Došli su se rugati djeci, a otišli natopljeni suzama i suhe odjeće

HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA KOJI JE OZDRAVLJAO BOLESNE I USKRISIVAO MRTVE! MIR VAM I DOBRO!

Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je – dan posvećen svetomu Anti. Mnogo ih je koji štuju toga omiljenoga svetca, pa neka obave svoje zavjete ili obveze. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, ovdje vjetrovito, prohladno, ali svejedno – hodočasnika u sve većem broju, pa i običnim danima.

Ovo sve više prerasta zbilja u svetište, a ne samo mjesto molitve, jer čovjek – makar bio i suvremen te okružen s toliko pomagala koja mu pomažu živjeti – ostaje sam sebi upitnik. Upravo kao što veli i sveti Augustin: Sam sam sebi postao upitnikom… Izmolimo svoje uobičajene molitve, stavimo u Gospodinove ruke sve one koji su nam se preporučili u molitve.

Molimo napose za Svetoga Oca koji je u nedjelju pred javnošću izrekao nešto krajnje osobno – kako se mora prema savjetu liječnika podvrgnuti operaciji pluća zbog nekakva izolirana čvora koji može biti opasan.

Ponekad se čak i oni kojima je povjerena najveća odgovornost Crkve podsjećaju na jednostavnu istinu: pred Bogom smo svi ljudi i ovisni o Njegovom milosrđu i ljubavi. Papa je nakon Angelusa na Trgu svetog Petra podijelio duboko osobne vijesti s vjernicima. U 71. godini Sveti Otac se priprema za ulazak u rimsku bolnicu Gemelli na operaciju uklanjanja čvora u plućima, otkrivenog tijekom nedavnih liječničkih pregleda.

Govoreći s karakterističnom smirenošću i jednostavnošću Papa je rekao da je čvor otkriven rano i jasno lokaliziran. Liječnici su mu preporučili operaciju, a on je prihvatio njihov savjet. Očekuje se da će se operacija održati početkom ovog tjedna, nakon čega slijedi oko sedam dana u bolnici. Bio je to nevjerojatno ljudski trenutak.

Možda će Papa već danas biti smješten u kliniku. Papa na trenutak nije bio samo rimski biskup ili nasljednik svetog Petra. Bio je ljudsko biće koje se suočavalo s operacijom, polažući svoje povjerenje u umijeće svojih liječnika i tražeći od svoje braće i sestara da ga se sjećaju u svojim molitvama.

Ljudska i duhovna strana Papine bolesti

Svaki dan, u bolnicama i savjetodavnim sobama diljem svijeta, bezbroj ljudi čuje riječi slične onima koje je izgovorio papa Lav XIV. Skeniranje je otkrilo nešto neočekivano. Potrebni su daljnji pregledi. Preporučuje se operacija. Možda postoje ohrabrujući znakovi, ali neizvjesnost neizbježno prati takve vijesti.

Oni koji su pratili nekoga koga vole kroz bolest, ili koji su nestrpljivo čekali na medicinske rezultate, prepoznat će ovo iskustvo. Znamo poteškoće i strahove povratka kući s neočekivanim vijestima, tražeći prave riječi kako bismo uvjerili one koje volimo dok se tiho suočavamo sa svojim tjeskobama. Znamo kako se odjednom obične brige svakodnevnog života mogu činiti nevažnima.

I znamo da nas vjera, koliko god bila jaka, ne čini imunima na prirodne strahove da smo u biti samo ljudi. Sveti Otac posljednjih je mjeseci održavao zahtjevan raspored, ispunjavajući svoje odgovornosti predanošću i pastoralnom skrbi. Njegov dnevnik nastavio je uključivati privatne audijencije, liturgijske proslave i važna crkvena okupljanja, uključujući događaje povodom desete godišnjice Amoris Laetitia, apostolske pobudnice pape Franje o ljubavi u obitelji.

