HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA, MARIJINA SINA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Subota je, Marijin dan, a ovdje mnoštvo hodočasnika, isto tako i mnogo ispovjednika s istočne strane crkve, na otvorenom. Još nije tako hladno da se ne bi moglo vani ispovijedati. Isto tako i mnogo hrvatskih hodočasnika, iz svih krajeva. I iz inozemstva.
Zahvalimo Gospodinu za sve darove i milosti te stavimo sve u Gospodinove ruke i njegovu Providnost. Mnogi su tu ranjeni, udareni životom, izgubili najdraže, sinove, kćeri, pa dolaze Majci da joj izreknu svoje boli. Uključimo ih sve u svoje molitve jer smo katolička, tj. sveopća Crkva koja ne pravi razlike. Koja na Veliki petak moli za sve bez razlike, uključujući i nevjernike, i one koji progone Crkvu i Kristovo djelo u svijetu. Zahvalimo za ovo jutro, vedro i prohladno, barem ovdje. Izmolimo svoje uobičajene molitve.
I dok svoj dom pospremamo jer je subota, uključite što pametno s društvenih mreža, kakvo predavanje ili molitve koje vas drže ‘nad vodom’. Ovih smo se dana sjećali svetoga Ivana Pavla II., stoljetne veličine. Vrijedi i ovdje osvrnuti se na njegovo djelo u svijetu. Mnogi su ga pitali kako je postao svećenik i zašto.
Vodio je svoj duhovni dnevnik do 2003. i u njemu je dao ovaj odgovor: „Često me pitaju, posebno mladi, zašto sam postao svećenik… Nemoguće je to u potpunosti objasniti, jer ostaje misterij, čak i meni samomu… Ipak, znam da sam se u određenom trenutku svog života uvjerio da mi Krist govori ono što je rekao tisućama prije mene: ‘Dođi i slijedi me!’
Postojao je jasan osjećaj da ono što sam čuo u svom srcu nije ljudski glas, niti je to bila samo moja vlastita ideja. Krist me pozivao da mu služim kao svećenik.“
Svjetlo u tami komunizma
Mnogi ljudi koji danas žive sjećaju se vremena kada je „Crvena prijetnja“ bila opsesija. Nakon Drugog svjetskog rata, komunisti su zauzeli više od polovice Europe i nemilosrdno su gušili svaku instituciju koja se natjecala s njihovom totalitarnom vlašću, posebno Crkvu. Da se Amerikanci nisu iskrcali u Normandiji i došli do Berlina, sigurno bi Crvena armija došla do Atlantika jer je Njemačka poražena i pregažena, a Francuska bila pod okupacijom.
Možemo reći da su Amerikanci spasili ostatak Europe. Milijuni onih koji su se smatrali neprijateljima države bili su zatvoreni u koncentracijske logore. Vlakovi puni katolika poslani su u Sibir (gdje danas postoje žive katoličke zajednice). Masakr i genocid bili su jednostavno pitanja komunističke politike.
Milijuni molitvi uzdizali su se u nebo iz tih komunističkih logora i neko vrijeme se činilo kao da je Bog gluh na njih. Ali Bog uvijek podiže osloboditelje koji su nam potrebni. Bog je uslišao te molitve na način koji bi odražavao njegovu slavu i rezultirao većim dobrom svih njegovih ljudi. Baš kao što je podigao Grgura Velikoga na početku srednjega vijeka, podigao je Ivana Pavla II. da bude svjetlo u tami komunističkog ugnjetavanja. Ivan Pavao II. bio je u svakom pogledu izvanredan čovjek. Bio je svjetski poznati filozof kao i vjerski vođa. Prije nego je postao bogoslov, Karol Wojtyla bio je pjesnik i glumac u kazalištu. Bio je i idealan papa za svoje doba.
Papa koji je bio jedan od nas
Imali smo osobu, lik koji je odrastao u samohranu domu (majka mu je umrla kad je imao osam godina), koji je radio u kamenolomima i kemijskim tvornicama, koji je preživio nacističku okupaciju Poljske, koji se probijao kroz školu, koji je uživao u kazalištu i skijalištima, koji je volio nogomet, volio plesati, koji je poznavao prijateljstvo ateista i agnostika i koji je svirao gitaru. Nije on bio kruti birokrat, niti dužnosnik, niti bezlični klerik. Ivan Pavao II. bio je jedan od nas.
