Nino Raspudić u četvrtak je u Saboru još jednom pokazao da zna spojiti duhovitost i ozbiljnu analizu. Krenuvši od španjolske izreke kojom se ismijava onoga tko se previše sam hvali, upozorio je na sve oštriji sukob bogatih zemalja neto uplatitelja i takozvanih prijatelja kohezije oko europskog proračuna te na deficit od tri posto koji Hrvatsku drži na samom rubu procedure prekomjernog deficita, u kojoj bi o rastu plaća i mirovina odlučivao netko iz Europe. Govor Nine Raspudića donosimo u nastavku.
Ima jedna španjolska izreka: kad netko jako puno sam sebe hvali, onda oni kažu: „¿No tienes abuela?”, zar nemaš baku? Već sam to jednom davno spominjao u Saboru. Zar nemaš baku da te baka hvali? Jer, naravno, nitko nikoga ne hvali kao baka svoje unuče. Danas je abuela Ante Sanader, pa da malo sluša kako ga se hvali, ako mu se ne da slušati mene kako ga kudim.
Dakle, događaju se očito nekakvi lomovi u američkoj politici prema ratu u Ukrajini i ruskoj agresiji i postavlja se pitanje gdje je tu sada Europska unija. Pita li itko išta Europsku uniju u svemu tome?
Isto tako, kao što smo mogli vidjeti u izvješćima predstavnika Vlade sa sastanaka Europskog vijeća, silno je eskalirao ovaj politički sukob između zemalja koje su neto uplatitelji u europski proračun, zemalja poput Njemačke, Austrije, Švedske, Danske, Nizozemske, dakle bogatih zemalja, i ovih koje sebi tepaju da su prijatelji kohezije. Prijatelji kohezije, ili, što bi narod rekao, grebatori, da ne kažem paraziti, željeli bi što veći europski proračun i što manje kontrole, a ovi neto uplatitelji sada su silno povukli ručnu i hoće što manji proračun. Postignut je, izgleda, nekakav dogovor da se ovo smanji za 8 %, ali tendencija je jasna.
Bit će ubuduće sve manje europskog novca jer će neto uplatitelji biti sve manje voljni davati novac prijateljima kohezije, među koje spadamo i sami. E sad, to se u sljedećim godinama itekako može reflektirati na naš proračun i na ono što nas posebno zanima, a to je stanje deficita. Mi smo lani imali točno 3 % deficita, što je vrlo zabrinjavajući podatak, uzevši u obzir da je Hrvatska imala godine i godine visokog rasta.
Istovremeno smo imali jednu od najviših inflacija u EU-u, što znači da se proračun silno punio, ali su s druge strane vladajući uspjeli nabiti tolike rashode da smo se doveli do deficita od 3 %, do samog ruba. Što će značiti ako se taj rub prijeđe? A uz ovo što se događa u EU-u, a to je ta sve veća nevoljkost neto uplatitelja da plaćaju za prijatelje kohezije, čitaj za njihove, primjerice, infrastrukturne projekte i druge stvari, procedura prekomjernog deficita značila bi da će nam netko iz Europe određivati, primjerice, hoće li rasti plaće i mirovine ili će biti zamrznute, hoće li se morati odustati od nekih projekata ili će se morati dodatno dizati porezi. Što, priznajete, nije nimalo ugodno.
