Europska komisija je dodijelila u Bruxellesu nagrade “Novi europski Bauhaus”, priznanje arhitektonskim i građevinskim projektima koji uključuju održivost, estetiku i suživot, a među njima se našao i Terapijski vrt za liječenje ranjenih vojnika u Ukrajini.
Viktorija Titova, 33-godišnja voditeljica projekta, kaže da Terapijski vrt time dobiva vidljivost u Europi, ali i da bavljenje njime daje osjećaj “normalnog života” u ratnim uvjetima.
“Umorni smo. Rat traje već pet godina”, napominje Titova u Bruxellesu gdje je primila priznanje.
Terapijski vrt je javni i svima dostupan prostor otvoren prije godinu dana u Kijevu, a koji pomaže u oporavku veterana i ranjenih vojnika. Priroda ondje pridonosi obnovi ljudskog zdravlja, putem mirisa, boja, okusa i zvukova.
“Kada je počeo rat, mi smo se u arhitektonskom uredu suočili s pitanjem što zapravo možemo učiniti kao tim”, priča Titova, direktorica ureda “Big City Lab” s 15 zaposlenika. “Svi arhitektonski projekti su stali, neki od naših ljudi dobrovoljno su se pridružili vojsci, a neki su ostali i pomagali civilima”, prisjeća se razdoblja nakon invazije Rusije iz 2022. godine.
Ured, koji radi s gradom Kijevom, tada je pronašao način da bude koristan.
“Ako ne možemo biti korisni u obrani svoje zemlje, trebamo se brinuti o onima koji to čine”, napominje Titova.
Projektkirali su Terapijski vrt u rekreacijskom dijelu Kijeva, poznatog kao VDNG, a koji se prostire na 287 hektara i gdje se nalaze izložbeni prostori u zelenilu. Uz stabla koja su izvorno rasla na tom području, u Terapijskom vrtu je posađeno još 16 stabala, oko 700 grmova i više od 12.000 trajnica, odnosno biljaka koje duže traju.
Ideja nije bila samo stvoriti lijep vrt u kojem ljudi mogu uživati, nego i pronaći način kako rehabilitacijske aktivnosti iz vojne bolnice proširiti na vrtni prostor.
“Ljude izvodimo van jer je vojna bolnica vrlo turobno mjesto. Čak i kada vojnici ondje dugo borave, često ne razgovaraju s ljudima koji leže u susjednom krevetu ili sobi”, objašnjava.
“No, kada ih izvedete iz tog prostora i dovedete u vrt, gdje mogu uzgajati povrće i različite biljke, stvari se mijenjaju. Svaki vojnik dobiva svoju biljku kojoj sam daje ime. Mogu sudjelovati u različitim sportskim aktivnostima i igrama te se postupno počinju otvarati”, dodaje.
Kada ste aktivna i odgovorna osoba koja ima važnu ulogu u društvu, a onda izgubite nogu ili ruku, takvo vas iskustvo može uvelike zatvoriti u sebe.
“Zato nam je bilo važno izvući ljude iz njihove zatvorenosti i stvoriti prostor u kojem mogu obraditi traumu koju su doživjeli te naučiti kako živjeti s njom”, kaže Titova.
Njen ured surađuje s bolnicom, različitim liječnicima, medicinskim stručnjacima i terapeutima, kao i s vojnicima i njihovim obiteljima, kako bi utvrdili kako vrt sve može pomoći bolesnicima.
Kreativno izražavanje i tjelesno vježbanje ondje su važni. Vojnicima, naime, vraćaju igre iz djetinjstva. Imaju i igru u kojoj se voze uokolo vrtom u invalidskim kolicima i traže određene biljke koje moraju fotografirati. Ako naiđu na korov, mogu ga iščupati. Pobjeđuje onaj tko pronađe najviše biljaka. Ili igraju badminton i boće.
“To je slično vježbama koje biste radili u ordinaciji fizioterapeuta. Primjerice, ako imate opeklinu kože na rukama, kožu je potrebno istezati. To možete raditi pomoću ekspandera dok vam ne postane smrtno dosadno ili možete igrati boće”, kaže Titova.
S obzirom da se igre odvijaju u društvu drugih ljudi, cijelo je iskustvo mnogo zabavnije i poticajnije.
Kada prvi put dođu, vojnici su prilično sramežljivi, povučeni u sebe i pomalo skeptični prema cijeloj ideji.
No, kako vrijeme prolazi, počinju shvaćati vrijednost vrta i veseliti se dolascima u njega.
“Ako liječnici otkažu posjet zbog lošeg vremena, jako su razočarani jer im je odlazak u vrt zapravo najsvjetliji dio dana”, kaže voditeljica.
Zasad su realizirali samo prvi pilot-projekt, a očekujuju da će se model dalje širiti.
Projektiranje i izgradnja cijelog vrta koštali su oko 600.000 eura, a trećinu novca dao je rekreacijski centar VDNG gdje se vrt nalazi. Ostatak su prikupile ukrajinske kompanije i humanitarne organizacije.
“Naš je glavni cilj takve vrtove izgraditi i u dvorištima samih zdravstvenih ustanova”, poručuje Titova.