Katolički svijet se radovao izboru, ali osjećaj u Poljskoj bio je neopisiv. Wojtyla je bio netko tko se, kao biskup u Poljskoj, odupirao moći komunista. Umjesto da ga zdrobe, uzdigao se u crkvenim redovima i njegovi kolege kardinali izabrali su ga za papu. Prije toga značajnog događaja činilo se beskorisnim aktivno se odupirati komunistima, ali sada je bilo nade.
Foto: Hina
Nedugo nakon što je Ivan Pavao II. izabran na Petrovu stolicu, poljski narod pokrenuo je svoju borbu za svrgavanje komunista. Trebalo je više od desetljeća, ali se dogodilo. I kada je Poljska bila slobodna od komunizma, komunističke vlade padale su domino-učinkom diljem Europe. Do kraja papinstva Ivana Pavla II. samo Kuba i Sjeverna Koreja nisu odustale od komunizma, dok su Kina i Vijetnam modificirale svoj komunizam kako bi uključile elemente kapitalizma, ali su i dalje ostale neprijateljski raspoložene prema kršćanstvu.
Svejedno, danas i u Vijetnamu i Kini cvate i širi se Crkva i kršćanstvo. Očituje svoju privlačnu snagu i moć. Dakle, Papa, pod geslom Totus Tuus, Sav tvoj, o Marijo, zajedno s Nebom srušio je komunističku neman u Europi. Stoga smo Nebu zahvalni što nam je darovao takva vođu i pastira. S jasnim idejama, mislima, učincima!
Američki biskupi u Ovalnom uredu
Prijelomna vijest koja je iznenadila svijet. Američki biskupi posjetili su Bijelu kuću, bili su u Ovalnom uredu predsjednika Trumpa. Znamo što je taj Ured. Oni su se okupili kako bi molili za Predsjednika i zajedno s njime. Imate dolje sliku toga susreta gdje biskupi mole nad predsjednikom. Sam Ovalni ured dodaje još jednu dimenziju.
Nije neutralno okruženje, već jedan od najprepoznatljivijih simbola političke vlasti na svijetu. Fotografije visokog katoličkog svećenstva okupljenog oko predsjednika najveće svjetske sile trebaju nas potaknuti moliti za one koji nas vode. Okupljanje katoličkih biskupa i nadbiskupa oko predsjednika Donalda Trumpa u Ovalnom uredu 22. listopada 2026. postavlja pitanja koja nadilaze naizgled jednostavan trenutak molitve. Potiče na ozbiljno razmišljanje o odnosu između Crkve i države, moralnim odgovornostima biskupa, političkoj upotrebi vjerske simbolike i kako Crkva može ostati vjerodostojan proročki svjedok dok stoji blizu političke moći.
Nema ništa neprimjereno u tome što katolički biskupi mole s predsjednikom. Doista, kršćanska tradicija potiče molitvu za one kojima je povjerena javna vlast, bez obzira na njihovu političku odanost, vjerska uvjerenja ili osobno ponašanje. Međutim, okolnosti koje okružuju takvu molitvu, njezino javno iznošenje i širi politički kontekst ne mogu se zanemariti.
Središnje teološko pitanje nije zaslužuje li predsjednik Trump molitve katoličkih biskupa. Zaslužuje. Pitanje je pokazuju li takvi susreti vidljivo predanost Crkve cijelom Evanđelju, uključujući njezine zahtjeve za pravdom, mirom, ljudskim dostojanstvom i zaštitom ranjivih. Nadbiskup Golka iz Denvera predvodio je molitvu, moleći Božji blagoslov za predsjednika i Sjedinjene Države, izražavajući zahvalnost za naciju i zazivajući zaštitu Duha Svetoga od zla.
Nadbiskupija je potom pozdravila tekući dijalog s administracijom o svetosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti i o Bogom danom dostojanstvu svake osobe. To su legitimne kršćanske namjere.