Ipak, bolest se ne savjetuje s našim dnevnicima i rasporedom. Ne čeka dok se naše odgovornosti ne ispune ili dok ne pronađemo prikladan trenutak za odmor. Ovdje postoji duhovna lekcija. Zamišljamo da uvijek moramo ostati snažni, dostupni i sposobni nositi teret koji nam je povjeren. Ali Evanđelje nikada ne traži od nas da se pretvaramo da smo neranjivi.

U Isusu Kristu Bog je u potpunosti ušao u ljudsko stanje. Doživio je iscrpljenost, tugu, fizičku patnju i tjeskobu približavanja smrti. U Getsemanskom vrtu nije skrivao svoju nevolju, agoniju, nego se potpuno povjerio Ocu. Kršćanska vjera ne poriče patnju ili strah. Uvjerava nas da Bog ostaje prisutan i u patnji i trpljenju.

Tu je i nešto vrijedno divljenja u načinu na koji je papa Lav XIV. odlučio prenijeti svoje zdravstveno stanje. Umjesto da dopusti da glasine i nagađanja kruže, izravno je razgovarao s vjernicima, nudeći jasan i odmjeren prikaz onoga što je poznato uz očuvanje privatnosti na koju svaka osoba, uključujući rimskog prvosvećenika, ima pravo.

Otvorenost i poziv na molitvu za Papu

Ova otvorenost zaslužuje poštovanje. U cijelom svijetu, katolici redovito povjeravaju svoje strahove, bolesti i obiteljske poteškoće molitvama svojih svećenika i biskupa. Ipak, oni koji služe u Kristovo ime također trebaju ohrabrenje, razumijevanje i suosjećanje. Nijedan svećenik, biskup ili papa nije izvan ljudskog stanja. Objava Svetog Oca također nas podsjeća da vjera i medicinska znanost nisu suprotstavljene sile.

Dok se Sveti Otac priprema za operaciju, zabrinutost će se prirodno uzdići kroz sveopću Crkvu. Nadamo se i molimo da će postupak biti uspješan, da će njegov oporavak biti miran i da će uskoro biti vraćen u dobro zdravlje.

Ipak, možda bismo se trebali oduprijeti iskušenju da požurimo prema uvjeravanju, kao da se svaka neizvjesnost mora objasniti. Ponekad najsuosjećajnija stvar koju možemo ponuditi nekome tko se suočava s bolešću je jednostavno naša prisutnost, strpljenje i molitva. Ne trebamo sve odgovore niti znati svaki medicinski detalj. Ne moramo nagađati što bi sutra moglo donijeti. Jednostavno moramo voljeti.

Fatima – prva ukazanja djeci

Znakovit je i današnji dan. Trinaesti listopada – to je bio završni čin fatimskih ukazanja – Ples Sunca – Dancing Sun. Sve je počelo u selu Fatima u Portugalu 13. svibnja 1917. Tog sudbonosnog dana u blizini tog malog sela, Blažena Djevica Marija, Majka Božja, ukazala se malim pastirima: Franciscu, Jacinti i Luciji; u dobi od 10, 9 i 7 godina. Kao što je bio običaj, ova su djeca čuvala ovce svoje obitelji kada im se ukazala „Gospođa sva u bijelom, sjajnija od sunca… neopisivo lijepa“, stojeći iznad grma.

Od svibnja do listopada 1917., Gospa se ukazivala i govorila djeci 13. dana u mjesecu.

Vijest o tim ukazanjima počela se širiti po cijeloj regiji. Djeca su prepričavala da im je Djevica rekla da ju je Bog poslao s porukom za svakog muškarca, ženu i dijete koje živi u stoljeću. Obećala je da će Bog dati mir cijelom svijetu ako svijet čuje i prihvati njezine zahtjeve za molitvu, zadovoljštinu i posvećenje.

Priprema na čudo i Ples Sunca

Dok su mnogi ljudi vjerovali da su djeca vidjela Djevicu, mnogi su odbacili dječju priču, izlažući ih mnogim ismijavanjima. Čak su ih i uhitili 13. kolovoza i držali u tamnici dva dana. Kada se saznalo da će Gospa posljednji put posjetiti djecu 13. listopada 1917. i obećala znak koji će uvjeriti svijet da se ukazala, mnogi hodočasnici su planirali prisustvovati.

