U turbulentnim vremenima u kojima živimo, kad se događaji na svjetskoj pozornici izmjenjuju velikom brzinom, a nesigurnost se sve više uvlači u život svakog pojedinca, prirodno je da čovjek teži povezivanju. Osjećaj zajedništva donosi mir, osobito ako se to zajedništvo ostvaruje u Kristu i s ljudima koji dijele isti svjetonazor i vrijednosti.
Upravo je takvo zajedništvo temelj okupljanja relativno nove organizacije Hrvata koji žive u inozemstvu, a zove se Inicijativa – Hrvati izvan Domovine. Kad kažemo „relativno nove“, prvenstveno mislimo na formalni status ove zajednice jer ona na neformalnoj razini postoji već nekoliko godina.
Počeci: jedan poticaj i prvo hodočašće
Sve je započelo 2023. godine kad je Širokobriježanin s adresom u Ulmu, Ivan Martić, u jednom gotovo mističnom iskustvu osjetio poticaj da pokrene hodočašće Hrvata izvan Domovine u Međugorje. U ostvarivanju te ideje pridružila mu se Anđelka Svetec Knezović iz Münchena, a uskoro i značajan broj naših ljudi iz raznih europskih gradova u kojima žive.
Entuzijazam potaknut Duhom Svetim vodio je pokretače ove inicijative i rezultati su vrlo brzo postali vidljivi. Gostovanje na Laudato TV-u, objave na društvenim mrežama i usmena predaja pripomogli su da se informacija brzo proširi. Prvo hodočašće u Međugorje, to duhovno središte našeg vremena, u potpunosti je uspjelo.
Duhovni rast i formalizacija inicijative
Stotine naših iseljenika našle su se u autobusima koji su ih za blagdan svetog Josipa Radnika dovezli u Međugorje, mjesto uz granicu dviju država u kojima su Hrvati domicilan narod. Nakon tog prvog zajedničkog hodočašća, ispunjeni osjećajem Božje blizine, umorni od puta, ali napunjenih duhovnih „baterija“, naši su ljudi u svoje domove donijeli Majčinu milinu kojom ih je Gospa darivala u Međugorju.
Iduće godine inicijatori ovog događaja zadržali su blagdan svetog Josipa Radnika kao termin putovanja grupe koja je na tom drugom izdanju hodočašća postala mnogo više od hodočasničke grupe. Osjetili su snažnu povezanost i poriv da nastave surađivati i na drugim projektima. Odlučili su proširiti svoje područje djelovanja te su uskoro zaredale promocije knjiga, duhovni susreti i molitveni susreti po europskim gradovima.
Kako se približavao blagdan svetog Josipa Radnika i termin za novo putovanje u Međugorje, tako su i aktivnosti postajale sve intenzivnije. Uvedeni su redoviti online sastanci. Konačno, pokrenut je i postupak za formalizaciju organizacije i Inicijativa – Hrvati izvan Domovine imala je svoju osnivačku skupštinu na kojoj su izabrana tijela udruge, usvojen statut i donesen plan djelovanja.
Treće hodočašće i ciljevi Inicijative
U takvim okolnostima krenulo se na treće zajedničko hodočašće. Osobno sam imao tu sreću i, rekao bih, privilegiju, da kao i prošle godine budem gost Inicijative.
Desetak autobusa iz Njemačke, Švicarske i Austrije, kombiji i automobili iz Švedske i Bosne i Hercegovine te petstotinjak hodočasnika zaputilo se ove godine prema Hercegovini. Većina, pa tako i autobus iz Stuttgarta u kojem sam putovao i ja, krenula je na put u srijedu 29. travnja u večernjim satima. Molitva i veseli razgovori ispunili su autobuse dobrom atmosferom. Putnici više nisu samo znanci, iskrena prijateljstva razvila su se između ljudi koji djeluju na zajedničkom cilju.
Ciljevi su višestruki. U prvom redu, Hrvati u inozemstvu žele sačuvati svoju tradiciju, jezik i vjeru. Ali jednako tako žele i pomoći svim našim iseljenicima koji se odluče na povratak u Domovinu. Sve veći broj naših ljudi osjeća taj poziv. Povezivanje iseljene i domovinske Hrvatske nužno je za ostvarivanje oba cilja, ali članovi ove inicijative prihvaćaju i ulogu promicatelja kršćanskih vrednota i katoličke vjere i među svojim domaćinima, pripadnicima naroda koji su ih primili i u čijim su domovinama ostvarili svoje karijere, poslovne i životne planove.
