U subotu 25. listopada u Auli svetog Ivana Pavla II u svetištu Majke Božje Trsatske u organizaciji Metropolitanskog pastoralnog instituta u Rijeci održan je Teološko-pastoralni seminar Riječke metropolije s naslovom “Vjernici laici u Crkvi i društvu – od Drugog vatikanskog koncila do Sinode o sinodalnosti”.
U sklopu spomenutog kolokvija organizirana su predavanja i paneli. Kao ciljevi skupa navedeni su razmatranje i vrednovanje mjesta i uloge laika u svijetlu naučavanja Drugog vatikanskog koncila i poslijekoncilskog učiteljstva te pridonošenje većoj svijesti crkvenosti kod svih krštenih.
Organizatori su istaknuli i potrebu da se posvijesti činjenica da poslanje laika nije mandat kojeg se prima od hijerarhije nego obveza po krštenju.
Na ovom susretu sudjelovali su mnogi suradnici nadbiskupa Uzinića koje on redovito poziva na događaje u organizaciji svoje nadbiskupije poput Marka Medveda, fra Ivana Šarčevića, Antuna Šuljića, Brune Velčić i ostalih.
Nakon predavanja i panela za riječ se iz publike javio i vjernik laik, Miroslav Vrankić, profesor s Tehničkog fakulteta u Rijeci. On je u svom komentaru onoga što je na skupu bilo ponuđeno, očitao pravu lekciju okupljenim teolozima i za svoje izlaganje dobio veliki pljesak publike.
Zapitao se Vrankić što će on i ostali laici ponijeti s ovog skupa. Primijetio je da je lijepo i korisno usvajati teološke spoznaje, ali je okupljene teologe podsjetio i da Isus traži svjedoke, one koji su puni Duha Svetoga koji će gorljivo prenositi svoju vjeru i aktivno sudjelovati u evangelizaciji mnogo više nego one koji će vjeru samo tumačiti.
Vrankić se osvrnuo i na „znak vremena”, logotip koji se mogao vidjeti vezano uz ovu manifestaciju, stilizirani križ koji više podsjeća na cvijet nego Kristov križ. Rekao je profesor Vrankić da se vjernici ne trebaju sramiti niti svoje vjere niti križa Kristova.
Za razliku od publike, teolozima nije baš najbolje sjeo Vrankićev komentar i cijeli je događaj nekako ostao u sjeni ovog trenutka.
Uslijedila su nemušta opravdanja okupljenih, a u svom neukusu najdalje je otišao fra Ivan Šarčević, predstavnik anacionalne i “inkluzivne” balkanske kontekstualne teologije. Ovaj bosanskohercegovački profesor teologije je Vrankiću indirektno spočitao nestručnost i usporedio njegovo razumijevanje teološko pastoralne tematike s razumijevanjem koje imaju teolozi u svezi tema iz domene tehničkih znanosti kojima pripada Vrankić.
Koliko je Šarčević bio pogođen komentarom zorno prikazuju rečenice koje je Šarčević izrekao da bi valjda potvrdio svoju tezu o nestručnosti laika iz publike, a koje doslovno prenosimo: „Ono što naše društvo sada, i vi ste taj primjer par excellance, pokazuje, da postoje ljudi koji misle: Misliti o vjeri i drugima je pokazivati bez teologije. To je isto ko’ da vi ‘oćete nekoga naučiti da se bavi strojarstvom, al’ da ništa ne uči nego da bude samo svjedok i viče: Ovo je važno, ovo je dobro, ovdje je srce.”
U prilog svojoj tezi Šarčević je istaknuo i biblijsku istinu da Boga treba ljubiti i svim umom svojim te da teologija dolazi kad je potrebno drugome objasniti svoju ljubav.
Izgovarajući ove citirane rečenice, koje zvuče kao loš prijevod s Googlea, pokazao je profesor Šarčević da je izbačen iz takta svoje samodopadnosti i da je potpuno smetnuo s uma da su u publici sjedili predstavnici pastoralnih vijeća iz svojih župa kao što je to slučaj i s Miroslavom Vrankićem.
Radi se o ljudima koji aktivno sudjeluju u pastoralu u svojoj zajednici, ljudima koji ne žive od Isusa nego za Njega, a na koje je Isus mislio kad je govorio:”Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima”
Video Riječke nadbiskupije s cijelim programom seminara objavljen je na You Tube kanalu nadbiskupije, a Vrankićev komentar i odgovori prisutnih mogu se pogledati od 4:47:17.