Iako je cijela pokrajina tri dana bila izložena prolomu oblaka i obilnim kišama, gotovo 70 000 ljudi putovalo je kroz jaku kišu i blato do mjesta prethodnih ukazanja kako bi svjedočili pretkazanom čudu. Mnogi su bili cinici, skeptici, nevjernici čija je jedina namjera bila diskreditirati i ismijati dječje priče.

Odjednom su se „oblaci razdvojili… i sunce se pojavilo između njih u čistom plavetnilu, poput bijeloga diska bijeloga u ognju.“ Ljudi su mogli gledati u sunce bez treptanja i dok su gledali prema gore, golema je kugla počela „plesati“.

Ogromna vatrena kugla se brzo vrtjela vrtoglavom brzinom, izbacujući sve vrste briljantnih boja koje su se odražavale na licima mnoštva. Vatrena kugla se nastavila tako kružiti tri puta, a zatim se činilo da se trese i drhti te se snažno cik-cak okomljuje prema zemlji. Gomila je bila prestravljena, u strahu da je ovo kraj svijeta. Krici, suze, plač, kajanje, molitve, zazivi!

Čudo sunca i otkrivanje Tajne

Međutim, sunce je promijenilo smjer i, vraćajući se svojim vijugavim tokom, vratilo se na svoje normalno mjesto na nebu. Sve je to trajalo otprilike deset minuta. Nakon što su shvatili da nisu osuđeni na propast, gomila se počela oduševljeno smijati, plakati, vikati i jecati. Mnogi su otkrili da im je prethodno natopljena odjeća potpuno suha.

Nakon onoga što je postalo poznato kao „Čudo Sunca“, djeca su mnogo, mnogo puta ispitivana o onome što su vidjela i što im je kazano. Njihova priča se nikada nije promijenila. Srž Gospine poruke svijetu sadržana je u onome što je postalo poznato kao „Tajna“, koju je povjerila djeci u srpnju 1917.

„Tajna“ se zapravo sastoji od tri dijela. Prvi dio „Tajne“ bila je zastrašujuća vizija pakla, „kamo odlaze duše jadnih grešnika“, i sadržavao je žurnu Gospinu molbu za djela molitve i žrtve za spasenje duša, s posebnim naglaskom na moljenje krunice i pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Druga i treća tajna – rat, Rusija i atentat na Papu

Drugi dio „Tajne“ posebno je proricao izbijanje Drugog svjetskog rata i sadržavao predviđanje goleme štete koju će Rusija nanijeti čovječanstvu progonom i zatiranjem kršćanske vjere i prihvaćanjem komunističkog totalitarizma.

Treći dio nije objavljen sve do 2000. godine. Njegova objava poklopila se s beatifikacijom Franje i Jacinte. Nije sadržavala nikakvo upečatljivo ili kataklizmično predviđanje, već je umjesto toga vizija podržavala i potvrđivala golemu patnju koju su podnijeli svjedoci vjere u posljednjem stoljeću drugog tisućljeća.

Sestra Lucija, preživjela članica fatimskog trojca potvrdila je da je u viziji „biskup odjeven u bijelo“, koji moli za sve vjernike, Papa. Dok se s velikim teškoćama probija prema križu usred tjelesa mučenika (biskupa, svećenika, redovnika i redovnica te mnogih laika), i on pada na tlo, naizgled mrtav, pod kišom metaka.

Moguće je da je vizija predvidjela napad na život pape Ivana Pavla II. 1981. Papa je oduvijek pripisivao Djevici zasluge za svoj život nakon atentata 13. svibnja 1981.

Ili je to možda prikaz kontinuirane borbe Crkve protiv sekularizma i protukrščanskih pokreta te kontinuirani poziv na molitvu, žrtvu i odanost Gospi Fatimskoj. Dolje imate mali esej o svetomu Papi i Fatimskoj Gospi! Neka nas štiti!