Udbina – Hrvatski mučenici kao prva postaja
Prva zajednička postaja ovogodišnjeg hodočašća bila je, već tradicionalno, crkva hrvatskih mučenika na Udbini. Velečasni Josip Šimatović još je jednom svojom toplinom i neposrednošću razgalio srca pristiglih hodočasnika, a ovi su još jednom iskazali svoju velikodušnost i angažirali se u prikupljanju sredstava za dovršetak Krbavskog križa, monumentalnog reljefa koji će ukrasiti pročelje crkve kao trajni simbol vjernosti i zajedništva.
Križevac i duhovni program u Međugorju
Na sam blagdan svetog Josipa Radnika, u petak 1. svibnja, u ranim jutarnjim satima bio je upriličen uspon na Križevac. Križni put predvodio je velečasni Mihovil Filipović, što je bila savršena priprema za program koji je uslijedio.
Središnji dio programa odvijao se potom u dvorani Majke Krispine, a susret je otvorio fra Jozo Grbeša, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Osobito snažno odjeknulo je svjedočanstvo koje je podijelio Ranko: nakon dugotrajne borbe s ovisnošću o drogama i vremena provedenog u zajednici Cenacolo, pronašao je novi životni smjer te danas živi život ispunjen vjerom i zahvalnošću za milosti koje je od Boga primio.
U petak, kao i dan kasnije, duhovni program vodio je Danijel Čović. Uz molitvu i slavljenje, Danijel je podučavao hodočasnike o životu s Duhom Svetim koji mijenja naše navike i postiže da nas ljudi gledaju „čudno“. Govorio je Čović o vlastitom iskustvu odlaska u pustinju potaknutog Duhom Svetim, a prisjetio se i početnih milosti kad se odjednom svi ljudi doimlju dobrima, lijepima, kad sve ljude volimo, kad nam je molitva ugoda i kad „poludimo“ za Krista. Podijelio je i svoje spoznaje o karizmatskoj molitvi i djelovanju Duha kroz takvo prakticiranje vjere.
Velečasni Mihovil Filipović govorio je o stvarnoj poniznosti i duhovnosti sv. Ljudevita Montfortskog, o „robovima ljubavi“ i lancima koje nose oci monfortanci na mjestima koja su skrivena pogledima, kao znak stvarne vezanosti uz Krista, a ne kao ukras da ga drugi vide. Podučio nas je pater Mihovil i o kreposti ljubavi koju je potrebno vježbati svaki dan te o Blaženoj Djevici Mariji koja nam u tome pomaže. Velečasni Mihovil predvodio je i posvetu Isusu po Mariji, a hodočasnicima su podijeljeni škapulari Gospe Karmelske i narukvice kao znak predanja i duhovne pripadnosti.
Svjedočanstvo o borbi za život
Darko Anđelić iz Inicijative 40 dana za život u dojmljivom svjedočanstvu opisao je kako je mala skupina Mostaraca pokrenula molitvu u hercegovačkoj prijestolnici i rezultate koje je polučila. Spašeni životi nerođenih bili su snažan poticaj okupljenim hodočasnicima da se i oni aktivnije uključe u taj presudni duhovni boj za život. Nakon svjedočanstva, s Darkom smo upriličili intervju koji se može pogledati na poveznici ovdje.
Podbrdo – mjesto snažne Božje prisutnosti
Prije subotnjeg programa, u samu zoru, hodočasnici su bili na Podbrdu, mjestu ukazanja Blažene Djevice Marije, gdje je krunicu predvodila sestra Biserka Jagunić. To mjesto snažne Božje prisutnosti još je jednom bilo poprištem snažnih duhovnih iskustava.
Na kavi uoči povratka, u prilog tome, jedan od hodočasnika iz Švicarske podijelio je sa mnom svoje iskustvo s Podbrda. U jednom je trenutku prvi put u svom životu doživio snažno pomazanje Duha Svetoga, nadnaravni osjećaj prisutnosti onostranog. Vjeru je oduvijek doživljavao, uz puno poštovanje, kao odraz hrvatske tradicije. Sada je doživio susret koji je njegov život nepovratno promijenio.
Ivanino iskustvo: od sna do obraćenja
Ivana iz Münchena također je podijelila svoje iskustvo koje nam neupitno pokazuje koliko je cijeli ovaj projekt uistinu Božje djelo. Ivana je uoči hodočašća imala san koji je kroz razgovor s članovima Inicijative protumačila kao poziv na hodočašće na koje prvotno nije planirala ići. Odazvala se pozivu i s mužem se zaputila na jedan „obiteljski izlet“, kako je put u Međugorje prvotno doživljavala.
