je bio prvi kotačić u vraćanju Hajduka tamo gdje pripada. Vjerujem da mu je žao, kao i svima nama, što nije postao prvi kapetan od 2005. koji će podići prvenstvo, ali tako je kako je… Velika tuga je način na koji su se navijači odnosili prema njemu u posljednjih godinu dana, gdje se puno toga očito zaboravilo, pa se s Lovrom briše pod. Njegov posljednji nastup za Hajduk je bio 3. studenoga 2024. godine, gdje su Bili poraženi od Varaždina 1:0. Utakmica je to u kojoj možemo reći da je Šego sam sebi uzeo titulu.
Lovre Kalinić će za mene zauvijek ostati simbol ljubavi prema klubu, pamtit ću ga po svemu dobrome što je napravio za klub. Najviše ću pamtiti utakmicu protiv Dnipra kad mu je cijeli Poljud skandirao Lovre, Lovre. Kapetane, hvala na svemu i sretno dalje. Nadam se da će se Lovre vratiti jednom u nekoj funkciji u klubu, jer takav čovjek (nakon prikupljenog iskustva) nam itekako treba. Kapetane, HVALA.
Od kluba su se oprostili i Aleksandar Trajkovski i Niko Đolonga. Trajkovski je za Hajduk potpisao u rujnu 2023. godine. Za Bijele je odigrao 38 utakmica, te upisao 10 golova i tri asistencije, što je više nego solidna statistika uzevši u obzir da je gotovo cijelo vrijeme korišten kao joker s klupe. Trajkovskom zahvaljujem za sve što je dao za Hajduk i želim mu puno sreće u nastavku karijere.
Niko Đolonga je Hajdukovo „dite“ koje je prošlo cijelu Hajdukovu akademiju. Za Bijele je odigrao jednu utakmicu kada je ušao u kupu protiv NK Bilogore ’91. Niko je najveći doprinos ostavio kao član generacije juniora koja je igrala finale UEFA Youth lige, što je jedan od najvećih uspjeha Hrvatskog nogometa. Niko, hvala na svemu što si dao za Bijele i sretno u nastavku karijere.
S obzirom na to da smo u tonu oproštaja, ovo je bio moj posljednji tekst za portal. Htio bi zahvaliti ljudima iz Dijaloga, na prilici da pišem i zahvaliti svim čitateljima, što su izdvajali vrijeme i čitali ove „kratke“ kolumne koje sam ja pisao. Hvala svima od srca i nastavite čitati Dijalog.hr.
HŽV