Milosrđe ne zahtijeva slaganje
Znamo da je taj isti nadbiskup proljetos kritizirao Predsjednika zbog njegovih riječi upućenih papi Lavu, inzistirajući da Petrov nasljednik zaslužuje poštovanje čak i usred neslaganja. Isti nadbiskup koji je izazvao predsjednika naknadno je bio spreman moliti s njim.
To nije nužno u protuslovlju. Doista, to može ilustrirati važno kršćansko načelo: milosrđe ne zahtijeva slaganje, a moralno neslaganje ne uklanja obvezu molitve. Ipak, takva pastoralna dosljednost ostaje vjerodostojna samo ako Crkva zadrži svoju slobodu da osporava politički autoritet, što primjerice nije slučaj u Moskvi između patrijarha i političke vrhuške koja vodi rat u Ukrajini.
Odnos između administracije i katoličke hijerarhije također je napet zbog pitanja rata i mira. U travnju 2026. nadbiskup Paul Coakley, predsjednik Konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Država, pozvao je predsjednika Trumpa da nastavi s diplomacijom umjesto da eskalira vojnu akciju protiv Irana. Njegova intervencija odražavala je ponovljene pozive pape Lava XIV. na mir i suzdržanost.
Ovaj kontekst je duboko važan. Crkva ne može moliti za zaštitu Sjedinjenih Država dok istovremeno zanemaruje dostojanstvo civila u zemljama pogođenim američkim vojnim odlukama. Kršćanska molitva je univerzalna. Njezin moralni horizont ne prestaje na nacionalnim granicama. Kada biskupi mole da njihova zemlja bude zaštićena od zla, ta molitva mora također potaknuti ispitivanje može li nepravda proizaći iz postupaka, odluka i propusta vlastite vlade. Duh Sveti nije vlasništvo nijedne nacije, političkog pokreta ili uprave. Sveto pismo nudi i poticaj na molitvu za vladare i upozorenje protiv vjerske podložnosti političkoj vlasti. Sveti Pavao potiče kršćane da mole i posreduju za one na vlasti kako bi društvo moglo uživati mir i spokoj (1 Tim 2,1-2). Pa ipak, ista biblijska tradicija opetovano pokazuje da se Božji glasnici moraju suočiti s nepravdom.
Proročka hrabrost pred moćnicima
Prorok Natan izazvao je kralja Davida zbog njegovog nedjela. Ilija se suočio s Ahabom zbog nepravde učinjene Nabotu. Ivan Krstitelj osudio je Herodovo nezakonito ponašanje unatoč osobnim posljedicama.
Ovi primjeri otkrivaju da autentična proročka služba zahtijeva i suosjećanje i hrabrost. Prorok ne traži sukob radi sukoba, niti šuti samo zato što osoba pred njim ima politički autoritet.
Katolički biskupi su nasljednici apostola, zaduženi za poučavanje, posvećivanje i upravljanje Crkvom. Njihova služba ne može se svesti na ceremonijalne nastupe ili izraze vjerske dobre volje. Oni također moraju braniti moralne zahtjeve Evanđelja, posebno kada ti zahtjevi izazivaju moćnike.
Predsjednik Trump često je u svoje javne političke nastupe uključivao kršćanski jezik, molitvena okupljanja i vjerske simbole. Pristaše smatraju te događaje legitimnim izrazima vjere i nacionalne zahvalnosti, dok kritičari dovode u pitanje riskiraju li oni zamagljivanje granice između kršćanskog svjedočanstva i političkog nacionalizma. Katolička crkva je univerzalna. Njena je odanost Kristu, a ne bilo kojoj političkoj stranci, predsjedniku ili naciji. Stoga se molitva za predsjednika nikada ne smije shvatiti kao dokaz da Bog podržava politiku predsjednikove administracije.
Na nama je moliti da u svemu prevlada savjest i odgovornost za dobro cijeloga svijeta. Znamo da je takav sličan susret gotovo neostvariv u nekim državama Europe. Na nama je moliti za društvenu i političku odgovornost svih koji su izabrani. Da brane pravo svakoga čovjeka, poglavito pak ugrožene, nerođene i one u poodmakloj dobi.