Čim je autobus s hodočasnicima stigao u Međugorje, Ivana je osjetila neobjašnjiv mir, kao da je došla u svoj pravi dom. Tijekom zaziva Duha Svetoga na duhovnoj obnovi koju je vodio Danijel Čović doživjela je snažno duhovno iskustvo koje je bilo popraćeno darom suza. Ivana je mislila da će isplakati „more suza“, kako sama govori. Tek na brdu ukazanja doživjela je milosti koje ne uspijeva riječima opisati.
Kao potvrdu iskustava koja je proživjela, po molitvi njezina supruga neobjašnjivo je nestala bol u koljenu koja ju je mučila neposredno prije tog događaja. Činjenica da je nakon te molitve uspjela čak i potrčati, uz pomazanja koja je, prema njegovu svjedočanstvu, i njezin muž doživio u Međugorju, snažno ih je usmjerila na put vjere.
Slavica, Marija, Katica – milosti u svakodnevici
Slavici iz Landshuta ovo je bilo drugo hodočašće s Inicijativom Hrvati izvan Domovine. U svakom kamenčiću Podbrda i Križevca Slavica je osjećala Gospinu prisutnost. Poticaji Duha Svetoga prožimali su je tijekom cijelog boravka u Međugorju. Nakane za koje je molila za svoje bližnje ekspresno su uslišane i radosne vijesti dočekale su je po povratku u svoj grad.
Snažno svjedočanstvo dala je i Marija Budimir iz Tomislavgrada koja od 2008. živi i radi u Münchenu. Marija je bolovala od stalnih upala mokraćnih puteva. Tijekom molitve doživjela je snažno duhovno iskustvo, a po povratku u Njemačku bolovi su jednostavno nestali.
Osim od bolova, Gospodin ju je oslobodio i od cigareta. Kao strastvenoj pušačici koja je trošila dvije kutije cigareta dnevno bilo joj je nepojmljivo da prestane pušiti. Nakon odricanja od duha ovisnosti o cigaretama, želja je jednostavno nestala.
Katica Sluga živi i radi u Njemačkoj i udana je za Nijemca. Dobila je neobičan poriv da se priključi hodočašću u Međugorje i njemu se odazvala. Nakon povratka u Njemačku ne prestaju milosti o kojima svjedoči gdje god se zatekne. Njezina je okolina primijetila tu očiglednu promjenu na njoj. Radost života u zajedništvu s Duhom Svetim zarazna je i Katica svesrdno zahvaljuje Gospodinu na iskazanim milostima.
Odluka za povratak u Domovinu
Osobito je zanimljivo svjedočanstvo gospođe Željke Andrić iz Tomislavgrada koja živi u Münchenu. Željka priznaje da je tuđina nikada nije previše oduševljavala, ali obiteljske prilike usmjerile su nju, supruga i njihova dva sina u Njemačku. Tu je postala baka i ima troje unučadi.
Nakon njezinih molitava i podrške koje dobiva i kroz djelovanje Inicijative i drugih duhovnih nagovora, njezin je suprug donio odluku da se vraćaju u svoju Domovinu gdje će pokrenuti pekarski posao. I ne vraćaju se samo njih dvoje, već sve tri generacije njihove obitelji.
Ovakvih priča ima mnoštvo. U danima, tjednima i mjesecima koji su pred nama slijegat će se dojmovi, preispitivati saznanja i duhovne spoznaje kojima Gospodin dariva one koji ga traže.
Knjiga „Isus lider“ i poziv na društveni angažman
Neposredno pred povratak, hodočasnici koji su to željeli mogli su prisustvovati promociji nove knjige dr. sc. Vladimira Grebenara „Isus lider – Kako spriječiti demonske utjecaje“. U jednom sugestivnom predavanju naši iseljenici dobili su još jedan snažan poticaj za aktivno uključivanje u društvene procese prožete duhovnim stvarnostima i još jedan poziv da ozbiljno promisle o povratku u svoju Domovinu.
„Ovako govori Gospodin Bog: Evo, ja ću uzeti sinove Izraelove iz naroda u koje su otišli, i sabrat ću ih sa svih strana i dovesti ih u njihovu zemlju. Učinit ću ih jednim narodom u zemlji, na gorama Izraelovim.“ (Ez 37,21–22)
Stuttgart: Hrvati u Njemačkoj na isturenom položaju obrane Crkve
Povratak ili ostanak: S hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj na prezentacijama knjige Isus lider
